Motosport

Po uzoru na M, novi S 1000 RR ima krilca, promjenjivu geometriju, čak 210 KS i mod za „driftanje“ na ulasku i izlasku iz zavoja.

Kad su razvijali novi S 1000 RR, u BMW nisu trebali tražiti vanjske uzore. Imali su pred sobom M 1000 RR. Tako tom top modelu novi S 1000 RR još više sliči i to ne samo zbog dodavanja krilca na nosu, koja bi trebala generirati „downforce“ od 10 kg pri maksimalnoj brzini većoj od 300 km/h.

Redizajniran je i sad aerodinamičniji stražnji kraj, dok je aluminijski okvir promišljeno smekšan, kako bi gume bolje držale u dubokom nagibu. Sitno je dorađen i usis četverocilindraša od 999 ccm, te je iz njega izvučeno okruglih 210 KS, što je za 3 KS više nego na dosadašnjem modelu. Da sve bude uzbudljive, za jedan zub je skraćen završni prijenos.

Prednja vilica je postavljena pod nešto manjim kutom, a od modela M je preuzet M Chassis Kit, koji omogućuje podešavanje hvatišta stražnje vilice. Uz brojne druge izmjene, S 1000 RR ima i još napredniji elektronski paket koji sad nudi mogućnost uživanja u sigurnom driftanju na izlasku iz zavoja, ali i uklizavanje u zavoj, zanošenjem stražnjeg kraja.

U igri su tri kombinacije boja, pri čemu je najatraktivnija BMW M varijanta, kojom se S 1000 RR još više približava verziji M. Više detalja o novom BMW-u S 1000 RR pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

S krilcima i „žlicom“ kao na MotoGP motociklu, te 230 KS na desnoj ručici, RSV4 XTrenta će vjerojatno odmah biti rasprodan, bez obzira na paprenu cijenu.

Nakon RSV4 X modela iz 2019. godine, a onda i Tuona X, Aprilia ponovo nudi ekskluzivni i skupocjeni motocikl, koji se smije koristiti samo na stazi. Boje su u skladu s motociklom Alessandra Gramignia koji je prije točno 30 godina u klasi 125 Apriliji donio prvu titulu svjetskog prvaka, dok su karbonske oplate nastale u istoj tehnici kao i za MotoGP motocikle, a u istom stilu je izveden i veliki spojler na nosu.

Osim toga, RSV4 XTrenta je prvi produkcijski motocikl s aero spojlerom ispod stražnje vilice, koji se kolokvijalno naziva „žlica“, te se u posljednjih nekoliko godina udomaćio na MotoGP motociklima. A tu je i spojler integriran u rep motocikla, pri čemu u Apriliji tvrde da se s takvim aero kompletom „downforce“ povećava za 25%, a otpor zraka smanjuje za 4%.

XTrenta ima i natjecateljski SC-Project ispuh, koji pripomaže tome da se iz V4 agregata istisne čak 230 KS, a dakako da su u igri i vrhunske Brembo kočnice te Öhlins ovjes, uz Marchesini naplatke od magnezija. Nudit će se i ispušni sustav od titana, po uzoru na onaj s MotoGP motocikla i vjerujemo da će većina kupaca prigrliti tu opciju. Prvo se samo moraju domoći ovog posebnog motocikla, koji će biti proizveden u samo 100 primjeraka. Prozor za rezervacije je otvoren 6. rujna i nema sumnje da će se brzo zalupiti, bez obzira na to (ili upravo zato?) što se traži 50 tisuća eura, čemu treba pridodati i poreze.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

R1 GYTR ima obilje dijelova iz Yamahina kataloga za prave trkače, a ako baš želite Superbike doživljaj, tu je i R1 GYTR Pro.

