Motosport

Bila je itekako zanimljivo u Valenciji. Na kraju, prva titula za Ducati od 2007. godine i zadnja pobjeda Suzukija, koji odlazi iz MotoGP prvenstva.

Da bi obranio prošlogodišnju titulu, Fabio Quartararo je s Yamahom trebao pobijediti i još se nadati da će Bagnaia s Ducatijem završiti kao tek 15. ili da neće uopće završiti. No iako se svojski trudio, Francuz nije mogao pobijediti. Šanse za to su mu bitno opale već nakon starta, kad se s 4. startne pozicije nije probio u vodstvo. Umjesto toga, vrzmao se tamo negdje oko petog mjesta, te u ranoj fazi utrke čak imao i kontakt baš s Bagnaiom, kojem je pritom i otpalo krilce na boku.

Nakon tih uzbuđenja u prvom krugu, Quartararo nije uspijevao uhvatiti vodeću grupu, te je završio kao četvrti, s nepune 2 sekunde zaostatka za pobjednikom, dok je Bagnaia ipak usporio pod velikim pritiskom velikih očekivanja i malo pomalo tonuo u poretku. Završio je utrku kao tek deseti, ali i to je bilo i više nego dovoljno da potpuno zasluženo proslavi svoju prvu titulu MotoGP prvaka. S time da je Ducati već ranije potvrdio i konstruktorski i momčadski naslov, a uskoro bi osvajanje trostruku krune trebali proslaviti i u Superbike prvenstvu, gdje briljira Alvaro Bautista.

Inače, Ducati je svoju prvu i dosad jedinu vozačku titulu osvojio sad već davne 2007. s genijalnim Caseyjem Stonerom, a Pecco Bagnaia je uz to i prvi talijanski MotoGP prvak od 2009. godine, kad je posljednju titulu osvojio njegov mentor Rossi. Bagnaia je i prvi talijanski prvak na talijanskom motociklu u kraljevskoj klasi nakon točno pola stoljeća, odnosno 1972 godine. Tad je veliki Gaiacomo Agostini osvojio svoju zadnju titulu za upravljačem MV Aguste.

U Valenciji smo svjedočili i posljednjoj MotoGP pobjedi Suzukija u dogledno vrijeme, a vjerojatno i zauvijek. Nakon što je nekako s proljeća iz Japana stigla iznenadna odluka da se na kraju ove sezone povlače iz MotoGP prvenstva, u garaži Suzukija je nastala pomutnja. No Rins se pribrao te je nedavno pobijedio u Phiilip Islandu, a sad i na oproštaju te marke u Valenciji. Krenuvši s pete pozicije, Rins se odmah probio u vodstvo kojeg ni u jednom trenutka nije ispuštao iz ruke. Bila je to itekako emocionalna pobjeda i sad još paradoksalnije djeluje to što iduće godine u prvenstvu neće biti motocikla koji je pobijedio na dvije od posljednje tri utrke.

S time da je pitanje bi li Rins pobijedio da je utrka potrajala još jedan krug. Naime, Brad Binder je još jednom potvrdio da je sve bolji kako utrka odmiče te se u završnici probio do drugog mjesta, ali jednostavno nije više imao vremena sustići Rinsa, prošavši ciljem s nepune 4 desetinke zaostatka. Treći je, pola sekundi kasnije, ciljem projurio Jorge Martin s Pramac Ducatijem.

S druge strane, bio je to izuzetno loš završetak inače odlične sezone za momčad Aprilije. I Aleix Esparagaro i Maverick Vinales su odustali zbog kvara, a to znači da je u borbi za treće mjesto u ukupnom poretku Bastianini u posljednji tren prestigao Espargaroa. Istovremeno je Aprilia izgubila i drugo mjesto u konstruktorskom poretku od Yamahe te drugo mjesto u momčadskom poretku od Red Bull KTM-a.

Pitanje prvaka se imalo riješiti i u klasi Moto2 gdje je Japanac Ai Ogura na startu utrke imao 9,5 bodova manje od Španjolca Augusta Fernandeza. Japanac je vozio na sve ili ništa i pritom pao, nakon čega je Fernandez automatski postao prvak, a onda i prošao ciljem kao drugi iza timskog kolege Acoste. U klasi Moto3 je Izan Guevara s GasGasom pobjedom postao prvak još u Phillip Islandu, a sad je novom pobjedom u uzbudljivoj završnici na najbolji mogući način zaključio svoju Moto3 karijeru.

