Novosti

Trocilindrična Daytona 660 predstavlja još jedan novitet u sve popularnijoj kategoriji umjereno sportskih motocikala po mjeri običnog čovjeka.

Rado se sjetimo Daytone 675, koja je spadala u red ponajboljih i poprilično beskompromisnih motocikala iz supersport klase. Za novu Daytonu 660 to ne vrijedi. Tu je riječ o motociklu bitno umjerenije koncepcije, o čemu svjedoče razmjerno visoki upravljač, čelični okvir i Showa ovjes kod kojeg je moguće podešavati samo predopterećenje straga.

U osnovi, Daytona 660 je tehnički bliska nakedu Trident 660, s time da je trocilindrični agregat od 660 ccm dobio novi usis, glavu i ispuh, pa je odrađen značajan skok s 81 KS pri 10.250 o/min na 95 KS pri 11.250 o/min. Time Daytona 660 značajno preskače R7 i GSX-8R te izravno parira Apriliji RS 660. Istovremeno je ovaj Triumph s deklariranih 201 kg primjetno teži od RS-a 660 i Yamahe R7, ali i nešto lakši od Suzukija GSX-8R.

Baš kao i tehnika, i dizajn je umjereno sportski te je izveden u prepoznatljivom Triumph stilu. Za puni dojam tu su i upside-down prednja vilica, radijalna kliješta i banana stražnja vilica, dok plastike u stilu aluminijskih greda skrivaju čelični okvir. Instrumenti su kombinacija LCD-a i TFT-a, a može se birati između 3 moda vožnje, s kojima se mijenja odgovor na zakretanje gasa kao i stupanj intervencije elektronske kontrole proklizavanja. Nudit će s i verzija prigušena na 48 KS, za vlasnike vozačke dozvole A2 kategorije.

Nastao je na bazi Super Meteora, a po uzoru na SG650 koncept, ali novi Shotgun 650 ima svoj karakter.

Najavljivan već neko vrijeme, Shotgun 650 je preskočio sajam u Milanu, gdje je zvijezda Royal Enfielda ionako bio novi Himalayan 440, da bi sad konačno bio predstavljen u Los Angelesu. Riječ je o varijaciji na temu cruisera Super Meteor 650, od kojeg preuzima čelični okvir i dvocilindrični agregat od 47 KS, ali Shotgun ipak malo više naginje roadsteru. Zato umjesto kotača od 19 i 16 cola, ima prednji naplatak od 18 i stražnji od 17 cola, a „vodoravnijoj“ formi cijelog motocikla, gledano s boka, pridonosi i to što su stražnji Showa amortizeri duži, dok je upside-down vilica kraća (s time da je hod kotača ostao isti).

Uz sve to, i potpuni izostanak kroma, drugačijoj pojavi Shotguna pridonosi i mala aluminijska maskica oko prednjeg LED svjetla, kao i „viseće“ sjedalo vozača, a i oslonci za noge su povučeni više u sredinu. S time da bi Shotgun trebao dolaziti sa sjedalom za suvozača i pripadajućim nosačem, što bi se sve trebalo biti relativno lako skinuti ili montirati. Uglavnom, za oečkivati je da je Shotgun još spretniji od za tu klasu ionako agilnog Super Meteora, test kojeg ste mogli pročitati u 190. broju Moto Pulsa.

Nakon uspješne suradnje s Lamborghinijem, sad je Ducati stvorio poseban model i u čast marke Bentley.

Ranije ove godine, kad smo bili na novinarskoj prezentaciji baš novog Diavela V4, pričali smo s vođom razvoja koji je bio ugodno iznenađen koliko lako, i praktično u trenu, rasprodaju modele iz neke posebne serije, bez obzira na to kolika je visoka cijena. Štoviše, kad su predstavili prvi Diavel u izvedbi Lamborghini, kupci Ducatija su toliko brzo razgrabili ponuđenu ograničenu seriju da Lamborghiniju nije ostalo ništa za ponuditi kupcima svojih automobila, koji su s takvim Diavelom željeli popuniti jedan kut u svojoj garaži. U drugom pokušaju su zato rezervirali dio primjeraka isključivo za kupce Lamborghinija, pa isto vrijedi i sad kad su predstavili poseban model u znaku Bentleyja.

