Motosport

Kontroverzna krilca su normalna stvar u MotoGP-u, a odsad se mogu koristiti i u SBK prvenstvu. Ipak...

U paketu s brojnim promjenama u tehničkim pravilima za SBK prvenstvo dolazi i potpuno nova mogućnost da natjecateljski motocikli budu opremljeni aerodinamičnim krilcima. Ipak, to ne znači da ćemo krilca na nosu u Superbike prvenstvu gledati već 2018.

Naime, preduvjet je da je i serijska inačica natjecateljskog modela opremljena tim krilcima te da se u tom obliku prodaje u Europu, Japanu i Sjevernoj Americi. Trenutno nijedan od serijskih Superbike motocikala nema ta krilca, a pitanje je hoće li ih tako skoro i imati. Između ostalog, problem je i u tome što bi tako opremljen motocikl prvo morao dobiti homologaciju za cestu, a tu uvijek postoji mogućnost da se stršeća krilca proglase potencijalno opasnim dodacima koji bi mogli uzrokovati dodatne ozljede u slučaju nesreće.

No, za pretpostaviti je da će netko pokušati homologirati takav motocikl, a prvi bi mogao biti Ducati koji će za 2019. izbaciti R verziju Panigela V4. Možda ih u svemu tome prestigne i Aprilija koja je već ove godine u Milanu predstavila RSV4 s bočnim krilcima po uzoru na one u MotoGP prvenstvu, no ona su samo dio natjecateljskog kita i nisu homologirana za cestovne modele, pa se po toj logici (zasad) vjerojatno neće moći koristiti u SBK prvenstvu.

Jasno, ako krilca puste korijene to bi značilo da će se u skoroj budućnosti malo radikalizirati dizajn sportskih motocikala. No, u Superbike prvenstvu je prije svega bitna njihova funkcionalnost, pri čemu bi takva aerodinamička pomagala mogla postati sve važnija kako se bude ograničavao razvoj elektroničkih pomagala, po uzoru na MotoGP. Što je elektronika manje napredna, to su takva krilca korisnija jer smanjuju efekt podizanja na stražnji kotač. Pritom je MotoGP primjena pokazala da krilca donose i neke druge prednosti, ali i nedostatke u vidu smanjenja maksimalne brzine i otežanog prebacivanja motocikla.

Međutim, od svega toga su važnija ona nova pravila koja se odnose na ograničavanje maksimalnog broja okretaja, kao i dodatnog ograničavanja cijene brojnih dijelova, a najavljeno je i da će od 2018. biti zabranjeno i korištenje elektronskog ovjesa. No, više o tome kad uskoro budu i službeno objavljena kompletna pravila za iduću sezonu.

The Doctor je oborio još jedan rekord, ovaj put na četiri kotača. Odličan je bio i Tony Carioli.

Možda sve to izgleda samo kao dobra razonoda za kraj sezone, no Monza Rally Show tradiciju vuče još tamo od 1938. godine. Dakle, ne može biti sasvim bezvezna stvar što je Rossi prvog vikenda u prosincu po šesti put pobijedio i tako postao najuspješniji natjecatelj u povijesti ovog atipičnog rally natjecanja. Iza sebe je ostavio profesionalnog automobilista Rinalda Capella s 5 pobjeda.

Jasno, nije to rally na najvišoj svjetskoj razini, ali je svejedno poprilično poznat, posebno otkad na njemu redovito nastupa Rossi. Atraktivnosti cijelog događanja pridonosi i to što se sve odvija na relativno malom prostoru, odnosno unutar staze u Monzi, što uključuje i jurnjavu nagnutim ovalom koji se već odavno ne koristi na utrkama.

Rossi je već na drugoj etapi zaradio kaznu od 10 sekundi zbog toga što je njegova Ford Fiesta, pripremljena po WRC specifikacijama, bila prelagana za 7,5 kg. Navodno je do pogreške došlo jer nisu vodili računa da će težina pasti kad skinu dodatna svjetla za noćnu vožnju. Uglavnom, Rossi je to uspio nadoknaditi i na kraju slaviti sa samo 5,7 sekundi prednosti nakon nepunih sat i pol jurnjave kroz 9 brzinskih ispita.

