Novosti

Ovo je natjecateljski YZF-R1 s kojim se Yamaha konačno vraća u SBK prvenstvo. Nova momčad, sponzori i vozači.

Yamaha je 2009. s Ben Spiesom osvojila Superbike prvenstvo, da bi se samo dvije godine kasnije, u jeku krize, potpuno povukla iz njega. Nakon što su prošle sezone razvijali novi YZF-R1 i pritom, između ostalog, osvojili britansko i američko prvenstvo, ali i pobijedili na 8h Suzuke, sada su spremni za povratak na svjetsku scenu. Pritom su ima za 2016. očekivanja donekle suzdržana, no vjeruju da će već godinu dana kasnije biti spremni ponovo osvojiti titulu.

Inače, Yamaha je odabrala zanimljiv put povratka. Umjesto da krenu od nule, dogovorili su suradnju s momčadi Crescent, koju vodi Paul Denning, i tako iz igre izbacili Suzuki, koji je s tom momčadi nastupao prvo u MotoGP-u, a zadnjih godina u Superbikeu. Pritom je Yamaha u paketu dobila i Alexa Lowesa, koji se u protekle dvije godine neprekidno dizao i padao, pa opet padao s nekonkurentnog Suzukija GSX-R 1000, no negdje između toga je pokazao kako može biti iznimno brz.

Zatim su Hondinoj službenoj momčadi Ten Kate preuzeli glavnog sponzora Patu, što HRC vjerojatno boli više od toga što im je u istom paket aranžmanu Yamaha preotela i Sylvaina Guintolija. Francuz se prošle godine možda mučio s CBR-om, no još uvijek su svježa sjećanja na to kako je 2014. postao svjetski prvak s Aprilijom.

Osim toga, Yamaha će imati novu momčad i u svjetskom Superstock 1000 kupu, gdje će njihove tvorničke Pata boje braniti Florian Marino i Riccardo Russo. U tom će prvenstvu, gdje prema pravilima nastupaju gotovo serijski motocikli, koristiti napredniji YZF-R1M, dok je u Superbikeu, gdje se ionako koristi natjecateljski ovjes i elektronika, kao baza uzet „običan“ YZF-R1. Više o tome koliko će Superbike momčad doista biti konkurenta doznat ćemo već zadnjeg vikenda u veljači, kada u Phillip Islandu započinje novo prvenstvo.

U donjoj galeriji pogledajte dodatne fotografije.

I dalje su igri po dvije Superbike utrke, ali jedna od njih se vozi u subotu, dok Supersport dobiva „Superpole“ kvalifikacije.

Kako bi se malo olabavio nedjeljni raspored za Superbike vozače i timove, ali i privuklo što više gledatelja na stazi i uz TV ekrane već u subotu, vodstvo Superbike prvenstva je odlučilo u bitnome promijeniti raspored događanja. Tako više nećemo gledati razvučeni „sendvič“ od dvije Superbike i jedne Supersport utrke, pri čemu se barem jedna utrka preklapala s nedjeljnim ručkom, dok se druga Superbike utrka nerijetko poklapala i s terminom utrke Formule 1.

Umjesto toga, prva Superbike utrka će se odraditi već u subotu, a druga u nedjelju, obje u 13 sati po lokalnom vremenu. Raspored treninga ostaje isti, s time da će treći trening, onaj koji se vozi u subotu ujutro, trajati samo 15 minuta i biti priprema za kvalifikacijske treninge koji se i dalje voze po „Superpole“ principu. Osim toga, Superpole format će od 2016. godine prakticirati i klasa Supersport.

I to nisu jedine novosti. Naime, još jednom su prepolovljene homologacijske kvote, pa je tako za pravo nastupa u 2016. potrebno proizvesti samo 500 primjeraka motocikala godišnje, umjesto dosadašnjih tisuću. To bi trebalo olakšati život manjim proizvođačima, kao što je to MV Agusta, i omogućiti im da homologiraju još ekstremnije i skuplje motocikle, ali se isto tako i otvara mogućnost japanskim proizvođačima da nastupe sa „specijalkama“. To bi prva mogla iskoristiti Honda, koja je već dala naslutiti dolazak novog V4 motocikla, vjerojatno baziranog na skupocjenom RC213V-S.

