Motosport

Uz to što opskrbljuje sve klase Superbike prvenstva, Pirelli ulazi i u GP prvenstvo, umjesto Dunlopa.

Pirelli će od početka 2024., pa barem do kraja 2026. godine, biti ekskluzivni dobavljač guma za klase Moto2 i Moto3, ali i za JuniorGP prvenstvo (bivši CEV), kao i najznačajnije talent kupove, odnosno Red Bull Rookies Cup, Asia Talent Cup, Northern Talent Cup i MiniGP. I pritom će im isporučivati svoje „serijske“ Diablo Superbike slick gume, koje može kupiti svatko, a s njima Pirelli već pokriva sve klase unutar Superbike svjetskog prvenstva.

To je prva promjena dobavljača guma otkad postoje klase Moto2 i Moto3, s time da je Dunlop i davno prije toga imao skoro pa monopol u klasama 125 i 250. Riječ je o potencijalno tektonskoj promjeni, jer će proizvođači okvira sad morati nastaviti razvoj u smjeru zahtjeva i kvalitete koje imaju „serijske“ Pirelli gume, a koje bi trebale biti bitno drugačije od Dunlopovih guma stvorenih strogo za te klase. S jedne strane, to bi u klasi Moto2 moglo pomoći Boscoscuru da dokine dominaciju Kalexa, no možda će Kalex, s obzirom na resurse koje ima na raspolaganju, još i povećati razmak.

Zato je sigurno da oni vozači koji žele u skoroj budućnosti prijeći u klasu MotoGP sad nemaju više što čekati. Bilo bi gubljenje vremena da se iduće godine privikavaju na nove Pirelli gume, pa tek nakon toga prijeđu u MotoGP gdje ih čeka novo privikavanje. Acosta je već potvrdio da iduće godine prelazi u MotoGP, Arbolino ima istu želju, baš kao i Dixon koji je netom došao do svoje prve pobjede, a Ogura se sad više ne bi trebao nećkati oko toga želi li već iduće godine zamijeniti Nakagamija na LCR Hondi.

U MotoGP klasi je Michelin ekskluzivni dobavljač guma barem do kraja 2026. godine. A to što dugo očekivanu novu prednju gumu planiraju staviti u opticaj (tek) 2025. godine, daje naslutiti kako Francuzi žele ostati u MotoGP-u i nakon toga. Sve kad bi Pirelli i imao ambicije ući u MotoGP, to bi bilo bitno teže i daleko skuplje za ostvariti, jer teško da bi Diablo Superbike gume mogle zadovoljiti kriterije (i opterećenja) bitno tvrđih prototipova od 300 KS iz „kraljevske klase“.

CF Moto je kineski partner KTM-a i to im je omogućilo da na najlakši mogući način uđu u svjetsko Moto3 prvenstvo iduće sezone.

KTM ne prestaje sa strategijom da kroz Moto3 prvenstvo promovira svoje marke. Tako su prošle godine u to prvenstvo vratili Husqvarnu kroz momčad Maxa Biaggia, ove godine su preko momčadi Jorgea Martineza ubacili i načelno španjolsku marku GasGas, a 2022. će po istom principu u Moto3 prvenstvo ući i kineski CF Moto.

S time da se u svim tim slučajevima radi o istoj mehanici, odnosno o KTM-ovom Moto3 motociklu, koji se samo pojavljuje u drugačijim bojama te s različitim značkama proizvođača. U odnosu na Husqvarnu i GasGas, razlika je u tome što KTM ipak nije većinski vlasnik marke CF Moto, ali su tijesno povezani partneri, pri čemu CF Moto proizvodi dijelove i cijele motocikle za KTM, prvenstveno za kinesko tržište.

CF Moto ulazi u Moto3 prvenstvo preko momčadi Prüstel GP, koja ima iskustva s KTM-ovim motociklom, ali za iduću sezonu mijenja vozačku postavku. Tako će CF Moto motociklima upravljati 18 godišnji Španjolci Xavi Artigas - koji je ove godine rookie i svakako je veliki talent - i Carlos Tatay, koji će ući u svoju treću sezonu, uz nadu da će konačno odraditi korak naprijed u svojoj karijeri. Savjetovat će ih Tom Lüthi, bivši svjetski prvak u klasi 125, a koji će na kraju ove sezone prekinuti Moto2 karijeru.

