Iza Yamahe je najduži niz bez pobjeda otkad su ušli u kraljevsku klasu. U kom grmu leži zec?

Rossi i Vinales se, još tamo negdje od ljetne stanje, kontinuirano žale da je Yamaha sasvim izgubila korak s Hondom i Ducatijem u razvoju elektronike. Kako je to uopće moguće kada sve momčadi već dvije sezone moraju koristiti identičan hardver i softver?

Za početak, većina je tvorničkih momčadi zaposlila inženjere Magneti Marellija ili je svoje inženjere slala njima na obuku. Tako su mogli bolje proniknuti u sve mogućnosti koje im taj paket nudi. Yamaha to nije učinila. Oslonili su se na vlastite resurse.

Osim toga, tvorničke momčadi su inzistirale na tome da uz standardiziranu Magneti Marelli elektroniku mogu koristiti vlastiti IMU. Riječ je o uređaju koji je opremljen žiroskopima i akcelerometrima, a izračunava točan nagib motocikla u svim smjerovima. Da bi IMU mogao računati, potreban mu je procesor i softver. I to je bio „trojanski konj“ kojeg su Honda i Ducati iskoristili kako bi u sustav ubacili svoj bitno napredniji softver. S njime mogu puno preciznije upravljati elektronskim pomagalima. Yamaha se na to legalno varanje vjerojatno nije odlučila u tolikoj mjeri. Ili barem nisu bili u tolikoj mjeri uspješni.

Osim toga, takva zajednička elektronika, pogotovo ako nije „crackana“, ima i bitno slabije mogućnosti pripitomljavanja agregata. Zbog toga se u posljednje vrijeme na MotoGP motociklima lagano povećavala težina koljenastog vratila, odnosno radilice. Time se malo primiri ona početna eksplozija snage i osigurava bolje držanje stražnje gume.

U Yamahi su se, iz nekog razloga, odlučili na suprotni pristup. Olakšali su koljenasto vratilo kako bi brže rasli brojevi okretaja te se tako pospješilo ubrzanje. No, time su samo produbili svoje probleme iz prošle sezone s pretjeranim proklizavanjem i potrošnjom stražnje gume.

Agregate do kraja ove sezone ne smiju mijenjati. No, sad kad su konačno, čini se, počeli predanije razvijati elektroniku, možda bi mogli malo suptilnije primiriti pogonski agregat, bez da mu previše ili pregrubo oduzimaju snagu. Pitanje je samo koliko im se to više i isplati? Naime, od iduće godine će sve momčadi morati koristiti isti, generički IMU. To ne znači da više neće biti varanja ne elektronici, nego da lov u mutnom mora početi od nule.

Osim toga, u Misanu se iz Rossijevih izjava dalo iščitati kako bi iskonski nedostatak Yamahe mogao biti u tome što, jedini uz Suzuki, koriste redni četverocilindrični agregat. Nismo baš sigurni da je tu u pravu. Naime, istina je da V4 agregati u svojoj osnovi osiguravaju bolje prianjanje stražnje gume, jer imaju „urođeno“ asimetrično paljenje, no danas svi agregati u MotoGP, pa tako i oni redni, imaju asimetrično paljenje jer se baziraju na „big bang“ koncepciji. Isto tako, istina je da V4 agregati omogućuju i drugačiji raspored težine, no to što je drugačiji ne znači da je i bolji. 

Sve u svemu, na Rossijevom mjestu ne bi zazivali V4 agregat, jer bi Yamahi trebalo dosta vremena da ga razviju, a svejedno nema garancije da bi time uopće riješili sada već kronične probleme s držanjem stražnje gume. Ako su s rednim agregatom do sredine prošle sezone imali pobjednički motocikl, nema razloga vjerovati da to ne bi mogli ponovo imati i iduće godine.Samo trebaju zasukati rukave i iskoristiti rupe u pravilima, tamo gdje ih još ima.