Kao i obično, Rossi nije bio jedini iz svijeta motociklizma. Tako je odlično četvrto mjesto osvojio svjetski motokros prvak Tony Cairoli, dok je Moto2 pobjednik Mattia Pasini završio na 9. mjestu. I njih dvojica su vozili Ford Fiestu WRC, dok je Rossijev polubrat i Moto2 vozač Luca Marini debitirao sa slabijom Fiestom iz klase R5 i završio kao ukupno 26.

Rossi je već nastupao i na svjetskom reli prvenstvu, a netom je izjavio da je pred njim sasvim sigurno nekih deset godina aktivnijeg natjecanja u reliju, ali i na 24h Le Mansa. Jasno, sve to tek nakon što završi MotoGP karijeru, a iako to može biti već krajem iduće godine, kad mu ističe ugovor s Yamahom, vjerojatnije je da će suradnju produžiti za barem još godinu, ako ne i dvije. No, sve to pod uvjetom da se nakon prvih nekoliko utrka iduće sezone osjeća dovoljno dobro da ganja i pobjede, za što mu treba i dobar motocikl. Sve to predstavlja dodatan pritisak za inženjere Yamahe koji upravo rade na novom motociklu u nadi da će biti osjetno konkurentniji nego što je to M1 bio u drugoj polovici prošle sezone.

Na obostrano zadovoljstvo suradnja je produžena do kraja 2020. godine, s izgledima za novo produljenje.

Kako je bilo i za očekivati, Dorna je produžila ugovor s Dunlopom, koji će tako ostati ekskluzivni dobavljač guma za Moto2 i Moto3 klase barem do kraja 2020. godine. Dunlop je u tim klasama ekskluzivni dobavljač od kad su zamijenile kategorije 250 i 125, a to će reći od 2010. godine za Moto2 klasu i od 2012. godine za klasu Moto3. Osim za promidžbu, Dunlop to natjecateljsko iskustvo koristi i za razvoj cestovnih i trkaćih guma.

Inače, čini se da su vozači u obje klase i dosad bili zadovoljni Dunlopovim gumama tako da u budućnosti možemo očekivati postepenu evoluciju, kao što je to bio slučaj s novom stražnjom Moto2 gumom koja je debitirala na posljednjoj utrci ove sezone. Možda će nešto veće promjene biti potrebne za 2019. godinu kada Moto2 klasa prestaje s korištenjem agregata iz Honde CBR 600 RR i prelazi na Triumphove trocilindrične agregate.

Dunlop će nastaviti i s promoviranjem nagrade #ForeverForward, koja se dodjeljuje vozačima s najviše pretjecanja u Moto2 ili Moto3 kategoriji. Ove sezone tu je nagradu osvojio Andrea Migno (KTM), koji je u osamnaest Moto3 utrka napredovao za 137 pozicija.

Marquez je sa Suterom svojedobno osvojio Moto2 prvenstvo, no kraj Kalexa i KTM-a im je teško doći do klijentele.

AŽURIRANO: Samo nekoliko dana nakon što je Suter objavio da se povlači iz Moto2 prvenstva, švicarska momčad Forward Racing je objavila da oni iduće sezone prelaze na Suter. Ostaje za vidjeti kako će se situacija razviti i hoće li se taj motocikl voditi kao Suter, ili će možda čak biti preimenovan u MV Agusta. Naime, Forward Racing surađuje s MV Agustom u Superbike prvenstvu i već su u Misanu odradili Moto2 utrku s motociklima u tradicionalnim bojama tog talijanskog proizvođača. Nakon toga se počelo špekulirati da će Forward Racing svoje Moto2 motocikle za 2018. preimenovati u MV Agusta. 

Motocikl marke Suter je pobijedio u prvoj Moto2 utrci uopće, zaslugom pokojnog Tomizawe, a 2012. godine je Suter došao i do Moto2 titule s Marcom Marquezom. No, nakon toga je započela dominacija Kalexa, a odnedavno se u cijelu priču upleo i KTM, koji je s Oliveirom odnio pobjede na tri posljednje utrke ove sezone.

Ne čudi stoga da je i Kiefer Racing odlučio za iduću godinu priječi na KTM, što znači da bi Suter motocikle koristila samo momčad Dynavolt. Iako će za tu momčad nastupati perspektivni vozači Vierge i Schrotter, vlasnik i bivši GP natjecatelj Eskil Suter se odlučio na potpuno povlačenje iz Moto2 prvenstva za 2018. Ostaje za vidjeti hoće li nastaviti s razvojem novog Moto2 motocikla za 2019. godinu kada će se u toj klasi koristiti Triumphovi trocilindrični agregati.

