Motosport

KTM u ovom tisućljeću nije poražen na reliju Dakar. Zašto bi ove godine moglo biti drugačije?

Glupo se pouzdati u teoriju velikih brojeva, ali u što drugo se konkurencija više može pouzdati? U posljednje vrijeme se čini da ništa ne može zaustaviti dominaciju KTM na reliju Dakar, a koja traje još od 2001. godine kada je prvu i dugo iščekivanu pobjedu austrijskom proizvođaču donio pokojni Meoni.

Kad su uoči prošlogodišnjeg relija Dakar ostali bez Come, koji je postao sportski direktor natjecanja, činilo se da bi mogao doći kraj toj dugačkoj seriji. No, zasjao je Toby Price i odnio sjajnu pobjedu u svom tek drugom nastupu na reliju Dakar. A da KTM, bez obzira na napore Honde, ali i Husqvarne i Yamahe, još uvijek ima najpouzdaniji i na duge staze najbrži reli motocikl pokazao je i privatnik Svitko koji je završio kao drugi.

Toby Price je i ove godine prvi vozač KTM-a i glavni favorit za pobjedu. Ne samo da je brz, nego i vrstan taktičar te odličan navigator, a čak i ako on negdje zapne, KTM ima još dva brza vozača. Matthias Walkner i Sam Sunderland mogu pobijediti bilo koga. S druge strane, ako postoji pukotina u planovima KTM-a, onda je nalazimo u tome što spomenuti rezervni dvojac još nije uspio doći do cilja relija Dakar. Štoviše, Sunderland još nije odmakao dalje od 4. etape.

Pridružena članica tvorničke ekipe KTM-a je Laia Sanz, koja je prije dvije godine bila ukupno 9. s Hondom, a i prošli je put s KTM završila među prvih 15. iako je gotovo cijeli reli vozila ozlijeđena. Prošle godine se, u svom prvom nastupu, iznimno brzim pokazao i Antoine Meo, no on se ozlijedio i trenutno se oporavlja od operacije, dok je Ivan Ramirez zbog nepripremljenosti odlučio propustiti priliku da ga zamijeni.

Jasno, KTM ima i cijelu armadu dobrih privatnih vozača. Među njima se posebno ističe već spomenuti Ivan Svitko, a tu su, između ostalih, i Farres Guell i Monleon, koji su prošle godine završili među prvom desetoricom.

Reli Dakar kreće 2. siječnja iz Paragvaja, a završava 14. siječnja u Buenos Airesu. Između toga bi natjecatelji trebali odraditi nekih 9.000 km, od čega otprilike polovica otpada na brzinske ispite. Atraktivne akcijske fotografije KTM-ovih prvotimaca i prve dame relija Dakar pogledajte u donjoj galeriji.

Hrvatski zastupnik KTM-a obavještava vlasnike modela 690 Duke da je potrebno zamijeniti kabel u predjelu ABS modula.

Prenosimo obavijest tvrtka Moto Špica, hrvatskog zastupnika za KTM:

Tvornica KTM objavila je opoziv za sve modele 690 Duke/690Duke-R proizvedene od 2012-2016 godina
.
Predmet opoziva: istraživanja su pokazala da u pojedinim slučajevima kabel elektro instalacije u predjelu kod ABS modula može biti oštećen . U vrlo rijetkim slučajevima uslijed oštećenja može doći do kontakta žica sa masom te do nepravilnosti u radu ABS kočionog sistema.

Provjera i dorada odnosi se na pravilno pozicioniranje kabela el. instalacije pored ABS modula, pričvršćivanje kabela uz okvir sa plastičnim vezicama, te ugradnju dodatnog kabela mase koji povezuje ABS modul sa okvirom motora.

Svi vlasnici ovih modela kupljenih u našoj prodajnoj mreži, a čiji su motocikli obuhvaćeni ovim opozivom, biti će pismenim putem obaviješteni i pozvani u servis.

