Može li Suzuki pobjedom „proslaviti“ odlazak iz MotoGP-a? Može. Utoliko je i sve tužnije.

Po drugi puta u posljednjih 11 godina Suzuki napušta MotoGP prvenstvo. Ovaj put vjerojatno zauvijek. Kad su odlazili na kraju 2011. godine, obećali su da će se vratiti. I to su ispunili. Trebalo im je vremena da se pregrupiraju nakon ekonomske krize i pripreme potpuno novi motocikl, s rednim umjesto V4 agregatom, kako bi GSX-RR bio bliži njihovim cestovnim motociklima.

Ovaj put odlaze kako bi sredstva preusmjerili na razvoj električnih vozila. Kad tako razmišljaju, onda nema realne šanse da se vrate, barem ne tako dugo dok MotoGP izbacuje vrele ispušne plinove, a tako će biti u doglednoj budućnosti. Osim toga, glavešine u Japanu su tu odluku o povlačenju doveli ubrzo nakon što su potpisali kako će u prvenstvu ostati barem do kraja 2026. godine i Dorna im to sigurno neće oprostiti, niti ih zvati natrag. Radije bi to mjesto prodali BMW-u, problem je samo u tome što Bavarci nisu skloni stotine milijuna eura potrošiti na razvoj MotoGP motocikla i utrkivanje s neizvjesnim ishodom.

A baš je u tome bila dodatna simpatičnost Suzukija. Naime, otkad su se 2015. godine vratili u MotoGP, uvijek su, uz Apriliju, važili za tvorničku momčad s najmanjim natjecateljskim odjelom i najmanjim proračunom. I svejedno su bili uspješni. Maverick Vinales im je donio prvu MotoGP pobjedu, Alex Rins je tome pribrojio još četiri, a iako je Mir pobijedio samo jednom, i to je bilo dovoljno da 2020. osvoji naslov prvaka. Istina, bila je to čudna sezona, uvelike deformirana zbog pandemije, ali bila je to i pobjeda Davida protiv Golijata.

Inženjerima Suzukija uspjelo je stvoriti stroj koji je na ravnom brži od Yamahe, a istovremeno sposoban prenijeti strašno puno brzine kroz tjeme zavoja, kako to i priliči motociklu s radnim četverocilindričnim agregatom. Zapravo, kad je skretanje u pitanju, Suzuki GSX-RR je vjerojatno bio najbolji na startnoj rešetki, što je jasno došlo do izražaja i nedavno u Phillip Islandu, kad je Rins bio eklatantno brži kroz zavoje 1 i 2, iskoristivši to da u zadnjem krugu dođe do pobjede.

Čisto da podsjetimo, Valencija je staza na kojoj je od svega najbitnije da motocikl dobro skreće. Osim toga, Mir je do te svoje dosad jedine MotoGP pobjede došao baš u Valenciji, a Rins je tamo bio dva puta drugi. Pa ako ih ne svladaju emocije, i ako barem solidno odrade kvalifikacije, što je dosad bio najveći problem Suzukija, mogao bi to biti sjajan oproštaj Suzukija. Pobjeda za kraj bila bi najljepša osveta japanskim menadžerima. Inače, momčad Suzukija je u naslov priopćenja uoči finalne utrke u Valenciji ubacila „sayonara“, što znači doviđenja. No, ne treba gajiti prevelike nade u skoro viđenje. Vjerojatno će 6. studenog u Valenciji ipak biti zbogom zauvijek!

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com