Motorcycle rental:
rentamotorcycle.motopuls.com

Zato jer može! Naime, GasGas je već godinu dana u vlasništvu KTM-a, koji s ovom off-road markom planira jednog dana ući i na tržište cestovnih motocikala.

A KTM ima i svoj Moto3 motocikl, na kojeg je onda lako samo oblijepiti naljepnice GasGas te tako promovirati i tu marku. I evo ti novog „konstruktora“. Po istom principu je KTM (ponovo) uveo Husqvarnu u Moto3 prvenstvo, pa ako premijerna 2020. i nije bila senzacionalna, ipak je zločesti dečko Romano Fenati donio prvu GP pobjedu toj nekoć švedskoj, talijanskoj i njemačkoj marki, koja je sad u austrijskom vlasništvu, a interese u Moto3 prvenstvu joj brani talijanska momčad Maxa Biaggija.

E sad, ni GasGas motocikli se dobrim dijelom više ne proizvode u rodnoj Španjolskoj, ali u ovom slučaju se ipak želi naglasiti ta nacionalna komponenta. Tako će GasGas RC 250GP biti u garaži momčadi Jorge Martineza Aspara, španjolskog asa i četverostrukog svjetskog prvaka u manjim klasama, te dugogodišnjeg vlasnika uspješne momčadi koja je u jednom trenutku dogurala i do MotoGP-a. Nakon male krize rezultata, ove ih je sezone ponovo krenulo, pa im je Albert Arenas upravo donio naslov Moto3 prvaka za upravljačem KTM-a. Istog od onog KTM-a s kojim će sad ista ta momčad Aspar braniti boje GasGasa.

Jasno, i vozači su Španjolci. Arenas unutar iste momčadi ide u Moto2 kategoriju, pa na njegovo mjesto dolazi talentirani Sergio Garcia, koji već ima jednu Moto3 pobjedu, te Izan Guevara, koji je ove godine osvojio CEV Moto3 juniorsko prvenstvo svijeta.

Inače, još jedna strogo off-road marka je već neko vrijeme na periferiji Moto3 prvenstva. Naime, talijanski TM je razvio svoj Moto3 motocikl, s kojim godinama nastupaj u talijanskom CIV Moto3 prvenstvu, a nekoliko puta su kao „wildcard“ startali i u Moto3 utrci svjetskog prvenstva. Međutim, nema nikakvih naznaka da će doista i ući na svjetsku scenu.

Iako je početkom rujna zauvijek protjeran, zapravo se cijelo vrijeme radilo na njegovom povratku.

Malo tko nije čuo za incident iz Misana, kada je Romano Fenati u Moto2 utrci pritisnuo prednju kočnicu na motociklu Stafana Manzija. A kad kažemo malo tko, mislimo i na one koji inače ne prate MotoGP, ali su iskoristili Fanatijevu „žutu minutu“ da ga linčuju svojim komentarima i izjavama. Ironijom sudbine, baš to je možda i pomoglo tada prognanom Fenatiju da se vrati, jer su se odmah iz MotoGP krugova čule izjave kako je javnost ipak pretjerala u svojim reakcijama.

A odmah potom, dok su rane još bile svježe, prolomio se šapat da Dorna radi na povratku Fenatija u igru, bez obzira na to što je već i ranije imao slične izljeve bijesa. U tom trenutku se povratak činio nemogućim jer Fenati nije dobio samo dvije utrke zabrane nastupanja, nego odmah i otkaz iz momčadi Marinelli Rivacold Snipers, a potom i od momčadi Forward - MV Agusta s kojom je imao potpis za 2019. Osim toga, uslijedilo je povlačenje licence od strane FIM-a, a onda i talijanskog saveza, tako da se činilo da će žigosani Fenati pauzirati barem jednu sezonu, ako ne i sasvim okončati sportsku karijeru, kako je i sam objavio.

