Motosport

Prvi put je premašena brojka od tisuću padova, pri čemu su MotoGP vozači padali trećinu više nego prošle sezone.

Padovi imaju i svoju tamnu stranu. Ove godine je u jednom od njih smrtno nastradao Luis Salom, a gotovo da i nema vozača koji nije ubilježio i neku ozljedu. No, padovi su i sastavni dio ovog sporta, konačni dokaz da moderni gladijatori voze do krajnjih granica. Jasno, padovi su i nešto što svatko od vozača želi izbjeći, posebno u utrci, no nisu svi jednako umješni u tome.

Gledajući sve tri GP klase, tijekom 2016. je prvi put premašen neslavni rekord od tisuću padova. Konkretno, statističari su ubilježili 1.062 pada, što je porast od nekih 9% u odnosu na prošlu godinu. Iako od toga samo 288 padova otpada na MotoGP vozača, baš u kraljevskoj klasi bilježimo porast padova za čak trećinu.

Odnosno, umjesto 12 padova po natjecateljskom vikendu, ove godine ih je u prosjeku ubilježeno 16. Istina, bilo je i puno više kišnih utrka, no u Moto3 klasi je istovremeno ubilježeno 409 padova, odnosno samo jedan više nego prošle sezone, a i Moto2 kategorija bilježi tek blagi rast i broji 364 pada.

Zbog čega se onda u MotoGP padalo toliko više? Uz spomenute vremenske neprilike, kao logični razlog se nameće prelazak na Michelinove gume, koje su od vozača tražile dosta privikavanja. Posebno je ćudljiva bila prednja guma, koja je znala popustiti sasvim iznenada, čak i ako motocikl nije bio u punom nagibu. Drugi razlog bi mogla biti unificirana elektronska pomagala, koja više nisu tako sofisticirana kao dosad, pa onda i manje pomažu vozaču.

Bilo kako bilo, bolji poznavatelji prilika vjerojatno neće biti iznenađeni time što je od MotoGP vozača najviše padao Cal Crutchlow. Britanac je s privatnom Hondom ove sezone dograbio čak dvije pobjede, ali je između toga ubilježio 26 padova. Isto tako, nije preveliko iznenađenje da je drugi na toj listi još jedan ovogodišnji pobjednik Jack Miller, koji je izgubio ravnotežu 25 puta. Njih dvojica su bili izvan svake konkurencije.

No, moglo bi vas iznenaditi da treće mjesto po broju padova, zajedno s Yonny Hernandezom, drži novi svjetski prvak Marc Marquez, koji je posrnuo čak 17 puta, u prosjeku skoro jednom po svakoj utrci. No, stvar je u tome da bi on uglavnom pao onda kad je to bilo najmanje važno. Naime, dok se trećina ukupnog broja MotoGP padova dogodila za vrijeme same utrke, Marquez je tijekom utrke pao samo 3 puta, od čega dvaput (Phillip Island i Sepang) nakon što je već osigurao naslov. Prije toga je pao samo u Le Mansu, a i onda se podigao i završio u bodovima.

Kad su staze u pitanju, najviše se padalo u Phillip Islandu, čak 90 puta tijekom vikenda, što je gotovo dvostruko više nego prošle godine, čemu je sigurno pridonijelo i loše vrijeme. Samo su u tamošnjem Honda zavoju, gdje je posrnuo i Marquez, ubilježena 34 pada. To je jednako ukupnom broju padova u Mugellu i austrijskom Red Bull Ringu, gdje su suci uz stazu imali najmanje posla.

Gledamo li sve klase, onda kolonu padavičara predvodi Sam Lowes, koji je točno 30 puta oštetio svoj Moto2 motocikl, a iduću godinu će se, vjerujemo jednako predano, za istu titulu boriti za upravljačem Aprilijinog MotoGP stroja. I zapamtite, oni padaju da vi ne bi morali.

Nakon što je Rossi slavio na Monza reliju, Marquez je pobijedio američku zvijezdu u američkoj disciplini.

