Testovi Moto Puls

Agregat iz Ninje ZX-10RR ugrađivat će se u Bimotin okvir, a Kawasaki im prepušta i tvorničku momčad KRT.

Kao polovični vlasnik egzotične talijanske marke, Kawasaki je u posljednjih nekoliko godina uspio oživjeti Bimotu, a sada su se ohrabrili na veliki te pomalo iznenađujući korak naprijed. Prepustit će im svoju tvorničku Superbike momčad, koja će se od 2025. zvati Bimota by Kawasaki Racing Team. I pritom razlika nije samo u imenu, nego će novi natjecateljski motocikl imati okvir koji razvija Bimota, dok će Kawasaki „donirati“ pogonski agregat iz pobjedničkog Ninje ZX-10RR.

I dok konkretnije informacije tek trebamo doznati, ulazak u Superbike prvenstvo znači da će Bimota morati predstaviti i serijsku verziju tog natjecateljskog motocikla. Ostaje za vidjeti hoće li se možda odlučiti na za Bimotu karakterističnu konstrukciju s oscilirajućom vilicom sprijeda i straga, kakvu trenutno ugrađuju u Tesi H2, ili će ipak igrati na sigurno i pripremiti neki konvencionalniji motocikl u stilu modela KB4. S time da je i ovaj potonji specifičan po tome što ima hladnjak smješten u repu. U svakom slučaju, trebao bi to biti motocikl potpuno nove konstrukcije i biti će itekako zanimljivo doznati o čemu je riječ.

U Bimoti će se prigodno pohvaliti da je 1980. Jon Ekerold s njihovim modelom YB3 postao svjetski prvak klase GP 350, a u Superbike su ušli 1988. godine, u prvoj sezoni tog prvenstva, i Davide Tardozzi je umalo odmah osvojio titulu. Pobijedio je 5 puta, a Stephane Mertens 2 puta, dok im je posljednju pobjedu 2000. godine u Phillip Islandu donio nedavno preminuli Anthony Gobert. Prije desetak godina su se vratili u Superbike koristeći agregat iz BMW-a S 1000 RR, ali ta je epizoda prebrzo i neslavno završila bankrotom. Kawasaki ima 49% udjela u Bimoti od 2019. godine.

Povremena kiša je u Assenu režirala dramu, s debitantom Spinellijem kao neočekivanim pobjednikom i Toprakom kojem pobjeđivanje s BMW-om očito prelazi u naviku.

Tipično za Nizozemsku, subotnja Superbike utrka je počela na mokrom asfaltu koji se lagano sušio. U takvim uvjetima su praktično svi vozači odabrali „slick“ gume, ali ne i Nicholas Spinelli, koji je krenuo s „intermediate“ gumama. Bio je to zapravo odabir njegove momčadi Barni, koja ga je u Assen pozvala kao zamjenu za Petruccija, teško ozlijeđenog na motokros treningu. I pokazalo se da su s gumama pogodili, barem za početak, jer Spinelli je u svojoj prvoj Superbike utrci u karijeri imao čak 24 sekunde prednosti nakon samo 4 kruga. Ali tu se klatno počelo kretati u drugu stranu.

Kako se staza ipak postupno sušila, tako su oni na slick gumama prvo počeli kružiti jednako brzo kao i Spinelli, a onda su postupno postajali sve brži i brži od njega. U 13. krugu su Bautista i Razgatlioglu bili 4 sekunde brži od Spinellija, pa se na ulasku u 15. krug njegova prednost istopila na 3 sekunde. Bilo je samo pitanje trenutka, a onda… Kad mu je Razgatlioglu bio na manje od dvije sekunde zaostatka i već puhao za vrat, zavijorila se crvena zastava zbog ulja na stazi.