A onda se, uoči posljednje utrke sezone u Valenciji, prolomila vijest da se Fenati vraća već od iduće sezone i da će voziti za istu momčad kao i ove sezone, ali sada ponovo u Moto3 klasi. Iz njegove dosadašnje i buduće momčadi Snipers, koja se po novom zove Team O, poručili su da se Fenati vraća u Moto3 klasu kako bi imao priliku za potpuno novi početak. No, ipak bi mogla biti bliže istini činjenica da se ta momčad nije ni prijavila za Moto2 klasu iduće sezone, tako da ga u tu kategoriju nisu mogli ni staviti. Doduše, nisu imali mjesta ni u klasi Moto3, jer su tamo netom potpisali ugovor s Makarom Yurchenkom, ali su Kazahstanca brzo preselili u momčad RBA.

Sve to ne znači da se Fenati izvukao i da u budućnost neće snositi posljedice zbog nevjerojatne gluposti koju je učinio u Misanu. Jasno je da će ga pozorno pratiti i da će za eventualni sličan incident biti (još jednom) zauvijek protjeran iz svijeta utrka, a na proljeće će morati i na sud jer je državno odvjetništvo zbog incidenta u Misanu podiglo optužnicu protiv njega.

Dodatni problem bi moglo predstavljati i to što je, navodno, samo koji dan nakon objave da se vraća bio uhvaćen u policijskoj potjeri zbog prebrze vožnje autocestom. Zvuči benigno, ali Hector Barbera je ove godine dobio otkaz u momčadi Pons zato jer ga je policija zaustavila u lagano pripitom stanju. Jedno je sigurno, s Fenatijem nikad nije dosadno.

Moto3 utrke su skoro uvijek neizvjesne, a nerijetko i doista spektakularne. Bio je to itekako slučaj i u Le Mansu gdje je češki veteran Kornfeil čudesno pilotirao u pretposljednjem krugu.

Nema sumnje da MotoGP klasa predstavlja vrhunac motosporta. Neki će reći da se radi o Formuli 1 na dva kotača, no to je zapravo nepravedno jer je MotoGP, po našem skromnom sudu, bitno zanimljiviji format utrkivanja od elitističke procesije na 4 kotača. No, nerijetko, i po broju pretjecanja i po neizvjesnosti, kraljevska klasa djeluje skoro kao uspavanka nakon jutarnje akcije u najslabijoj Moto3 kategoriji.

Tako je bilo i proteklog vikenda u Le Mansu, kada je uz uobičajenu neizvjesnost, Moto3 utrka ponudila i doista spektakularan rasplet. Pripadajuće akcijske fotografije su u donjoj galeriji, ali dopustite nam da prvo stavimo stvari u kontekst.

Dakle, u posljednji zavoj pretposljednjeg kruga, unutar jedva nešto više od jedne sekunde razmaka, ulazi čak osmorica vozača. Među njima Enea Bastianini pada, a njegova se Honda, izvaljena na boku, prepriječila KTM-u Jakuba Kornfeila. U tom trenutku češki vozač u odlučuje otpustiti kočnice i umjesto toga dodati gas, prepoznavši u posrnuloj Hondi skakaonicu.

Zahvaljujući tome što trenira motokros, Kornfeil svoju jubilarnu 150. utrku nije završio padom, nego je, držeći gas otvorenim, ostao na kotačima i nakon što je u duboki šljunak sletio ukoso na prednjem kotaču. Ležerno je pogledao preko ramena i vratio se na stazu, te završio utrku na 6. mjestu. Telemetrija pokazuje da je letio deset metara, pa ne čudi da je pri doskoku slomio karbonsko sjedalo. Kasnije je izjavio da ga u posljednjem krugu nisu boljeli testisi, nego penis, a ako je s njim slomio to karbonsko sjedalo, onda češki vozač zaslužuje i utoliko veći respekt.

Fotografije njegovog leta pogledajte u donjoj galeriji, a kao bonus vam donosimo i fotografije iz pretposljednjeg zavoja posljednjeg kruga, gdje se Di Giannantonio (#21) uspio probiti u vodstvo ispred Bezzecchija (#12), koji na izlasku žestoko dodaje gas i biva katapultiran s KTM-a, pri čemu se u njegov motocikli zalijeće Martin (#88). Za vrijeme snimanja ovih fotografija nitko nije ozbiljnije ozlijeđen.