Svaki MotoGP vozač koji drži do sebe redovito trenira na dirt track motociklu, a to svakako vrijedi za dva najveća rivala. Pritom Rossi organizira privatne dirt track utrke na svojem imanju, dok je Marquez jedan od inicijatora oživljavanja dvoranskog Superprestigio natjecanja koje se kraj svake godine, u moto sezoni kiselih krastavaca, održava u Barceloni.

I kako to kod Marqueza obično biva, ne zanima ga ništa osim pobjede i to ne protiv bilo koga nego protiv američkih specijalista za tu američku disciplinu. 2014. je u tome i uspio, ali tada nije bilo ozlijeđenog Bakera, velike zvijezde te grane motosporta te bivšeg američkog (a po njima onda i svjetskog) dirt track prvaka.

U prvoj utrci zagrijavanja je bio brži njegov brat Alex, no nakon toga je Marquez bio nepobjediv i lako slavio u konkurenciji Moto2, Moto3 i Superbike vozača. Tada je uslijedio završni obračun s drugom skupinom vozača iz klase Open, koje je predvodio Brad Baker.

Sve se imalo riješiti u jednoj finalnoj utrci u kojoj je Marquez preuzeo vodstvo već u prvom krugu i nametnuo ritam kojeg Baker nije uspijevao pratiti. I ne samo to, drugo mjesto je zauzeo bivši Moto2 prvak Elias i pitanje bi li Baker završio i kao treći da u posljednjem krugu, i u izravnom dvoboju, nije pao Supermoto prvak Chareyre. Osim pobjednika Marqueza i drugoplasiranog Eliasa, u velikom finalu su nastupila i dva Moto2 vozača, pri čemu je Simeon završio kao četvrti, dok je Schrotter bio šesti.

Možda je takvom razvoju lagano pripomoglo i to što je Baker, čini se, imao manjih problema sa svojim motociklom, dok je Honda, kad ga već ne mogu odgovoriti od tog natjecanja, Marquezu pripremila vrhunski CRF. No, to ne mijenja na stvari da je trenutno najbolji MotoGP vozač pobijedio dirt track specijaliste i tako na najbolji način završio za njega ionako odličnu godinu.

S novim izmjenama, MotoGP vozače očekuje dugo toplo ljeto. Ali prije toga četiri utrke u pet tjedana.

Dorna je izmijenila ranije objavljeni kalendar MotoGP utrka za 2017., prebacivši okupljanje u Njemačkoj dva tjedna ranije, odnosno u prvi vikend srpnja. Tako će umjesto dva puta po tri tjedna odmora, MotoGP vozači između utrke u Njemačkoj i Češkoj imati godišnji odmor u trajanju čak 5 tjedana.

Na takvim praznicima gotovo da bi im mogli pozavidjeti i prosvjetni radnici, no to ima i drugu stranu medalje, budući se zgusnuo središnji dio sezone u kojem će u pet tjedana odraditi 4 utrke. Taj dio započinje 4. lipnja utrkom u Mugellu, nakon čega je idućeg tjedna utrka u Barceloni, pa slijedi vikend odmora i onda uzastopne utrke u Nizozemskoj i Češkoj. Bilo kakva teže ozljeda na početku tog ciklusa može vozaču uvelike pokvariti cijelu sezonu.

Osim toga, revidirani kalendar pokazuje da su pod znakom upitnika utrke u Velikoj Britaniji i Maleziji, no daleko od toga da postoji realna mogućnost da se neće održati. Sa Sepangom je nedavno potpisan novi ugovor, tako da je fiksiranje Malezije vjerojatno samo stvar formalnosti, dok je nešto veća problematika prisutna oko utrke u Silverstoneu.

Naime, prava na utrku za VN Britanije su prije nekoliko godina Silverstoneu preoteli vlasnici staze Circuit od Wales, koji su nastavili održavanje utrka u Silverstoneu tako dugo dok ne naprave svoju stazu. No, stalno nove zavrzlame upućuju na to da od te nove staze neće biti ništa, što otvara mogućnost da se Dorna ponovo izravno dogovori s vlasnicima staze u Silverstoneu. Druga mogućnost je da vlasnici nesuđene staze Circuit of Wales pokušaju utrku preseliti u Donington, pod uvjetom da ta staza u međuvremenu zadovolji visoke MotoGP kriterije.