I tu je Spinelli imao nevjerojatnu sreću. Da je utrka potrajala još jedan krug, sigurno ne bi pobijedio, a možda ne bi bio ni na podiju. A da je utrka prekinuta jedan krug ranije, nastavila bi se kasnije u skraćenom obliku. Ali Spinelli je odvozio točno 14 od planiranog 21 kruga, što znači da su odrađene točno dvije trećine utrke i rezultati su postali konačni. Tako je Talijan spretno i sretno pobijedio u svojoj prvoj Superbike utrci uopće, nakon što je ove sezone u Portimau već slavio s Ducatijem, ali onim električnim, u klasi MotoE. Razgatlioglu je u trenutku prekida utrke bio drugi, Bautista treći, a Remy Gardner je po tko zna koji put bio blizu prvog podija u karijeri, ali je ipak ponovo završio kao četvrti.

U kratkoj nedjeljnoj Superpole utrci slavio je Ducatijev tvornički dvojac, s Bautistom ispred Bulege i Alexom Lowesom na Kawasakiju kao trećim. Remy Gardner je po tko zna koji put bio blizu prvog podija u karijeri, ali je ipak ponovo završio kao četvrti. Razgatlioglu je, kao i svi vozači BMW-a, imao problema s gumama i završio kao deveti, što mu je onda bila i startna pozicija za glavnu nedjeljnu utrku, no to se nije pokazalo prevelikim hendikepom.

Bila je to ponovo uzbudljiva utrka, koja je ovaj put počela na suhom, da bi onda nekoliko puta na različitim dijelovima staze počela kiša. Nitko zbog toga nije skrenuo u boks. U zahtjevnim uvjetima, stvorila se kompozicija i sve tamo do ulaska u treću trećinu utrke su barem šestorica do sedmorica vozača bila unutar sekunde zaostatka za vodećim. Nakon sjajnih pretjecanja, ciljem je prvi prošao Razgatlioglu koji se sad očito sasvim priviknuo na BMW i postao prvi vozač koji je ove sezone dohvatio 3 pobjede.

Ipak, na vrhu ukupnog poretka ostaje Bautista, koji je ciljem pošao drugi, dok je Remy Gardner po tko zna koji put bio blizu prvog podija u karijeri. Ali ovaj put konačno nije završio kao četvrti, nego kao treći, ispred Iannonea i Locatellija. Spomenimo da je Rea u Assenu očekivano imao svoj najbolji vikend otkad je prešao na Yamahu R1. Prvo je po kiši osvojio „pole position“, pa je u subotnjoj utrci bio šesti, a u nedjeljnom sprintu peti. U glavnoj nedjeljnoj utrci ga je u pokušaju pretjecanja srušio donedavni timski kolega Alex Lowes.

TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 123 boda
2. T. Razgatlioglu – BMW – 117
3. N. Bulega – Ducati – 109
4. A. Lowes – Kawasaki – 93
5. A. Locatelli – Yamaha – 64
6. A. Iannone Ducati - 64

Na odličnim španjolskim brdskim cestama imali smo se priliku zabavljati s dva Kawasaki noviteta za 2024., pokretana novim dvocilindričnim agregatom.

Kad su novi Z500 i Ninja 500 u pitanju, dvije su glavne razlike u odnosu na dosadašnje modele s oznakom 400. Prva se odnosi na dvocilindrični agregat, kojem je povećan hod klipa, a s time je i zapremina skočila s 399 na 451 ccm.

Druga razlika se odnosi na dizajn, koji je u oba slučaja potpuno novi, ali je kod modela Z on i dramatično drugačiji od prethodnika. I ne samo to, nego je Z500 s tim novim LED svjetlima i pripadajućom maskicom itekako atraktivan te predstavlja pravo osvježenje u paleti Kawasakija, jer se ne drži uobičajenih familijarnih crta. I nije da je nove modele samo ljepše gledati, nego ih je i još ljepše voziti.

Maksimum je ostao na 45 KS (kako se zbog A2 pravila ne bi trebala povećavati težina), ali je sad to dostupno na 9.000 umjesto 10.000 o/min. Istovremeno, okretni moment je skočio na 42,6 Nm pri 6.000 o/min, što znači da je povećan za 15% i još dostupan na 2.000 o/min manje. U praksi je taj novi dvocilindrični agregat odlučniji na srednjim brojevima okretaja, a istovremeno se jednako rado visoko vrti te je dovoljno snažan za sportsku vožnju. Na to se nadovezuje vrlo dobar mjenjač, dok je poluga spojke nevjerojatno „mekana“.