Nakon ove dosad najduže sezone, s 20 odvoženih utrka, slijedi ona još duža. Trajat će od 26. ožujka i utrke u Portugalu skroz do 26. studenog i završnog okupljanja u Valenciji, s time da se uz 21 nedjeljnu utrku prema novom programu treba voziti i 21 sprint utrka subotama poslijepodne. Dakle, s ovom utrkom u Valenciji je definitivno završila jedna era.

KONAČAN POREDAK

MotoGP

1. F. Bagnaia – Ducati- 265 boda
2. F. Quartararo – Yamaha – 248
3. E. Bastianini – Ducati – 219
4. A. Espargaro – Aprilia – 212
5. J. Miller – Ducati – 189

Moto2

1. A. Fernandez – Kalex – 271,5
2. A. Ogura – Kalex – 242
3. A. Canet – Kalex - 200
4. T. Arbolino - Kalex – 191,5
5. P. Acosta – Kalex – 177

Moto3

1. I. Guevara – GasGas – 319
2. S. Garcia – GasGas – 257
3. D. Foggia – Honda – 246
4. A. Sasaki – Husqvarna – 238
5. D. Oncu – KTM - 200

Ovog vikenda se sve ima riješiti u Valenciji. Računica je jasna. Quartararo mora pobijediti i onda se nadati čudu.

Dosad se 18 puta u povijesti pitanje prvaka kraljevske klase imalo riješiti u zadnjoj utrci. Posljednji put 2017. kad je Marquez došao s 21 bodom više od Doviziosa. Čudo se nije dogodilo, iako si je Marquez umalo zagorčao život kad je kao vodeći praktično već pao, pa se morao čudesno spašavati u zavoju broj 1. Na kraju je pao sam Dovizioso, u trenutku kad je ionako bilo jasno da ne može preokrenuti situaciji u svoju korist.

Sada je Quartararo u još težoj situaciji nego onomad Dovizioso. Njegov zaostatak za Bagnaiom je 23 boda, što znači da može postati prvakom samo ako pobijedi, a Bagnaia bude tek 15. ili ne osvoji nijedan bod. Ako Quartararo pobijedi, a Bagnaia završi 14., onda će biti bodovno izjednačeni i Bagnaia postaje prvak jer je ove sezone skupio sedam pobjeda, a Quartararo dosad tri.

Ili ako hoćete, Bagnaia automatski postaje prvak ako pobijedi bilo tko osim Quartararoa. A Quartarao nije pobijedio još od Sachsenringa. Zapravo, otad je samo dva puta bio na podiju. U istom periodu, dakle u posljednjih 9 utrka, Bagnaia je 5 puta pobijedio, jednom bio drugi i dva puta treći. I nije samo Bagnaia problem za Quartararoa, nego i nekolicina drugih vozača Ducatija, koji bi također mogli pobijediti. Konačno, prošle godine su vozači Ducatija okupirali sve stepenice pobjedničkog postolja, s time da je baš Bagnaia bio na najvišoj. A ako ne pobijedi netko od vozača Ducatija, mogao bi Marc Marquez (ipak je to lijevi krug) ili možda netko od vozača Suzukija, u oproštajnoj utrci za tu marku. Jedina svjetla točka u pohodu Francuza na obranu naslova prvaka svodi se na to da nema što izgubiti. Mora voziti na pobjedu i onda se još nadati potpunom podbačaju Bagnaie.

I nije to jedina stvar koja se mora riješiti ovog vikenda u Valenciji. Recimo, u slučaju totalnog podbačaja Quartararoa, do titule viceprvaka bi još uvijek teoretski mogli Aleix Esparagaro ili Enea Bastianini. Isto tako, Aprilia se s Yamahom bori za drugo mjesto u konstruktorskom poretku, a s KTM-om za drugo mjesto u momčadskom poretku. A kao uvertiru u glavnu borbu između Bagnaie i Quartararoa, predlažemo da pogledate obračun za titulu prvaka u klasi Moto2. Augusto Fernandez ima 9,5 bodova više nego Ai Ogura, i tu je doista sve moguće, to više što su obojica na posljednjim utrkama bili skloni neforsiranim pogreškama. Sve to, kao i treninge i kvalifikacije, možete pratiti na SportKlub televiziji.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Može li Suzuki pobjedom „proslaviti“ odlazak iz MotoGP-a? Može. Utoliko je i sve tužnije.