Dakle, taj poseban Diavel, nazvan Diavel for Bentley, će biti proizveden u 500 primjeraka, a isključivo za kupce Bentleyja će biti dostupno i dodatnih 50 primjeraka modela Diavel for Bentley Mulliner. Za tih 50 komada ponosni vlasnici Bentleyja mogu izabrati da Diavel bude baš u bojama njihova automobila. Ostalih 500 komada dolazi u posebnoj „Bentley zelenoj“ boji, a tu je dosta detalja inspiriranih sportskim kupeom Batur, koji je proizveden (i prodan) u samo 18 primjeraka.

Tako su kovani naplatci Diavela oblikovani po uzoru na one s Batura, a i bočni usisnici imaju dvobojnu mrežicu, kao kod rešetke na nosu tog Bentley automobila. I završeci ispušnog sustava podsjećaju na one sa spomenutog automobila, a tu je još i mnoštvo drugih detalja koji bi već na prvi, ili možda tek na treći pogled trebali pobuditi asocijacije na najsnažniji Bentleyjev model.

Diavel for Bentley se može pohvaliti i time što su praktično cjelokupne oplate izrađene od karbona, a isto vrijedi i za već spomenuti ispušni sustav. Jasno, tu je i pločica s rednim brojem proizvedenog primjerka, koja je ovdje smještena na karbonskom poklopcu glave gornjeg reda cilindara. Ispod svega toga se skriva standardna tehnika novog i uzbudljivog Diavela V4, u koju je upakirano nepromijenjenih 168 KS. Jasno, cijela ta priča proizlazi iz činjenice da su i Ducati i Bentley dio VW grupe, baš kao što je to slučaj i s Lamborghinijem.

Želite skupo platiti rijedak motocikl koji izgleda kao da ste lagano pali? Nazovite MV Agustu, brzo!

Teško se oteti dojmu da u slučaju MV Aguste glavninu prodaje, zapravo, čine motocikli iz ograničenih serija. A rijetko koji je tako „limitiran“ kao Superveloce Arsham, koji će biti proizveden u samo 6 primjeraka. Što je i razumljivo, jer je riječ o ručnom radu, barem kad su oplate u pitanju.

Naime, taj Superveloce je nastao u suradnji s poznatim američkim kiparom. A Daniel Arsham voli da su njegove skulpture bijele, kao ovaj Superveloce, ali i da odražavaju prolazak vremena, pa tako u njih ugrađuje elemente „erozije“. U slučaju ovog posebnog modela Superveloce Arsham, djelovanje erozije se vidi na oplatama. One nakon umjetnikove intervencije izgledaju kao još uvijek blještavo sjajna, ali već pomalo oronula fasada, koja je počela otpadati.

Ispod te fasade je standardan Superveloce 800, s trocilindričnim agregatom od 147 KS i deklariranim vrijednostima ubrzanja od 0 do 100 km/h za 3,05 sekundi, do 200 km/h za 9 sekundi i maksimumom od 240 km/h. Ali Superveloce Arsham se smatra umjetničkim dijelom i kao takav se ne može registrirati, niti na njega vrijedi garancija.

Do nekog od tih 6 primjeraka mogu stići samo kolekcionari posebnih modela MV Aguste ili kolekcionari umjetničkih dijela Daniela Ashrama. Pa ako Superveloce Arsham možda i izgleda kao da ga je netko s njime ostrugnuo po asfaltu, taj bi poseban model MV Aguste mogao pasti samo na neki debeli sag. Sa štendera u dnevnoj sobi.

Predstavljamo skoro 100 noviteta za 2024., a već smo vozili možda i možda najiščekivanijeg među njima.