Težina se kreće od 167 do 172 kg, ovisno o modelu i verziji, što ove modele svrstava među najlakše u klasi, te su zbog toga izrazito okretni i lako upravljivi. Kočnice su vrlo dobre, uz ipak primjetno poniranje prednjeg kraja zbog nešto mekše podešenog ovjesa, koji zato doprinosi ugodi u vožnji.

Položaj vozača je sličan kod oba modela, s time da Ninja ipak ima zatvoreniji upravljač, ali i upotrebljivije retrovizore od onih na Z-u, a koji su postavljeni na prekratkim peteljkama. Cijene se kreću od 6.762 eura za Z500 i 7.274 za Ninju 500, s time da su bogatije opremljene i bojama još atraktivnije verzije SE nekoliko stotina eura skuplje.

Svi imaju instrumente povezive s mobitelom, koji su kod osnovnih modela oni LCD tipa, a kod SE verzije je u igri TFT. Uz to, Ninja SE ima i beskontaktni ključ, koji pridonosi i praktičnosti i prestižu. Više informacija i dojmova iz vožnje ovih noviteta doznajte uskoro, u nadolazećem 194. broju Moto Pulsa.

Slegli su se dojmovi, pa je vrijeme da proglasimo novitete koji bi se jednog dana mogli pamtiti kao prijelomni, ili tako nešto.

DUCATI HYPERMOTARD 698 MONO

U redu, teško da će jednocilindrični Hypermotard sa svojih 77,5 KS dramatično promijeniti svijet, ali učinit će ga zabavnijim mjestom. Uz to, ovaj supermoto mogao biti i simbolički itekako značajan za Ducati, jer je za očekivati da na istoj jednocilindričnoj osnovi nastane lagani i sposobni enduro model, a možda budućnost donese i kakav naked ili žuđeni sportski Supermono. U svakom slučaju, Ducati je s ovim novitetom bacio rukavicu u lice KTM-u, a usput je Hypermotard 698 Mono u RVE verziji odnio i titulu najljepšeg motocikla EICMA sajma.

HONDA CB 650 R & CBR 650 R E-CLUTCH

Jasno da se Hondine četverocilindrične 650-ice ne bi našle na ovom popisu samo na temelju toga što su lagano obnovljene i redizajnirane za 2024. Međutim, Hondini inženjeri očito imaju fetiš na mjenjače, pa su osmislili E-Clutch, odnosno elektronsku spojku, kao jednostavniju alternativu njihovom DCT mjenjaču s dvije spojke. S lijeve strane upravljača i dalje postoji klasična poluga spojke, koju možete koristiti, ali i ne morate, čak ni kod kretanja s mjesta, jer će elektronika obaviti posao umjesto vas. Sve što morate je klasičnom polugom mjenjača ubacivati u višu ili nižu, s time da tu možete birati između 3 stupnja tvrdoće. E-Clutch je dio asortimana dodatne opreme za ta dva modela i povećava težinu za 2 kg.

ITALJET DRAGSTER 559 TWIN

Možda se i ne bi trebali nadati previše, jer prije godinu dana su po istom principu predstavili Dragster 500 GP, koji očito neće u proizvodnju. Ali ništa zato, jer novi Dragster 559 Twin izgleda još strašnije. Dvocilindrični agregat od 550 ccm smješten je u rešetkastom okviru i uparen sa 6 brzinskim mjenjačem, završni lanac je riješen lancem, a naprijed su Brembo radijalna kliješta, upside-down vilica promjera 48 mm te aerodinamična krilca. I bilo bi to impresivno i za kakav motocikl, a ovo je (ipak) skuter, najekstremniji kojeg je svijet dosad vidio.

