Prvi put je premašena brojka od tisuću padova, pri čemu su MotoGP vozači padali trećinu više nego prošle sezone.

Padovi imaju i svoju tamnu stranu. Ove godine je u jednom od njih smrtno nastradao Luis Salom, a gotovo da i nema vozača koji nije ubilježio i neku ozljedu. No, padovi su i sastavni dio ovog sporta, konačni dokaz da moderni gladijatori voze do krajnjih granica. Jasno, padovi su i nešto što svatko od vozača želi izbjeći, posebno u utrci, no nisu svi jednako umješni u tome.

Gledajući sve tri GP klase, tijekom 2016. je prvi put premašen neslavni rekord od tisuću padova. Konkretno, statističari su ubilježili 1.062 pada, što je porast od nekih 9% u odnosu na prošlu godinu. Iako od toga samo 288 padova otpada na MotoGP vozača, baš u kraljevskoj klasi bilježimo porast padova za čak trećinu.

Odnosno, umjesto 12 padova po natjecateljskom vikendu, ove godine ih je u prosjeku ubilježeno 16. Istina, bilo je i puno više kišnih utrka, no u Moto3 klasi je istovremeno ubilježeno 409 padova, odnosno samo jedan više nego prošle sezone, a i Moto2 kategorija bilježi tek blagi rast i broji 364 pada.

Zbog čega se onda u MotoGP padalo toliko više? Uz spomenute vremenske neprilike, kao logični razlog se nameće prelazak na Michelinove gume, koje su od vozača tražile dosta privikavanja. Posebno je ćudljiva bila prednja guma, koja je znala popustiti sasvim iznenada, čak i ako motocikl nije bio u punom nagibu. Drugi razlog bi mogla biti unificirana elektronska pomagala, koja više nisu tako sofisticirana kao dosad, pa onda i manje pomažu vozaču.

Bilo kako bilo, bolji poznavatelji prilika vjerojatno neće biti iznenađeni time što je od MotoGP vozača najviše padao Cal Crutchlow. Britanac je s privatnom Hondom ove sezone dograbio čak dvije pobjede, ali je između toga ubilježio 26 padova. Isto tako, nije preveliko iznenađenje da je drugi na toj listi još jedan ovogodišnji pobjednik Jack Miller, koji je izgubio ravnotežu 25 puta. Njih dvojica su bili izvan svake konkurencije.

No, moglo bi vas iznenaditi da treće mjesto po broju padova, zajedno s Yonny Hernandezom, drži novi svjetski prvak Marc Marquez, koji je posrnuo čak 17 puta, u prosjeku skoro jednom po svakoj utrci. No, stvar je u tome da bi on uglavnom pao onda kad je to bilo najmanje važno. Naime, dok se trećina ukupnog broja MotoGP padova dogodila za vrijeme same utrke, Marquez je tijekom utrke pao samo 3 puta, od čega dvaput (Phillip Island i Sepang) nakon što je već osigurao naslov. Prije toga je pao samo u Le Mansu, a i onda se podigao i završio u bodovima.

Kad su staze u pitanju, najviše se padalo u Phillip Islandu, čak 90 puta tijekom vikenda, što je gotovo dvostruko više nego prošle godine, čemu je sigurno pridonijelo i loše vrijeme. Samo su u tamošnjem Honda zavoju, gdje je posrnuo i Marquez, ubilježena 34 pada. To je jednako ukupnom broju padova u Mugellu i austrijskom Red Bull Ringu, gdje su suci uz stazu imali najmanje posla.

Gledamo li sve klase, onda kolonu padavičara predvodi Sam Lowes, koji je točno 30 puta oštetio svoj Moto2 motocikl, a iduću godinu će se, vjerujemo jednako predano, za istu titulu boriti za upravljačem Aprilijinog MotoGP stroja. I zapamtite, oni padaju da vi ne bi morali.