Motosport

Pred nama je posljednja utrka sezone u kojoj Marquez i Dovizioso trebaju riješiti pitanje prvaka. Može li se dogoditi čudo?

Nakon 17 ovogodišnjih utrka Marquez ima 282 boda na svom kontu, a Dovizioso 261. To znači da ih uoči posljednje utrke u Valenciji dijeli 21 bod. Ukratko, trebalo bi se dogoditi čudo da vozač Ducatija, koji prije početka sezone nije bio ni u širem krugu favorita, preskoči prvotimca Honde, no u motosportu je sve moguće. Uostalom, treba se samo podsjetiti utrke u Valenciji 2006. godine kada je Hayden došao s 8 bodova zaostatka za Rossijem. I njemu je realno igrala samo pobjeda, no Rossi je pao i završio kao tek 13., tako da je Haydenu i treće mjesto bilo dovoljno da postane prvak.

Doduše, Doviziosu treće mjesto nipošto neće biti dovoljno. Neće ni drugo. Da postane svjetski prvak svakako bi trebao pobijediti. Nezgodna stvar je što izrazito zavojita staza u Valenciji, koja kao da je malo uvećana karting staza, ne odgovara ni njemu ni Ducatiju. No, Dovizioso je ove godine već pobjeđivao na stazama koje mu ne bi trebale odgovarati, a ne treba zaboraviti da je Iannone prošle godine s Ducatijem bio treći u Valenciji. Ovogodišnji Ducati je bolji od prošlogodišnjeg, a ovogodišnji Dovizioso je bolji vozač nego što će to Iannone ikada biti.

Dakle, neke šanse za pobjedu ipak postoje, no dodatni problem je u tome što sama pobjeda Doviziosu neće biti ni izbliza dovoljna. Naime, Marquez bi morao završiti na tek 12. mjestu ili biti slabiji od toga. Ako Marquez završi među prvih 11 imat će više bodova od Doviziosa i obranit će titulu svjetskog prvaka. Ako pak završi 12. imat će 286 bodova, a točno toliko bodova bi imao i Dovizioso da pobijedi. U tom slučaju bi odlučio broj pobjeda. Trenutno su poravnati sa 6 pobjeda svaki, no za Doviziosa bi to bila sedma pobjeda ove sezone i tako bi vozač Ducatija postao prvak.

Pritom su čak i veće šanse da Dovizioso pobijedi, nego da Marquez završi utrku kao 12. ili slabije od toga. Takvo što bi se realno moglo dogoditi samo ako Marquez odustane, a na dosadašnjih 17 utrka je Marquez to učinio 3 puta. Dva puta zbog padova na kočenju Argentini i Le Mansu, no to je bilo prije nego je Michelin počeo isporučivati prednju gumu nove konstrukcije. Treći puta je odustao u Silverstoneu zbog kvara na agregatu, no to je nešto što se na motociklima Repsol Honde događa jednom u 10 godina.

Sve to ne znači da se Marquez može opustiti. Iako ne vjerujemo da bi to itko učinio namjerno, uvijek postoji mogućnost da ga netko sruši. Zbog toga Španjolac ne može previše kalkulirati, nego se mora izboriti za što bolju startnu poziciju i žestoko krenuti u utrku kako ne bi zapeo u gužvi u prvom zavoju. Isto tako, trebao bi paziti da mu se previše ne približe kontaktu skloni Iannone, Zarco, Petrucci...

Ukratko, da bi Dovizioso postao prvak, on mora pobijediti, a Marquez završiti kao 12. ili slabije od toga. Da bi Marquez postao prvak dovoljno je da samo završi među prvih 11, a ne mora čak ni osvojiti boda ako Dovizioso ne pobijedi.

Je li Lorenzo prepustio pobjedu Doviziosu? Nije važno, glavno da ćemo prvaka doznati tek u posljednjoj utrci.

Baš kao i prošle godine, na stazu Sepang su se neposredno prije MotoGP utrke olakšali tmurni oblaci. I to izdašno. No, za razliku od prošle godine kad je ples po kiši mogao proći u revijalnom tonu, ovaj put su se dvojica vozača još uvijek borila za titulu svjetskog prvaka. S time da je većina mogućih raspleta i kombinacija govorila u prilog tome kako će Marquez već u Maleziji obraniti titulu prvaka.

No, kiša je više odgovarala vozačima Ducatija, a ponajprije Doviziosu, koji je nakon 7 godina posta od svoje prve pobjede tu slavio i prošle godine u sličnim uvjetima te nakon toga postao potpuno drugi čovjek. Onaj koji je u međuvremenu pobijedio još 5 puta i uvjerio i sebe i druge kako može postati MotoGP prvak.