U svakom slučaju, iduće sezone uz Kalex i KTM u Moto2 klasi ostaju Tech3 i Speed Up, a pridružuje se i japanski NTS. Dakle, biti će raznovrsno, ali je svejedno šteta što neće biti i Sutera, koji je protekle sezone, u spretnim rukama Švicarca Aegertera, odnio i prvu pobjedu nakon dugačkog posta. No, em je to bila kišna utrka, em im je pobjeda kasnije oduzeta jer ulje nije odgovaralo specifikacijama.

Švicarac Eskil Suter je 90-ih godina prošlog stoljeća nastupao u klasi 250, da bi 1998. godine odradio nekoliko Grand Prix 500 utrka za upravljačem MZ motocikla, u čijem je razvoju sudjelovao. Nakon toga je njegova tvrtka Suter sudjelovala i u razvoju Kawasakijevog MotoGP motocikla, a već nekoliko godina proizvode i Suter MMX 500 natjecateljski motocikl, koji je moderna reinterpetacija posljednje generacije motocikala iz klase GP500. Uz to, švicarski Suter je poznat i po svojim kliznim spojkama, a odnedavno surađuju i s američkim maloserijskim proizvođačem Arch u vlasništvu glumca Keanu Reevesa.

Dolazi vrijeme gripa i prehlada, pa je Rossi nabavio novo pokrivalo za glavu iz kolekcije jesen/zima 2018. Doduše, nosit će ga u vreloj Maleziji, gdje će odraditi posljednja ovogodišnja testiranja.

Rossi je poznat po kacigama dizajniranim za posebne prilike, ali ova najnovija, iz kolekcije jesen/zima 2018., se nekako posebno ističe jer je prekrivena (nacrtanim) perlicama. Ipak, prije nego počnete s onim tradicionalnim insinuacijama da su u Italiji i muškarci nježniji spol uzmite u obzir da je Rossi inspiraciju za ovaj dizajn našao u meksičkoj narodnoj umjetnosti.

Riječ je o autohtonom narodu Huichol koji se nakon dolaska Španjolaca povukao u planine, a osim žarkih boja njihove „naivne umjetnosti“ Rossija je posebno privuklo to što koriste neke iste simbole kao i on, misleći tu na sunce, mjesec i kornjače. Dakako, da je dizajn osmislio njegov prijatelj i poslovni partner Aldo Drudi, no ovaj put valja spomenuti i to da je ručno iscrtavanje svake od stotina perlica odradio Davide Degli iz Drudi Performanca.

Inače, Rossi će novu kacigu koristiti na privatnim testiranjima u Maleziji, koja su itekako važna i za njega i za Yamahu nakon problema u drugom dijelu netom završene sezone. Ulaskom u prosinac započinje i zabrana testiranja za MotoGP vozače, koji će se ponovo okupiti tek krajem siječnja na službenim zimskim testiranjima, također u Maleziji. Za pretpostaviti je da će Rossi i tada nositi ovako šareno pokrivalo za glavu, to više što je jednako tako i za pretpostaviti da će do onda AGV izbaciti i komercijalnu verziju kacige ovog dizajna.

Iako se štovatelji Rossija, ili samo ljubitelji perlica, ne bi trebali previše nadati kako će i njihov primjerak biti ručno iscrtan, svakako je riječ o kacigi originalnog dizajna. I neka ostane na tome.

U Jerezu su održana zajednička MotoGP i SBK testiranja na kojima je Rea ponovo priprijetio MotoGP zvijezdama.

Cijeli ovaj tjedan je solidan broj Superbike vozača bio na testiranjima u Jerezu, a od srijede nadalje im se pridružila i glavnina MotoGP karavane, ali bez ijedne Yamahe te tvorničke momčadi Honde.

Više i nije vijest da je Rea s Kawaskijem ZX-10RR gotovo jednako brzo kao i MotoGP vozači. Prošle godine je bio čak i najbrži na tim testiranjima, ali tada, osim Yamahe i Honde, nije bilo ni tvorničke momčadi Ducatija. Ovaj put su se pojavili i prvotimci Ducatija, pa je tako najbrži Dovizioso s vremenom 1:37.663, a između njega i Lorenza (+0.258) se ugurao i Cal Crutchlow s Hondom (+0.155).

