Jesu li poplave doista razlog što Čile neće biti na karti idućeg relija Dakar? I koja je uopće alternativa?

Od kad je 2009. godine reli Dakar otplovio za Južnu Ameriku, Čile je glumio Afriku. Argentina je možda bila važnija po broju održanih etapa, a najčešće je udomila i ceremonijalni start i finiš, no čileanski dio pustinje Atacama pružao je onu vrstu pješčane scenografije u kojoj je Dakar pustio svoje najdublje korijenje.

Imajući to u vidu, nemalo iznenađuje objava da Čile neće biti na ruti idućeg relija Dakar. Službeni razlog su nedavne katastrofalne poplave na sjeveru zemlje. Vlada se želi u potpunosti posvetiti uspostavljanju života na tom području, dok francuski organizatori relija ne mogu izviđati i pripremati rutu u tom dijelu zemlje. No, je li to doista stvarni ili jedini razlog?

Od kad je 2009. prvi put udomio ovo natjecanje, na teritoriju Čilea se dogodio čitav niz snažnih potresa, neki su bili i doista katastrofalni. No, organizacija relija nikad nije dolazila u pitanju, iako nitko nije mogao garantirati da se jedan takav strašan potres neće dogoditi i za samog natjecanja. Zašto bi onda poplava trebala predstavljati tako nepremostivu prepreku u trenutku kad je ostalo punih 8 mjeseci do starta utrke.

Možda je ta poplava samo kap koja je prelila čašu. Naime, poznato je da francuski organizator od kad je utrku preselio u Južnu Ameriku traži poprilične novce od uključenih država, pravdajući to besplatnom turističkom promidžbom tih zemalja kroz medije, kao i izravnom financijskom koristi. U Čileu sasvim sigurno nisu sretni zbog toga. Jednako kao što ni natjecatelji, koji francuskom organizatoru plaćaju skupe startnine, posljednjih godina nisu zadovoljni kvalitetom i kvantitetom tih pješčanih etapa u Atacami.

Velike dine su uglavnom samo element scenografije, predviđena ruta se sve rjeđe penje na njih, već umjesto toga vodi po opasnim kamenim kotlinama. Teško se oteti dojmu da je organizatoru zabranjeno „penetriranje" u Atacamu, vjerojatno iz razloga zaštite tog jedinstvenog (ali i praktično mrtvog) prirodnog okoliša.

Dakle, mogla bi biti kombinacija toga da organizatori previše traže, a da istovremeno premalo dobivaju. A koja je alternativa? Natjecatelji su bili oduševljeni kad je prije nekoliko godina ruta skrenula u nešto sjeverniji Peru. Tamo su se mogli igrati u pijesku do mile volje i za pretpostaviti je da će Dakar skrenuti baš u tom smjeru.

No, ako ne mogu ući u Peru preko Čilea, onda će to morati učiniti preko brdovite Bolivije. Iako su u protekle dvije godine odrađeni i kratki izleti u tu zemlju, Bolivija je za organizatora još uvijek nedovoljno istražen teritorij, a potrebno je vidjeti i koliko je prohodan. Utoliko više što je riječ o velikim nadmorskim visinama na kojima su i najbolje pripremljeni natjecatelji imali problema s glavoboljama i koncentracijom. Barem neke odgovore na ta pitanja trebali bi doznati 16. travnja, kada će biti održana prezentacija nove južnoameričke rute, ovaj put bez Čilea.