Bijele oplate i rep, plavi rezervoar i spremnik goriva, obilje provjerenih Yamahinih trkaćih dijelova iz GYTR kataloga i nemogućnost da se registrira za cestu. Princip je to koji već vrijedi za R6 GYTR, a od 2023. će se primjenjivati i na modelu R1 GYTR. Dakle, od standardnog R1, koji je homologiran za cestu, ovakav se „neprilagođeni“ R1 GYTR razlikuje po Akrapovič ispušnom sustavu natjecateljskih specifikacija te drugačijoj elektronici, koja uključuje i programibilnu GYTR upravljačku jedinicu, a tu su i drugačiji lanac i lančanici, drugačije radijalne čeljusti i Brembo kočione pločice, natjecateljski upravljač, sjedalo i rep motocikla, već spomenute bijelo obojane plastične oplate, koje su aerodinamičnije te opremljene natjecateljskim vjetrobranom i još brojne druge „racing“ sitnice.

A oni najzahtjevniji mogu naručiti i hrpu dijelova iz GYTR Pro asortimana, u kojem se nalaze i takve komponente kao što su natjecateljska stražnja vilica, karbonske oplate, karbonski nosač stražnjeg kraja, još naprednija Marelli elektronika, veći i niže pozicioniran spremnik goriva, natjecateljski instrumenti i još štošta drugo. Sve to na tragu motocikla za Superbike prvenstvo, za koje vam preostaje još samo frizirati agregat, ojačati okvir i staviti Öhlins natjecateljski ovjes.

Iako nema svjetla, pokazivače smjera i slične stvari, za R1 GYTR se deklarira 201 kg, kao i za cestovni R1, dok se za četverocilindrični agregat s asimetričnim intervalima paljenja tvrdi da je snažniji od serijskog, bez da se specificiraju konkretne brojke. E sad, Yamaha je R6 Race, pa onda i R6 GYTR, namijenjene isključivo natjecateljskoj stazi, predstavila tek kad je prestala nuditi standardni cestovni R6, koji je homologiran za cestu. Hoće li ista sudbina zadesiti i cestovni R1? Hoće li i u tu cestovni model, koji se može registrirati, ispasti iz ponude? Lako moguće, iako postoji jedna bitna razlika. Dok agregat standardnog R6 više nije zadovoljavao eko norme, agregat standardnog modela R1, koji je homologiran za cestu, ispunjava Euro5 kriterije.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Promjene se možda tiču samo elektronike, ali su zanimljive, i trebale bi Panigale učiniti još bržim, ali i ugodnijim.

Ducati je za 2022. predstavio prvu ozbiljnu evoluciju Panigalea V4, a sad su već izbacili i dodatno dorađeni model za 2023. Promjene se odnose na elektroniku, pa je tako smanjena mogućnost blokiranja stražnjeg kotača, kroz to što je kočenje motorom slabije izraženo u uspravnoj fazi kočenja, kad je stražnja guma rasterećena, a onda se pojačava kad je motocikl u nagibu, što rezultira oštrijim skretanjem.

Unaprijeđena je i kontrola proklizavanja, a kod korištenja quickshiftera na srednjim okretajima više ne dolazi do prekidanja paljenja, nego se ono samo pomiče unatrag, kako bi se dobilo nježnije prebacivanje stupnjeva prijenosa u cestovnoj vožnji. Osim toga, nova je i strategija rada ventilatora, kako bi se gomilalo manje topline i tako vožnja učinila ugodnijom, posebno u gradu. Tako poboljšani modeli kreću u prodaju odmah, a vlasnici Panigale V4 modela za 2022. mogu na isti način „ažurirati“ svoj motocikl u Ducati servisu.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Yamaha je konačno ispunila obećanje dano aktualnom Superbike prvaku. Što ne znači da će Razgatlioglu završiti u MotoGP-u, barem ne s Yamahom.

Toprak Razgatlioglu je u društvu Cala Crutchlowa, testnog vozača Yamahe, konačno isprobao M1. Na stazi Aragon je odvozio 40 krugova za upravljačem Yamahina MotoGP motocikla, prije nego je zabavu prekinuo poslijepodnevni pljusak. „Više konjskih snaga, drugačija elektronika, seamless mjenjač, sve je to novo za mene“, izjavio je Toprak. „Motocikl je vrlo brz na ravnici, a bilo je interesantno iskušati karbonske kočnice (…) Moraš držati gas otvorenim pri prelasku preko neravnina, jer u suprotnom motocikl postane nestabilan (…) Stvarno sam uživao vozeći MotoGP motocikl, puno hvala Yamahi“.

