Lorenzo je Yamahu M1 nježno milovao po guzi. Hondu će morati žestoko šamarati po stražnjici. Hoće li znati?

Već je neko vrijeme jasno da se Honda planira riješiti Pedrose, baš kao što se dalo zaključiti da će Lorenzo i Ducati pokrenuti rastavu. U kontekstu toga je uvijek postojala mogućnost da Lorenzo, to više što je Španjolac, završi u Repsol Hondi. Ali nitko tu opciju nije shvaćao previše ozbiljno. Činilo se da je na listi želja prvi bio Mir, kao rezerva Crutchlow, možda čak i Rea, pa dugo, dugo nitko i tek onda Lorenzo.

I zato njegovo potpisivanje ugovora s Repsol Hondom za 2019. i 2020. djeluje šokantno. Utoliko više što je Lorenzo u posljednje vrijeme pilio naopako i uvijeno sugerirao kako će iduće godine voziti Yamahu M1 za novu satelitsku momčad sponzoriranu od strane malezijskog Petronosa. I u Yamahi su se navukli na tu priču, pokrenuli su kotačiće, te zasigurno neće oprostiti Lorenzu što ih je jeftino iskoristio kao dimnu zavjesu, da može u miru pregovarati s Hondom.

Koliko je ispregovarao? Teško je reći. Šuška se o 4 milijuna eura po sezoni, što bi bilo otprilike tri puta manje od plaće u Ducatiju i skoro četiri puta manje od onog što bi, navodno, od iduće sezone trebao zarađivati Marquez. No, nakon 23 posne utrke s Ducatijem više od toga vjerojatno nije mogao izvući. Jer ugovor je, vrlo vjerojatno, potpisao prije nego je slavio u Mugellu.

Bilo kako bilo, Lorenzo je zalupio vrata Ducatiju i spalio mostove s Yamahom, a sve da bi od iduće godine vozio motocikl koji ne samo da je sušta suprotnost plavom M1 s kojim je osvojio tri naslova, nego ga je vrlo vjerojatno još daleko teži za ukrotiti od Desmosedicija. Pogledajte samo Millera i Rabata koji su se preporodili kad su za ovu sezone navukli kombinezon Ducatija umjesto onaj Honde.

Istina, Yamaha je sad već drugu sezonu u problemima i s te strane je upitno u kolikoj bi mjeri Lorenzo mogao biti doista konkurentan na satelitskom M1. Isto tako, ovogodišnji RC213V je nesumnjivo bolji i malo pitomiji motocikl nego prošlih sezona. Humanije razvija snagu, ima više „konja“ na vrhu, a moguće ga je voziti i malo oblije nego dosad.

Međutim, Honda još uvijek najbolje od sebe daje kad se koči agresivno i prekasno, a gas otvara žestoko i prerano, između čega treba skrenuti poput munje. Što je čista suprotnost stilu s kojim je Lorenzo osvajao svaki od svojih ukupno 5 naslova prvaka. On voli kočiti malo ranije, dugo se „izležavati“ na boku i onda postupno dodavati gas. I sve to raditi tako nježno i glatko...

Ma, zamislite da je MotoGP motocikl žena. Da bi dobio ono što želi, Lorenzo je Yamahu M1 nježno milovao po guzi. Marquez već godinama RC213V divljački šamara po stražnjici. Jer Honda to voli.

Jasno, Lorenzu bi mogle biti od pomoći dvije sezone s Ducatijem, koji preferira donekle slične V putanje kao i Honda. No, ako mu je trebalo toliko da pripitomi Ducati, može li uopće izaći na kraj s divljom Hondom? RC213V treba voziti na samom limitu da bi motocikl uopće funkcionirao, a onda odlaziti i preko granice realno mogućeg da bi se s njime moglo pobjeđivati. I zato su Crutchlow i Pedrosa znali povremeno bljesnuti, no samo je Marquez mogao pobjeđivati u kontinuitetu. Hoće li se Lorenzo, između toliko toga ostalog, moći naučiti i da koristi lakat kao dizalicu kad mu svako malo pobjegne prednja guma?

Bilo kako bilo, Marquez zbog svega toga neće biti previše zabrinut, a Lorenzo jako puno riskira. Možda i više nego kod prelaska na Ducati. A gdje je tu odbačeni Pedrosa? On je sad prvi kandidat za Yamahinu satelitsku momčad koju je „pokrenuo“ Lorenzo.