Ako želite vidjeti više takve akcije, možda ne bi bilo loše da u nedjelju 3. lipnja koju minutu prije 11 prebacite na SportKlub TV i uživate u Moto3 utrci. Prošle godine je na toj stazi Tony Arbolino, nakon 20 krugova borbe, kasnio nepune 3,5 sekunde za pobjednikom, a svejedno završio na tek 21. mjestu.

Indijski proizvođač ostaje još ovu sezonu, a onda se povlače pod izlikom posvećivanja utrkivanju s električnim bolidima.

Bilo je poprilično iznenađenje kad se indijska Mahindra 2011. uključila u svjetsko prvenstvo klase 125, koje je u tom trenutku bilo već pri kraju svog puta, no to im je pružilo mogućnost da skupe dovoljno natjecateljskog i tehničkog iskustva za glatki prelazak u Moto3 klasu.

Iako je riječ o indijskoj marki, njihov natjecateljski MGP30 je europski proizvod, čije je osnove osmislio Suter, a kasnije ga nadograđivao posebni Mahindrin inženjerski odjel smješten u Italiji. Osim toga, pod tvorničkom zastavom Mahindre se borila španjolska momčad Aspar, koja je donedavno bila dominantna sila u slabijim klasama, i još je donedavno sve upućivalo na to da bi mogli uhvatiti korak s KTM-om i Hondom. Uostalom, Bagnaia je prošle sezone završio kao četvrti u ukupnom poretku, ostvarivši i dvije pobjede, a tome treba pribrojati i jednu pobjedu McPheea, koji je vozio Mahindru s Peugeot naljepnicama.

No, ove sezone su rezultati doista katastrofalni. U poretku konstruktora nakon osam utrka imaju samo 6 bodova, čemu treba pribrojati i 5 bodova na kontu Peugeota, čiji je motociklistički dio u većinskom vlasništvu Mahindre. Teško je reći da li su rezultati tako loši jer su Indijci već ranije digli ruke ili su digli ruke zato jer su rezultati jako loši, no prava je šteta (i potencijalna opasnost za ovu klasu) što će se iduće godine, po svemu sudeći, prvenstvo svesti samo na Hondu i KTM.

Dosad su nastupali samo u Moto3 klasi, od ove sezone je KTM prisutan u sve tri kategorije.

Podsjetimo, u posljednje vrijeme se KTM natjecao samo u Moto3 klasi, i to iznimno uspješno, a u 2017. sa svojim motociklima ulaze i u MotoGP i Moto2 prvenstvo, te će tako odjednom postati jedini proizvođač koji je zastupljen u sve tri kategorije.

Najzanimljiviji u cijeloj priči je MotoGP motocikl RC16, o kojem smo detaljnije pisali još tamo u 155. broju Moto Pulsa, pa ćemo tako ovdje spomenuti da je ga pokreće V4 agregat, te jedini u toj klasi ima čelični okvir, kao i WP ovjes. Tvornički vozači su žestoki Pol Espargaro i studiozni Bradley Smith, koji su na nedavnim testiranjima u Maleziji bili unutar 2 sekunde za najbržima, dok su u Phillip Islandu zaostajali otprilike 1,5 sekunde.

To nije senzacionalan rezultat, ali predstavlja solidnu bazu koja pruža dosta prostora za danji napredak, to više što KTM može i tijekom sezone razvijati pogonski agregat, što je povlastica koju u MotoGP prvenstvu uživa još samo Aprilia. Riječima Espargaroa, „bik“ je trenutno malo divlji, ali pruža dobar osjećaj. Inače, iz KTM-a su već odavno obećali da će tehnički nešto jednostavniji (i manje neprocjenljivo skup) RC16 ponuditi i „običnim“ smrtnicima za uživanje u slobodnom vremenu.

S nešto manje pompe, KTM ulazi i u Moto2 kategoriju. Tu će, u skladu s pravilima, koristiti posebno pripremljene agregate Honde CBR 600 RR, ali je okvir, kao i ovjes, razvila kućna tvrtka WP. Portugalac Miguel Oliviera je na nedavnim testiranjima pokazao da je KTM-ov Moto2 motocikl već sada iznimno brz, a uz njega će stažirati i Brad Binder, aktualni Moto3 prvak.

