Svatko tko se borio sa svim iznenađenjima i izazovima off-road terena zna kako to djeluje na izdržljivost i kažnjava skupine mišića za koje ljudi ni ne znaju da postoje. No, MXGP vozači nisu građeni kao da su upravo izašli iz teretane; umjesto toga, snažni su, ali i fleksibilni, te istrenirani za borbu s velikim kardio stresom. I moraju biti. Ljubaznošću Monster Energyja, prenosimo vam priču o Romainu Febvreu, koji je 2015. postao svjetski prvak s Yamahom.

Motocikli tvorničkih specifikacija - u sportu gdje je FIM složio pravila tako da je bitniji čovjek od stroja - teže oko 100 kg i vozači ih moraju držati na granicama fizike 2 puta po 30 minuta i 2 kruga u 22 postaje na cijelome svijetu, od Argentine do Azije. Vrhunska fizička spremnost ne pomaže vozačima samo u izvedbi nego i u koncetraciji, jer je povišeni rizik prisutan u svakome krugu, a slomljene kosti su gotovo obaveza.

Srce udara oko 180 puta u minuti već u prvome krugu utrke. Duboki rovovi i hupseri u pješčanim stazama poput Lommela u Belgiji su možda ultimativni test, ali nepodnošljiva vlaga u Indoneziji ili talijansko ljetno sunce i duboko blato su također dio raznolikih pritisaka MXGP-a.

Težak rad je neophodan za bilo koju razinu uspjeha u sportu u svakoj disciplini, ali oni koji su izdvojili još koju minutu znoja se mogu brzo prepoznati u motokrosu.

Tipičan kalendar vrhunskog MXGP natjecatelja znači dugu sezonu GP-a i povremeno internacionalno ili domaće prvenstvo od veljače do rujna. Testiranje završava početkom listopada. Profesionalci zatim uzimaju nekoliko tjedana godišnjeg odmora ili rekuperacije i počinju osnovni trening za sljedeću sezonu. To znači hardcore cardio, što uključuje trčanje, biciklizam, visinske treninge, teretanu i odabranu prehranu. Božićni odmor nakratko razdvaja programe, ali zatim slijede tjedni intenzivne vožnje. Mnogi vozači bježe u toplije krajeve kako bi izbjegli najgoru zimu i našli korisne staze netaknute hladnoćom i snijegom kako bi svakoga jutra krenuli raditi fizičke vježbe.

Romain Febvre, MXGP prvak svijeta iz 2015 i trostruki Motocross of Nations pobjednik, Monster Energy Yamaha, bio je nemoćan početkom 2017. Prvi puta od kad je ušao u najjaču klasu nije mogao doći do pobjede. "Prošle godine, između Argentine i Meksika, sam otišao u SAD na skoro dva tjedna s Ryan Hughesom [bivši AMA MX i GP vozač, sada trener]," prisjeća se #461. "U to vrijeme nisam znao da li je problem u meni ili je tehničkog karaktera. Zato sam pokušao promijeniti svoj program kako bi pronašao neke nove stvari, i bilo je dobro jer sam naučio neke nove tehnike i metode. Moje vrijeme provedeno s njim je bilo vrlo pozitivno i bio sam sposoban primijeniti sve što sam naučio."

"Fitness je najlakši način da prepoznate poboljšanja," priznaje Febvre. "Za tehnički dio motora je stvarno potrebno imati dobar tim s dobrim razvojem, ali tijekom treninga možeš puno naučiti uz istraživanje i metode pokušaja i pogrešaka. Ako postoji motivacija, sve se može. Imao sam dva trenera kada sam bio u MX2 i puno sam naučio od njih, ali kada sam prešao u Yamahu 2015., odlučio sam otići sam i ispalo je dobro. Fizički dio posla je najjednostavniji [za naučiti]. Pomaže ako imate neko iskustvo, ali ništa ne košta trenirati i ako ljudi mogu napraviti sve što žele.