Dakle, Rea je bio četvrti najbrži s vremenom 1:37.986 što je samo 323 tisućinke sporije od Doviziosa, a brže od svih ostalih tamo prisutnih MotoGP vozača. I sve to s blokadom postavljenom na samo 14.100 o/min u skladu s pravilima za iduću sezonu. Za to vrijeme se MotoGP motocikl vrti i više od 17.000 o/min.

I Sykes je na drugom Kawasakiju bio brz s vremenom 1:38.326, ali to znači da je ipak gledao u leđa i Iannoneu u na Suzukiju i Polu Espargarou na KTM-u. Na kraju treba spomenuti i to da se na tisućinku unutar sekunde zaostatka za Dovizosom progurao i Alex Lowes sa Superbike Yamahom R1M.

Jasno, sve to daje malo iskrivljenu sliku. MotoGP motocikli su ipak osjetno brži, ali to na zavojitoj stazi Jerez, koja nema dugačkih ravnica, i ne može doći do punog izražaja. Osim toga, bez obzira što je Jerez presvučen novim i tamnijim asfaltom, njegova temperatura je u ovo doba godine ipak relativno niska, a u takvim uvjetima Pirelli gume rade sasvim dobro, dok Michelinove MotoGP gume uvijek kližu. Sve to je razlog što su ove godine najbrža vremena kruga u Superbike i MotoGP konkurenciji bila jako slična i na njihovim zasebnim utrkama u uvijek prohladnom Assenu.

Osim toga, i Rea i Sykes su na testiranjima u Jerezu svoje najbrže vrijeme odvozili na posebno mekanim gumama za kvalifikacije, kakve u MotoGP-u ne postoje. Na gumama za utrku su vozači Kawasakija imali otprilike za sekundu sporiji krug. To dodatno ukazuje da su ciljano išli na ostvarivanje što boljeg vremena kruga, dok je velikoj većini MotoGP vozača to bilo u drugom planu.

Dakle, iako je takva usporedba vremena itekako zanimljiva, treba je uzeti s određenom rezervom. No, čovjek se još jednom mora zapitati razmišlja li netko u Kawasakiju razmišlja o tome da bi se možda ipak trebali vratiti u MotoGP prvenstvo? Nažalost, vjerojatno ne previše ozbiljno, jer iako djeluje primamljivo što su s modificiranim serijskim motociklom toliko blizu čistom natjecateljskom prototipu u rukama aktualnog MotoGP viceprvaka, između ta dva prvenstva je još uvijek jako velika provalija.

A da bi izgradio taj most i prešao preko njega, Kawasaki bi vjerojatno trebao izdvojiti višestruko veću sumu nego što je trenutno troše da bi bili uzastopni Superbike prvaci. I to bez garancije da bi ovaj put u MotoGP-u doista uspjeli. No, nikad ne reci nikad...

Sezona je tek završila, no nova je već započela prvim grupnim testiranjima, posebno važnim za Yamahu.

Samo dva dana nakon što je završila uzbudljiva MotoGP sezona, počela su i prva grupna testiranja za onu iduću. MotoGP vozači nisu ni otišli sa staze u Valenciji, samo su se u ponedjeljak odmorili i već u utorak bili na poslu.

A najviše posla su imali vozači Yamahe. Ne zato jer su dobili potpuno novi motocikl s kojim bi trebali odraditi što više kilometara, nego baš zato što ga nisu imali. Naime, još ne znaju kojim putem (s)krenuti, barem kad je u pitanju ciklistika, pa su tako u svim mogućim kombinacijama morali isprobati prošlogodišnji i ovogodišnji okvir s ovogodišnji pogonskim agregatom i on pripremljenim za iduću sezonu.

I što su naučili? Rossiju se više sviđa stariji okvir, ali misli da to nije rješenje. Uostalom, da je s tim okvirom bio zadovoljan, ne bi ga ni mijenjali. Vinales je neodlučan. Po njemu je motocikl iz 2016. brži kroz zavoje, ali s ovogodišnjom ciklistikom bolje drži stražnja guma. Jasno, dok se prebrzo ne potroši, što je sad već dvogodišnji problem Yamahe. Čisto da poveća konfuziju, Zarco tvrdi da je njemu motocikl iz 2017. bolji i osjetno ga manje umara.

Nakon tako dijametralnih izjava vozača, inženjerima ne preostaje ništa drugo nego analizirati terabajte skupljenih podataka. No, dobra je stvar da se svi slažu kako je no novi agregat bolji, a Vinales zdušno hvali novi aerodinamički paket sa zamaskiranim krilcima. Međutim, to je rješenje već proglašeno preopasnim tako da će ga trebati modificirati.