S deklariranih 177 KS, KTM-ova zvijer je ponovo zgrabila titulu najjačeg nakeda. Predatorska pojava mu savršeno pristaje.

Super Duke R u 2017. ulazi u temeljito revidiranom obliku. Za početak tu je novi dizajn s brutalno atraktivnim prednjim svjetlom, još zašiljenijim bočnim oplatama i golim repom. Zatim je tu i dorađeni pogonski agregat kojem su potencijali skočili sa 173 na 177 KS što je bilo taman dovoljno da od Aprilije Tuono preuzme titulu nasnažnijeg nakeda na tržištu.

Osim toga, Super Duke R je dobio instrumente u boji, bolji ovjes i agresivniji položaj vozača. Više o svemu tome, i još koječemu, pročitajte u aktualnom broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije pogledajte u donjoj galeriji.

Marquez ga je sustizao u završnici, no Lorenzo je zadnju utrku s Yamahom odradio u svom stilu.

Nakon što čak 11 uzastopnih utrka nije bio čak ni blizu pobjede, Lorenzo je posljednju utrku sezone, i posljednju za upravljačem Yamahe, odradio baš u svom robotiziranom stilu. U Valenciji je bio najbrži na kvalifikacija, glatko poveo u utrci i, ne pogriješivši putanju za centimetar, u svakom od prvih 20 krugova povećavao svoju prednost za barem koju desetinku.

Ipak, u svemu tome je imao i malo sreće. Naime, Marquez je zbog tehničkih problema na startu prvi krug završio na petom mjestu. Nakon toga je, na zavojitoj stazi koja ne pruža previše prilika za pretjecanje, neuobičajeno dugo čekao rasplet dvoboja Rossija i Iannonea ispred njega. Kada se 10 krugova prije kraja Marquez konačno probio na drugu poziciju, Lorenzo je već imao velikih 5,4 sekundi prednosti.

No, Lorenzo je dotad već poprilično potrošio stražnju gumu, dok se Marquez, s potrošenih 2/3 goriva, riješio balansa koji ga je dotad sprječavao da vozi na maksimumu. Uslijedila je potjera u kojoj se Marquez u prosjeku za pola sekunde po krugu približavao Lorenzu. Na kraju mu je ipak ponestalo krugova, i Lorenzo je mogao slavljem završiti karijeru na Yamahi i započeti avanturu s Ducatijem.

Dodatni razlog za zadovoljstvo Lorenzo je vjerojatno našao u tome što je Iannone, u svojoj posljednjoj utrci s Ducatijem, pobijedio Rossija u borbi za treće mjesto. Peti je ciljem prošao Suzuki u rukama Vinalesa, koji će iduće godine zamijeniti Lorenza u Yamahi, dok se Pol Espargaro, 6. mjestom oprostio od Tech 3 Yamahe. On će iduće godine voziti za KTM, koji je u Valenciji imao svoju natjecateljsku karijeru. Mika Kallio se solidno držao na početku utrke, njegov najbrži krug je bio 2 sekunde sporiji od onog Lorenza, no KTM je vrlo brzo upao u tehničke probleme. Navodno je bio problem sa senzorom (uvijek je tako) i na kraju je sve završilo odustajanjem.

U Moto2 konkurenciji je novi, stari prvak Zarco pobjedom raskrstio s tom klasom. U prvom dijelu utrke se borio s Luthijem, Rinsom i Morbidellijem, a onda suvereno otišao naprijed. Luthi je na kraju bio bolji od Morbidellija te prošao ciljem drugi, potvrdivši time i utješnu titulu viceprvaka, dok je Lowes pobijedio Rinsa u dvoboju za četvrto mjesto. Potonja će dvojica, baš kao i prvak Zarco te Folger, iduće godine preseliti u MotoGP, dok Luthi i Morbidelli ostaju u Moto2 klasi kao glavni favoriti za osvajanje naslova.