Kalendar MotoGP utrka za 2017.

26.03. VN Katara Losail International Circuit
09. 04. VN Argentine Termas de Río Hondo
23. 04. VN Amerika Circuit of The Americas
07. 05. VN Španjolske Circuito de Jerez
21. 05. VN Francuske - Le Mans
04. 06. VN Italije - Autodromo del Mugello
11. 06 VN Katalonije - Barcelona - Catalunya
25. 06. VN Nizozemske - TT Circuit Assen
02. 07. VN Njemačke - Sachsenring
06. 08. VN Češke - Automotodrom Brno
13. 08. VN Austrije - Red Bull Ring - Spielberg
27. 08. VN Velike Britanije - Silverstone Circuit
10. 09. VN San Marina & Riminija - Misano World Circuit Marco Simoncelli
24. 09. VN Aragonije - MotorLand Aragón
15. 09. VN Japana - Twin Ring Motegi
22. 10. VN Australije - Phillip Island
29. 10. VN Malezije - Sepang International Circuit
12. 11. VN Valencije - Comunitat Valenciana - Ricardo Tormo

Jonathan Rea je sa Superbike motociklom na zajedničkim testiranjima u Jerezu bio brži od MotoGP vozača.

Istina, aktualni svjetski prvak je u tom trenutku na svom Kawasakiju imao Pirellijevu stražnju gumu za kvalifikacije, a bilo je i prehladno da Michelinove MotoGP gume dosegnu optimum. Isto tako, svojim kratkim ravninama staza u Jerezu ne daje priliku MotoGP motociklima da ispolje svu svoju brutalnu snagu, a treba priznati i to da na tim testiranjima nije bilo nikog iz Movistar Yamahe, Repsol Honde ili tvorničke momčadi Ducatija.

Međutim, sve dosad nabrojano ne čini ništa manje impresivnim najbrže vrijeme koje je na zajedničkim MotoGP i Superbike testiranjima Jonathan Rea ostvario na svom Kawasakiju Ninja ZX-10RR. Jer njegovih je 1:38.721 za 15 tisućinki sekunde brže od vremena s kojim je Rossi ove godine bio najbrži na MotoGP kvalifikacijama, odnosno za 14 tisućinki sekunde brže od službenog rekorda staze kojeg je 2015. postavio Lorenzo. Doduše, Lorenzo se te godine spustio i ispod 1:38, ali to smo mogli i prešutjeti.

Treba spomenuti i to da je s normalnim gumama Rea jurio 1:39.5 što je pola sekunde brže od najbržeg Rossijevog kruga u ovogodišnjoj MotoGP utrci. No, nije samo Rea bio brz. Iza vozača Kawasakija i Bautiste na MotoGP Ducatiju, treći najbrži je bio Davies na Superbike Ducatiju, pa slijedi Baz na prošlogodišnjem MotoGP Ducatiju, pa Sykes na Kawasakiju, pa Barbera na ovogodišnjem Desmosediciju, pa Aleix Esparagaro na MotoGP Apriliji, a onda i povratnik Melandri s Ducatijem, kao četvrti Superbike vozač među osmoricom najbržih.

Treba li na temelju svega toga donositi senzacionalne zaključke? Ne, MotoGP motocikli su u konačnici sigurno brži. Ali ovo je još samo jedna potvrda da su im bitno manje skupocjeni tvornički Superbike motocikli iznenađujuće blizu. A pritom treba uzeti u obzir da su u Jerezu Superbike vozači testirali modele za 2017., koji moraju biti još sličniji serijskim motociklima nego što je to dosad bio slučaj.

P.S.

Ovo je još samo jedna potvrda da neki MotoGP vozači možda i ne bi trebali biti MotoGP vozači, dok bi Rea to svakako trebao biti. Ali neće. 

Vinales je u svom prvom kontaktu s Yamahom M1 odmah bio najbrži na testiranjima u Valenciji.