Uglavnom, utrku je poveo još uvijek iznenađujuće odličan Zarco na Tech3 Yamahi, no francuski rookie ni ovaj put nije mogao zadržati vodstvo do samog kraja. Prošla su ga obojica tvorničkih vozača Ducatija s time da je Lorenzo bio naprijed i držao dosta visok ritam. Marquez se za to vrijeme ustalio na 4. mjestu, a to je značilo da Dovizioso ostaje u borbi za naslov samo ako pobijedi. Drugo mjesto mu nije dovoljno. No, može li proći ispred Lorenza? Ili će ga ovaj pustiti?

Nema sumnje da su postojale timske naredbe. One postoje već neko vrijeme i ne tiču se samo Lorenza, nego i svih Ducatijevih vozača privatnih momčadi. Na tom je tragu bila i poruka koju su u samoj završnici utrke poslali Lorenzu, uputivši ga da prebaci na mapu broj 8. Radi se o mapama koje se tiču načina razvijanja snage, te rada kontrole proklizavanja ili kočenja motorom i koje se redovito mijenjaju tijekom utrke kako se gume troše. No, na raspolaganju su samo tri mape, a ne njih osam. Dakle, bilo je to loše šifrirana poruka Lorenzu, podsjetnik što mu je učiniti. No, hoće li ih on poslušati? Konačno, Redding se prije tjedan dana oglušio na takve poruke i u doslovno posljednjim metrima promigoljio ispred Doviziosa.

Dakle, je li Lorenzo, koji bi silno volio konačno odnijeti pobjedu s Ducatijem, propustio Doviziosa? Nije! Lorenzo je umalo pao kad mu je popustila prednja guma na kočenju i to je Dovizioso iskoristio da se probije naprijed. I ne, način na koji je umalo pao nipošto nije fingirao; u pokušaju da ostane na dva kotača Lorenzov je klizač na koljenu ostavio dugačke tragove kočenja koji su se jasno vidjeli i na mokrom asfaltu.

Nakon toga je Lorenzo slijedio Doviziosa, ali nije ni pokušavao izravno napasti. Sve ako i nije imao namjeru poslušati naredbu, na izuzetno klizavom asfaltu i s potrošenom prednjom gumom djeluje sasvim razumljivo što Lorenzo nije želio riskirati i u pokušaju pretjecanja možda srušiti timskog kolegu te tako gurnuti u ruke titulu Marquezu. Reddingu je prije tjedan dana u Phillip Islandu možda bilo svejedno, on iduće godine ionako prelazi na Apriliju, ali Lorenzo bi se već iduće sezone možda mogao naći u situaciji da je on taj koji se bori za naslov. I da tad njemu Dovizioso na sličan način može pomoći. Ili odmoći.

No, zapravo i nije važno da li je Lorenzo mogao pobijediti ili nije. Timske naredbe ionako nisu zabranjene, a novom pobjedom Doviziosa su ionako na dobitku svi osim Marqueza. S time da čak i on nije previše izgubio. Naime, Dovizioso sad ima 21 bod zaostatka. Dovoljno mali zaostatak da će se pitanje pobjednika morati riješiti tek u posljednjoj utrci, onoj u Valenciji sredinom studenog, a dovoljno veliki zaostatak da je Marquez s jednom nogom i obje ruke već dohvatio titulu. Naime, da razriješi sve dvojbe, Marquezu treba još samo 5 bodova, a to se dobije za plasman na 11. mjesto. Realno gledajući, Marquez bi trebao odustati, a i onda bi Dovizioso morao, ni manje ni više, pobijediti da u posljednji tren preotme titulu. No, u ovoj uzbudljivoj sezoni smo vidjeli da uvijek treba očekivati neočekivano.

Svi ostali su bili u drugom planu i to ne samo zato jer je već i petoplasirani Pedrosa zaostao pola minute. Neposredno do njega se do 6. pozicije probio Petrucci koji je nakon kvara na motociklu startao s posljednje pozicije, dok je Rossi završio kao 7. i tako potvrdio da je ovogodišnja Yamaha po kiši još i manje konkurentna nego na suhom. Za utjehu, bio je bolji od timskog kolege Vinalesa, koji je završio deveti, a između njih se smjestio Miller na Marc VDS Hondi, dok je Pol Espargaro pokazao kako je plasman KTM-a među prvu desetoricu postao norma.

I dok utrka u Sepangu nije razriješila pitanje MotoGP prvaka, pitanje Moto2 prvaka je riješeno i prije nego je utrka počela. Naime, Luthi je teško pao na kvalifikacijama i doslovno se odbio od asfalta tako da je pravo medicinsko čudo što je pritom samo slomio gležanj. Ipak, i to je bilo dovoljno da mu liječnička komisija zabrani nastup, što je automatski značilo da je Franco Morbidelli postao prvak. Simpatični Talijan je opušten ušao u utrku i imao namjeru pobijediti, ali su mu planove pokvarili vozači KTM-a. Oliveira i Binder su drugi put u tjedan dana prvi prošli ciljem i odnijeli dvostruku pobjedu za KTM, no Morbidelli je svejedno imao priliku proslaviti naslov na pobjedničkom podiju jer je utrku završio kao treći.