Hondin pobjednički RC-213V se nije stigao ni pošteno ohladiti, a već su započela testiranja novog. Razlika nije dramatična, ali je sveobuhvatna jer su u igri novi okvir, stražnja vilica, agregat, auspuh... Pritom je Marquez još uvijek malo sumnjičav prema novoj ciklistici, ali ga je oduševio pogonski agregat koji je snažniji od podruma do krova. Osim toga, tvrdi da je to prvi novi Hondin agregat kojeg nije trebao odmah zauzdati elektronikom, pa onda pomalo popuštati.

Ducati tek razvija novi Desmosedici GP18, tako da su testirali ovogodišnji model s nekim novim dijelovima, uključujući tu i Öhlins prednju vilicu koja je u još većoj mjeri karbonska. Obojica tvorničkih vozača su, sasvim očekivano, izjavili kako treba popraviti skretanje motocikla, a iako su time otkrili toplu vodu, ujedno su izrazili umjereni optimizam kako bi to moglo biti konačno riješeno na prototipu GP18.

Suzuki je za Valenciju pripremio novi okvir i evoluciju agregata za 2018., no prvi dan testiranja su Iannone i Rins propustili zbog želučanog virusa, dok su drugi dan odradili s pola snage. KTM je samo nastavio s frenetičnim tempom razvoja cijelog motocikla, s posebnim naglaskom na stražnji ovjes, kako bi gume bolje držale, ali i kako bi motocikl žešće skretao. Uglavnom, Pol Espargaro je zadovoljan s napretkom, dok je njegov brat Aleix testirao Aprilijin motocikl za iduću sezonu, koji je završnoj fazi razvoja. Nakon što su škartirali Sama Lowesa, momčad Aprilije je vjerojatno zabrinuta prvim izjavama Reddinga, koji tvrdi da se RS-GP mora voziti protuprirodno.

Većina vozača će odraditi još jednu rundu testiranja u Jerezu, ali ne i tvorničke momčadi Honde i Yamahe. Naime, vozači Honde su toliko zadovoljni novim motociklom da će testne dane sačuvati za iduću godinu, a Yamaha se seli u Maleziju, u nadi da će barem jedan dan padati kiša jer baš onda boljke njihova motocikla najlakše dolaze do izražaja.

U nastavku donosimo poredak s testiranja u Valenciji, iako te rezultate ne treba smatrati previše indikativnima. Doduše, ne može biti sasvim bez vraga da je baš Marquez bio najbrži.

U umalo pa dramatičnoj završnici posljednje utrke, Marquez je izgubio pobjedu, ali osvojio četvrtu MotoGP titulu.

Šanse Doviziosa su ionako bile male. Da bi postao prvak, morao je pobijediti i još se uz to nadati da će Marquez završiti na 12. mjestu ili slabije od toga, što je realno bilo moguće samo ako Španjolac odustane. I baš to se u samoj završnici umalo dogodilo! Ipak, Marquez se još jednom čudesno spasio od pada, za razliku od Doviziosa koji je samo koji trenutak kasnije izgubio ravnotežu. No krenimo redom.

Marquez je startao s prve, a Dovizioso s tek 9. startne pozicije na zavojitoj stazi koja ne odgovara Ducatiju i na kojoj je izuzetno teško pretjecati. Nakon solidnog starta Dovizioso je praktično cijelu utrku zapeo iza timskog kolege Lorenza, kojem su iz boksa, kao i na prethodnoj utrci, slali poruku da ga propusti naprijed, no ovaj se ponovo oglušio. Lorenzo je kasnije izjavio da je pokušao Doviziosa za sobom povući prema naprijed, a i sam Dovizioso je pomirljivo ustvrdio da je dosta naučio slijedeći Španjolca. Ipak, uopće nema sumnje da je u barem jednom dijelu utrke Dovizioso bio vidljivo brži, a da ga je tvrdoglavi Španjolac kočio.

Nije da je to bilo i previše važno jer za to vrijeme Marquez ionako bio na drugom, a ne dvanaestom mjestu. Pustio je ispred sebe nepredvidljivog Zarcoa, znajući da mu leđa čuva timski kolega Pedrosa. U tom trenutku je titula njegova, mora paziti samo da ne padne. I onda je uslijedila turbulentna završnica!