Ovogodišnje dvodnevno testiranje nakon posljednje utrke sezonu u Valenciji bilo je zanimljivije nego inače. Naime, za iduću sezonu je znatan broj vozača promijenio momčadi i marku motocikala i bila je to prva prilika da neke jake igrače prvi put vidimo na njima novoj i nepoznatoj mašineriji.

Glavna zvijezda je trebao biti Jorge Lorenzo (gornja fotografija), koji je mogao prvi put isprobati Ducatijev MotoGP motocikl. Prvi dan je odradio i bolje od očekivanja, završivši kao treći najbrži, u sendviču između Rossija i Marqueza. Drugi dan je uspoređivao ovogodišnji Desmosedici s onim za iduću sezonu, a iako je skinuo dodatne tri desetinke sekunde, na kraju je bio tek solidan osmi, sa zaostatkom od nepunih 8 desetinki, odnosno 4 desetinke za novim timskim kolegom Doviziosom, koji je bio treći najbrži.

Tako je Lorenza uspio zasjeniti Maverick Vinales, koji je nakon dvije godine sa Suzukijem imao prvu priliku probati Yamahu M1 i odmah je bio najbrži. Prvi dan je bio samo dvije stotinke brži od Rossija, dok je drugi dan još ubrzao i pobjegao Marqueza za nepune dvije desetinke. Istina, još uvijek je bio pola sekunde sporiji od vremena kojeg je nekoliko dana ranije Lorenzo odvozio na kvalifikacijama, ali je na kraju dana svejedno bio tri četvrtine sekunde brži od Rossija.

Dobro je startao i Iannone, koji je u svojoj premijeri sa Suzukijem bio četvrti najbrži, ali je drugog dana zabilježio i čudan pad na samom početku kočenja, baš kao i njegov timski kolega i novajlija Rins, koji je pritom udario u ogradu i ozlijedio kralježnicu, srećom bez težih posljedica. Slično je bilo i u Apriliji, gdje je Aleix Espargaro bio 9. najbrži, dok je njegov timski kolega Sam Lowes završio u bolnici već prvog dana testiranja.

Za razliku od Rinsa i Lowesa, koji su imali bolno MotoGP krštenje, druga dva dojučerašnja Moto2 vozača su se odlično snašli. Folger je završio taman unutar prve desetorice i sekunde zaostatka za najbržim, dok je aktualni Moto2 prvak Zarco, koji također vozi Tech 3 Yamahu, bio odmah do njega.

S dosta zanimanja se pratilo koliko će brz biti KTM-ov motocikl s dvojicom bivših vozača Tech 3 Yamahe. Na kraju rezultati nisu bili spektakularni, no Pol Espargaro je imao solidan početak s KTM-om zaostavši manje od 2 sekunde, dok je Bradley Smith kasnio 2,5 sekunde. Polu Espargarou je, baš kao i Lorenzu, ali Vinalesu(?), Yamaha zabranila davanje izjave, dok je Smith poručio kako je zadovoljan potencijalima koje nudi KTM RC16.

Inače, Marquez je isprobavao novi agregat Honde, s promijenjenim intervalima paljenja, dok je Rossi studirao novu evoluciju Yamahina agregata. Nijedan ni drugi nisu mogli sakriti da su pomalo razočarani doživljenim ubrzanjima, ali i da u određenim područjima ima nekih pomaka nabolje. Do kraja studenog i propisanog zimskog odmora slijedi još jedna rudna privatnih testiranja na kojima neće sudjelovati Lorenzo jer za to nije dobio dozvolu Yamahe čiji je službeno zaposlenik do kraja ove godine.

U galeriji možete pogledati rezultate drugog dana testiranja u Valenciji, ali i prve fotografije Vinalesa (#25) na Yamahi, Iannonea (#29) na Suzukiju, Smitha (#38) na KTM-u i Aleixa Espargaroa (#41) na Apriliji.

Marquez ga je sustizao u završnici, no Lorenzo je zadnju utrku s Yamahom odradio u svom stilu.