Znači li to da je aktualni Superbike prvak sad bliže ili dalje transferu u MotoGP? Dojma smo da je, ostao jednako daleko, s time da nikad nije bio ni blizu. Njegov menadžer i mentor Kenan Sofuoglu, peterostruki Supersport prvak, svojedobno nije uspio u Moto2 kategoriji, te odonda prezire MotoGP prvenstvo. U skladu s time je tvrdio da Sofuoglu ni ne treba ići u MotoGP dok ne postane Superbike prvak, a i onda samo kao vozač tvorničke momčadi. Prvi uvjet je ispunjen, a drugi nije i još neko vrijeme vjerojatno neće, utoliko više što je Yamaha očekivano produžila suradnju s Quartararoom, a inzistiraju da se ugovor s Morbidellijem ispoštuje do kraja, što znači da Talijan, slabim rezultatima usprkos, ostaje u tvorničkoj momčadi.

Postojale su neke male šanse da nagovore Topraka da vozi za satelitsku momčad Yamahe ili da tamo premjeste Morbidellija. No ta je mogućnost pljusnula u vodu prije koji tjedan kad je momčad RNF (donedavni Petronas SRT) objavila da će od iduće godine, umjesto s Yamahom, „plesati“ s Aprilijom. Može li Turčini završiti u nekoj drugoj tvorničkoj momčadi? Teško, posebno sad kad se iz igre povlači i Suzuki, pa je na tržištu višak dobrih vozača. Uostalom, realno je ostalo upražnjeno još samo mjesto u Repsol Hondi, a Sofuoglu se nikad nije spominjao u tim kombinacijama.

Osim toga, Razgatlioglu ionako ima ugovor s Yamahom za iduću sezonu, pa se čini sasvim izvjesnim da će ostati u Superbike prvenstvu i boriti se za još jednu titulu. S time da mu ovogodišnja kampanja obrane naslova ne ide baš po planu. Do prve pobjede u sezoni došao je tek nedavno u Misanu, u četvrtom natjecateljskom vikendu, a i tu je slavio u onoj kratkoj Superpole utrci. U subotu je odustao zbog kvara, a nedjelju se neko vrijeme ravnopravno borio s Bautistom, ali se pritom i evidentno mučio, pa je kasnije vozač Ducatija odjurio naprijed. S dvije pobjede i jednim drugim mjestom u Misanu, Bautista je fino rastegnuo prednost u ukupnom poretku, pa bježi 36 bodova Rei na Kawasakiju i čak 79 bodova Razgatliogluu. No u planu je još osam natjecateljskih vikenda, od kojih je prvi onaj u Donigtonu, sredinom srpnja.

TRENUTNI SBK POREDAK:
(nakon utrka u Misanu)
1. A. Bautista – Ducati – 220
2. J. Rea – Kawasaki - 184
3. T. Razgatlioglu – Yamaha – 141
4. A. Locatelli – Yamaha – 108
5. I. Lecuona – Honda – 99
6. M. R. Rinaldi – Ducati – 92
7. A. Lowes – Kawasaki - 75
8. A. Bassani – Ducati – 68
9. X. Vierge – Honda – 63
10. S. Redding – BMW – 48

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Uz posebnu boju, s kojom ćete vidljivi i iz svemira, slavljenički M 1000 RR ima na sebi i svu moguću opremu.

BMW ove godine slavi 50 godina svojeg M odjela, a s kojim drugim modelom na dva kotača da to obilježe nego s cestovnim superbikeom M 1000 RR, koji je 2020. postao prvi (i zasad još uvijek jedini) motocikl s M oznakom. A kako standardni M 1000 RR ionako dolazi u tradicionalnim M bojama, tako je je za ovaj slavljenički model, nazvan M 1000 RR 50 Years M, osmišljena doista neobična kombinacija, s blještavom „Sao Paolo“ žutom nijansom.

Dakako, ovaj poseban M 1000 RR je još i bolje opremljen te u seriji dolazi s M Competition paketom. Uz elemente izrađene iz jednog komada aluminija i karbonske oplate, 50 Years M ima lakšu stražnju vilicu, kod za otključavanje GPS štoperice, M Endurance lanac, sjedalo i oslonce za noge suvozača, kao i poklopac za to sjedalo. Performanse bi trebale ostati na razini standardnog M 1000 RR, a to znači da raspolaže s 212 KS pri 14.500 o/min, što je dovoljno za maksimalnu brzinu od čak 306 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h za samo 3,1 sekundi.