U klasi Moto3 je Joan Mir već imao titulu u džepu, ali to ga nije spriječilo da osvoji i 10. pobjedu ove sezone, što je rekord u Moto3 kategoriji. Tri četvrtine sekunde iza njega Martin je u dvoboju za drugo mjesto prošao ciljem nepunih 4 stotinke sekunde prije Bastianinija.

Dakle, nakon itekako zasluženog slobodnog vikenda, 12. studenog slijedi posljednja utrka sezone u Valenciji u kojoj se ove sezone rješava pitanje prvaka. 2006. godine je Rossi tu izgubio prednost koju je imao pred Haydenom, može li se isto dogoditi i Marquezu? Svakako će to biti utrka vrijedna pažnje. Kod nas je možete pogledati na Sport Klub televiziji, dok na rezultate svih utrka u Maleziji možete baciti pogled u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 17 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 282
2. A. Dovizioso – Ducati – 261
3. M. Vinales – Yamaha – 226
4. V. Rossi – Yamaha – 197
5. D. Pedrosa – Honda - 185

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 288 - prvak
2. T. Luthi – Kalex – 243
3. M. Oliviera – KTM – 216
4. A. Marquez – Kalex - 190
5. F. Bagnaia – Kalex – 161

Moto3
1. J. Mir – Honda – 321
2. R. Fenati – Honda – 235
3. A. Canet – Honda – 192
4. J. Martin – Honda – 171
5. F. Di Giannantonio – Honda – 153

Niz iznimno uzbudljivih MotoGP utrka nastavio se i na fantastičnom Phillip Islandu. Brojni kontakti i bezbroj pretjecanja obilježili su još jednu ovogodišnju utrku itekako vrijednu pamćenja.

Ove sezone smo vidjeli već nekoliko utrka koje bi mogli svrstati među najbolje u desetljeću, ako ne i tisućljeću, pa i svih vremena. No, dok kod većine tih utrka vrijedi zapamtiti samo neke njihove dijelove, ponajprije posljednji krug, ovogodišnju jurnjavu u Phillip Islandu bi trebalo memorirati u svih njenih 27 krugova.

Glavne uloge su igrali Marquez, Rossi, Vinales i Zarco, a uz njih je slast ranog vodstva osjetio i domaći miljenik Jack Miller. I Iannone je nekoliko puta bio remetilački faktor samom vrhu, a ostatak vodeće grupe od 8 vozača, koji su u jednom trenutku bili unutar samo jedne sekunde, činili su Crutchlow i Rins. Bio bi tu možda i Aleix Espargaro s Aprilijom da u 8. krugu nije pogriješio u prvom zavoju. S obzirom na ono što smo vidjeli, teško je povjerovati kako je Aleix Espargaro i jedini koji je pao na utrci.

Naime, do pretjecanja je dolazilo kod praktično svakog ulaska u Honda i MG zavoje, dvije jedina spore točke na ovoj ekstremno brzoj australskoj stazi, a u svemu tome nije nedostajalo i fizičkog kontakta. Zarco je jedan od onih koji je umalo bio srušen, ali i on je skoro srušio sebe i Marqueza, Marrquez je pak umalo srušio sebe i Rossija, a dakako da se Iannone sjajno uklopio u taj borilački sport izravno pokvarivši planove tvorničkih vozača Yamahe, preoptimističnim kočenjem pored Rossija i presijecanjem putanje Vinalesu.

U tom sveopćem kaosu pitanje pobjednika je gotovo neprimjetno riješeno na otprilike dvije trećine utrke, kada je Marquez procijenio kako je od ostanka u toj gužvi sigurnija varijanta dodati još malo više gasa i juriti nasamo. U tomu su mu svakako pomogla tri vozača Yamahe, odnosno Rossi, Vinales i Zarco koji kao da nisu ni primijetili kako im Marquez bježi dok su nastavili s bespoštednom međusobnom borbom u koju bi se povremeno uključio i nepredvidljivi Iannone u svojoj najboljoj utrci sa Suzukijem.

U trenutku kad je Marquez prošao ciljem još nije bio jasno koji će od trojice vozača Yamahe osvojiti drugo mjesto. Rossi ga je probao zadržati vozeći defanzivnim linijama u posljednjem krugu, no Zarco nije posustajao u svojim pokušajima napada što je opet omogućilo Vinalesu da nadoknadi zaostatak i sasvim im se prišulja u posljednjem zavoju. Zarco je na izlasku na ciljnu ravninu otišao u malo ulijevo u nadi da će proći Rossija do crte, no najveću izlaznu brzinu je imao Vinales koji je uhvatio Rossijevu zavjetrinu te se počeo provlačiti u nebranjenom prostoru između njega i Zarcoa.