Po drugi puta u posljednjih 11 godina Suzuki napušta MotoGP prvenstvo. Ovaj put vjerojatno zauvijek. Kad su odlazili na kraju 2011. godine, obećali su da će se vratiti. I to su ispunili. Trebalo im je vremena da se pregrupiraju nakon ekonomske krize i pripreme potpuno novi motocikl, s rednim umjesto V4 agregatom, kako bi GSX-RR bio bliži njihovim cestovnim motociklima.

Ovaj put odlaze kako bi sredstva preusmjerili na razvoj električnih vozila. Kad tako razmišljaju, onda nema realne šanse da se vrate, barem ne tako dugo dok MotoGP izbacuje vrele ispušne plinove, a tako će biti u doglednoj budućnosti. Osim toga, glavešine u Japanu su tu odluku o povlačenju doveli ubrzo nakon što su potpisali kako će u prvenstvu ostati barem do kraja 2026. godine i Dorna im to sigurno neće oprostiti, niti ih zvati natrag. Radije bi to mjesto prodali BMW-u, problem je samo u tome što Bavarci nisu skloni stotine milijuna eura potrošiti na razvoj MotoGP motocikla i utrkivanje s neizvjesnim ishodom.

A baš je u tome bila dodatna simpatičnost Suzukija. Naime, otkad su se 2015. godine vratili u MotoGP, uvijek su, uz Apriliju, važili za tvorničku momčad s najmanjim natjecateljskim odjelom i najmanjim proračunom. I svejedno su bili uspješni. Maverick Vinales im je donio prvu MotoGP pobjedu, Alex Rins je tome pribrojio još četiri, a iako je Mir pobijedio samo jednom, i to je bilo dovoljno da 2020. osvoji naslov prvaka. Istina, bila je to čudna sezona, uvelike deformirana zbog pandemije, ali bila je to i pobjeda Davida protiv Golijata.

Inženjerima Suzukija uspjelo je stvoriti stroj koji je na ravnom brži od Yamahe, a istovremeno sposoban prenijeti strašno puno brzine kroz tjeme zavoja, kako to i priliči motociklu s radnim četverocilindričnim agregatom. Zapravo, kad je skretanje u pitanju, Suzuki GSX-RR je vjerojatno bio najbolji na startnoj rešetki, što je jasno došlo do izražaja i nedavno u Phillip Islandu, kad je Rins bio eklatantno brži kroz zavoje 1 i 2, iskoristivši to da u zadnjem krugu dođe do pobjede.

Čisto da podsjetimo, Valencija je staza na kojoj je od svega najbitnije da motocikl dobro skreće. Osim toga, Mir je do te svoje dosad jedine MotoGP pobjede došao baš u Valenciji, a Rins je tamo bio dva puta drugi. Pa ako ih ne svladaju emocije, i ako barem solidno odrade kvalifikacije, što je dosad bio najveći problem Suzukija, mogao bi to biti sjajan oproštaj Suzukija. Pobjeda za kraj bila bi najljepša osveta japanskim menadžerima. Inače, momčad Suzukija je u naslov priopćenja uoči finalne utrke u Valenciji ubacila „sayonara“, što znači doviđenja. No, ne treba gajiti prevelike nade u skoro viđenje. Vjerojatno će 6. studenog u Valenciji ipak biti zbogom zauvijek!

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Otkad je MotoGP klase, Akrapovič je u njoj, a i ove godine će motocikl s njihovim ispušnim sustavom osvojiti naslov prvaka.

Na prijelazu u novi milenij su u Superbike prvenstvu stekli i iskustvo i renome, pa ne čudi da su 2002. godine, pri prelasku kraljevske klase iz dvotaktne formule 500 u četverotaktnu formulu MotoGP, bili traženo ime. Prvo su u 2002. ušli u MotoGP s Aprilijom, a onda i s Kawasakijem, prije nego su uslijedili i svi ostali. Samo Honda nije službeno imala njihov znak, ali i za njih je neko vrijeme Akrapovič razvijao ispušne sustave, na kojima su ponekad bile i naljepnice od konkurenata, koji su bili sponzori momčadi. To znači da su u Ivančnoj Gorici razvijali sustave za MotoGP motocikle s tri i četiri redna cilindra, kao i za V4 i V5 agregate.

