Četvrta sreća? Vozači Honde su papirnati favoriti, ali Dakar se ne vozi na papiru, nego po prevrtljivom pijesku i klimavom kamenju.

Kad su se prije nekoliko godina vratili na Dakar Rally, u Hondi su vjerojatno računali na „treću sreću“. U najgorem slučaju. Motocikl se u međuvremenu pokazao malo previše fragilnim, posebno u području elektronike, ali ipak iznimno brzim, a tvornički vozači nerijetko čak i prebrzim. Posebno Joan Barreda, koji je trenutno možda i najbrži reli vozač, što potvrđuje i 12 etapnih pobjeda u protekle tri godine s Hondom, ali Španjolac ipak, zbog padova ili tehničkih problema, na kraju nikad nije završio plasiran bolje od 7. mjesta.

Drugi vozač Honde je Portugalac Paulo Goncalves, koji je prošle godine čak i bio brži od Come, ali je, za razliku od vozača KTM-a, morao promijeniti agregat i tako zaradio pola sata kazne te završio kao drugi. U međuvremenu je Honda ostala bez iskusnog Rodriugesa koji se vratio Yamahi, dok je heroina Laia Sanz sada vozačica KTM-a, no momčadi se pridružio američki rookie Ricky Brabec, koji je ove godine dominirao pustinjskim utrka u SAD-u. Osim toga, iz Yamahe je došao Michael Metge, koji će biti vodonoša Barredi, dok bi Paolo Ceci, trebao biti na usluzi Goncalvesu u slučaju bilo kakvog tehničkog kvara ili sličnog problema. Tu je i južnoamerička momčad Honde čiji će vozači, ako zatreba, a hoće, također podmetnuti leđa.

No, razlog zbog kojeg posebno Barreda, a onda i Goncalves, nose teret možda i najvećih favorita krije se u dosad nepobjedivoj momčadi KTM-a, koja će se morati vaditi na kombinaciju mladosti i bogatog iskustva nakon što su ljetos ostali bez Come, koji je preuzeo ulogu sportskog direktora utrke. U tom kontekstu, Honda ima još veći imperativ da iz četvrtog pokušaja konačno dođe do pobjede, sve ostalo bi za japanske direktore bilo totalno razočaranje vrijedno harakirija.