Nakon što je u četvrtak bilo na raporedu čak pet utrka, ovogodišnji TT je završio jutarnjom Senior TT utrkom, u kojoj je Hickman ponovo bio najbrži, ali je pobijedio Harrison.

Kiša je itekako režirala ovogodišnji TT. Nakon odgađanja zbog lošeg vremena, u ponedjeljak su odvožene prve utrke u klasama Sidecar, Supersport i Superbike, s time da je ova potonja prekinuta nakon dva kruga zbog strašne nesreće u kojoj je smrtno stradao Daley Mathison, vozač Penz13.com BMW-a, koji je bio postavljen kao 19. nositelj.

Nakon toga je u utorak cijeli dan padala kiša, a u srijedu su pljuskovi na pojedinim dijelovima staze uporno pomicali start utrka dok na kraju nije sve otkazano. Svo to kašnjenje je dovelo do toga da je čak 5 utrka, plus dva kvalifikacijska treninga, ugurano u samo jedan jedini sunčani četvrtak. S time da je sve krenulo tek oko podneva, jednim krugom kvalifikacija za klase Superbike i Superstock. Iako za one najbolje vremena kruga i nisu bila od neke važnosti, krenulo se itekako žestoko, u što smo se uvjerili promatrajući ih kako samo nekoliko stotina metara nakon starta svi odreda i doslovno lete stazom.

Supersport utrku smo promatrali na nekoliko lokacija na iznimno brzom početnom dijelu staze, između startno-ciljne ravnice i prvog oštrog zavoja Quarterbridge. Iako u tom dijelu cesta nije sasvim ravna, nego ima i nekoliko otvorenih zavoja, njih su presjecali punim gasom, na pola metra od stupa semafora s jedne i do rubnika s druge strane. Nakon što je u prvoj Supersport utrci bio treći, apsolutni rekorder kruga Peter Hickman je s Triumphom odnio svoju prvu pobjedu u ovoj klasi, bez obzira što je u prvom dijelu drugog kruga najbolji prolaz imao Dean Harrison na Kawasakiju. Hickman je pritisnuo u drugoj polovici kruga, gdje je tradicionalno najbolji, i do kraja ostvario četiri sekunde bolje vrijeme od Harrisona, koji je bio za isto toliko brži od trećeplasiranog Jamesa Hilliera na još jednom Kawasakiju.

Uslijedila je druga Sidecar utrka, također skraćena na dva kruga, a u kojoj su, kao i u prvoj, glatko i sasvim očekivano pobijedili Ben i Tom Birchall, kojima je to već deseta pobjeda, sedma zaredom. Imali su više od 20 sekundi prednosti u odnosu na posadu Holden/Cain, dok su trećeplasirani Founds/Wamsley već kasnili skoro minutu.

Sidecar utrku smo pratili u prvom oštrom zavoju Quarterbridge, gdje smo ostali i za vrijeme Superstock 1000 utrke. Iako u toj klasi nastupaju praktično sve glavne zvijezde, a uz to su i Superstock motocikli samo kakvih 10 sekundi sporiji na razini kruga dužeg od 60 km, moramo priznati da su nam na ulasku u zavoj djelovali čak i pomalo spori. No, taj dojam se priomijenio kad smo se premjestili na izlazak iz zavoja gdje se neki vozači bore za goli život dok ponovo punom šakom dodaju gas.

Uglavnom, i u toj utrci, u trajanju od tri kruga, je Hickman (BMW) slavio ispred Harrisona (Kawasaki), s time da je ovaj put razlika između njih bila 26 sekundi. U potpuno otvorenoj borbi za treće mjesto, David Johnson (Honda) je bio samo dvije desetinke sekunde brži od Michaela Dunlopa na BMW-u.