Nakon što čak 11 uzastopnih utrka nije bio čak ni blizu pobjede, Lorenzo je posljednju utrku sezone, i posljednju za upravljačem Yamahe, odradio baš u svom robotiziranom stilu. U Valenciji je bio najbrži na kvalifikacija, glatko poveo u utrci i, ne pogriješivši putanju za centimetar, u svakom od prvih 20 krugova povećavao svoju prednost za barem koju desetinku.

Ipak, u svemu tome je imao i malo sreće. Naime, Marquez je zbog tehničkih problema na startu prvi krug završio na petom mjestu. Nakon toga je, na zavojitoj stazi koja ne pruža previše prilika za pretjecanje, neuobičajeno dugo čekao rasplet dvoboja Rossija i Iannonea ispred njega. Kada se 10 krugova prije kraja Marquez konačno probio na drugu poziciju, Lorenzo je već imao velikih 5,4 sekundi prednosti.

No, Lorenzo je dotad već poprilično potrošio stražnju gumu, dok se Marquez, s potrošenih 2/3 goriva, riješio balansa koji ga je dotad sprječavao da vozi na maksimumu. Uslijedila je potjera u kojoj se Marquez u prosjeku za pola sekunde po krugu približavao Lorenzu. Na kraju mu je ipak ponestalo krugova, i Lorenzo je mogao slavljem završiti karijeru na Yamahi i započeti avanturu s Ducatijem.

Dodatni razlog za zadovoljstvo Lorenzo je vjerojatno našao u tome što je Iannone, u svojoj posljednjoj utrci s Ducatijem, pobijedio Rossija u borbi za treće mjesto. Peti je ciljem prošao Suzuki u rukama Vinalesa, koji će iduće godine zamijeniti Lorenza u Yamahi, dok se Pol Espargaro, 6. mjestom oprostio od Tech 3 Yamahe. On će iduće godine voziti za KTM, koji je u Valenciji imao svoju natjecateljsku karijeru. Mika Kallio se solidno držao na početku utrke, njegov najbrži krug je bio 2 sekunde sporiji od onog Lorenza, no KTM je vrlo brzo upao u tehničke probleme. Navodno je bio problem sa senzorom (uvijek je tako) i na kraju je sve završilo odustajanjem.

U Moto2 konkurenciji je novi, stari prvak Zarco pobjedom raskrstio s tom klasom. U prvom dijelu utrke se borio s Luthijem, Rinsom i Morbidellijem, a onda suvereno otišao naprijed. Luthi je na kraju bio bolji od Morbidellija te prošao ciljem drugi, potvrdivši time i utješnu titulu viceprvaka, dok je Lowes pobijedio Rinsa u dvoboju za četvrto mjesto. Potonja će dvojica, baš kao i prvak Zarco te Folger, iduće godine preseliti u MotoGP, dok Luthi i Morbidelli ostaju u Moto2 klasi kao glavni favoriti za osvajanje naslova.

Način na koji je Južnoafrikanac Brad Binder došao do pobjede u Valenciji ne ostavlja mjesta ni trunčici sumnje da je sasvim zasluženo Moto3 prvak. Nakon što je ranije ove sezone u Jerezu startao sa zadnje pozicije i svejedno pobijedio, ovaj put je u ranoj fazi utrke potonuo s 22. mjesto, pa se probio do druge pozicije, pa pogriješio, pa se s 4. pozicije sjurio naprijed i pobijedio Mira za samo 56 stotinki sekunde, dok je Migno bio dodatne 25 stotinke sporiji. Iduće sezone Binder prelazi u klasu Moto2 gdje će voziti novi KTM-ov motocikl.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

KONAČNI POREDAK

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 298
2. V. Rossi – Yamaha – 249
3. J. Lorenzo – Yamaha – 233
4. M. Vinales – Suzuki – 202
5. A. Dovizioso – Ducati - 171
6. D. Pedrosa – Honda – 155
7. C. Crutchlow – Honda – 141
8. P. Espargaro – Yamaha – 134
9. A. Iannone – Ducati – 112
10. H. Barbera – Ducati – 102

MotoGP konstruktori
1. Honda – 369
2. Yamaha – 353
3. Ducati – 261
4. Suzuki – 208
5. Aprilia - 101