Način na koji je Južnoafrikanac Brad Binder došao do pobjede u Valenciji ne ostavlja mjesta ni trunčici sumnje da je sasvim zasluženo Moto3 prvak. Nakon što je ranije ove sezone u Jerezu startao sa zadnje pozicije i svejedno pobijedio, ovaj put je u ranoj fazi utrke potonuo s 22. mjesto, pa se probio do druge pozicije, pa pogriješio, pa se s 4. pozicije sjurio naprijed i pobijedio Mira za samo 56 stotinki sekunde, dok je Migno bio dodatne 25 stotinke sporiji. Iduće sezone Binder prelazi u klasu Moto2 gdje će voziti novi KTM-ov motocikl.

Rezultate svih utrka možete pogledati u donjoj galeriji.

KONAČNI POREDAK

MotoGP
1. M. Marquez – Honda – 298
2. V. Rossi – Yamaha – 249
3. J. Lorenzo – Yamaha – 233
4. M. Vinales – Suzuki – 202
5. A. Dovizioso – Ducati - 171
6. D. Pedrosa – Honda – 155
7. C. Crutchlow – Honda – 141
8. P. Espargaro – Yamaha – 134
9. A. Iannone – Ducati – 112
10. H. Barbera – Ducati – 102

MotoGP konstruktori
1. Honda – 369
2. Yamaha – 353
3. Ducati – 261
4. Suzuki – 208
5. Aprilia - 101

Moto2
1. J. Zarco – Kalex – 276
2. T. Luthi – Kalex – 234
3. A. Rins – Kalex – 214
4. F. Morbidelli – Kalex- 213
5. S. Lowes – Kalex – 175

Moto3
1. B. Binder – KTM – 319
2. E. Bastianini – Honda – 177
3. J. Navarro – Honda – 150
4. F. Bagnaia – Mahindra – 145
5. J. Mir – KTM – 144

Moto3 konstruktori

1. KTM - 382
2. Honda – 350
3. Mahindra – 211
4. Peugeot - 55

Osim atraktivnog LED svjetla i poboljšanih detalja, 1290 Super Adventure dobiva i još ekstremnijeg off-road brata.

Prva stvar koja vam kod novog KTM-a Super Adventure upada u oči su njegove oči. Izvedeno LED tehnologiji, ogromno i markantno prednje svjetlo u sebi ima i svjetla za osvjetljavanje unutrašnjosti zavoja, koja se postupno pale kako se motocikl spušta u nagib.

Atraktivnijom dizajnu prednjeg kraja pridonose i zjapeći usisnici, dok se s druge strane prozirnog vjetrobrana, koji bi se trebao lakše podešavati po visini, nalaze instrumenti u boji. Brutalni V2 agregat je ostao na ionako zastrašujućih 160 KS, ali sada je utoliko kulturniji što zadovoljava Euro4 norme.

I nije sve stalo samo na dorađivanju postojećeg modela 1290 Super Adventure S, nego je njemu pridružena i inačica 1290 Super Adventure R koja bi trebala biti još pogodnija za off-road. U to ime je R opremljen žbičanim naplatcima koji su uz to i većeg promjera (21 col sprijeda i 18 cola straga), dok je poluaktivni WP ovjes u ovom slučaju zamijenjen klasičnim komponentama, koje su ručno podesive i za 20 mm dužeg hoda.

Osim toga, R verzija ima i cjevaste štitnike, kao i jednodijelno sjedalo. Više informacija o 1290 Super Adventure modelima potražite u idućem broju Moto Pulsa, a dodatne fotografije potražite u donjoj galeriji.

Price i KTM imaju još jedan pobjednički pehar, Husqvarna prvog svjetskog prvaka, a Honda puno upitnika.