I uspio je Vinales proći ciljem samo 16 tisućinki sekunde prije Zarcoa, a istodobno je bio tek 27 tisućinku sekunde kratak za Rossijem kojem je tako pripalo drugo mjesto. Bila je to slatko kisela-utrka za tvorničku momčad Yamahe, budući su nakon nekoliko problematičnih utrka njihova oba vozača bila na podiju, no istovremeno je Vinales, pobjedom Marqueza, izgubio i teoretske šanse za osvajanje naslova.

Dvije sekunde iza četvrtog Zarcoa ciljem je prošao Crutchlow, slijedili su Iannone, Miller i Rins na drugom Suzukiju, dok su poredak prve desetorice zaključili vozači sve boljeg KTM-a. Pol Espargaro i Bradley Smith su završili samo 16 sekundi iza pobjednika, a međusobno ih je dijelilo tek 9 tisućinki sekunde. To je manje od jedne stotinke nakon žestoko odvoženih 120 km!

Ipak, važnije od toga je bilo vidjeti gdje će završiti Dovizioso. On je već na ulasku u drugi krug pogriješio na kočenju, otišao preširoko i potonuo na 20. mjesto nakon čega se uspio probiti tek do 11. pozicije. No, i to je izgubio pri posljednjem izlasku na ciljnu ravnicu kada su pored njega projurili Redding i Pedrosa, pa je tako Dovizioso osvojio samo 3 boda za 13. mjesto. Sad kasni 33 boda za Marquezom, pa bi tako u obje preostale utrke morao pobijediti i još se pouzdati u jedno odustajanje Marqueza. A i onda bi bilo teško vozaču Ducatija doći do titule, puno je vjerojatnije da će umjesto toga Marquez već idućeg vikenda u Maleziji potvrditi obranu naslova.

Slična je situacija i u Moto2 kategoriji gdje je Morbidelli završio kao treći, dok je Luthi, kojeg je dobro prodrmao pad u jutarnjem zagrijavanju, došepao do 10. mjesta, što znači da u eventualnu borbu za naslov prvaka u posljednje dvije utrke kreće s velikih 29 bodova zaostatka. Inače, u Phillip Islandu je pobijedio Oliviera, što je ujedno i prva pobjeda KTM-a u Moto2 kategoriji. Da stvar bude bolja, bila je to dvostruka pobjeda za KTM budući je, nakon što je Nakagami pao ispred njega, drugo mjesto osvojio prošlogodišnji Moto3 prvak Brad Binder.

A novi Moto3 prvak je Joan Mir, koji je odvozio sjajnu utrku i u Phillip Islandu konačno potvrdio davno zasluženi naslov novom pobjedom, već devetom ove sezone. Doduše, ta je utrka doživjela mali antiklimaks kad je prekinuta u 17 krugu zbog toga što je počela kiša. Budući je odvoženo dvije trećine utrke, poredak vozača nakon 15 krugova je uzet kao konačni, pa je tako uz Mira na podiju stajao njegov timski kolega Loi kao i trećeplasirani Martin. Fenati je u tom trenutku bio tek 6. i zapravo se nije ni našao u prilici da svoje ionako tek teoretske šanse za osvajanje naslova još malo održi na životu.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK (nakon 15 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 269
2. A. Dovizioso – Ducati – 236
3. M. Vinales – Yamaha – 219
4. V. Rossi – Yamaha – 188
5. D. Pedrosa – Honda - 174

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 272
2. T. Luthi – Kalex – 243
3. M. Oliviera – KTM – 191
4. A. Marquez – Kalex - 190
5. F. Bagnaia – Kalex – 150

Moto3
1. J. Mir – Honda – 296
2. R. Fenati – Honda – 226
3. A. Canet – Honda – 184
4. J. Martin – Honda – 151
5. F. Di Giannantonio – Honda – 146

Fantastična završnica MotoGP utrke u Motegiju najavljuje uzbudljivi završetak sezone. Pitanje prvaka sve dalje od riješenog.

Kiša je nemilice padala od petka od nedjelje, no nije pokvarila dobro raspoloženje. Štoviše, nakon tri dana jurnjave japanskom stazom Motegi može se reći da je ionako odlična i zanimljiva MotoGP sezona postala još i bolja.

Sad je već postalo uobičajeno da u ranoj fazi utrke povede Lorenzo, no isto tako nije neuobičajeno da se po kiši naprijed probije Petrucci na još jednom Ducatiju. Ipak, ni jednom ni drugom nije bilo suđeno da konačno dođu do slavlja. Nešto su o tome imali reći Marquez i Dovizioso, koji se međusobno ne bore samo za pobjede, nego i za naslov prvaka.

