Motosport

SBK prvenstvo započinje zadnjeg vikenda u veljači, na stazi Phillip Island presvučenoj novim asfaltom koji uništava gume.

Ovog vikenda, odnosno od 23. do 25. veljače, u Australiji kreće nova borba za titulu Superbike prvaka. Odabir termina i staze je sasvim uobičajen, ali sve je zakomplicirao novi asfalt koji - u kombinaciji s fluidnom konfiguracijom Phillip Islanda - uništava gume, posebno s lijeve strane. U Pirelliju procjenjuju da se temperatura stražnje gume diže i do 200˚C, što dosad još nisu zabilježili.

Podsjetimo, slični problemi su nastali i kod posljednjeg asfaltiranja 2013. godine. Tad su vozači MotoGP klase imali obavezno zaustavljanje u boksu zbog promjene guma, što će sada biti i slučaj sa Superbike i Supersport klasama. Za nedjeljnu Superpole utrku to ne vrijedi, ali glavne subotnje i nedjeljne Superbike utrke su skraćene s 22 na 20 kruga, te je uz to obavezno skretanje u boks između 9. i 11. kruga, kako bi se promijenila stražnja guma, dok prednje ne moraju mijenjati. Supersport utrke ostaju na originalno planiranom broju od 18 krugova, a vozači moraju skrenuti na promjenu guma između 8. i 10. kruga.

Odluka je donesena nakon jednodnevnih završnih testiranja na toj stazi, na kojima su svi bili strašno brzi, a najbrži Toprak Razgatloglu koji je za ovu sezonu prešao na BMW. Na prethodnim testiranjima je iznimno brz bio i Ducati, ali ne onaj u rukama aktualnog prvaka Alvara Bautiste, koji se još muči s ozljedom i pridodanim balastom od 7 kg. Umjesto njega je žario i palio rookie Nicolo Bulega, koji je u tvorničku momčad Ducatija došao nakon osvajanja Supersport prvenstva. Istovremeno, Rea je zamijenio Kawasaki za Yamahu, na kojoj se još uvijek traži, a situaciju si je dodatno zakomplicirao poprilično teškim padom na spomenutim testiranjima u Phillip Islandu. Zato je bio brz njegov timski kolega Locatelli, odmah do Razgatlioglua i Bulege, dok je Lowes s tvorničkim Kawasakijem završio testiranja kao četvrti najbrži.

Paolo Cabatti je vodio Ducati na putu do trenutne dominacije u MotoGP-u i Superbikeu. Zašto ga onda sele u Off-Road odjel?

Paolo Ciabatti (prvi slijeva na gornjoj fotografiji) je itekako uspješan u onome što radi. Na razne načine je bio uz Fogartyja, Baylissa, Hodgsona i Toselanda dok su osvajali naslove Superbike prvaka. Nakon toga je čak jedno vrijeme vodio Superbike prvenstvo, da bi se 2013. vratio u Ducati, kao Ducati Corse Sporting Director, zadužen za MotoGP i Superbike. 2014. mu se pridružio i Gigi Dal'Igna, kao prvi čovjek Ducati Corsea i tu se započinje zahuktavati priča o uspjehu, koja je rezultirala totalnom dominacijom Ducatija u posljednje dvije sezone, s dvije uzastopne svjetske krune za Bagnaiu u MotoGP-u i Bautistu u Superbikeu.

Zašto onda Ciabatti ide na novu funkciju prvog čovjeka tek osnovanog Ducati Corse Off-road odjela? Iako je zasad nemoguće dokučiti da li je to on sam želio, ili mu je to nametnuo Claudio Domenicali, prvi čovjek Ducatija, činjenica je da Ciabatti sa svojim iskustvom može itekako pomoći u razvoju tog Off-Road odjela, s kojim Ducati ulazi u motokros arenu. S time da će ove godine nastupati u talijanskom prvenstvu, a u bliskoj budućnosti planiraju ući i u svjetsko MXGP prvenstvo. Dobro podmazani MotoGP i Superbike pogon će i dalje voditi Dall'Igna, dok će ulogu Ciabattija preuzeti Mauro Grassilli (drugi s lijeva na fotografiji na vrhu), koji je i dosad bio vođa marketinga u Ducati Corseu, a sad će tome pridružiti i ulogu sportskog direktora. S time da će Paolo Ciabatti još neke vrijeme ostati vezan i uz cestovni motosport, jer ostaje zadužen za ona najvažnija nacionalna Superbike prvenstva, koja se voze u SAD-u, Velikoj Britaniji, Japanu, Australiji i Italiji.