Osim toga, proizvođači ne moraju više čekati kraj godine da homologiraju novi model, nego to mogu učiniti i tijekom sezone. Kako se stvari ne bi previše oteli kontroli, i dalje ostaje ograničenje da serijski motocikl, osim što mora biti proizveden u spomenutih 500 komada, ne smije koštati više od 40.000 eura.

WSBK kalendar za 2016.

28.2. Phillip Island – Australija
13.3. Chang International – Tajland
3.4. Aragon – Španjolska
17.4 Assen – Nizozemska
1.5. Imola – Italija
15.5 Sepang – Malezija
29.5 Donington – Velika Britanija
19.6. Misano – Italija
10.7. Laguna Seca – SAD
24.7. Monza – Italija
18.9 Lausitzring – Njemačka
2.10. Magny-Course – Francuska
16.10. Jerez – Španjolska
30.10. Losail - Katar

Cijela Superbike sezona sažeta u dvije minute vratolomija. Ne pokušavajte to kod kuće, kaskaderske trikove izvode profesionalni vozači. Za vrijeme snimanja nije ozlijeđena nijedna životinja, ali jest pokoji čovjek.

Padovi nisu (glavni) razloga zbog kojeg gledamo utrke. Ali isto tako nećemo ni odvratiti pogled, posebno ako je rezultat svega tek povrijeđeni ponos i velika materijalna šteta. A to je najčešće slučaj.

Na službenoj stranici Superbike prvenstva www.worldsbk.com objavljen je video tek nešto duži od dvije minute u kojem su komprimirani najatraktivniji ovogodišnji padovi uhvaćeni okom kamere. Video možete pogledati ovdje, uz napomenu da titulu najvećeg ovogodišnjeg kaskadera dodjeljujemo Giuglianu, tvorničkom vozaču Ducatija, koji je dva puta lomio kralješke, ali se, srećom, oporavio i već odradio testiranja za iduću sezonu.

Izvor: www.worldsbk.com

Trebala bi se vratiti najbrža staza u prvenstvu, kao i njemački Lausitzring, a iz kalendara ispada Portimao

Novo Superbike prvenstvo započinje već krajem veljače u australskom Phillip Islandu, kao što smo se to već navikli, što opet ne znači da nakon toga nema promjena u kalendaru. Tako su neke utrke bitno promijenile svoje termine, no važnije od toga je da bi se nakon dvije sezone pauze trebala vratiti jurnjava u Monzi, gdje su na ciljnoj ravnini Superbike motocikli išli debelo iznad 330 km/h. Biti će zanimljivo vidjeti koliko su ih po tom pitanju uspjela usporiti u međuvremenu uvedena nova i stroža pravila.

Vraća se i njemačka staza Lausitzirng, a iz kalendara ispada portugalski Portimao, tako da bi iduće godine trebali gledati 14 utrke. Doduše, staza u Monzi još čeka homologaciju, a i Jerez je, u skladu s tradicijom, još uvijek pod znakom upitnika, no za nadati se da je sve to samo stvar formalnosti.

WSBK kalendar za 2016.

28.2. Phillip Island – Australija
13.3. Chang International – Tajland
3.4. Aragon – Španjolska
17.4 Assen – Nizozemska
1.5. Imola – Italija
15.5 Sepang – Malezija
29.5 Donington – Velika Britanija
19.6. Misano – Italija
10.7. Laguna Seca – SAD
24.7. Monza – Italija
18.9 Lausitzring – Njemačka
2.10. Magny-Course – Francuska
16.10. Jerez – Španjolska
30.10. Losail - Katar

Na testiranjima je ZX-10R bio brži od većine MotoGP motocikala. Impresivno, čak i ako je ostvareno na gumama za kvalifikacije.

Posljednji radni tjedan u studenom iskorišten je za odrađivanje posljednjih privatnih testiranja prije obavezne zimske stanke. Iako nisu bili prisutne sve momčadi (Yamaha je odlučila prebaciti raspoložive dane za MotoGP testiranje u iduću godinu), u Jerezu je bilo utoliko veselije što su paralelno, na istom mjestu i u isto vrijeme testirali i MotoGP i Superbike motocikli.