Nakon što se Marquez s Hondom probio kraj Petruccija, Dovizioso je s tvorničkim Ducatijem također krenuo naprijed i tako je u samoj završnici uslijedio fantastičan dvoboj u kojem su se nekoliko puta izmijenili u vodstvu. Na ulasku u posljednji krug se činilo da je Marquez stvorio taman dovoljnu prednost, no sredinom kruga je umalo je pao kod dodavanja gasa dok je Dovizioso odlično odradio iduća dva zavoja te se pri kraju najduže ravnice, na kočenju, probio u vodstvo. Iako je Dovizioso u nekoliko preostalih zavoja pokušao zatvoriti svaki prolaz, Marquez mu se u zadnjem zavoju ipak nekako provukao „ispod pazuha“.

Bio je to sličan potez onom na nedavnoj utrci u Austriji, a isti je bio i rezultat. U tom ambicioznom pokušaju pretjecanja Marquez je otišao preširoko, Dovizioso se provukao ispred njega i došao do pete pobjede ove sezone. Isti broj pobjeda ima i Marquez te u posljednje tri utrke sezone ulazi s prednošću od samo 11 bodova. Istovremeno su obojica još malo odmaglili Vinalesu, koji je cijeli vikend imao problema s držanjem stražnje gume na svojoj Yamahi i završio kao tek 9. te sad ima 33 boda manje od Marqueza. Rossi je pao i tako ispao iz svih kombinacija za naslov, dok je Pedrosa još samo teoretski ostao u igri nakon što je odlučio odustati zbog toga što mu se stražnja guma vrtjela u prazno.

S 10 sekundi zaostatka treći je ciljem prošao Petrucci, dok su četvrto i peto mjesto Iannonea i Rinsa daleko najbolji rezultati Suzukija ove sezone. Lorenzo je u jednom trenutku potonuo na 9. mjesto, ali je u završnici uspio ponovo zagrijati stražnju gumu namjernim proklizavanjem tako da je završio kao 6. ispred Aleixa Espargaroa na Apriliji i Zarcoa s Tech 3 Yamahom. Crutchlow je, dakako, pao. I to dva puta.

U klasi Moto2 je Nakagami bio na dobrom putu da razveseli pokisle japanske navijače, ali je u drugoj polovici utrke posustao i završio kao tek 6. Tako je do svoje treće pobjede, i prve izvan Španjolske, došao Marc Marquez s Kalexom, dok je Xavi Vierge s Tech 3 motociklom došao do rezultata karijere osvajanjem drugog mjesta. Treći je bio Syahrin, četvrti Bagnia, a peti Pasini. Važnije od toga je da je Morbidelli bio tek osmi, ali svejedno za tri mjesta bolji od Luthija, svog jedinog preostalog konkurenta za naslov.

Tako je Morbidelli svoju prednost rastegao na 24 boda, no samo nakratko jer je u međuvremenu objavljeno da je Aegerter, nakon analize ulja, izbačen iz rezultata utrke u Misanu gdje je pobijedio. To znači da Luthi od njega preuzima prvo mjesto i dodatnih 5 bodova, a budući da je Morbidelli tamo pao i ostao na nuli, razmak na vrhu se nakon korekcije rezultata smanjio na dostižnih 19 bodova.

I u klasi Moto3 se malo zakomplicirala situacija. Mir je uoči utrke u Motegiju bio u realnoj prilici da potvrdi osvajanje naslova, no cijeli vikend je imao problema i na kraju se nije čak ni probio među osvajače bodova. Da stvar bude gora po Španjolca, istovremeno je Fenati glatko pobijedio i tako smanjio zaostatak na 55 bodova. Ipak, ako uzmemo u obzir da je na stolu još samo 75 bodova, jasno je da Mir već idućeg vikenda u Phillip Islandu ima novu meč loptu na vlastiti servis.

Inače, u Motegiju su sva tri mjesta na podiju zauzeli talijanski vozači, zahvaljujući tome što je Antonelli odvozio svoju daleko najbolju utrke sezone i osvojio drugo mjesto, dok je Bezzecchi osvajanjem trećeg mjesta ostvario rezultat karijere. Stvar je utoliko zanimljivija što su njih trojica nastupili na tri različita motocikla, odnosno na Hondi, KTM-u i Mahindri, a na četvrtom mjestu je bio i jedan Suzuki, no tu više ne govorimo o motociklu, nego o Tatsukiju Suzukiju koji vozi Hondu.