Umalo je kolateralna žrtva bio i Bautista, ali vozač Ducatija ne da se izvukao, nego se i lakom pobjedom sasvim izdvojio na vrhu poretka.

Nema nikakve sumnje da su Bautista, Rea i Razgatlioglu trenutno klasa za sebe. Bilo je to vidljivo na otvaranju sezone u Aragonu, kao i na drugoj postaji u Assenu. Zapravo, nitko osim njih trojice nije stajao na prvih pet pobjedničkih postolja. A onda je došla na red glavna nedjeljna utrka u Assenu.

Trebala je to biti još jedna njihova žestoka međusobna borba do zadnjeg kruga, no sve se rasplinulo nakon incidenta u ranoj fazi te utrke. Aktualni svjetski prvak Razgatlioglu je malo pogriješio na ulasku u prvi zavoj i otišao široko. Ne i preko granica staze, ali jest nagazio pasicu, a Rea je to vidio kao priliku da se probije naprijed. Međutim, Razgaltioglu se istovremeno odlučio s pasice vratiti na idealnu putanju na kojoj je bio Rea. I tu je došlo do kontakta nakon kojeg su obojica pali. A umalo je na njih naletio Bautista, koji se izvukao iz te situacije, ali je morao žestoko kočiti, pa ga je straga udario Lecuona s Hondom.

Jasno, Rea i Razgatlioglu imaju svaki svoju dijametralno suprotnu stranu priče, a vodu dodatnu muti to što su prikazane samo „onboard“ snimke koje ne otkrivaju previše. Sigurno je samo to da jedan drugome nisu dali ni milimetar slobodnog prostora i da je zato neumitno došlo do kontakta. Rea će reći da on ne može biti kriv jer je vozio po idealnoj putanji, to više što je Razgatlioglu morao usporiti da ne ode i preko pasice i onda se bez gledanja vratio na idealnu putanju. Razgaltioglu pak će reći da je Rea trebao pogledati u lijevu stranu i pustiti ga natrag na stazu.

U svakom slučaju, obojica su tu bili tvrdoglavi, ali kad bi baš trebali vagati tko je više kriv, vjerojatno bi prstom uprli u Razgatlioglua. Naime, Rea je bio na idealnoj putanji, a ako je suditi po fotografijama u trenutku sudara, čini se da je Kawasaki bio malo ispred Yamahe. Suci su procijenili da nitko nije kriv i da nitko neće biti kažnjen, a Razgatlouglu će kasnije dati ovu izjavu: „On vam govori svoju stranu priče, a ja vam govorim kako je stvarno bilo“. Dakle, nimalo subjektivno od njega.

Obojica su uvelike pomogli Bautisti, koji je ubrzo poslije incidenta prošao Lecuonu i glatko došao do pobjede, te ima solidnih 18 bodova više nego Rea, dok Razgaltioglu sad kaska već ozbiljnih 45 bodova. Zahvaljujući odustajanju tog dvojca, Locatelli je osvajanjem drugog mjesta s Yamahom ostvario svoj najbolji rezultat u Superbike karijere, a isto vrijedi i za Lecuonu, koji je u svojoj tek 6 utrci doveo Hondu na pobjedničko postolje. Osim toga, i Redding je djelovao puno bolje nego u Aragonu, te je u toj drugoj nedjeljnoj utrci završio kao peti, što mu je daleko najbolji rezultat s BMW-om.

TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 109 bodova
2. J. Rea – Kawasaki - 91
3. T. Razgatlioglu – Yamaha – 64
4. A. Locatelli – Yamaha – 55
5. I. Lecuona – Honda – 50

Na svjetskoj prezentaciji u Jerezu snimili smo trominutni video test obnovljenog i sad još snažnijeg Panigalea V4 S.

Dodatne detalje o tome kako se vozi jedan od najžešćih i najnaprednijih motocikala današnjice možete pročitati u aktualnom 184. broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com