Budući je riječ o neslužbenim testiranjima, nije postojalo službeno mjerenje vremena, no dio momčadi je za svoje vozače ipak objavio najbrža vremena, koja smo onda skupili na hrpu i na temelju toga sastavili donju tablicu, a u kojoj su izmiješeni MotoGP i Superbike vozači i motocikli. Dakle, ovo je redoslijed najbržih na zajedničkim MotoGP i Superbike testiranjima:

1. S. Redding – Ducati Desmosedici GP15 – Moto GP – 1:38.96
2. M. Marquez – Honda RC213V – MotoGP – 1:39.17
3. D. Petrucci – Ducati Desmosedici GP 15 – Moto GP - 1:39.20
4. T. Sykes – Kawasaki ZX-10R Ninja – Superbike – 1:39.313
5. J. Rea – Kawasaki ZX-10R Ninja – Superbike – 1:39.524
6. A. Iannone - Ducati Desmosedici GP 15 – Moto GP - 1:39.60
7. A. Dovizioso - Ducati Desmosedici GP 15 – Moto GP - 1:39.70
8. H. Barbera – Ducati Desmosedici GP14.2 – MotoGP – 1:39.90
9. D. Pedrosa – Honda RC213V – MotoGP – 1:39.93
10. N. Hayden – Honda CBR 1000 RR SP – Superbike – 1:40.193
11. L. Baz - Ducati Desmosedici GP14.2 – MotoGP – 1:40.20
12. C. Davies – Ducati Panigale R – Superbike – 1:40:774
13. D. Giugliano – Ducati Panigale R – Superbike – 1:41.047

Uglavnom, ako je vjerovati objavljenim vremenima, vozači Kawasakija su sa superbike varijantom inače serijskog Kawasakija Ninja ZX-10R bili brži od većine vozača na MotoGP prototipovima, odnosno jedva nešto sporiji od Marqueza na Hondi RC213V. Budući je po aktualnim pravilima broj modifikacija bitno ograničen, pa su tako Superbike motocikli puno bliže serijskim modelima iz kojih nastaju nego što je to bio slučaj prije koju godinu, ostvareno 4. i 5. najbrže vrijeme Sykesa i Reae gotovo da predstavlja senzaciju. No, to ipak ne znači da gornja tablica prikazuje i sasvim realan odnos snaga.

Za početak, treba znati da su ova MotoGP testiranja bila posebno složena i da velikoj većini vozača postizanje najboljeg vremena po krugu uopće nije bilo na listi želja. Naime, svi se još privikavaju na nove gume, koje umjesto Bridgestonea sada isporučuje Michelin, ali i na novi zajednički elektronski paket, koji tvorničkim vozačima, naviklim na bitno napredniji hardver i softver, predstavlja ogromnu nepoznanicu. Osim toga, vozači Honde su testirali i novu verziju pogonskog agregata tako da su dobar dio testiranja, zapravo, proveli u boksu, pokušavajući prilagoditi RC213V svim tim novim varijablama.

Isto tako, dok se MotoGP vozači još uvijek tek upoznaju s Michelinovim gumama, koje su uz to još u razvoju, Superbike vozači su svoja najbolja vremena postizali na novoj generaciji Pirellijevih guma razvijenih posebno za kvalifikacije. Dakle, Sykes i Rea su išli ispod Superbike rekorda kruga na posebno mekanim Pirelli gumama koje imaju rok trajnosti od svega nekoliko minuta, dok je, primjerice, Iannone svoje najbrže vrijeme ostvario s još uvijek ćudljivim Michelinovim gumama koje su do tog trenutka odradile već 26 krugova.

Ipak, Rae je i s tvrđim gumama za utrku s Kawasakijem ZX-10R odvozio najbrži krug od impresivnih 1:40.1. Što će reći da je bio manje od sekunde sporiji od Marqueza. Iako se, kako god uzmete, ovdje uspoređuju kruške i jabuke, uopće ne sumnjamo da se netko važan u Kawasakiju zagledao u ostvarena vremena i počeškao po bradi. Vjerojatno se zapitao za koliko bi se ta razlika od samo jedne sekunde dodatno smanjila da kojim slučajem Ninju ZX-10R opreme karbonskim diskovima ili da dobiju odriješene ruke pa da iz pogonskog agregata oslobode dodatnih 20 do 30 KS. Superbike su ionako prerasli, osvojili su sve što se osvojiti dalo... Ne sugeriramo ništa, samo se pitamo jesu li im porasle ambicije ili su u Kawasakiju i dalje zadovoljni već i samo time da budu prvi u selu.

U Kataru su dovožene posljednje utrke Superbike sezone. Umjesto Kawasakija, u prvom planu su bili vozači Aprilije i Davies na Ducatiju.