Marokanski OiLibya Rally je ponovo poslužio kao generalna proba za nadolazeći reli Dakar. Zbog toga su se pojavile sve tvorničke momčadi, a od zvučnijih imena nedostajao je samo Joan Barreda, prvi vozač Honde, koji je samo nekoliko dana ranije, bez prave konkurencije, glatko pobijedio na reliju u Kini.

Da se pojavio u Maroku, možda bi osvjetlao obraz Honde, ovako im se OiLibya Rally pretvorio u potpuno katastrofu. Kao što im je to već postao običaj, vozači Honde su ponovo bili brzi i pobjeđivali na pojedinačnim etapa, ali na kraju nisu bili ni blizu ukupnoj pobjedi. Benavides se dobro držao do pretposljednje etape, a onda je pao i ostao bez svijesti, te na kraju dana odustao. Goncalves je ozlijedio koljeno, a prije toga je imao i tehničkih problema, baš kao i Brabec, koji se na kraju dovukao u cilj kao tek 63. Sreća u nesreći je da imaju taman dovoljno vremena da zaliječe ozlijede i otkriju te nove misteriozne gremline, koji Hondin rally motocikl prate već godinama.

Za to će vrijeme Toby Price, pobjednik ovogodišnjeg relija Dakar, mirno spavati. Tih 5 dana u Maroku - koji su uključivali skor 1.900 km vožnje, od čega je 1.317 km otpalo na brzinske ispite - odradio je bez problema. Istina, uoči posljednje etape Australac je bio „tek“ drugoplasirani, ali je imao idealnu poziciju za napad i mali zaostatak za timskim kolegom Sunderlandom, koji se pod pritiskom ipak slomio, pogriješio u navigaciji, i tako Priceu dodatno otvorio put do pobjede.

Iza dvojice vozača KTM-a stigao je Čileanac Quintanilla s Husqvarnom, koji je cijelo vrijeme vozio s dodatnim oprezom budući je baš u odnosu na tu dvojicu morao obraniti malu bodovnu prednost u ukupnom poretku rally prvenstva. Na kraju mu je i to treće mjesto bilo taman dovoljno da nakon 5 relija (Abu Dhabi, Katar, Sardinija, Čile, Maroko) osvoji titulu svjetskog prvaka s ukupno 93 osvojena boda, što je 7 bodova više od Sunderlanda i 11 bodova više od Pricea.

Bila je to solidna generalna proba za Yamahu, čiji su tvornički vozači Rodrigues i Van Beveren osvojili 3., odnosno 5. mjesto, a između njih se smjestio i De Soultrait na još jednoj Yamahi. I Pedrero je sa Shercom bio dovoljno brz da 4 različite marke motocikla završe među prvom osmoricom.

Konačni poredak OiLibya Rally du Maroc:

1. T. Price – KTM – 13h:06min.35sek
2. S. Sunderland – KTM - +7.44
3. P. Quintanilla – Husqvarna - +17.02
4. H. Rodrigues – Yamaha - +19.05
5. X. De Soultrait – Yamaha - +33.04
6. A. Van Beveren – Yamaha - +33.59
7. M. Walkner – KTM – +34.01
8. J. Pedrero – Sherco - +37.40
9. P. A. Renet – Husqvarna - +49.06
10. R. Faggoter – Yamaha – 1:13.17

Nakon samo godinu dana na tržištu, modelu 701 dobivaju bitno snažniji i uglađeniji agregat iz Dukea 690.

Iako je Husqvarna svoje modele 701 Supermoto i Enduro predstavila prije jedva nešto više od godinu dana, KTM je u međuvremenu izbacio obnovljeni Duke 690 sa snažnijom i čišćom verzijom u načelu istog jednocilindričnog agregata. Odsada će taj agregat ugrađivati u Husqvarnine modele 701.