KAWASAKI Z7 HYBRID & NINJA 7 HYBRID

Može li Ninja 7 Hybrid s (ukupno) 69 KS krenuti s mjesta brže od Ninje ZX-10R s 203 KS? U Kawasakiju tvrde da može, ako ste u Sport-Hybrid i uključili ste tzv. e-boost, koji dođe kao svojevrsni električni turbo. Uzmite samo u obzir da e-boost možete koristiti samo u intervalima od 5 sekundi. No i inače elektromotor pomaže benzincu od 451 ccm, a to čini još i više u Eco Hybrid modu. A tu je još i EV mod, u kojem do određene brzine i na kraće udaljenosti ide samo na električni pogon, tako da punica ne čuje kad ste se vratili kući. Baterija od 1,3 kWh je ispod sjedala i ne može se puniti preko utičnice, ali ovo je svejedno prvi ozbiljan motocikl na hibridni pogon, koji bi u intervalima od 5 sekundi trebao juriti kao „desetka“, a ostatak vremena trošiti gorivo kao 250-ica.

YAMAHA XSR 900 GP

U redu, tehnika je poznata, jer aluminijski okvir i trocilindrični agregat sa 119 KS preuzima od nakeda MT-09. Ali baš to je odlično, jer je predstavlja garanciju za odlične vozne osobine. A sve je utoliko zanimljivije što XSR 900 GP nije samo retro verzija spomenutog nakeda, nego istovremeno dođe i kao njegova sportska varijanta. Upravljač je dovoljno nizak da su vam zbog toga opterećene ruke, ali zato nostalgični oklopi (donji dio se može doplatiti) sigurno pružaju zaštitu od vjetra. Uglavnom, nemamo ništa protiv scramblera i café racera, ali nadamo se da će se jednog dana XSR 900 GP pokazati prekretnicom, nakon koje su retro motocikli počeli odavati počast kultnim sportskim motociklima iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Više o ovim novitetima (i još njih 70-ak drugih) predstavljenima na EICMA sajmu u Milanu, pročitajte u novom broju Moto Pulsa.

Atraktivni su, lagani, dvocilindrični i plešu na rubu zakonskog maksimuma od 48 KS. I svi su novi za 2024.

Kako i priliči A2 kategoriji, krećemo od slova A, a o svakom od ovih noviteta doznajte više u idućem izdanju Moto Pulsa, s izuzetkom Aprilije 457, koja je predstavljena već u aktualnom broju.

APRILIA RS 457 – 47,6 KS i 175 kg

Za ulazak u A2 kategoriju, Aprilia je pripremila vizualno upečatljiv RS 457, a za njega i dvocilindrični agregat s 47,6 KS, što je zakonski maksimum za A2 kategoriju. No zakonski maksimum kaže i to da omjer snage i težine ne smije biti veći od 0,272 KS po kilogramu, što znači da A2 motocikl s 47,6 KS smije imati najmanje 175 kg. I Aprilia je postigla upravo tu vrijednost, što znači da RS 457 najjači i najlakši što uopće smije biti.

BENELLI TORNADO 500 – 47,6 KS i 186 kg

Tornado 500 nije baš oluja iz vedra neba, jer je nastao na bazi prije godinu dana predstavljenog nakeda TNT, ali svakako iznenađuje žestinom, prije svega vizualnom, s istaknutim LED dnevnim svjetlima. A atraktivan dizajn je potkrijepljen i kvalitetnim talijanskim komponentama, odnosno Marzocchi upside-down vilicom i Brembo radijalnim kliještima. Bez obzira na to, očekuje se da će biti među povoljnijima u ovoj klasi.

BENELLI TORNADO 400 – 47,6 KS i 172 kg (suha)

Ne nije greška, Benelli doista ima dva noviteta u kategoriji A2 sportaša. Zapravo ima i tri, ako računamo da su istovremeno predstavili i Tornado 300, koji također ima 2 cilindra, ali mu je maksimum na 35 KS. Zato je Tornado 400 s 47,6 KS izjednačen i sa zakonskim maksimumom i s Benellijem 500, od kojeg odskače i jednorukom stražnjom vilicom. Ipak, amortizacija je nešto jednostavnija, a umjesto Brembo kliješta tu su ona marke Nissin.