Kao u neka dobra stara vremena, EICMA sajam u Milanu je obilovao premijerama za iduću sezonu, među kojima ima i dosta sportskih modela. Na taj dio priče otpada itekako značajan dio novog izdanja Moto Pulsa, a tu su odmah i prve impresije iz vožnje potpuno novog BMW-a R 1300 GS, kao jednog od najvažnijih i najočekivanijih noviteta.

Testirali smo i Benelli TRK 702, koji je u rujnu stigao na tržište, te s atraktivnim dizajnom i isto takvom cijenom odmah postao najprodavaniji motocikl u Italiji. Tu je i test neočekivano zabavnog i okretnog Suzukija GSX-8S, noviteta za 2023., kao i recenzija prestižne Honde X-ADV, koja nije savršena, ali svejedno konkurira za titulu najboljeg skutera na svijetu. Sve to, i još puno više, možete pronaći u 193. izdanju Moto Pulsa, koje je stiglo na kioske.

Slegli su se dojmovi, pa je vrijeme da proglasimo novitete koji bi se jednog dana mogli pamtiti kao prijelomni, ili tako nešto.

DUCATI HYPERMOTARD 698 MONO

U redu, teško da će jednocilindrični Hypermotard sa svojih 77,5 KS dramatično promijeniti svijet, ali učinit će ga zabavnijim mjestom. Uz to, ovaj supermoto mogao biti i simbolički itekako značajan za Ducati, jer je za očekivati da na istoj jednocilindričnoj osnovi nastane lagani i sposobni enduro model, a možda budućnost donese i kakav naked ili žuđeni sportski Supermono. U svakom slučaju, Ducati je s ovim novitetom bacio rukavicu u lice KTM-u, a usput je Hypermotard 698 Mono u RVE verziji odnio i titulu najljepšeg motocikla EICMA sajma.

HONDA CB 650 R & CBR 650 R E-CLUTCH

Jasno da se Hondine četverocilindrične 650-ice ne bi našle na ovom popisu samo na temelju toga što su lagano obnovljene i redizajnirane za 2024. Međutim, Hondini inženjeri očito imaju fetiš na mjenjače, pa su osmislili E-Clutch, odnosno elektronsku spojku, kao jednostavniju alternativu njihovom DCT mjenjaču s dvije spojke. S lijeve strane upravljača i dalje postoji klasična poluga spojke, koju možete koristiti, ali i ne morate, čak ni kod kretanja s mjesta, jer će elektronika obaviti posao umjesto vas. Sve što morate je klasičnom polugom mjenjača ubacivati u višu ili nižu, s time da tu možete birati između 3 stupnja tvrdoće. E-Clutch je dio asortimana dodatne opreme za ta dva modela i povećava težinu za 2 kg.

ITALJET DRAGSTER 559 TWIN

Možda se i ne bi trebali nadati previše, jer prije godinu dana su po istom principu predstavili Dragster 500 GP, koji očito neće u proizvodnju. Ali ništa zato, jer novi Dragster 559 Twin izgleda još strašnije. Dvocilindrični agregat od 550 ccm smješten je u rešetkastom okviru i uparen sa 6 brzinskim mjenjačem, završni lanac je riješen lancem, a naprijed su Brembo radijalna kliješta, upside-down vilica promjera 48 mm te aerodinamična krilca. I bilo bi to impresivno i za kakav motocikl, a ovo je (ipak) skuter, najekstremniji kojeg je svijet dosad vidio.

