Profesionalni pilot iz Bocvane i tvornički vozač Yamahe ovogodišnji je Dakar prerano završio zbog brutalnog pada. Ali prije nego je bio prisiljen odustati, pokušao je svejedno nastaviti.

Ross Branch je bio drugi najbrži na petoj etapi ovogodišnjeg relija Dakar, što znači da je na idućoj etapi morao i startati kao drugi i to na ruti koju su prethodnog dana razrovali automobili i kamioni. U tom je razgaženom pijesku naletio na nešto pri 150 km/h. Ross je odletio u jednom, a njegova tvornička Yamaha u drugom smjeru. Ljubaznošću Monster Energyja prenosimo vam intervju s jednim od najzanimljivijih karaktera na reliju Dakar.

„Bilo je teško! Teško od prvog dana, znaš? Nikad nisam bio spremniji. Naporno sam trenirao i radio cijelu godinu. Yamaha je uložila puno truda, a ja sam došao na reli Dakar pun samopouzdanja i velikih nadanja. Od početka sam krenuo na glavu i imao sam stvarno dobrih nekoliko dana prije nesreće.

Što se dogodilo na toj 6. etapi?

„Bilo je tu malo nesreće, da budem iskren. Mislim da je to bila loša sreća. Dobro sam završio petu etapu, pa sam među prvima krenuo na šestu etapu. A to je bilo prvi put da su organizatori promijenili raspored. Dakle, ono što je bila peta etapa za automobile, bila je šesta etapa za motocikliste (i obrnuto, op. ur). Malo je teško to za objasniti, ali zbog toga smo vozili po ruti koju su već razrovali automobili. Podloga je bila uništena, puna velikih rupa, stijena i ostalih opasnosti koje je bilo nemoguće uočiti kada vozite tako brzo. Pogodio sam rupu i poletio u zrak pri više od 150 km/h. Mislim da je to bila samo loša sreća. Danilo Petrucci - koji je pobijedio na petoj etapi i tako jedini krenuo ispred mene - pao je na istom mjestu. Sretan sam što sam u jednom komadu. Kuk mi je loše, a noga također. Hodam, pričam i sretan sam što živim da bih se borio još jedan dan!“

„Motocikl je bio jako razbijen. Pao sam se s otprilike 150 km/h, a nisam ni vidio da dolazi opasnost - tako da nisam imao vremena reagirati ili zakočiti. Odletio sam u jednom smjeru, a motocikl u drugom. Pao sam na kuk i poderao mišić u bedrima. Nastalo je unutarnje krvarenje koje je blokiralo živac na bedrenoj arteriji! Sretan sam što nisam ništa slomio.“

Pokušao si nastaviti, ali previše je boljelo…

Zvuči ludo, ali prva sam pomislio da bi mogao voziti sedmu etapu. Duboko u svom srcu nadao sam se da će otkazati cijelu šestu etapu zbog svih tih padova i poteškoća koje su svi imali. Navečer samo osjetio bol, ali sam se osjećao dovoljno snažno da ponovno sjednem na motocikl. Cijeli je tim uložio toliko truda i stvarno sam želio nastaviti. Sedma etapa je zapravo išla jako dobro. Veći dio jutra bio sam peti, a onda sam na kraju završio 12. što i nije tako loše. Ali stopalo mi je utrnulo, a živac je bio blokiran od sve te krvi u nozi - i liječnici su mi savjetovali da odustanem ako se želim vratiti zdrav na idući Dakar. Ionako sam nakon pada bio van konkurencije u ukupnom poretku.

Kako se pripremiti za tako nešto?

„Pokušavam ne razmišljati o riziku i zapravo mislim da to trenutno predstavlja mali problem u mom pristupu utrkivanju, jer pokušavam malo previše forsirati, umjesto da mislim o cijeloj utrci, pa na kraju napravim nekoliko glupih pogrešaka. Jasno da ne želite razmišljati o najgorim stvarima, a sigurno me i dobar rezultat s pete etape dodatno motivirao. Nažalost, kada doživite ovakvu nesreću, počnete razmišljati 'pa možda sam trebao još malo usporiti' i počnete se tući po glavi - ali ja se trudim da to ne činim."

Kako se prosječna osoba može pripremiti da bude spremna za Dakar?

“Iskreno, 90% je u vašoj glavi. Psihički morate biti toliko jaki da se borite protiv Dakara. Većinom se u kampu budimo između 2.30 i 4.00 ujutro - to je stvarno rani početak nakon vrlo dugih i intenzivnih prethodnih dana. Fizički, nakon što uđete u rutinu da budete tako dugo na motociklu, vaše se tijelo navikne na to - zato je gomilanje kilometara prije relija vrlo važno. Kad je umor u pitanju, izuzetno je teško biti tako fokusiran tako dugo. To kratko vrijeme dok ste u krevetu ne možete se kvalitetno naspavati jer je u kampu velika buka. Dakle, čak i ako fizički niste najsposobnija osoba, ali ste mentalno spremni, onda imate kapacitet da se borite protiv Dakara.”

Konačno, otkud nadimak „The Kalahari Ferrari“?

„To dolazi iz Bocvane! Mještani prevoze svoje stvari magarcem i kolima te to zovu Kalahari Ferrari. Kod nas je jako poznata Toyota 1000 Desert utrka, koja se vozi kroz pustinju Kalahari. Jedne noći kada sam se tamo utrkivao, jedan od mještana mi je prišao i rekao: "Ti si najbrži Kalahari Ferrari kojeg smo ikada vidjeli!" Stavili su me na magareća kola i pokazali koliko brzo mogu ići - i bilo je stvarno super i posebno. Ime mi se nekako zadržalo otad. Ima zabavno značenje, a to što dolazi od lokalnog stanovništva mi puno znači!”

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com