Veliki postotak MXGP vozača zapošljavaju trenera ili stručnjaka kako bi im pomogli u dobivanju širega pogleda. Ponekad i taj vanjski utjecaj pomaže pri motivaciji. Fevbre preferira raditi sam, ali ima i vanjsku pomoć. Naglašava da je to vrlo osobna i uska povezanost [s trenerima], te da je ta kemija ključ. "Imam motivaciju za treniranje, a prednost toga što treniraš sam je ta što sve možeš odlučiti u zadnji tren, jer se ne moraš nikome prilagođavati ili biti na nekom mjestu u točno određeno vrijeme. Ali vidim i prednosti u tome da je netko pored mene. Veza s trenerom je vrlo važna jer s njime provodiš puno vremena. Trener ti mora mentalno i karakterno dobro sjesti , a to je ponekad vrlo teško pronaći."

Sada 26-godišnjak s tri sezone iza sebe u klasi 450 ccm, Febvre tvrdi da ga motocross nije pretjerano uništio. Može nabrojati slomljenu ruku, nogu i dva nagnječenja, a u 2018. ga je bol snašla u obliku iščašenja desnog ručnog i lijevog skočnog zgloba. Unatoč tome, nastoji poboljšati svoju fizičku spremu. Yamahin vozač je kasno došao na GP scenu i, iako je brzo napredovao, to znači da još nije dostigao svoj vrhunac. "Imao sam 20 godina kada sam prvi put vozio MX2 i puno sam učio i nisam imao brzinu kao danas. Fizički nisam bio kao danas. Mislim da su mi treninzi i tijelo kakvo trenutno imam najbolji što sam ikada do sada imao u svojo karijeri. Nisam na granici i osjećam se stvarno dobro. Imam 26, ali se osjećam kao da imam 20 godina i da moje vrijeme tek dolazi."

Traženje sitnica kako bi se poboljšali znači da motocrosseri eksperimentiraju. Neki dečki iz vrha GP-a su poznati po svojim pokušajima biatlona, slobodnog penjanja, boksanja i brdskog biciklizma u nadi da će osvježiti svoj pristup. Fanovi MXGP-a će vidjeti Febvrea u punoj opremi kako se pored starta saginje kako bi podigao štap koji je ispao njegovom asistentu. "To je bila samo moja reakcija i potpuno sam spreman da se spusti startna rampa." sa osmijehom govori Febvre. "Otvoren sam za isprobavanje novih stvari. Toliko je načina za treniranje i to je dobro jer ih možeš miješati. Dobro je raditi neke aktivnosti koje su bliske svom sportu iz očitih razloga. Volim i rutinu. Mislim da većina nas radi iste stvari, ali način rekuperacije i granice u svemu što radimo je ono u čemu se razlikujemo."

Mnogi vozači će se umiroviti ili nestati s GP-a zbog ozljede ili iscrpljenosti koju donosi "rutina". Treninzi, prehrana i svakodnevne obveze brzo se naplate i teško je naći vozače koji nastupaju u MXGP nakon ranih 30-ih godina života. Vozači motokrosa doslovno pate zbog svoje profesije i "umjetnosti".

"Prije nekoliko godina me ponedjeljkom poslije utrke sve boljelo!" priznaje Febvre. "Čak i kada sam bio dobar, fizički nisam bio u najboljem stanju. Utrka se razlikuje od treninga i tjera te da se više boriš; postoji različiti stresovi i ne možeš ih sve istrenirati. Ponedjeljak nakon belgijskog GP-a u Lommelu je težak. Primjerice, u Indoneziji je OK, samo je jako vruće i kad voziš imaš osjećaj da će ti glava iskočiti ispod kacige, ali nakon sat vremena i svježeg zraka sve je super. Danas se u ponedjeljak osjećam dobro. Moji mišići mi govore "Nešto si radio..." ali sam u dobroj formi. Poslije Arca [Grand Prix Trentino] sam primjerice bio spreman za testiranja u ponedjeljak."

Mentalna snaga je druga sfera. "Samopouzdanje puno pomaže. Možeš biti umoran na motoru, ali ti ono pomaže da prijeđeš preko toga", govori Febvre. Ali to je već druga tema.