Budući je sve što je važno već bilo ranije razriješeno, noćne utrke u Kataru trebale su samo ponuditi dobru zabavu i presuditi hoće li titulu viceprvaka, zlobnici bi rekli „prvog među gubitnicima", osvojiti Davies na Ducatiju ili ipak Sykes na Kawasakiju. Na kraju je ispalo da je na posljednjoj utrci dosad dominantni Kawasaki završio u drugom planu.

Ipak, u prvoj utrci dana, bolje rečeno noći, vozači Kawasakija su bili sila s kojom je trebalo računati. Sykes je poveo utrku, no iz nekog razloga mu se kontrola proklizavanja prebacila na viši stupanj budnosti zbog čega je nepotrebno gubio snagu na izlazu iz zavoja. Nije trebalo dugo da ga prestigne timski kolega i novi svjetski prvak Rea, a onda je istu stvar učinio i Torres s Aprilijom.

Njih dvojica su se nakon toga međusobno hrvali u vodstvu, da bi Torres ipak prije prošao ciljem prije Reae i tako u svojoj prvoj sezoni došao do prve Superbike pobjede. Sykes je na kraju bio treći, no uspio je preoteti samo 3 boda Daviesu koji je s završio odmah iza njega, tako da je uoči zadnje utrke vozač Ducatija imao prednost od 13 bodova u borbi za naslov prvaka.

Druga utrka je imala i druge junake. Torres je pao u pokušaju da uhvati vodeće, dok se Rea istina borio za pobjedu, ali je morao odustati nakon što je prvi put ove sezone imao tehničkih problema s Kawasakijem. To je značilo da nije uspio oboriti rekord Colina Edwardsa po broju osvojenih bodova, a već je od ranije bilo jasno kako neće moći sustići ni rekord Douga Polena po broju pobjeda u jednoj sezonu. Svejedno, nema sumnje da je Rea odradio sjajan posao i u dominantnom stilu zaslužio titulu prvaka.

Tako se u posljednjoj utrci sezone vodio troboj za pobjedu između Daviesa na Ducatiju, Haslama na Apriliji i Sykesa na Kawasakiju. Činilo se da je Davies taman neuhvatljiv da bi onda u zadnjem zavoju zadnjeg kruga prvi put pogriješio i otišao malo preširoko, ostavivši tako otvorena vrata Haslamu, koji je došao do druge ovogodišnje pobjede. Davies je ipak prošao ciljem ispred Sykesa i tako podebljao svoj status viceprvaka.

I u klasi Supersport je bilo dovoljno napeto do zadnjeg kruga. Kyle Smith je atraktivnom i riskantnom vožnjom za upravljačem Honde došao do svoje prve Supersport pobjede, s manje od sekunde prednosti u odnosi na novog prvaka Sofuoglua s Kawasakijem, koji je opet bio manje od desetinke brži od Zanettija na MV Agusti. Ipak, i treće mjesto u utrci je bilo dovoljno da se Zanetti popne na treće mjesto i u ukupnom poretku, odnosno da preskoči timskog kolegu Cluzela, koji je posljednja tri okupljanja propustio zbog ozljede noge zarađene u Jerezu. Mahias je s Yamahom završio kao 4., dok je viceprvak P. Jacobsen ovom prigodom s Hondom bio 5.

Zanimljivo je, a možda i indikativno, da su sva tri spomenuta pobjednika zasad bez posla za iduću sezonu. Smith je dobio otkaz u Ten Kate Hondi, a čini se da ista stvar čeka Haslama i Torresa. Utoliko više što je skoro pa sasvim izvjesno da Aprilia (ovaj put ozbiljno) povlači svoju tvorničku podršku iz Superbike prvenstva i u potpunosti se fokusira na MotoGP.

Kompletne rezultate možete pogledati dolje niže u galeriji.

KONAČNI POREDAK:

Superbike
1. J. Rea – Kawasaki – 548 boda
2. C. Davies – Ducati – 416
3. T. Sykes – Kawasaki – 399
4. L. Haslam – Aprilia – 332
5. J. Torres – Aprilia – 247

Supersport
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 233
2. P. Jacobsen – Honda – 196
3. J. Cluzel – MV Agusta – 158
4. L. Zanetti – MV Agusta – 155
5. K. Smith – Honda - 116

Može li doista postati prvi MotoGP i Superbike prvak ili je to Haydenu samo zgodan način da produži karijeru?