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 276
2. T. Luthi – Kalex – 234
3. A. Rins – Kalex – 214
4. F. Morbidelli – Kalex- 213
5. S. Lowes – Kalex – 175

Moto3
1. B. Binder – KTM – 319
2. E. Bastianini – Honda – 177
3. J. Navarro – Honda – 150
4. F. Bagnaia – Mahindra – 145
5. J. Mir – KTM – 144

Moto3 konstruktori

1. KTM - 382
2. Honda – 350
3. Mahindra – 211
4. Peugeot - 55

Nakon što je projurio kraj Rossija, Dovizioso je u Sepangu postao 9. različiti pobjednik ove sezone. Bio je to sjajan vikend za Ducati jer je Davies odnio i dvostruku pobjedu u Superbike prvenstvu.

Još otkad je u Misanu oboren rekord s 8 različitih pobjednika u isto toliko uzastopnih MotoGP utrka, Andrea Dovizioso je bio pod pritiskom da postane i pobjednik broj devet. A taj se nametnuti imperativ dodatno pojačao kada je bio najbrži u kišnim kvalifikacijama na obnovljenoj stazi Sepang u Maleziji.

Nakon što je start utrke bio odgođen za 15 minuta zbog jake kiše, Dovizioso je krenuo dosta dobro držeći 3. mjesto prvih 11 krugova, iza Iannonea i Rossija, a ispred Crutchlowa, Marqueza i Lorenza. Do prijelomnice je došlo sredinom utrke, kada je kiša posustala, a Rossi lagano ubrzao tempo. Nakon nekoliko međusobnih pretjecanja, Rossi se probija ispred Iannonea, a isto ubrzo čini i Dovizioso.

U pokušaju da prati taj otprilike sekundu brži ritam padaju Crtutchlow i Marquez, a onda i Iannone, kojem je to bila povratnička utrka nakon što je još u Misanu ozlijedio vratnu kralježnicu. To znači da se Lorenzo odjednom našao na trećem mjestu, no do tog trenutka je zaostao već skoro 10 sekundi tako da je bilo jasno kako će pitanje pobjednika rješavati Rossi i Dovizioso.

Mogao je to biti napeti dvoboj za pobjedu, no kako se staza lagano sušila tako je Rossi ušao u probleme s pregrijavanjem prednje gume. Pet krugova prije kraja je otišao preduboko na kočenju u prvi zavoj, omogućivši tako Doviziosu da se glatko probije naprijed i do kraja istog kruga ostvari prednost od 2 sekunde. Do kraja idućeg kruga vozač Ducatija je tu prednost udvostručio, nakon čega je mirno došao do svoje tek druge MotoGP pobjede u karijeri, s time da je i prvi put slavio po kiši. Bilo je to tamo još 2009. godine u Doningtonu s tvorničkom Hondom.

Rossi je osvajanjem drugog mjesta bio djelomično zadovoljan budući je time osigurao utješnu titulu viceprvaka, odnosno ostvario to sitno, a bitno zadovoljstvo da na kraju sezone bude bolji od uskoro bivšeg timskog „kolege“ Lorenza. Ovaj je s druge strane bio zadovoljan što je konačno i po kiši došao do podija, iako je i sam priznao da je to isključivo rezultat toga što su Iannone, Crtuchlow i Marquez popadali ispred njega. Inače, Marquez se uspio vratiti na stazu i završiti kao 11., pri čemu je kuriozitet da je na kišnoj utrci umjesto s čeličnim ipak nastupio s karbonskim diskovima. Za isto riskantno rješenje se odlučio Smith, koji je zbog krivog odabira guma prošao ciljem kao 14.

Zanimljivo je i da je, baš kao i u kišnom Brnu, 4. i 5. mjesto pripalo vozačima momčadi Avintia, koji nastupaju na dvije godine starim Ducati motociklima. Ovaj put je samo poredak bio drugačiji, odnosno Barbera je završio ispred Baza, a odmah poslije njih ciljem je prošao Vinales na Suzukiju. Bautista je ponovo bio vrlo dobar i s Aprilijom završio na 7. mjestu, a svi ostali, predvođeni Millerom, su zaostali više od pola minute za pobjednikom.