Toprak Razgatlioglu je konačno mogao isprobati BMW M 1000 RR i prve povratne informacije mogu biti zabrinjavajuće za njegove protivnike.

Dok je Rea još prije mjesec dana mogao isprobati Yamahu M1, ta ista Yamaha nije dala dozvolu Topraku Razgatliogluu da isproba BMW M 1000 R sve do službenog isteka ugovora, zadnjeg dana studenog. Nakon toga, Razgatlioglu i BMW nisu dugo čekali, pa je ove nedjelje i ponedjeljka Turčin testirao M 1000 RR na stazi Portimao, a u trenutku dok ovo pišemo trebao bi kružiti i stazom u Jerezu.

Kako mu je ugovor s Yamahom istekao, tako je Toprak odmah mogao dati i prve izjave. I dok je bilo za očekivati da, kao novi zaposlenik BMW-a, neće reći ništa loše, ipak iznenađuje broj pohvala na račun RR-a. Tako je izjavio da s BMW-om ima na raspolaganju više snage, te da je motocikl izuzetno brz na ravnom, a uz to je i kočenje motorom, koje je za njegov stil vožnje itekako bitno, proglasio nevjerojatnim. Pohvalio je i prianjanje guma, a s određenim promjenama je dobio i bolji osjećaj za prednji kraj.

Tu treba uzeti u obzir da su uvjeti u Portimau bili daleko od idealnih i da je Razgatlioglu tamo odradio samo 30-ak krugova. Uz to, ostalo je zabilježeno da su u jednom trenutku, pri prolasku dugačkom ciljnom ravnicom, iza njega vinuo gusti oblak dima, pa iako to sugerira da je došlo do havarije pogonskog agregata. Toprak je izjavio da se ne radi o tome, nego da su samo imali problema s uljem. Dakako da jesu, jer nikad nije dobro kad ulje „ispari“ kroz auspuh.

Razgatlioglu nije smio isprobati BMW, ali dvodnevna testiranja u Jerezu su svejedno bila itekako zanimljiva.

Iako nisu bili svi prisutni, većina Superbike vozača je imalo samo jedan slobodan dan nakon završetka sezone, prije nego su na istoj stazi Jerez odradili prva testiranja u pripremi za 2024. A za tu 2024. ne samo da stupaju na snagu nova pravila, nego i neke od najvećih zvijezda presjedaju na druge motocikle.

Nažalost, Yamaha i Razgatlioglu se nisu mogli dogovoriti, pa će tako Toprak prvi kontakt s BMW-om imati tek u prosincu. Istovremeno, u Yamahi, dakako, nisu imala baš ništa protiv toga što je Kawasaki dozvolio da Jonathan Rea odmah isproba R1. I Rea je bio brz, odnosno treći najbrži, taman ispred svog dojučerašnjeg timskog kolega Lowesa, koji je ostao na Kawasakiju. Rea je izjavio da je R1 izuzetno lako upravljiv motocikl, s kojim možda nije najlakše doći do granice mogućeg, ali zato ulijeva povjerenje i tjera te da juriš.

Na tim testiranjima u Jerezu je prve službene krugove nakon 4 godina prisilne pauze odradio Andrea Iannone. Nakon što je pao na doping kontroli, Iannone se mogao samo rekreativno baviti motociklizmom, a kako za njega u MotoGP-u više nema mjesta, tako se nakon isteka te suspenzije skrasio na Panigaleu V4 R momčadi GoEleven i odmah završio kao 5. najbrži, pun pozitivnih dojmova. I Rinaldi je bio sretan nakon debija s momčadi Motocorsa, dok istovremeno, poslije godina provedenih na tom satelitskom Ducatiju, Axel Bassani nije baš bio brz u svojim prvim krugovima s tvorničkim Kawasakijem.