Marquez ne bi bio Marquez da se nije odlučio probiti u vodstvo ispred Zarcoa. No, Francuz se nije dao, Marquez ga je čuo i očekivao napad na ulasku u prvi zavoj i zato je kasno kočio. Zapravo, prekasno je kočio, pustila mu je guma i praktično je pao u sredini zavoja, pa se u svom stilu laktom, koljenom i ramenom izvukao iz nemoguće situacije, osovio na oba kotača i izletio na šljunak gdje je još jednom pokazao nevjerojatnu spretnost. Vratio se na petu poziciju, Lorenzo i Dovizioso su sad ispred njega, ali ne zadugo. Prvo je pao Lorenzo, a prašina se još nije ni slegla prije nego je istu stvar učinio Dovizioso.

I tu je konačno sve bilo riješeno, Marquez je došao do svoje četvrte MotoGP krune u samo 5 sezona, odnosno ukupno 6. naslova prvaka u samo 8 godina. Nakon što je posrnuo Ducatijev dvojac, ciljem je prošao treći, dok je njegov timski kolega Pedrosa na ulasku u posljednji krug napao Zarca, pritom ga i lukavo blokirao i otišao do druge pobjede ove sezone.

Drugoplasiranom Zarcou je ostalo to nemalo zadovoljstvo da je još jednom, i to u svojoj rookie godini, bio daleko brži od tvorničkih vozača Yamahe, koji su drugoj polovici sezone imali velikih problema s ovogodišnjim M1. I Rins je sa Suzukijem na odličan način završio rookie sezonu, prošavši ciljem kao četvrti, malo ispred Rossija i svog puno iskusnijeg timskog kolege Iannonea.

U klasi Moto3 se već neko vrijeme zna da je Joan Mir novi svjetski prvak, no to ga nije spriječilo da odvozi još jednu utrku za pamćenje. Istina, nije pobijedio, ali se - nakon što je sletio sa staze kad je ispred njega pao Rodrigo – probio s 19. pozicije na 2. mjesto. Njegovo izlijetanje je pomoglo Martinu da konačno dođe do svoje prve i davno zaslužene pobjede, a iza dva vozača Honde ciljem je prošao Ramirez, koji je tako potvrdio da je ove godine bio najbolji vozač u ovoj klasi posrnulog KTM-a.

No, ako je KTM iza sebe imao lošu Moto3 sezonu, u MotoGP klasi su sve bolji i bolji, dok su Moto2 kategoriji postali praktično nepobjedivi. Doduše, nisu bili blizu osvajanja naslova, ali je Oliviera slavio na tri posljednje utrke sezone, dok je njegov timski kolega Binder, nakon dva uzastopna druga mjesta, u Valenciji završio kao treći. Između njih dvojice se ovom prilikom ugurao Franco Morbidelli, koji je već imao naslov u džepu.

U svakom slučaju iza nas je izuzetno zanimljiva sezona. U Moto3 i Moto2 konkurenciji nismo samo dobili nove prvake, nego i dvije nove zvijezde koje će se iduće godine dokazivati u klasi više. U MotoGP klasi su skoro dvije trećine sezone u borbi za naslov bila petorica vozača, da bi se na kraju sve imalo riješiti između Marqueza i Doviziosa, iako vozač Ducatija nije bio ni u širem krugu favorita. No, najbolje od svega je da praktično i nije bilo dosadne utrke, a istovremeno smo gledali barem nekoliko klasika koje bi vrijedilo zapamtiti.

Do kraja ovog mjeseca slijede post sezonska testiranja, krajem siječnja započinju i ona zimska, a nova sezona započinje već 18. ožujka utrkom u Kataru. Rezultate završnih utrka u Valenciji pogledajte u donjoj galeriji.

KONAČAN POREDAK (nakon 18 utrka)

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 298
2. A. Dovizioso – Ducati – 261
3. M. Vinales – Yamaha – 230
4. D. Pedrosa – Honda - 210
5. V. Rossi – Yamaha – 208

Moto2
1. F. Morbidelli – Kalex – 308
2. T. Luthi – Kalex – 243
3. M. Oliviera – KTM – 241
4. A. Marquez – Kalex - 201
5. F. Bagnaia – Kalex – 174

Moto3
1. J. Mir – Honda – 341
2. R. Fenati – Honda – 248
3. A. Canet – Honda – 199
4. J. Martin – Honda – 196
5. F. Di Giannantonio – Honda – 153