Iako odnedavno više ne surađuju s Aprilijom, i ove sezone motocikli Ducatija, Yamahe, KTM-a i Suzukija imaju Akrapovič ispušne sustave od titana, što čini tri četvrtine startne rešetke. Pod vodstvom Slavka Trstenjaka, za te MotoGP marke svake godine zasebno razvijaju specifični ispušni sustav, uz nekoliko većih te do 30 manjih modifikacija tijekom sezone. U posljednje vrijeme veliku pažnju posvećuju razvoju ventila u ispuhu, kako bi se bolje reguliralo kočenje motorom, koje je itekako važno u MotoGP-u.

Zbog dominacije Marca Marqueza na Hondi, u periodu od 2013. do 2019. je Akrapovič skupio samo jednu titulu svjetskog prvaka, kad je 2015. do titule došao Jorge Lorenzo. Zato će sad imati tri titule u nizu, s Mirom kao prvakom iz 2020., Quartararoom iz 2021. i sad s Bagnaiom ili Quartararom u 2022., ovisno o tome kako se raspletu stvari na završnoj utrci u Valenciji. Pet minutni video u kojem GP pobjednik Simon Crafar priča o 20 godina Akrapoviča u MotoGP prvenstvu pogledajte OVDJE.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Protekli vikend ispao je sjajan za Ducati na obje fronte. Bagnaia i Bautista su pobjedama došli nadohvat titula prvaka u MotoGP i Superbike prvenstvu.

Vjerovali ili ne, Ducati nije osvojio vozački naslov u Superbike prvenstvu još tamo od 2011. godine, kad je slavio Carlos Checa. A dosad jedinu MotoGP titulu im je još 2007., dakle prije punih 15 godina, priskrbio Casey Stoner.

Protekli vikend su utrkivanjem na dvije različite strane svijeta došli nadomak tome da nakon toliko godina pauze osvoje vozački naslov, i to u obje konkurencije. Poslije dvije godine mučenja s Hondom, Alvaro Bautista se ove sezone vratio na tvornički Ducati, s kojim je tijekom drugog natjecateljskog vikenda u Assenu preuzeo vodstvo u ukupnom poretku i odonda ga nije ispuštao iz ruku. U posljednje vrijeme je to vodstvo fino rastegnuo, a proteklog vikenda u Argentini doveo do točke pucanja.

Koristeći brzinu Ducatija na dugačkoj ravnici, Bautista je već u prvom krugu prošao Razgatlioglua, koji se odmah pokušao vratiti u vodstvo i pritom pao. U borbi do zadnjeg kruga Razgatloglu je uspio pobijediti Bautistu u nedjeljnoj Superpole utrci, ali u glavnoj nedjeljnoj utrci ponovo nije mogao staviti soli na rep Ducatija, tako da je Bautista glatko pobijedio. Rea nije slavio još od Estorila, dakle punih 5 mjeseci, a i ovdje je bio treća violina, osvojivši dva treća i jedno drugo mjesto. U trenutku kad su preostali još samo radni vikendi u Indoneziji i Phillip Islandu, te su na stolu tek 124 boda, Bautista ima 82 boda više od Razgatlioglua na Yamahi i 98 bodova više od Reae na Kawasakiju. Iako bi teoretski mogao, teško da će naslov prvaka potvrditi već u prvoj utrci u Indoneziji, ali svakako bi to trebao učiniti do kraja tog pretposljednjeg natjecateljskog vikenda.

Pecco Bagnaia je imao puno teži put do toga da jednu ruku i još četiri prsta stavi na pehar MotoGP prvaka. Podsjetimo, nakon pada u Sachsenringu imao je čak 91 bod zaostatka za Quartararoom, da bi već idućeg vikenda u Assenu započeo možda i najdramatičniji preokret u povijesti motosporta. Jasno, u tome mu je uvelike pomogao Quartararo, koji je nakon ljetne stanke bitno pao u formi, ali mu je život bitno zagorčavao budući timski „kolega“ Bastianini, koji je istu stvar učinio i proteklog vikenda u Maleziji, gdje je Bagnaia imao prvu od dvije „meč lopte“.

Nakon što mu je u posljednje vrijeme puhao za vrat u Misanu, Aragonu (gdje ga je i pobijedio) te Motegiju, Bastianini je sa svojim Ducatijem u Maleziji čak i prošao ispred Bagnaije, iako je dobro znao da je ovome svaki bod bitan kako bi možda potvrdio osvajanja naslova i prije posljednje utrke u Valenciji. Naime, s trećim mjestom u Phillip Islandu, gdje je Quartararo pao, Bagnaia je konačno preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, te je u Maleziju stigao s 14 bodova prednosti.