Nakon što je u nedjelju obranio titulu Superbike prvaka, Bautista je testiranja odradio u nešto ležernijem tonu, privikavajući se na balast od 7 kg, kojeg će po novim pravilima o kombiniranoj težini morati imati na svom Ducatiju. Inače, najbrži na testiranjima bio je Remy Gardner, koji se sprema za svoju drugu Superbike sezonu, dok je drugo najbolje vrijeme, s tvorničkim Panigaleom V4 R, ostvario rookie Nicolo Bulega, koji je 2023. postao Supersport prvak za upravljačem Panigalea V2.

Šanse da posljednjeg vikenda izgubi naslov su ionako bile samo teoretske, a sve je riješio odmah, već u subotnjoj utrci u Jerezu. I to pobjedom, kako šampionu i pristaje.

Viceprvak Razgatlioglu je ciljem prošao kao drugi, dok je njegov timski kolega Locatelli odradio proboj s 10. do 3. mjesta. Alvaro Bautista će iduće godine imati priliku doći i do trećeg uzastopnog naslova Superbike prvaka s Ducatijem, a posao bi mu moglo olakšati to što će se Razgatlioglu morati privikavati na BMW. Na njegovo mjesto u Yamahi pak dolazi Jonathan Rea i nemoguće je predvidjeti koliko će on biti konkurentan.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon subotnje utrke u Jerezu)

1. A. Bautista – Ducati – 591
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 526
3. J. Rea – Kawasaki – 363
4. A. Locatelli – Yamaha – 315
5. A. Bassani – Ducati - 244

Predviđeno je 12 rundi, a samo je prva izvan Europe. Zato su tu nove staze u Mađarskoj i Italiji.

Kao i obično, Superbike sezona započinje već krajem veljače u Australiji, na stazi Phillip Island. No to će ovaj put biti i jedina utrka izvan Europe. Naime, Indonezija više nije zainteresirana za Superbike prvenstvo, a utrka u Argentini je već ove godine bila otkazana, tako da nije čudno što sasvim ispada iz kalendara za 2024.

Bez obzira na rani početak, do kraja lipnja su u planu samo 4 okupljanja. Mjesec dana nakon Australije voze se utrke u Barceloni, koja ima potpuno novi termin u kalendaru, a onda se opet čeka mjesec dana do okupljanja na Assenu, nakon čega slijede praktično čak dva mjeseca pauze do utrka u Misanu. U drugom dijelu sezone su u planu dvije nove staze. Tako bi krajem kolovoza Superbike vozači trebali juriti po mađarskom Balaton Ringu, a mjesec dana kasnije i talijanskom stazom Cremona, koja zamjenjuje Imolu. Kao i ove godine, kad je ta španjolska staza ubačena umjesto otkazane Argentine, sezona će završiti u Jerezu, ali dva vikenda ranije nego što je sada slučaj.

Ninje ZX-10R, ZX-6R i ZX-4RR će za 2024. biti dostupni i u atraktivnim retro bojama i sa zgodnim detaljima.

Iako se s posebnim koloritima slavi 40 godina otkad je predstavljen prvi Ninja, odnosno GPZ 900R, ovi Ninja 40th Anniversary modeli zapravo imaju boje u stilu superbikea ZXR 750 iz 1989. godine. Dakle, u igri je zelena-plava-bijela kombinacija oplata, ali nije se stalo samo na tome, nego su i kotači obojani u zeleno, a okvir i stražnja vilica u srebrno, sve u stilu nekadašnjeg ZXR-a. Isto vrijedi i za retro natpis Kawasaki s donje strane bočnih oplata, a tu je i poseban logo na spremniku goriva.