Kao što se i očekivalo, Nicky Hayden, prvak iz 2006., je uoči natjecateljskog vikenda u Motegiju objavio da nakon 13 sezona napušta MotoGP prvenstvo i odlazi u Superbike gdje će voziti za tvornički podržanu momčad Ten Kate Honda. Tamo dolazi na mjesto prošlogodišnjeg prvaka Guintolja, koji nakon samo jedne razočaravajuće sezone s Hondom prelazi na Yamahu.

Haydena će u momčadi Ten Kate dočekati VD Mark, prošlogodišnji Supersport prvak, koji je u svojoj prvoj Superbike sezoni pokazao da predstavlja veliki potencijal. Pritom Hayden planira iduću sezonu potrošiti na prilagodbu, a eventualni snovi o tome kako bi mogao postati prvi MotoGP i Superbike prvak trebat će pričekati do 2017. kada bi Honda trebala predstaviti potpuno novi model, koji neće nužno biti i novi CBR1000 RR, nego bi mogao biti neki novi sportski VFR.

Inače, nakon što je 2002. osvojio američko Superbike prvenstvo, a paralelno s time pobjeđivao na dirt-track utrkama, Hayden je kao velika nada 2003. s Hondom došao u MotoGP, da bi 2005. osvojio prvu pobjedu, a 2006. spretno oteo naslov Rossiju, iako je pobijedio na samo dvije utrke. Nakon toga više nikad nije pobijedio, zapravo je s Hondom još samo dva puta stajao na podiju, ali svejedno je nakon dvije razočaravajuće sezone postao tvornički vozač Ducatija. S njima je osvojio još samo jedne treće mjesto 2011., da bi posljednje dvije sezone s mizernim učinkom nastupao u momčadi Aspar pod pokroviteljstvom tvorničke Honde.

Iako je Jacobsen pobijedio, Sofuoglu je i s 2. mjestom potvrdio naslov prvaka, jednu utrku prije kraja sezone.

Iako mu nije nužno trebala pobjeda da osvoji naslov, Sofuoglu je u Supersport utrku u Magny Coursu krenuo punom snagom i već nakon nekoliko krugova imao 5 sekundi prednosti. No, onda je zbog pada i ulja na stazi utrka prekinuta, nakon čega je došlo do novog starta i sprinta od 11 krugova.

Ovaj put Sofuoglu s Kawasakijem nije mogao pobjeći Jacobsenu na Hondi, koji je ostao jedini konkurent za naslov nakon što je Cluzel (MV Agusta) pao u Jerezu i zaradio teški prijelom noge. Iako ga je Sofuoglu prešao sredinom utrke, Jacobsen se nije predavao i vratio se vodstvo, nakon čega je vozač Kawasakija odlučio igrati na sigurno i dohvatiti 2. mjesto, znajući da mu je to sasvim dovoljno da dohvati novu titulu prvaka jednu utrku prije kraja. Treći je bio Mahias na Yamahi, domaći vozač s koji je nastupio s pozivnicom, dok je ostatak ekipe, s više od 20 sekundi zaostatka za pobjednikom, predvodio Zanetti na MV Agusti.

Inače, turski nacionalni junak Sofuoglu je prvo kompletno Supersport prvenstvo odvozio 2006., da bi već iduće godine osvojio titulu svjetskog prvaka. Nakon toga se okušao u Superbike kategoriji, ali se tu nije najbolje snašao tako da se 2009. vraća u Supersport, da bi 2010. ponovo osvojio naslov. 2011. se okušao u Moto2 kategoriji i osvojio jedno drugo mjesto, ali završio kao tek 17. u ukupnom poretku, tako da se 2012. još jednom vraća u Supersport i odmah osvaja treći naslov prvaka. 2013. je bio viceprvak, a 2014. je imao svoju najgoru sezonu, punu pehova, da bi ove godine došao do svoje druge titule s Kawasakijem, četvrte ukupno, čime je samo podebljao status najuspješnijeg Supersport vozača svih vremena.

TRENUTNI POREDAK:

Supersport
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 213
2. P. Jacobsen – Honda – 185
3. J. Cluzel – MV Agusta – 155
4. L. Zanetti – MV Agusta – 142
5. G. Rea – Honda - 97