Bilo bi pogrešno reći da su Walkner i KTM imali sreće. Ali nisu imali nesreće, za razliku od drugih.

Bilo je neizvjesno i raznovrsno dok je trajalo. A trajalo je prvih osam etapa, nakon kojih je vodeći Van Beveren na Yamahi bježao jedva mjerljive 22 sekunde Benavidesu na Hondi. No, mogli smo pretpostaviti kako će sve završiti, jer je prvu šestoricu dijelilo samo 10 minuta, a među njima su bila trojica tvorničkih vozača KTM-a. I onda se dogodilo.

Deveta etapa je otkazana zbog poplava, a onda je uslijedio deseti brzinac, prvi koji se ove godine vozio na argentinskom teritoriju. Austrijanac Matthias Walkner je držao treću poziciju u ukupnom poretku, no dotad je vozio nekako ispod radara. Uvijek brz, ali nikad najbrži. Tako je bilo i tog utorka. Walkner nije bio na putu do etapne pobjede, a kamoli ukupnog vodstva, no onda je, pred sam kraj brzinca, skupina vodećih, čini se predvođena baš lokalnom zvijezdom Benavidesom, skrenula uz krivi rukavac rijeke. Na vožnju u krivom smjeru i povratak natrag izgubili su skoro sat vremena.

Walkner je dobro odradio navigaciju i nije krivio skrenuo. Ali još nije bio na putu do etapne pobjede, a kamoli ukupnog vodstva. Naime, nije krivo skrenuo ni ukupno vodeći Van Beveren s Yamahom, koji je, kao specijalist za pijesak, pakleno jurio prvim pustinjskim dijelom etape, a ni kasnije nije posustajao. Sve je upućivalo na to da će odjednom imati solidnu prednost u ukupnom poretku, a onda se dogodilo. Samo tri kilometra prije kraja brzinskog ispita, vozač Yamahe je pao pri velikoj brzini i ostao ležati. Nakon nekog vremena se uspio podići i pokušao nastaviti, ali slomljena ključna i još pokoja kost, su opravdani razlozi za odustajanje.

Prije te 10. etape Matthias Walkner je imao nepunih 7 minuta zaostatka za vodećim. Nakon te 10. etape je on bio vodeći i imao više od 40 minuta prednosti. A voda će dodatno skrenuti na njegov mlin.

Naime, na jedanaestoj etapi će odustati jedan od njegovih progonitelja. Barreda je također krivo skrenuo prethodnog dana, a prije toga je u Boliviji ozlijedio koljeno, te je zbog bolova i iscrpljenosti na paklenim vrućinama odlučio objesiti kacigu na upravljač svoje Honde. Osim toga, ta je etapa bila neobična po tome što nisu kretali prvo motociklisti pa vozači automobila, nego je startni poredak bio izmiješan sukladno vremenima od prethodnog dana. Tako je Walkner krenuo tri minute iza legende Stephanea Peterhansela u Peugeotu, kojeg je sustigao i onda odlučio slijediti, znajući da francuski lisac neće pogriješiti u navigaciji. Pritom je izgubio 11 minuta, ali još uvijek mu je ostalo pola sata prednosti u ukupnom poretku

Da stvar bude bolja po njega, iduća etapa je otkazana za vozače motocikala, što zbog jutarnje magle koja je prizemljila helikoptere, što zbog smušenosti organizatora. Teorija zavjere će reći da se možda čak željelo (još jednom) izaći u susret KTM-u, a u svakom slučaju su drugoplasiranom Benavidesu na Hondi bitno smanjene šanse da sustigne Austrijanca.

Na trinaestoj etapi je opet pobijedio njegov kolega Price, a Walkner je ponovo izgubio 11 minuta prednosti u odnosu na njega, odnosno 9 minuta u odnosu na Benavidesa, no karavana je već stigla do Cordobe kao krajnjeg odredišta. Trebalo je još samo odraditi kratku kružnu etapu od 120 km, koju je Walkner rutinski odvozio i tako postao prvi Austrijanac koji je pobijedio u konkurenciji motociklista. Ujedno je to bila sedamnaesta uzastopna pobjeda za KTM. Nepobjedivi su cijelo ovo tisućljeće.

Nakon više od 43 sati vožnje na brzincima, Argentinac Kevin Benavides je zaostao 17 minuta i osvajanjem drugog mjesta malo ublažio patnju Honde, koja je ponovo bila tako blizu, ali već godinama ne uspijeva staviti soli na rep KTM-u. Dominaciju austrijskog proizvođača su dodatno potvrdili tvornički vozači Price i Meo, koji su zbog ozljeda pauzirali cijelu prošlu sezonu, a svejedno su izdržali sve napore i završili treći i četvrti. Peto mjesto je na još jednom KTM-u osvojio privatnik Farres Guell, koji je prošle godine bio treći, dok Johnny Aubert, u svom tek drugom nastupu, povratnički Gas Gas doveo do odlične 6. pozicije.
Velik broj odustajanja u završnici relija pomogao je tome da rookie Oriol Mena završi na visokom 7. mjestu za upravljačem motocikla s imenom indijske marke Hero, no zapravo je riječ o Speedbrain projektu koji svoje staro korijenje vuče još tamo od zadnjeg pokušaja BMW-a. Nakon dosta tehničkih problema, Quintanilla je s Husqvarnom završio kao osmi, dok se Pedrero Garcia sa Shercom pobrinuo da imamo motocikle šest različitih proizvođača među prvih jedanaest. Dvanaesta je završila prva dama Laia Sanz, koja se mogla lako probiti i među prvu desetoricu da i dalje nema naviku padati kad je slijedi televizijski helikopter.

U svakom slučaju, nakon godina nazadovanja, ovo je konačno bio pravi Dakar Rally. Povratak Perua u igru donio je obilje pustinjskih etapa i spektakularne vožnje na nož, a i sama borba za pobjedu je bila potpuno neizvjesna skoro dvije trećine puta. Osim toga, ovo je bio i doista težak Dakar, a uz to i dosta brz, tako da su na putu mnogi odustajali i polomili svoje kosti. A sve ako se i moglo očekivati da će ponovo pobijediti KTM, malo tko bi se okladio baš na Walknera. I da ne bi bilo zabune, simpatičan Austrijanac je tu pobjedu itekako zaslužio. Ne može se nakon toliko tisuća teških i opasnih kilometara netko slučajno naći na najvišoj stepenici podija.

KONAČAN POREDAK:

1. M. Walkner – KTM - 43h:06min.01 sek
2. K. Benavides – Honda – +16.53
3. T. Price – KTM - +23.01
4. A. Meo – KTM - +47.28
5. G. Farres Guell – KTM - + 1:01.04
6. J. Aubert – Gas Gas - +1:53.53
7. O. Mena – Hero - + 2:22.52
8. P. Quintanilla – Husqvarna - +2:45.05
9. D. Oliveras Carreras – KTM – 2:37.20
10. J. I. Cornejo Florimo – Honda - +2:42.36

Foto: PhotosDakar.com