Rezultate svih utrka i pad Crutchlowa pogledajte u donjoj galeriji:

TRENUTNI POREDAK (nakon 15 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 244
2. A. Dovizioso – Ducati – 233
3. M. Vinales – Yamaha – 203
4. D. Pedrosa – Honda - 170
5. V. Rossi – Yamaha – 168

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 256
2. T. Luthi – Kalex – 237
3. A. Marquez – Kalex - 180
4. M. Oliviera – KTM – 166
5. F. Bagnaia – Kalex – 146

Moto3
1. J. Mir – Honda – 271
2. R. Fenati – Honda – 216
3. A. Canet – Honda – 164
4. F. Di Giannantonio – Honda – 146
5. J. Martin – Honda – 135

U 2018. ćemo imati 6 različitih konstruktora Moto2 okvira. Može li NTS zaprijetiti KTM-u i Kalexu?

Široj javnosti dosad sasvim nepoznata japanska tvrtka NTS iz Fukušime specijalizirana je za preciznu obradu metala i izradu prototipova za avio industriju, medicinu i nautiku. Isto tako, proizvodili su dijelove i za motosport, no u tom segmentu će se za njih glasnije čuti od iduće godine kada ulaze u Moto2 prvenstvo s vlastitim snagama razvijenim motociklom.

U svemu tome im pomaže švicarska tvrtka Geo Technology, koja ime itekakvog iskustva s Moto2 klasom jer su upravo oni prvih nekoliko godina dorađivali i pripremali unificirane Hondine agregata za to prvenstvo, a radili su i na razvoju Hondina Moto3 motocikla. Pritom NTS već ima dobru bazu jer su prošle godine s Alanom Techerom bili treći u FIM CEV Repsol Moto2 prvenstvu, koje je bazirano u španjolskoj, ali se vodi kao europsko prvenstvo za tu klasu. I ove godine, dvije utrke prije kraja, drže treće mjesto, s time da za njih sada nastupa aktualni europski Moto2 prvak Steven Odendaal.

Inače, Odendaal je na NTS motociklu s pozivnicom nastupio i na nedavnoj utrci svjetskog Moto2 prvenstva u Aragonu i završio kao 24. s 37 sekundi zaostatka. Bila je to priprema za iduću sezonu, kada će Odendall s NTS-om braniti boje momčadi RW Racing, u kojoj će mu timski kolega biti američki vozač Joe Roberts. On je na posljednjih nekoliko utrka nastupao kao zamjena u Moto2 prvenstvu i pokazao se specijalistom za vožnju po kiši.

S RW Racingom su potpisali ugovor na tri sezone, što znači da će razvijati i potpuno novi motocikl za 2018. koji će umjesto Hondinim biti pokretan Triumphovim trocilindričnim agregatom. Uz novo pridošli NTS, u Moto2 prvenstvu bi iduće godine trebali i dalje gledati motocikle koje su konstruirali Kalex, KTM, Suter, Tech 3 i Speed Up.

Vozači koji su pobijedili u Aragonu ujedno su i glavni favoriti za naslove prvaka. Ali nije ništa riješeno.

Iako nije uspio Hondu podesiti ni izbliza kako bi želio, Marquez je ipak izvukao pobjedu. Pomogla mu je nevjerojatna sposobnost da vozi na rubu pada, a da se svejedno ostane na dva kotača, ali imao je i sreće u tome što je njegov timski kolega zapeo na startu, iza onih koji su te nedjelje bili sporiji od njega, a teški za pretjecanje. Jedan od njih bio je i Rossi, koji je nastupio samo tri tjedna nakon teškog loma noge i nije popuštao, pa je tako Pedrosu umalo izgurao sa staze dok ga je ovaj na najdužoj ravnici pokušao proći pri kakvih 300 km/h.

Uglavnom, u samoj završnici se Pedrosa sasvim približio timskom kolegi, no nije bio u prilici i napasti ga, a ionako je pitanje bi li uopće bio sklon riziku pretjecanja u trenutku kad je Marquez u borbi za naslov. Dakle, Marquez prvi, Pedrosa drugi, a Lorenzo treći u svojoj najboljoj utrci otkad je presjeo na Ducati.

Nije mu to bilo prvi put da je na podiju, niti da je prvi put vodio utrke s Ducatijem, ali ovaj put je Lorenzo dosad najduže bio sasvim naprijed, punih 15 krugova, a na kraju je za pobjednikom zaostao samo 2 sekunde. Sve to sa mekom stražnjom gumom, koju je bio prisiljen odabrati, iako je znao da je neće moći do kraja sačuvati. No, uspio ju je manje uništiti od timskog kolege Doviziosa, koji je inače u tome najveći majstor, ali je u Aragonu imao previše problema sa svojim Desmosedicijem i završio je tek sedmi, sa 7,5 sekundi zaostatka.

