Nije mala stvar kad ugovor s Hondom raskine jedini vozač koji im je donio pobjedu u posljednje dvije godine.

Alex Rins je tek ove sezone došao u momčad LCR Honda i odradio samo 6 vikenda prije teškog prijeloma noge. Ipak, i to skromno iskustvo mu je bilo dovoljno da pobijedi s Hondom, ali i napravi kopernikanski obrat te potpiše ugovor s Yamahom za iduću sezonu. Jednostavno je iskoristio stavku u svom dvogodišnjem ugovoru koja mu je omogućavala da se već nakon jedne sezone rastane s LCR Hondom, ako dobije mjesto u nekoj od tvorničkih momčadi. Srećom po njega pa je Yamaha baš tražila zamjenu za kronično indisponiranog Morbidellija.

Čini se da je to kombinacija koja obećava, jer klasičan stil vožnje kojeg gaji Rins odgovara karakteristikama Yamahe. Tome u prilog idu i njegovi rezultati s koncepcijski sličnim Suzukijem, s kojim je Rins na kraju prošle sezone pobijedio na dvije od tri posljednje MotoGP utrke, posljednje uopće za tog proizvođača. Ipak, tu postoji rizik za obje strane. Za Yamahu je rizik u tome što su potpisali ugovor s trenutno teško ozlijeđenim vozačem i nitko ne može predvidjeti hoće li se u potpunosti oporaviti. Za Rinsa je rizik u tome što M1 trenutno nije dovoljno konkurentan motocikl, ali on barem, za razliku od Honde, ne pokušava ozlijediti vozača. Osim toga, upravo to što su Rinsa ukrali Hondi pred nosom pokazuje da se u Yamahi ipak ne mire s trenutnom situacijom i teže napretku. A Rins bi im mogao donijeti i iskustvo i brzinu, te tako ubrzati i Quartararoa.

Za pretpostaviti je da će Rinsa u momčadi LCR naslijediti Iker Lecuona (gornja fotografija), to više što će ga baš on, a ne Stefan Bradl, mijenjati na utrci u Silverstoneu. Što nije mala stvar, jer Lecuona je tog vikenda trebao nastupati za tvorničku momčad na Hondi itekako važnoj utrci 8h Suzuke. Lecuona je prošle sezone bio dio te momčadi koja je odnijela pobjedu, s time da svoj kruh inače zarađuje u Superbike prvenstvu. U prilog Lecuoni ide i to što iza sebe ima i dvije MotoGP sezone, s momčadi Tech 3 KTM, kao i činjenica što nema baš puno onih koji su i ovom trenutku spremni predati svoj životopis Hondi. Što je i razumljivo, jer po onom što smo vidjeli u dosadašnjem dijelu sezone, RC213V je napola motocikl, a napola katapult, koji kao da iz čistog kaprica lansira svoje vozače u one rjeđe slojeve atmosfere.

S time da bi se u redovima Honde moglo otvoriti i još pokoje radno mjesto. Tako postoje priče da je i Joan Mir, koji se već nekoliko puta ozlijedio ove sezone, pregovarao s momčadi Gresini, ali on ipak vozi za tvorničku momčad Repsol Honda, pa tako nema izlaznu klauzulu u ugovoru, kao što je to slučaj s njegovim bivšim timskim kolegom Rinsom. No pravi debakl bi nastao kad bi Marc Marquez godinu prije kraja raskinuo svoj ugovor. A to više uopće nije nerealna mogućnost, bilo da si nekako nađe mjesto na nekom drugom motociklu, ili jednostavno odluči da mu je bolje i pauzirati iduću sezonu, nego se i dalje lomiti na Hondi.

Tu se onda Hondi teoretski nudi iz Yamahe otpušteni Morbidelli, a možda i čak i Zarco, ako dođe do pretumbacija u momčadi Pramac Ducati, što ne djeluje baš previše realno. Svoje mjesto pod suncem kraljevske klase traže i Moto2 vozači Arbolino i Dixon, ali Hondi za hvatanje koraka trebaju iskusni MotoGP vozači. To je i razlog što će na drugom motociklu LCR Honde vjerojatno ostati Nakagami, koji vozi alibi sezonu, u smislu da (sasvim atipično za sebe) ne pada, ali je zato spor. Njega je trebao zamijeniti zemljak Ai Ogura, ali taj se Japanac tek vraća u formu nakon ozlijede šake i čini se da mu se ionako ne žuri presjedati s pitomog Kalexa u klasi Moto2 na eksplozivan Hondin MotoGP motocikl.

Usput budi rečeno, nakon 5 pobjeda sa Suzukijem i ovogodišnje pobjede s Hondom u Teksasu, Rins bi s Yamahom mogao postati prvi vozač koji je slavio na tri različite marke MotoGP motocikala. Ali samo ako ga na tom putu možda već ove sezone ne prestigne Vinales, koji trenutno vozi Apriliju, a pobijedio je na Suzukiju i Yamahi, ili Miller koji je pobijedio na Hondi i Ducatiju, a sad traži sreću za upravljačem KTM-a.