HONDA CBR 500 R – 47,6 KS i 191 kg

CBR 500 R možda nije potpuno nov model, ali je bitno promijenjen za 2024. Uz nove i „dvoslojne“ oplate, tu su i bolja LED svjetla, Showa prednja i potpuna nova stražnja vilica, Nissin kliješta, lakši kotači… CBR 500 R je od 2024. bogatiji i za TFT instrumente povezive s mobitelom, te kontrolu proklizavanja.

KAWASAKI NINJA 500 – 45 KS i 171 kg

Novi Ninja 500 zapravo broji 451 cc, ali i to je za 52 ccm više od prethodnika s oznakom 400. Ipak, maksimum je ostao na 45 KS, navodno u želji da se dobije više okretnog momenta, s time da je Ninja 500 s deklariranih 171 kg najlakši motocikl u ovom društvu. Mehanički se oslanja na Ninju 400, ali je sve zapakirano u još atraktivniji dizajn, s novim LED svjetlima koja podsjećaju na ona s modela ZX-6R. Varijanta SE ima upečatljivije kombinacije boja, LED pokazivače smjera i beskontaktni ključ. Više o Ninji 500, te svim ovim i brojnim drugim novitetima za 2024. pročitajte u nadolazećem broju Moto Pulsa.

Ninje ZX-10R, ZX-6R i ZX-4RR će za 2024. biti dostupni i u atraktivnim retro bojama i sa zgodnim detaljima.

Iako se s posebnim koloritima slavi 40 godina otkad je predstavljen prvi Ninja, odnosno GPZ 900R, ovi Ninja 40th Anniversary modeli zapravo imaju boje u stilu superbikea ZXR 750 iz 1989. godine. Dakle, u igri je zelena-plava-bijela kombinacija oplata, ali nije se stalo samo na tome, nego su i kotači obojani u zeleno, a okvir i stražnja vilica u srebrno, sve u stilu nekadašnjeg ZXR-a. Isto vrijedi i za retro natpis Kawasaki s donje strane bočnih oplata, a tu je i poseban logo na spremniku goriva.

U tom 40th Anniversary izdanju se nude i dva Ninja noviteta za 2024., a koji su na tržište stigla već ove jeseni. Tu mislimo na ZX-6R (fotografija na vrhu), koji se u redizajniranom i obnovljenom izdanju vratio u ponudu i broji 124 KS, te na jedinstveni ZX-4RR (donja fotografija), koji iz svog četverocilindričnog stroja od 399 ccm razvija 80 KS pri 14.500 o/min. Vrhunac ponude ipak predstavlja Kawasaki Ninja ZX-10R s 203 KS (gornja fotografija), a koji se u ovakvom 40th Anniversary izdanju može dodatno ukrasiti zelenim poklopcem sjedala, zatamnjenim vjetrobranom i Akrapovič Carbon SBK Replica ispušnim sustavom, koji zadovoljava Euro5 norme.

Bautista će ovog vikenda osvojiti titulu za 2023., pa dobiti balast za 2024. Jer od ponedjeljka vrijede nova pravila.

Zadnje Superbike utrke sezone voze se ovog vikenda u Jerezu (od 27. do 29. listopada) i biti će to definitivno kraj jedne ere, ako ne i dvije. Naime, Razgatlioglu će se oprostiti od Yamahe, jer odlazi na BMW, a na njegovo mjesto dolazi šesterostruki Superbike prvak, pa će tako Rea u Jerezu voziti svoje posljednje zajedničke utrke s Kawasakijen. Biti će to kraj najuspješnije suradnje u povijesti tog prvenstva.

Pa iako se novi (stari) svjetski Superbike prvak ima službeno potvrditi tek zadnjeg vikenda sezone, nema nikakve sumnje da je Bautista i ove godine dominirao. Tome u prilog svakako ide i to što Ducati ima najbrži i najsnažniji motocikl, ali i to što Bautista uz višak talenta ima i manjak kilograma, pa je tako još i više neuhvatljiv, posebno na ubrzanjima.