To znači da Marquez, koji je prije Aragona bio bodovno sasvim poravnat s Doviziosom, sada ima zdravih 16 bodova prednosti, dok Vinales, koji je završio 4., sad već kaska 28 bodova. Španjolac je imao problema s potrošnjom stražnje gume na svojoj Yamahi i ni u jednom trenutku nije bio blizu pobjedi, za razliku od Rossija koji se u prvoj polovici utrke držao pri samom vrhu. To što je malo posustao u završnici i završio na 5. mjestu nije toliko posljedica pojačane boli, koliko fizičke iscrpljenosti nakon što proteklih tjedana nije mogao trenirati punom snagom.

Iako su njihove vožnje bile u sjeni sjajno iščupane pobjede Marqueza i impresivnog povratka Rossija, posebne pohvale zaslužuju i braća Espargaro. Nakon otvorne utrke u Kataru, Aleix je ponovio najbolji rezultat Aprilije, ali ovaj put je njegov vremenski zaostatak pri osvajanju 6. mjesta bio još mrvicu manji i završio je unutar 7 sekundi za Marquezom. To je razlika od otprilike 3 desetinke sekunde po krugu.

Njegov brat Pol je ostvario dosad najmanji zaostatak za KTM, prošavši ciljem 14 sekundi za pobjednikom, što je u nevjerojatno poravnatoj MotoGP klasi dostatno tek za 10. mjesto, dok je testni vozač Mika Kallio završio kao 11. Obojica su vozili s najnovijom i bitno poboljšanom verzijom čeličnog okvira (ove sezone ih je bilo barem dvadesetak) i tako osigurali da među prvom desetoricom imamo 5 različitih marki motocikala. Nedostajao je samo Suzuki. Dvanaesto mjesto Iannonea je nešto na što smo se navikli, ali očekivali smo više od mlađeg kolege Rinsa, koji je završio 17.

Nakon što je pao dok je bio u vodstvu u Moto2 utrke u Misanu, Morbidelli je dobio naredbu da vozi na sigurno i vodi računa samo o tome da bude ispred Luthija. koji mu se primakao sa 9 bodova zaostatka. No, jednom kad je namirisao pobjedu, Morbidelli je zaboravio na oprez te se u riskantnom i briljantnom pretjecanju sunovratio ispred Pasinija kako bi pobijedio s manje od 15 stotinki prednosti. Morbidelliju i Pasiniju se u posljednjim krugovima opasno približio i Oliviera na KTM-u, završivši unutar 6 desetinki, dok se ranije spomenuti Luthi uspio obraniti od Bindera, drugog vozača KTM-a, i završiti kao 4.

Nakon jutarnje magle i kašnjenja programa, Moto3 utrka je skraćena na samo 13 krugova. To je dalo naslutiti još veću neizvjesnost nego obično, no na kraju je svejedno pobijedio onaj najbolji. Doduše, malo je iznenadilo što je Mir odlučio izaći kao vodeći na stražnju ravnicu dugačku skoro 1 km, jer je to značilo da će barem jedan ili dva vozača iskoristiti njegovu zavjetrinu. Međutim Mir je imao plan da leluja lijevo - desno i tako je zatvorio i zbunio Di Giannantonia te prošao ciljem samo 4 stotinke sekunde prije njega. Trećeplasirani Bastianini je kasnio samo 5 stotinki, pri čemu je njih 14 bilo unutar dvije sekunde za pobjednikom.

Iako je zbog tog opasnog vijuganja u zadnjem krugu dobio kaznu od 6 startnih pozicija na idućoj utrci u Motegiju, to u bitnome ne umanjuje vrlo realne šanse da već tamo, tri utrke prije kraja sezone, postane Moto3 prvak. Naime, Fenati je bio sporiji za 1,3 sekunde i završio na 10. mjestu, što znači da Mir sada ima ogromnu zalihu od 80 bodova. Ako u Motegiju bude prvi ili drugi svakako osvaja titulu, ali osvaja je u svakom drugom scenariju u kojem ne gubi više od 5 bodova u odnosu na Fenatija.

Ustvari, čini se poprilično izvjesnim da će baš trojica vozača koji su pobijedili u Aragonu biti i prvaci u svojim klasama. Morbidelli sad ima 21 bod više od Luthija, a u prilog mu ide i to što je ove sezone pobijedio čak 8 puta, dok je Švicarac slavio samo jednom. I Marc Marquez je trenutno u najboljoj formi, a uz to je na barem dvije do tri od četiri preostale utrke glavni favorit. No, guma je okrugla i još ništa nije riješeno u MotoGP klasi, daleko od toga.

Rezultate utrka pogledajte u donjoj galeriji, uz napomenu da je okupljanje u Motegiju na rasporedu od 13. do 15. listopada.