Nakon odličnog starta s devete pozicije, Bagnaia je ispred sebe imao samo (pre)brzog Jorgea Martina na Pramac Ducatiju, dok ovaj nije pao. Time je Bagnaia preuzeo vodstvo, ali u stopu ga je slijedio Bastianini, koji ga je u jednom trenutku i prošao. Bagnaia se nakon nekoliko krugova vratio u vodstvo, ali Bastianini ga nije prestao pritiskati, čak se i umalo zaletio u njega na kočenju u zadnjem krugu.

I dok je sve to u sportskom duhu „neka pobijedi najbolji“, doista je nemoguće razumjeti kako to trojac Dall'Igna, Ciabatti i Tardozzi, koji vodi Ducatijevu tvorničku momčad, ne može utjecati na Bastianinija da u ovom kritičnom trenutku ne napada Bagnaiu. Istina, Bastianini vozi za privatnu momčad Gresini Ducati, ali plaća ga centrala Ducatija, a uz to su ga za iduću godinu pozvali i u tvorničku momčad. E sad. zamislite blamažu da je Bagnaia pao pod pritiskom, ili još gore, da je Bastianini u zadnjem krugu srušio i sebe i Bagniau. U tom slučaju bi pobijedio Quartararo i minus od 14 pretvorio u plus od 11 bodova uoči zadnje utrke u Valenciji.

Ovako je Bagnaia ipak junački izdržao pod pritiskom do kraja i pobijedio, što mu je umalo bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka. No Quartararo se odupro pritisku Bezzecchija na VR46 Ducatiju i ispio proći ciljem treći, što mu je prvi podij u posljednjih 6 utrka i taman dovoljno da ostane u borbi za naslov prvaka. S time da i ovako Bagnaia ide u Valenciju s 23 boda više, što znači da bi za obranu naslova Quartararo morao pobijediti, a onda se još i nadati da će Talijan biti tek 15. ili ostati bez bodova.

I dok se može dogoditi da Bagnaia pogriješi i padne, teško bi se moglo poklopiti da još k tome i Quartararo pobijedi kraj ovolikog broja brzih vozača Ducatija. Podsjetimo, prošle godine su u Valenciji vozači Ducatija okupirali sve tri stepenice pobjedničkog postolja. Nakon što je odahnuo u Maleziji, Ciabatti se našalio da ni u Valenciji neće uvesti timske odredbe, nego konstruktorske odredbe. Odnosno, zapovjediti će da vozač Ducatija mora pobijediti, i to bilo koji, jer to znači da neće pobijediti Quartararo i tako naslov automatski osvaja Bagnaia. Samo da tu naredbu vozači Ducatija ne shvate kao dozvolu za totalni napad, pa se pritom međusobno poruše.

Inače, Ducati je u MotoGP-u već potvrdio osvajanje i konstruktorskog i timskog naslova, a trostruka kruna im se smiješi i u Superbikeu, gdje konstruktorski naslov nisu osvojili još od 2011.

MotoGP
1. F. Bagnaia – Ducati – 258 bodova
2. F. Quartararo – Yamaha – 235
3. A. Espargaro – Aprilia – 212
4. E. Bastianini – Ducati – 211
5. J.Miller – Ducati – 189

SBK
1. A. Bautista Ducati – 507 bodova
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 425
3. J. Rea – Kawasaki – 409
4. M. R: Rinaldi – Ducati – 260
5. A. Lowes – Kawasaki - 217

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Sjajna utrka u Phillip Islandu! Rins je pobijedio sa Suzukijem, a Quartararo pao, pa je Bagnaia s trećim mjestom preuzeo vodstvo u ukupnom poretku i došao korak do naslova.

Quartararo je pogriješio u ranoj fazi utrke, u zavoju broj 4, provukao se kroz izletnu zonu, potonuo na 22. mjesto i onda u pokušaju povratka pao u zavoju broj 2. No, moglo je biti još i gore za Francuza. Naime, Bagnaia je lako mogao pobijediti. Bio je u vodstvu na ulasku u posljednji krug. No Rins je iskoristio nevjerojatnu sposobnost Suzukija da prenosi puno više brzine kroz zavoje, pa je tako kroz zavoj broj 1, pripremio napad, a onda ga kroz zavoj broj 2 fenomenalno izvršio. S time da je Marc Marquez očekivao takav potez Rinsa, te se i on a njim progurao ispod Bagnaie.