Najmanje novosti je, dakako, u Moto3 kategoriji, gdje će KTM pokušati obraniti naslov prvaka, kojeg im je donio gore spomenuti Brad Binder. Njega će zamijeniti perspektivni Talijan Niccolo Antonelli, a u momčadi ostaje Nizozemac Bo Bendsneyder, pobjednik Red Bull Rookies Cupa iz 2015.

Tvornički RC 250 GP je i dosad bio u Red Bull bojama, a logo istog sponzora i slične grafike ćemo gledati i na KTM-ovim motociklima u Moto2 i MotoGP klasi. Ako ne vjerujete, bacite oko na donju galeriju.

Južnoafrički vozač je s tvorničkim KTM-om došao do Moto3 titule čak četiri utrke prije kraja sezone.

Iako je dosadašnjem dijelu sezone osvojio samo jedan bod više od Marca Marqueza, a koji je još uvijek, realno gledajući, barem dvije utrke daleko od nove MotoGP titule, Brad Binder je već u Aragonu osvojio naslov. Na temelju toga bi se moglo naslutiti kako su njegovi glavni konkurenti previše oscilirali u formi, no nema sumnje da je Brad Binder apsolutno dominirao ovom klasom. Uostalom, ne može biti slučajno da je, od kad je 1993. uveden aktualni sustav bodovanja, Binder prvi vozač koji je u najslabijoj klasi postao prvak čak četiri utrke prije kraja sezone.

Kako je to u novije vrijeme učestali slučaj, Brad Binder je svoju međunarodnu karijeru započeo u Red Bull Rookies Cupu. U toj je konkurenciji 2009. godine bio ukupno 14., da bi iduće sezone dogurao do 5. mjesta, a 2011. odnio i prvu pobjedu. Te je sezone s Aprilijom odradio i 5 utrka u klasi 125, ali nije osvajao bodove. Iduće godine je odradio cijelu Moto3 sezonu s Kalex KTM-om, nakon čega je dvije godine proveo s Mahindrom, doguravši do dva podija i ukupno 11. mjesta.

Tada ga je uočio Aki Ajo i pozvao u KTM-ovu tvorničku momčad, a Brad Binder je opravdao povjerenje s 4 podija i 6. mjestom u ukupnom poretku prošle sezone. Ove godine je odmah krenuo dobro; u Kataru je bio drugi, a u Argentini treći, što mu je omogućilo da preuzme vodstvo u ukupnom poretku, koje je zadržao i 3. mjestom u Teksasu. A onda je eksplodirao u Jerezu. Kažnjen je startom s posljednje pozicije, da bi već sredinom utrke bio u vodstvu i lakoćom odnio svoju prvu Moto3 pobjedu u karijeri. Nakon toga je pobijedio i Le Mansu i Mugellu da bi u Barceloni bio drugi i tako se odvojio na vrhu.

Ako je tijekom sezone pokazao slabu točku, onda su to bile kišne utrke. Tako je u Assenu i Sachsenringu osvojio samo šačicu bodova, a u Brnu je pao, doduše, u trenutku dok se borio za pobjedu. Između toga je u Austriji bio drugi, da bi u Silverstoneu i Misanu odnio uzastopne pobjede, a onda Aragonu ciljem prošao drugi sa samo 3 stotinke zaostatka. Kao što je sam rekao u Aragonu je „izgubio bitku, ali dobio rat“.

Već je od ranije poznato da i iduće godine ostaje u KTM-ovoj tvorničkoj momčadi, ali seli u Moto2 kategoriju. Ta stepenica se pokazala dosta problematičnom za neke od bivših Moto3 prvaka, a za Bindera bi sve to moglo biti i utoliko teže što će nastupati na potpuno novom Moto2 motociklu kojeg KTM još uvijek razvija. S druge strane, uspije li se dokazati u Moto2 konkurenciji, Brad Binder bi za dvije godine po logici stvari mogao napredovati u KTM-ovu MotoGP momčad.

Inače, Brad Binder je nedavno navršio 21. godinu, a u Moto3 prvenstvu se natječe i njegov tri godine mlađi brat Darryn, koji je ove sezone s Mahindrom osvojio 4 boda i drži 30. mjesto.