Uz to što opskrbljuje sve klase Superbike prvenstva, Pirelli ulazi i u GP prvenstvo, umjesto Dunlopa.

Pirelli će od početka 2024., pa barem do kraja 2026. godine, biti ekskluzivni dobavljač guma za klase Moto2 i Moto3, ali i za JuniorGP prvenstvo (bivši CEV), kao i najznačajnije talent kupove, odnosno Red Bull Rookies Cup, Asia Talent Cup, Northern Talent Cup i MiniGP. I pritom će im isporučivati svoje „serijske“ Diablo Superbike slick gume, koje može kupiti svatko, a s njima Pirelli već pokriva sve klase unutar Superbike svjetskog prvenstva.

To je prva promjena dobavljača guma otkad postoje klase Moto2 i Moto3, s time da je Dunlop i davno prije toga imao skoro pa monopol u klasama 125 i 250. Riječ je o potencijalno tektonskoj promjeni, jer će proizvođači okvira sad morati nastaviti razvoj u smjeru zahtjeva i kvalitete koje imaju „serijske“ Pirelli gume, a koje bi trebale biti bitno drugačije od Dunlopovih guma stvorenih strogo za te klase. S jedne strane, to bi u klasi Moto2 moglo pomoći Boscoscuru da dokine dominaciju Kalexa, no možda će Kalex, s obzirom na resurse koje ima na raspolaganju, još i povećati razmak.

Zato je sigurno da oni vozači koji žele u skoroj budućnosti prijeći u klasu MotoGP sad nemaju više što čekati. Bilo bi gubljenje vremena da se iduće godine privikavaju na nove Pirelli gume, pa tek nakon toga prijeđu u MotoGP gdje ih čeka novo privikavanje. Acosta je već potvrdio da iduće godine prelazi u MotoGP, Arbolino ima istu želju, baš kao i Dixon koji je netom došao do svoje prve pobjede, a Ogura se sad više ne bi trebao nećkati oko toga želi li već iduće godine zamijeniti Nakagamija na LCR Hondi.

U MotoGP klasi je Michelin ekskluzivni dobavljač guma barem do kraja 2026. godine. A to što dugo očekivanu novu prednju gumu planiraju staviti u opticaj (tek) 2025. godine, daje naslutiti kako Francuzi žele ostati u MotoGP-u i nakon toga. Sve kad bi Pirelli i imao ambicije ući u MotoGP, to bi bilo bitno teže i daleko skuplje za ostvariti, jer teško da bi Diablo Superbike gume mogle zadovoljiti kriterije (i opterećenja) bitno tvrđih prototipova od 300 KS iz „kraljevske klase“.