U tom 40th Anniversary izdanju se nude i dva Ninja noviteta za 2024., a koji su na tržište stigla već ove jeseni. Tu mislimo na ZX-6R (fotografija na vrhu), koji se u redizajniranom i obnovljenom izdanju vratio u ponudu i broji 124 KS, te na jedinstveni ZX-4RR (donja fotografija), koji iz svog četverocilindričnog stroja od 399 ccm razvija 80 KS pri 14.500 o/min. Vrhunac ponude ipak predstavlja Kawasaki Ninja ZX-10R s 203 KS (gornja fotografija), a koji se u ovakvom 40th Anniversary izdanju može dodatno ukrasiti zelenim poklopcem sjedala, zatamnjenim vjetrobranom i Akrapovič Carbon SBK Replica ispušnim sustavom, koji zadovoljava Euro5 norme.

Navodno je Rea skupo platio razvod s Kawasakijem, a Marqueza bi eventualni raskid s Hondom koštao i skoro 40 puta više.

(Ažurirano: u međuvremenu smo doznali da je u Marquezov potencijalni minus od 30 milijuna eura zapravo uračunata odšteta od kakvih 5 milijuna eura i gubitak prihoda od nekih 20 do 25 milijuna eura, koliko mu otprilike plača Honda za svaku sezonu. Dakle, u minusu bi bio kakvih 30, a ne ukupno 50 milijuna eura, kao što spominjemo u tekstu. Isto tako, za pretpostaviti je da bi i odšteta Mira mogla biti tih istih 5 milijuna eura, a kako je moguće da u Hondi godišnje zarađuje 3 milijuna eura, onda dođemo do tog minusa od 8 milijuna eura koji se spominje u tekstu)

Prvo činjenice. Rea je imao ugovor s Kawasakijem do kraja iduće godine, no odlučio ga je raskinuti, kako bi 2024. mogao voziti Yamahu R1. Sad nagađanja. Navodno će za taj prijevremeni raskid ugovora morati Kawasakiju platiti penale od čak 800.000 eura. Ako je doista tako, to onda samo pokazuje koliko je silovito Rea želio prijeći u redove Yamahe, bez obzira na to što trenutno ne može znati može li se s natjecateljskom R1 vratiti na pobjedničke staze. Pritom ne znamo koliko će mu Yamaha platiti za iduću sezonu, ali moguće je da će na kraju i s tih 800.000 eura minusa godinu ipak završiti u plusu, iako nevelikom.

I u MotoGP-u je Yamaha uzrokovala sličan razvod. Alex Rins je imao dvogodišnji ugovor sa satelitskom momčadi LCR Honde, ali ga je raskinuo kako bi iduće godine mogao prijeći u tvorničku momčad Yamahe. Njega taj raskid vjerojatno nije puno koštao, ako uopće, jer vozači satelitskih momčadi obično imaju stavku u ugovoru koja im omogućuje relativno lako razvrgavanje suradnje dobiju li ponudu od neke tvorničke momčadi.

Takvu izlaznu stavku u svom ugovoru nemaju vozači tvorničke momčadi Repsol Honda. Tako će i Marc Marquez i Joan Mir vjerojatno i iduće godine voziti u istim bojama, iako je jasno da su obojica itekako tražili alternativne pravce za nastavak svoje karijere, te ih se povezivalo s prelaskom na satelitski Ducati, a Marqueza i s KTM-om. Razlog za ostanak pronalaze u tome što bi za prekid ugovora, baš kao i Rea, trebali platiti penale. I to kakve! Tijekom MotoGP vikenda u Barceloni šaputalo se da bi Mir trebao platiti Hondi 8 milijuna eura, a Marquez čak 30 milijuna eura. Iz te perspektive Marquez ima 50 milijuna razloga da ostane na Hondi, i onda ne forsira kako bi očuvao svoje zdravlje. Dakle, umjesto da im plati 30 milijuna, pokupit će od Honde kakvih 20 milijuna eura, koliko mu, navodno, plaćaju po sezoni. Kako ćemo znati jesu li te brojke višestruko pretjerane? Ako, recimo, Mir ipak završi na Pramac Ducatiju. Na toj poziciji ne bi mogao zaraditi ni dvadesetinu od tih 8 milijuna koliko bi, navodno, trebao platiti Hondi.