No, Dunlop će doći na svoje u utrci klase Lighweight. Tu smo utrku gledali u S zavojima Union Mills te ostali impresionirani ne samo brzinom prolaska kroz zavoje, nego i silinom kojom se penju uzbrdom. Naime, bez obzira na to što je klasa ograničena na dvocilindraše do 650 ccm, te većina natjecatelja nastupa na Kawasakiju ER-6, na motociklima je moguće izvoditi skupocjene modifikacije, tako da postižu brzine i od 260 km/h. Dakle, nakon dva kruga pobijedio je Dunlop na bučnom Patonu (kojeg također pokreće Kawasakijev agregat) sa samo sekundom prednosti u odnosu na Jamiea Cowarda na Kawasakiju, dok je Lee Johnston (Kawasaki) kasnio dodatnih 13 sekundi. Inače, u toj klasi je svoj debi odradio i Norton, a iako su okupili i nekolicinu doista eminentnih vozača, do cilja je došao samo Hickman, i to kao osmi.

S velikim zanimanjem smo čekali i TT Zero utrku i ostali pomalo razočarani. Doduše, treba priznati da dva električna Mugena doista žestoko jure, te su nam s nestvarnom lakoćom nestajali uzbrdo, pri čemu Michael Rutter, nije samo pobijedio timskog kolegu Johna McGuinnessa, nego je i za sekundu popravio popravio svoj rekord, jureći prosjećnom brzinom od 121,9 mph, odnosno 196 km/h. To je ujedno i samo 8 sekundi sporije vrijeme kruga od rekorda klase Lightweight, no problem je u tome što su svi ostali elektrocikli vidno manje brzi, a neki i doista spori. Isto tako, pomalo je ironično da tu novu tehnologiju i dalje promoviraju veterani. Rutter i McGuinness imaju 47 godina, a trećeplasirani Ian Lougher je još za cijelo desetljeće stariji.

Za to vrijeme je u onim klasičnim kategorijama došlo do smjene generacija, što je potvrdila i posljednja te najzvučnija Senior TT utrka, sa Superbike motociklima. Ta utrka je zapravo pomaknuta unaprijed, odnosno vozila se u petak ujutro, kako bi se iskoristilo lijepo vrijeme i odvozilo svih 6 krugova. To se pokazalo dobrom odlukom budući da u trenutku dok ovo pišemo već pada kiša.

Trebalo je to biti još jedno slavlje Petera Hickmana, koji je svom glavnom rivalu Deanu Harrison pobjegao na skoro 20 sekundi. No, nakon drugog ulaska u boks, na kraju 4. kruga, temperatura rashladne tekućine na njegovom BMW-u je otišla u crveno, pa Hickmanu nije preostalo ništa drugo nego dva preostala kruga odvoziti u laganom ritmu, kako bi uopće stigao do cilja. Dean Harrison je to iskoristio i uvjerljivo pobijedio s Kawasakijem, dok je Hickman uspio zadržati drugo mjesto, sa skoro minutom zaostatka. Dunlop je ponovo izgubio u borbi za treće mjesto, ovaj put je od njega bio bolji Conor Cummins s Hondom.

Bez obzira na to drugo mjesto u završnoj utrci, Peter Hickman se premetnuo u glavnu zvijezdu TT utrka, ispred Harrisona.To potvrđuje i činjenica da je kroz sve utrke skupio najviše bodova, njih 111, što je 13 bodova više od Harrisona. Istovremeno, Michael Dunlop je odnio pobjedu samo u klasi Lightweight, dok John McGuinness ima tek to drugo mjesto iz klase TT Zero, u kojoj Mugen ionako nema dostojne konkurencije. U klasama Lightweight i Superbike je morao odustajati zbog tehničkih problema s Nortonom, dok ga u klasi Superstock nije ni bilo jer Norton nema motocikla s kojim bi mogao nastupiti (čitaj; odustati) u toj kategoriju.

I tako je priča o Isle of Manu uspješno i u cijelosti privedena kraju, iako će mnogi reći da se ne sjećaju kada je posljednji put bilo toliko loše vrijeme. Isplati li se riskirati s vremenskom prognozom i hodoćastiti na Isle of Man? Više o tome pročitajte u idućem broju Moto Pulsa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com