TRENUTNI POREDAK (nakon 14 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 224
2. A. Dovizioso – Ducati – 208
3. M. Vinales – Yamaha – 196
4. D. Pedrosa – Honda - 170
5. V. Rossi – Yamaha – 168

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 248
2. T. Luthi – Kalex – 227
3. M. Oliviera – KTM – 157
4. A. Marquez – Kalex - 155
5. F. Bagnaia – Kalex – 130

Moto3
1. J. Mir – Honda – 271
2. R. Fenati – Honda – 191
3. A. Canet – Honda – 173
4. F. Di Giannantonio – Honda – 137
5. J. Martin – Honda – 134

Tri tjedna nakon operacije, Rossi je u Misanu odradio prve krugove i putuje za Aragon gdje će pokušati nastupiti u utrci.

AŽURIRANO: Rossi je u utorak odvozio novih 20 krugova u Misanu i osjećao se dobro, iako uz bolove. U srijedu je obavio liječnički pregled i odlučio otputovati za Aragon, gdje je u četvrtak prošao i na službenom lječničkom pregled. To znači da će voziti na treningu u petak ujutro, a potom donijeti odluku hoće li pokušati nastupiti na utrci ili će svoj motocikl prepustiti VD Marku.

Iako je Yamaha objavila da će Superbike vozač Michael Vd Mark zamijeniti ozlijeđenog Rossija na utrci u Aragonu, sve je upitnije hoće li Nizozemac doista prebaciti nogu prekoMotoGP motocikla. Naime, Rossi ima veliku želju da se vrati utrkivanju, jedva tri tjedna nakon što je polomio kosti u desnoj nozi.

Tako je u ponedjeljak (18.9.) s cestovnom Yamahom YZF-R1M odradio svoje prve krugove na stazi u Misanu. Ako je vjerovati lokalnim medijima, normalno je koristio desnu nogu, no na ne sasvim suhom asfaltu je odradio samo 4 kruga prije nego ga je potjerala kiša. Premalo da može procijeniti je li sposoban za predstojeći trodnevni MotoGP vikend, a teško da će u utorak dobiti novu priliku s obzirom na to da je prognoza loša. U srijedu bi moglo biti manje kiše, no to je ujedno i dan do kojeg Rossi mora donijeti odluku putuje li u Španjolsku.

Sve to pokazuje da Rossi, iako zaostaje 42 boda za Marquezom i Doviziosom, vjeruje kako se još uvijek može boriti za naslov. U svjetlu toga postoje realne šanse da se doista pojavi na stazi Aragon i odradi trening u petak, pa nakon toga, a najkasnije do subotnjih kvalifikacija, donese konačnu odluku hoće li nastupiti u utrci. Čak i da Rossi na kraju odustane, sve to bi bila loša vijest za Vd Marka, koji bi tako imao još manje ionako oskudnog vremena za privikavanje na Rossijevu Yamahu.

Sezona počinje ranije i završava kasnije, kako bi se ugurala i utrka na Tajlandu. 19 utrka u 8 mjeseci.

Objavljen je provizorni MotoGP kalendar za 2018. koji će se dosta razlikovati od ovogodišnjeg na ime dodavanja VN Tajlanda na stazi Buriram. Istovremeno se želio smanjiti broj europskih utrka koje se voze vikend za vikendom, što je sve značilo da sezona započinje tjedan dana ranije i završava tjedan dana kasnije, a i ljetna pauza je skraćena na samo dva slobodna vikenda.

Kao i obično, sve kreće noćnom utrkom u Kataru već 18. ožujka. Nakon toga slijede dva vikenda pauze, pa uobičajeni redoslijed s utrkama u Argentini (8.4.), Teksasu (22.4), Jerezu (6.5.), Le Mansu (20.5.), Mugellu (3.6.), Barceloni (17.6) i Sachsenringu (15. srpnja), uz tu bitnu razliku da ove godine nema utrka dva vikenda za redom, nego se sve voze u pravilnim dvotjednim razmacima.

Zato se i dalje u dva uzastopna vikenda voze utrke u Brnu (5.8.) i Austriji (12.8.), da bi se 26.8. trebala voziti VN Velike Britanije s time da se još ne zna na kojoj lokaciji. Naime, staza Donington ima novog vlasnika koji je spreman uložiti u bolju infrastrukturu kako bi mogao ugostiti MotoGP cirkus, dok istovremeno Silverstone ima problema s izrazito grbavom stazom, ali i popriličnim padom posjete na ovogodišnjoj utrci, bez obzira na to što je bilo neuobičajeno lijepo vrijeme.

S utrkama u Misanu (9.9.) i Aragonu (23.9.) završava europska turneja i započinje ona dalekoistočna, koja sada broji 4. utrke. Tu će prvo debitirati Tajland (7.10.), nakon čega MotoGP vozači imaju vikend odmora, pa slijedi uobičajena tortura s uzastopnim utrkama bez pauze u Japanu (21.10.), Australiji (28.10.) i Maleziji (4.11.). Već tradicionalno, sve završava u Valenciji, ovaj put tek 18. studenog, točno 8. mjeseci nakon prve utrke sezone u Kataru.