Do kraja tog posljednjeg kruga više nije bilo promjena, ali to ne mijenja na stvari da je riječ o jednoj od najboljih utrka u posljednje vrijeme. Istina, bilo je to uvjetovano i time što su svi dozirali tempo, kako ne bi uništili gume, no to ne mijenja na stvari da su prva sedmorica (dakle, redom Rins, Marquez, Bagnaia, Bezzecchi, Bastianini, Marini i Martin) prošla ciljem unutar manje od jedne sekunde.

Točnije, Martin je kasnio samo 0,844 sekunde za pobjednikom, a svejedno ponio kući samo 9 bodova za to 7. mjesto. U top 10 su još bili Johann Zarco, Aleix Espargaro i Brad Binder, koji je kasnio manje od 6 sekundi za pobjednikom, što je bilo dovoljno blizu za drugi najbliži Top 10 u povijesti kraljevske klase. Bila je to i prva pobjeda za Suzuki i Rinsa nakon dvije godine čekanja, a vjerojatno i posljednja jer se Suzuki na kraju ove sezone povlači iz MotoGP-a.

Bagnaia je zastao manje od četvrt sekunde i da je pobijedio sad bi imao prednost od velika 23 boda samo dvije utrke prije kraja. Ali i ovako je minus od čak 91 boda nakon Sachsenringa u posljednjih 8 utrka pretvorio u plus od 14 bodova u odnosu na Quartararoa. A u prilog mu ide i to što su ostali pretendenti za naslov malo izgubili korak.

Istina Bastianini je bio peti, što je sjajan rezultat ako uzmemo u obzir da mu se, nakon peha u kvalifikacijama, u prvim krugovima još nepotrebno aktivirao zračni jastuk, nakon čega je potonuo skroz do 20. pozicije. Bilo kako bilo, njegov zaostatka za Bagnaiom je 42 boda u trenutku kad je još samo 50 bodova u igri.

Aleix Espragaro je pak imao problema s time što se elektronika previše aktivirala i prekidala paljenje, s time da je nejasno je li previše potrošio stražnju gumu ili je ipak elektronika bila pogrešno podešena. Uglavnom, prošao je kroz cilj kao deveti, te broji 27 bodova manje od Bagnaie. To nije nenadoknadivo, no s obzirom na njegove rezultate u posljednje vrijeme, i greške koje se događaju u momčadi Aprilije, Aleix Espargaro ima relativno male šanse. A njih više uopće nema Jack Miller, kojeg je torpedirao Alex Marquez, i to baš u zavoju broj 4 koji je baš ovaj vikend preimenovan u čast Millerovog (prez)imena.

Uglavnom, situacija je takva da Bagnaia ima doista realne šanse osvojiti MotoGP naslov na predstojećoj utrci u Maleziji (gdje je 2018. potvrdio i Moto2 titulu). Teoretski bi mu dostajalo i samo to da završi u top 5, pod uvjetom da Quartarao ostane bez bodova. S druge strane, moglo bi se desiti da Bagnaia pobijedi, a da svejedno (još) ne postane prvak, ako Quartararo završi na postolju. Jasno, tu se još i brojne druge moguće kombinacije, u kojima bi bio važan i plasman Espargaroa. No idemo se nadati da će se pitanje prvaka ipak riješiti na zadnjoj utrci sezone, u Valenciji. Pa neka onda pobijedi najbolji, pri čemu sve upućuje na to da je trenutno najbolji Ducati u rukama Bagnaie. Uostalom, u posljednjih 8 utrka, Bagnaia je od mogućih 200 osvojio 152 boda, a Quartararo u istom periodu samo 47.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 18 od 20 utrka)
1. F. Bagnaia – Ducati – 233 boda
2. F. Quartararo – Yamaha – 219
3. A. Espargaro - Aprilia – 206
4. E. Bastianini – Ducati – 191
5. J. Miller – Ducati - 179

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Aragon je ispao iz kalendara, ali zato bi se MotoGP utrke trebale voziti u Kazahstanu i Indiji.