Kako bi se ta prednost Bautiste barem malo reducirala, za 2024. su najavljena nova SBK pravila, a ovdje ćemo se pozabaviti samo s dvije, tri najzanimljivije stavke. Tako minimalna težina motocikla ostaje 168 kg, ali uvodi se dodatnih 80 kg, kao neka referentna vrijednost težine vozača s kompletnom zaštitnom opremom. Ako su vozač i motocikl ispod sume ta dva broja (248kg) dobit će balast, pri čemu će se svaki kilogram manjka množiti s koeficijentom 0,5. Tvrde da će tako i oni najlakši vozači, tipa Bautista, dobiti samo nekih 5 do 6 kg balasta, iako su možda oni sami i 30 kg lakši od najtežih vozača.

Važno je i to što koljenasto vratilo (radilica), po novim pravilima za 2024. može biti 20% olakšano u odnosu na serijski motocikl. Dosad se radilica smjela olakšati samo 3% i izgleda da se time ide u prilog Yamahi i Kawasakiju, koji već dugi niz godina nisu razvijali agregate svojih Superbike modela. To bi im trebalo osigurati žustrija ubrzanja, ali i sve motocikle učiniti okretnijima, s izuzetkom Panigalea V4 R, kod kojeg se radilica ionako okreće unatrag i tako poništava žiroskopski efekt kotača. Istovremeno, po novim pravilima se više neće smanjivati maksimalan dozvoljeni broj okretaja tijekom sezone, nego će se odrediti cjelogodišnje vrijednosti za svakog proizvođača, no kako konkretne brojke nisu objavljene, onda ih ne možemo komentirati. Zato se zna da će se kapacitet spremnika goriva smanjiti s 24 na 21 litru. Iako to vrijedi za sve proizvođače, realno bi se manjak benzina trebao više osjetiti na onim motociklima koji razvijaju veću snagu, pa onda, barem teoretski, troše i (još) više goriva.

Kawasaki je izbacio prvi velikoserijski motocikl-hibrid, kojeg pokreću dvocilindrični benzinac i elektromotor, a ima i (polu)automatski mjenjač.

Nakon što je netom predstavio konačnu verziju motocikala Z EV i Ninja EV, koji spadaju u A1 kategoriju, Kawasaki ide korak dalje razotkrivanjem Ninje 7 Hybrid, prvog velikoserijskog motocikla na hibridni pogon. Njegov dvocilindrični agregat od 451 ccm je nedavno debitirao u cruiseru Eliminator, a elektromotor crpi energiju iz središnje postavljenih baterija, napona 48 V.

U Kawasakiju tvrde da je na raspolaganju 59,16 KS, što uz pomoć „e-boost“ funkcije raste na ukupnih 69,5 KS. Vozač može birati između Sport-Hybrid, Eco-Hybrid i EV modova vožnje, pri čemu je u ovom posljednjem modu uključen samo elektromotor, pa su i brzina i autonomija ograničeni. Uz to, može se birati između automatskog ili pak poluautomatskog rada mjenjača, u kojem se brzine mijenjaju pomoću poluga s lijeve strane upravljača.

Kad se motocikl zaustavi, automatski se prebacuje u prvu brzinu, a kod stajanja na mjestu se benzinski agregat automatski gasi. Uz to, Ninja 7 Hybrid ima električni hod unazad, kao i sporohodni hod unaprijed, kako bi se olakšalo manevriranje na mjestu. TFT instrumenti i LED svjetla jedino i pristaju ovakvom futurističkom motociklu, koji svojim dizajnom i (zasad) jedinom ponuđenom bojom ne ostavlja mjesto sumnji da je riječ o Kawasakiju.

Izuzmemo li spomenutu snagu, Kawasaki zasad ne deklarira nijedan drugi konkretan tehnički podatak, ali zato tvrde da Ninja 7 spada negdje u benzinsku klasu 650 – 700. Istovremeno, reći će da Hybrid potrošnjom goriva konkurira kakvoj 250-ice, ali i da pri kretanju s mjesta parira sportskim motociklima klase 1000. Doista hrabre riječi, koje Ninji 7 Hybrid neće biti nimalo lako potvrditi. Na tržište bi ovaj zanimljivi i inovativni novitet, prvi svoje hibridne vrste, trebao stići početkom 2024. godine, a dotad nam ostaje za doznat u koju će klasu spadati po cijeni.