U Moto2 klasi je Johann Zarco sjajnom pobjedom obranio naslov, dok je u Moto3 utrci, jedinoj koja se vozila na pretežito suhoj stazi, do svoje druge pobjedu u dominantnom stilu došao Bagnaia s Mahindrom. Iza njegovih leđa se odvijao pravi kaos u kojem je padove ubilježila polovica vozača, dok je u borbi za drugo mjesto češki vozač Kornfeil s Hondom bio bolji od nizozemskog novajlije Bendsneydera na KTM-u.
Nakon napornog niza od tri utrke u isto toliko tjedana, slijedi jedan vikend odmora prije posljednje utrke sezone u Valenciji. Rezultate utrka u Maleziji pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:
(jedna utrka prije kraja)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 278 bodova
2. V. Rossi – Yamaha – 236
3. J. Lorenzo – Yamaha – 208
4. M. Vinales – Suzuki – 191
5. D. Pedrosa – Honda – 162

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 251 bod
2. T. Luthi – Kalex – 214
3. A. Rins – Kalex – 203
4. F. Morbidelli – Kalex- 197
5. S. Lowes – Kalex – 162

Moto3
1. B. Binder – KTM – 294 boda
2. E. Bastianini – Honda – 164
3. F. Bagnaia – Mahinda - 145
4. J. Navarro – Honda – 143
5. N. Bulega – KTM – 129

Sjajnom pobjedom u Maleziji, Francuz Johann Zarco je postao prvi vozač koji je obranio Moto2 naslov.

Postojale su i druge kombinacije koje bi rezultirale istim ishodom, no znalo se da Johann Zarco pobjedom u Maleziji sigurno postaje Moto2 prvak bez obzira na to gdje završili Luthi i Rins, koji su za njim zaostajali 22 odnosno 25 bodova. Bila je to njegova prva meč lopta i Francuz ju je iskoristio.

Utrka u Sepangu je počela po jakoj kiši, koja je kasnije prestala, a u takvim zahtjevnim uvjetima Zarco je uvijek bio pri samom vrhu kolone. Prvi krug je završio kao treći, da bi odmah potom prestigao Folgera i strpljivo slijedio Morbidellija, sve do 6 krugova prije kraja kada je preuzeo vodstvo i nestao na horizontu. Budući je Luthi završio kao 6., a Rins kao 14., Zarco nije morao ganjati pobjedu, no ovako je na najbolji mogući način osvojio Moto2 naslov.

Time je Francuz postao prvi vozač koji je obranio naslov svjetskog Moto2 prvaka. Doduše, on je tek i drugi čovjek koji je to pokušao, budući je dosad Moto2 titula bila odskočna daska za MotoGP, tako da ju je ostao braniti samo Rabat. On je bio prvak 2014. godine, a prošle godine se ostao boriti za naslov sa Zarcom tako dugo dok nije slomio ruku na privatnim testiranjima.

U međuvremenu je i Rabat maturirao u MotoGP klasu, a iduće sezone se tamo seli i Zarco. Iako je prije godinu dana sve upućivalo na to da će biti vozač KTM-a, tamo će na kraju završiti Bradley Smith i Pol Espargaro, a Zarco će (zajedno s Folgerom) popuniti njihovo mjesto u momčadi Tech 3 Yamaha. Tako će u francuskoj MotoGP momčadi završiti prvi Francuz koji je osvojio dvije Grand Prix titule.

Inače, Zarco je poznat po tome što svoje pobjede proslavlja saltom unatrag. U Maleziji je angažirao i svog dvojnika i tako osvajanje drugog naslova proslavio sinkroniziranim dvostrukim saltom. Teško da ćemo taj pobjednički salto gledati i iduće sezone, no Yamaha bi donekle mogla odgovarati njegovom stilu vožnje i pružiti mu priliku da se barem bori za naslov najboljeg MotoGP rookie vozača. Tu ga čekaju njegovi dobri znalci; Folger koji će mu biti timski kolega, Rins na tvorničkoj Yamahi i Lowes na tvorničkoj Apriliji.