Mislili smo da mu Honda uopće neće odgovarati, a onda je Rins zbog tog svog „old-school“ stila iznenađujuće slavio u Teksasu.

Bilo bi lako (i sasvim krivo ) reći da je Rins sa satelitskom LCR Hondom pobijedio samo zato jer je ispred njega pao Bagnaia. Uostalom, Bagnaia možda i ne bi posrnuo da ga Rins nije pritiskao. Kad su na kraju 7. kruga prošli ciljnom crtom, Rins je kasnio samo 4 desetinke, a desetak sekundi kasnije je Bagnaia u zavoju broj 2 promašio putanju za 30-ak centimetara i otklizao sa staze. Rins će priznati da je tu čak opao u probleme, jer više nije bilo nikog ispred njega da ga povuče, ali svejedno je besprijekorno priveo stvari kraju, pobijedivši s prednošću od 3.5 sekunde u odnosu na Marinija i skoro 5 sekundi u odnosu na Quartararoa.

S time da je Rins bio odličan već i u subotnjoj sprint utrci. Tad mu je - nakon nekoliko međusobnih pretjecanja - Bagnaia uspio pobjeći, ali je i drugo mjesto predstavljalo najbolji rezultat Honde u dugo vremena. Kad se nakon te Sprint utrke u press centru pojavio njegov timski kolega Nakagami, koji je utrku završio kao tek 13., izjavio je da je tajna brzine Rinsa na stazi COTA u tome što on vozi Hondu kao da je za upravljačem Moto2 motocikla. To znači da kroz zavoje prolazi oblom putanjom u obliku slova U, a ne oštrom u obliku slova V, kako je to danas uobičajeno u MotoGP-u. I na ime toga prenosi više brzine kroz zavoj, pa na izlasku ne treba toliko žestoko otvoriti gas, a onda ima i manje problema s proklizavanjem stražnje gume. Kad smo ga pitali da li će za nedjelju pokušati i on prijeći na Rinsov stil vožnje, Nakagami je odgovorio da je to nemoguće jer traži dramatične promjene na setupu motocikla, a jutarnji warm-up je prekratak da bi se sve stiglo posložiti za utrku.

Iz razgovora kojeg je, prije izlaska na podij, vodio s Marinijem i Quartararoom proizlazi da je Rins činio razliku u onom „veleslalomskom“ segmentu od zavoja 3 do 9, gdje jedan zavoj veže drugi i stalno se mijenja smjer. Inače, to je isti onaj segment u kojem je Marc Marquez protivnike ubijao u pojam u svojoj eri nepobjedivosti na američkom teritoriju. A kad je Marquez 2019. pao u Teksasu, upravo je Rins bio taj koji je odnio pobjedu. Dakako, tad je bilo na Suzukiju, a sad je donio prvu pobjedu Hondi nakon rekordnih 539 dana posta, još tamo od utrke u Misanu 2021. godine, kad je slavio Marc Marquez, nakon što su ispred njega pali Bagnaia i Miller.

Uzmemo li u obzir kraj prošle sezone, kad je sa Suzukijem pobijedio na 2 od 3 završne utrke, ispada da je Rins slavio na 3 od 6 posljednjih nastupa, što mu daje sjajnu statistiku od 50% pobjeda. Uz to, skočio je i na treće mjesto u ukupnom poretku, no i jedan i drugi podatak ipak iskrivljuju stvarnu sliku. U Portugalu i Argentini je bio samo prosječan, a COTA je ipak specifična staza koja mu ponajviše odgovara, te je tu pobjeđivao u sve tri klase, a sad i na dva različita MotoGP motocikla. Istina, i nadolazeći Jerez ima izrazito zavojitu konfiguraciju, ali na toj stazi ima bitno manje promjena smjera nego što je to slučaj u Teksasu, tako da tu ne treba ponovo očekivati čuda od Rinsa, to više što je riječ o stazi na kojoj ga dosad nije mazila sreća. Ali možda je ipak indikativno to što je do jedinog MotoGP podija tamo došao 2019. godine, netom nakon što je pobijedio Teksasu.

TRENUTNI POREDAK:
1. M. Bezzecchi – Ducati – 64 boda
2. F. Bagnaia – Ducati – 53
3. A. Rins – Honda – 47
4. M. Vinales – Aprilia – 45
5. J. Zarco – Ducati - 44