U svom prvom blogu, vozač Monster Yamahe objašnjava kako se nosi s nervozom i pritiskom uoči MotoGP utrke.

„Leptirići u trbuhu su uvijek tu. Od moje prve utrke na svjetskom prvenstvu do posljednjih nekoliko u MotoGP-u. To je nešto što mi se sviđa, to budi emocije i čini me uzbuđenim. Taj osjećaj i motiviranost za pobjedu. Kada sam pod pritiskom, tad radim najbolje. Ne bih rekao da pritisak izraženiji u Kataru, uoči prvog GP-a sezone. Na svakoj utrci je isto. Kada dobro odradim kvalifikacije, onda sam opušteniji jer znam da je put ka mom cilju lakši i spreman sam.

Kao klinac sam bio težak i kompliciran. Ali sam uvijek bio dobar. Nikad se nisam svađao. Nikad nisam ništa ukrao, niti se loše ponašao. Bio sam dobar u školi. Kad sam se utrkivao u juniorskim kategorijama, na prvom treningu na stazi Barcelona sam bio šest sekundi brži od bilo koga drugog. Ne znam zašto, ali moj djed, s kojim sam odrastao i koji me naučio disciplini, je postao ljut. Mislio je da previše riskiram ni zbog čega. Nisam ga slušao i na sljedećem treningu sam pao! Još uvijek razgovaram s njim, ali nivo na kojem sam sada je toliko visok. Mislim da u mom životu postoje samo dvije osobe koje slušam: jedan je moj djed, a drugi je Alex [Salas], moj pomoćnik i pouzdanik.

Mislim da sam bio najviše nervozan na mojoj prvoj GP utrci u Kataru 2011. godine. Činilo mi se da sam strašno brz u prvom treningu, ali onda me, nakon tri-četiri kruga, jedan vozač pretekao s vanjske strane. Pa onda još jedan! Nisam razumio što se događa jer sam se vozio najbolje što sam mogao. Poslije sam rekao ocu: "Ne znam da li tu mogu uspjeti... Ne znam čak mogu li ući među prvih deset."

Ja, zapravo, radim na tome da se nosim sa stresom prije utrke. To je za mene vruća tema u ovom trenutku, jer sam imao mnoštvo loših startova. To kao da je postala "rutina" i želim to promijeniti. Zato se pokušavam pripremiti na drugačiji način, što uključuje određenu meditaciju i vizualizaciju prije starta. Postoji još jedan način na koji sam poboljšao: mentalni trening. To je čudna stvar, i nije nešto što sam ranije pokušao, ali u ovom sportu uvijek treba pronaći način da se poboljšate od danas do sutra, od jedne vožnje do druge. Uvijek moram pokušati biti bolji.

Ali vrijeme na startnoj rešetki tako sporo prolazi! To je najdužih dvadeset minuta mog života. Uvijek pitam ljude oko sebe "koliko još do starta?!"

Naravno da sam svjestan navijača i publike na utrkama. Impresivno je da toliko ljudi dođe vidjeti vas. To je nešto nevjerojatno i zbog toga im želite pružiti najbolju predstavu. Volim dobru atmosferu i draže su mi staze na kojima možete osjetiti fanove uz sam rub, kao što je to slučaj u Jerezu. Isti je slučaj i sa stadionskim sektorom u Barceloni; tu imate osjećaj da još brže prolazite kroz zavoj, samo kako bi se pokazali.“

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com