Tek nekoliko dana nakon što je objavljeno da će se iduće godine voziti utrka u Kazahstanu, stigao je i provizorni kalendar na kojeg je uvrštena i utrka u Indiji. To je pomalo neočekivano s obzirom da se činilo kako su pregovori tek počeli, no osim što su Indijci to očito spremni masno platiti, dogovor je vjerojatno olakšalo i to što Buddh staza već postoji i na njoj su se prije desetak godina vozile utrke Formule 1, tako da tu ne bi trebalo biti većih infrastrukturnih problema. No treba još provjeriti da li je staza i dovoljno sigurna za MotoGP vozače.

Broj najavljenih utrka svejedno nije narastao na maksimalnih 22 jer je iz kalendara za 2023. ispao Aragon, ali ne bi nas čudilo da se ta španjolska staza, zapravo, drži u rezervi, u slučaju da propadne gaža u Kazahstanu ili Indiji. Cijeli kalendar je utoliko neobičniji što je zbog rekonstrukcije zgrada oko staze Losail utrka za VN Katara premještena pred kraj kalendara, tako da će sezona započeti u Portugalu 26. ožujka.

Nakon toga uobičajeni skok do Argentine i SAD-a, pa klasične europske postaje Jerez, Le Mans i Mugello, ali bez utrke u Barceloni, koja je premještena za početak rujna. Nakon Mugella su na rasporedu Sachsenring i Assen, pa bi se onda 9. srpnja trebala odvoziti ta premijerna utrka u Kazahstanu. Nakon mjesec dana odmora, u kolovozu će se voziti utrke u Silverstoneu i Austriji, a početkom rujna u spomenutoj Barceloni i onda u Misanu, na kraju europske turneje.

U drugoj polovici rujna se još voze uzastopne utrke u Indiji i Japanu, nakon čega je jedan vikend slobodan, pa tri uzastopne listopadske utrke u Indoneziji, Australiji i Tajlandu. Nakon toga imaju jedan vikend slobodno, pa opet uzastopne utrke u Maleziji i Kataru, prije uobičajenog završetka u Valenciji, s time da će se zbog gužve u kalendaru ta utrka održati još kasnije nego je uobičajeno, odnosno samo mjesec dana prije Božića, što znači da će biti hladno, uz kratke i lako moguće kišovite dane. Uglavnom, završnica sezone će biti nikad napornija s čak 8 utrka diljem svijeta razbacanih utrka od kraja rujna do kraja studenog. Ako se svi planovi ostvare, vozit će se 21 utrka, što bi bio novi rekord.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Vjerovali ili ne, od iduće godine će u MotoGP kalendaru biti i nova kazahstanska staza Sokol. Osim ako je ne bude.

Dorna nekako mora nadoknaditi povećane troškove i smanjene prihode iz prethodne dvije pandemijske godine, a to je najlakše učiniti „prodavanjem“ mjesta u kalendaru zemljama koje su to zadovoljstvo (i globalnu promociju kroz pranje obraza) spremne platiti (crnim) zlatom. Tako su nedavno objavljeni planovi da u skoroj budućnosti MotoGP utrke stignu u Saudijsku Arabiju, a sad je objavljeno da će već 2023. u kalendaru biti utrka za VN Kazahstana, na stazi Sokol. Između te dvije vijest je još obznanjeno kako će se, jednog dana, ponovo pokušati organizirati i MotoGP utrka u Indiji, iako je taj pokušaj neslavno propao prije kakvih 10-ak godina.

A prije nekih desetak dana je u medijima procurio provizorni kalendar za 2023. godinu, u kojem je najveća promjena upravo ubacivanje utrke u Kazahstanu, koja bi se trebala voziti početkom srpnja. Iako taj datum nije potvrđen, sad je i službeno objavljeno da bi se ta utrka u Kazahstanu doista trebala održati. Zlobnici će reći da to uopće ne znači kako će tamo doista i biti utrke, podsjećajući na to da su u posljednje vrijeme u kalendar (više puta) bile uvrštene i nikad vožene utrke u Mađarskoj, Walesu ili Finskoj. Ali u Kazahstanu se ne kreće od nule, jer staza Sokol doista postoji, pitanje je samo u kojem stupnju izgrađenosti. Za tu prigodu objavljene fotografije djeluju ipak malo previše „photoshopirano“, tako da je svaka eventualna skepsa opravdana, no do srpnja iduće godine ima još dovoljno vremena da se stvari dovedu u red, s time da je ugovor potpisan na 5 godina. Bila bi to 21. utrka u kalendaru, a kako ih može biti do 22, postojeće europske utrke još uvijek ne trebaju ispadati s popisa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com