Dakle, u odnosu na dosadašnji 701 Supermoto ili 701 Enduro, koji su se prodavali praktično samo jednu sezonu te istiskali 67 KS i isto toliko Nm, modeli za 2017. raspolažu sa čak 74 KS i 71 Nm. Osim toga, agregat se može zavrtjeti za dodatnih 1.000 o/min, a uza sve to ispunjava i obavezne Euro4 norme te ima dvije balansne osovine, pa bi tako trebao emitirati manje štetnih plinova i vibracija.

Južnoafrički vozač je s tvorničkim KTM-om došao do Moto3 titule čak četiri utrke prije kraja sezone.

Iako je dosadašnjem dijelu sezone osvojio samo jedan bod više od Marca Marqueza, a koji je još uvijek, realno gledajući, barem dvije utrke daleko od nove MotoGP titule, Brad Binder je već u Aragonu osvojio naslov. Na temelju toga bi se moglo naslutiti kako su njegovi glavni konkurenti previše oscilirali u formi, no nema sumnje da je Brad Binder apsolutno dominirao ovom klasom. Uostalom, ne može biti slučajno da je, od kad je 1993. uveden aktualni sustav bodovanja, Binder prvi vozač koji je u najslabijoj klasi postao prvak čak četiri utrke prije kraja sezone.

Kako je to u novije vrijeme učestali slučaj, Brad Binder je svoju međunarodnu karijeru započeo u Red Bull Rookies Cupu. U toj je konkurenciji 2009. godine bio ukupno 14., da bi iduće sezone dogurao do 5. mjesta, a 2011. odnio i prvu pobjedu. Te je sezone s Aprilijom odradio i 5 utrka u klasi 125, ali nije osvajao bodove. Iduće godine je odradio cijelu Moto3 sezonu s Kalex KTM-om, nakon čega je dvije godine proveo s Mahindrom, doguravši do dva podija i ukupno 11. mjesta.

Tada ga je uočio Aki Ajo i pozvao u KTM-ovu tvorničku momčad, a Brad Binder je opravdao povjerenje s 4 podija i 6. mjestom u ukupnom poretku prošle sezone. Ove godine je odmah krenuo dobro; u Kataru je bio drugi, a u Argentini treći, što mu je omogućilo da preuzme vodstvo u ukupnom poretku, koje je zadržao i 3. mjestom u Teksasu. A onda je eksplodirao u Jerezu. Kažnjen je startom s posljednje pozicije, da bi već sredinom utrke bio u vodstvu i lakoćom odnio svoju prvu Moto3 pobjedu u karijeri. Nakon toga je pobijedio i Le Mansu i Mugellu da bi u Barceloni bio drugi i tako se odvojio na vrhu.

Ako je tijekom sezone pokazao slabu točku, onda su to bile kišne utrke. Tako je u Assenu i Sachsenringu osvojio samo šačicu bodova, a u Brnu je pao, doduše, u trenutku dok se borio za pobjedu. Između toga je u Austriji bio drugi, da bi u Silverstoneu i Misanu odnio uzastopne pobjede, a onda Aragonu ciljem prošao drugi sa samo 3 stotinke zaostatka. Kao što je sam rekao u Aragonu je „izgubio bitku, ali dobio rat“.

Već je od ranije poznato da i iduće godine ostaje u KTM-ovoj tvorničkoj momčadi, ali seli u Moto2 kategoriju. Ta stepenica se pokazala dosta problematičnom za neke od bivših Moto3 prvaka, a za Bindera bi sve to moglo biti i utoliko teže što će nastupati na potpuno novom Moto2 motociklu kojeg KTM još uvijek razvija. S druge strane, uspije li se dokazati u Moto2 konkurenciji, Brad Binder bi za dvije godine po logici stvari mogao napredovati u KTM-ovu MotoGP momčad.

Inače, Brad Binder je nedavno navršio 21. godinu, a u Moto3 prvenstvu se natječe i njegov tri godine mlađi brat Darryn, koji je ove sezone s Mahindrom osvojio 4 boda i drži 30. mjesto.