U novim kamuflažnim bojama, Yamaha kreće u lov na izgubljeni naslov prvaka u možda i prijelomnoj sezoni za M1 kakvog (predugo?) poznajemo.

Monster Energy Yamaha je u dalekoj Indoneziji otvorila sezonu predstavljanja MotoGP momčadi za 2023. E sad, kako im vozačka postava ostaje ista, a M1 za iduću sezonu se tek razvija, mislili smo da nećemo ni vidjeti ni doznati išta novo. Ali ipak su nas iznenadili maskirnom varijaciju na temu dosadašnjih boja, što je, istina, samo površinska promjena, ali bi mogla nagovijestiti suštinske promjene.

Nove grafike oplata, u kojima se dosad tradicionalne crne i plave nijanse isprepliću međusobno, ali i s novo pridodanom sivom bojom, osmislio je poznati dizajner Aldo Drudi. Uz vizualno osvježenje, taj kamuflažni efekt bi trebao na simboličkoj razini sugerirati agresivniji i borbeniji pristup Yamahe, a to je baš ono što im treba. Naime, M1 je kroz godine, a sad već i desetljeća, samo lagano evoluirao iz sezone u sezonu, što teško da više može biti dovoljno u borbi s eksperimentiranjima sklonijim europskim markama u MotoGP-u.

Konačno, nakon što je Yamaha izgubila satelitsku momčad RNF, a Suzuki se povukao iz MotoGP-a, u 2023. će Quartararo i Morbidelli biti jedini vozači pokretana rednim četverocilindričnim agregatom. Ostalih 20 vozača će imati motocikle s V4 strojevima. A postoje razlozi zašto će V4 agregati uvijek biti potencijalno snažniji, i zašto su njima pokretani motocikli napadački, dok su oni s rednim agregatom obrambeni.

U Yamahi su svjesni tog problema i spremni su izvući iz M1 više snage, čak i ako će to ići na račun voznosti kroz zavoje. Već je neko vrijeme za razvoj agregata zadužen inženjer Luca Marmorini, koji je radio za Ferrari i Toyotu u Formuli 1, a na motociklu za 2023. bi se trebali vidjeti konkretni plodovi njegova rada. S time da su se iz redova Yamaha počeli probijati i prvi glasovi kako bi možda bili spremni razmisliti čak i o prelasku na V4 agregate, ako se stanje ne popravi. To znači da bi 2023. mogla biti prijelomna sezona za redni četverocilindrični agregat, ali nikako ne i posljednja. Jer sve da se u Yamahi odluče na prelazak na V4 formulu, trebale bi im godine da razviju agregat i oko njega potpun novi motocikl.

Ranija testiranja su pokazala da je novi stroj za 2023. doista moćniji od dosadašnjeg, no na testiranjima u Valenciji nakon posljednje utrke je osjećaj napretka izostao. Vjerojatno se radi o tome da su malo zastranili u implementaciji novih rješenja i za očekivati je da će na testiranjima u Maleziji opet biti na pravom putu.

Jasno, suludo je govoriti da dosadašnji M1 nije bio dobar. Fabio Quartararo je s njim osvojio naslov 2021. godine, a i prošle sezone se borio za titulu do posljednje utrke. No u momčadi Yamahe će priznati da je ove godine Quartararo morao voziti preko granice mogućeg, što znači da im neće biti dovoljan samo mali napredak da bi uhvatili pomičnu metu zvanu Ducati.

I dok je Quartararo zadovoljan kako mu je zacijelila ruka nakon pada na motokros treningu, te razmišlja o novom pohodu na naslov prvaka, Franco Morbidelli se može veseliti samo tome što sezona kreće od nule. Nakon što je 2020. bio viceprvak, Talijan je u posljednje dvije sezone podbacio, što je samo dijelom bilo uvjetovano ozljedama. Već se naveliko priča da bi ga za 2024. u tvorničkoj momčadi Yamahe mogao zamijeniti Jorge Martin, no to bi čak i mogla biti dobra vijest za Morbidellija. Naime, prelaskom Martina u Yamahu otvorilo bi se mjesto na Pramac Ducatiju, kojeg bi vjerojatno popunio Marco Bezzecchi, a onda bi na njegov Ducati momčadi VR46 mogao uskočiti Morbidelli. Rossi ga sigurno neće ostaviti na vjetrometini.