KAWASAKI Z7 HYBRID & NINJA 7 HYBRID

Može li Ninja 7 Hybrid s (ukupno) 69 KS krenuti s mjesta brže od Ninje ZX-10R s 203 KS? U Kawasakiju tvrde da može, ako ste u Sport-Hybrid i uključili ste tzv. e-boost, koji dođe kao svojevrsni električni turbo. Uzmite samo u obzir da e-boost možete koristiti samo u intervalima od 5 sekundi. No i inače elektromotor pomaže benzincu od 451 ccm, a to čini još i više u Eco Hybrid modu. A tu je još i EV mod, u kojem do određene brzine i na kraće udaljenosti ide samo na električni pogon, tako da punica ne čuje kad ste se vratili kući. Baterija od 1,3 kWh je ispod sjedala i ne može se puniti preko utičnice, ali ovo je svejedno prvi ozbiljan motocikl na hibridni pogon, koji bi u intervalima od 5 sekundi trebao juriti kao „desetka“, a ostatak vremena trošiti gorivo kao 250-ica.

YAMAHA XSR 900 GP

U redu, tehnika je poznata, jer aluminijski okvir i trocilindrični agregat sa 119 KS preuzima od nakeda MT-09. Ali baš to je odlično, jer je predstavlja garanciju za odlične vozne osobine. A sve je utoliko zanimljivije što XSR 900 GP nije samo retro verzija spomenutog nakeda, nego istovremeno dođe i kao njegova sportska varijanta. Upravljač je dovoljno nizak da su vam zbog toga opterećene ruke, ali zato nostalgični oklopi (donji dio se može doplatiti) sigurno pružaju zaštitu od vjetra. Uglavnom, nemamo ništa protiv scramblera i café racera, ali nadamo se da će se jednog dana XSR 900 GP pokazati prekretnicom, nakon koje su retro motocikli počeli odavati počast kultnim sportskim motociklima iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Više o ovim novitetima (i još njih 70-ak drugih) predstavljenima na EICMA sajmu u Milanu, pročitajte u novom broju Moto Pulsa.

S polovicom agregata iz Panigalea 1299, Ducatijev jednocilindrični supermoto želi biti najluđi od svoje vrste. Znamo cijenu!

Dizajnom možda i podsjeća na Hypermotard 950, ali Hypermotard 698 Mono je bitno drugačija zvjerka, jer umjesto V2 agregata ima tek jedan cilindar. Samo kakav! Pojednostavljeno, riječ je o polovici iznimno moćnog agregata iz nekadašnjeg Panigalea 1299. Od njega preuzima klip, titanske usisne i ispušne ventile s dezmodromikom, te još štošta drugo.

Provrt cilindra od čak 116 mm je u ovom slučaj uparen s hodom klipa produženim na 62,4 mm, kako bi se dobila zapremina od 659 ccm. Iz toga je izvučeno 77,5 KS, što je rekordna vrijednost za serijski jednocilindrični motocikl. Težina je samo 151 kg, bez goriva.

Na lagani čelični okvir nadovezuju se Marzocchi prednja i dvokraka stražnja vilica, kotači su lijevani, dok su kočnice Brembo, s jednim prednjim diskom. Cijela konstrukcija motocikla je podređena tome da se može što dublje nagnuti u zavoj, pa utoliko bolje što je Hypermotard Mono opremljen i najmodernijim te doista brojnim elektronskim pomagalima, koja omogućuju atraktivna zanošenja motocikla i na kočenjima i kod ubrzanja. Kako se štedjelo na svakom gramu, tako ovaj Mono ima LCD ekran od samo 3,8 inča. Cijena je 13.890 eura za osnovni model i 14.890 eura za RVE verziju, a više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Novi GS je u vožnji svakako uglađeniji i snažniji, te okretniji i opremljeniji, ali je li malo izgubio na šarmu simpatičnog grubijana?

Dok mu tek prilazite, prvo uočavate da je R 1300 GS bitno kompaktniji od svog prethodnika. Da ne znate bolje, komotno bi mogao proći kao kakav 900 GS. Sličan dojam ostavlja i kod manevriranja na mjestu ili polukružnog okretanja, gdje je svakako okretniji i upravljiviji od dosadašnjeg modela R 1250 GS.

Istovremeno, položaj za visokim i širokim upravljačem odiše dojmom pravog, udobnog i velikog motocikla. Zaštita od vjetra je vrlo dobra, s time da smo vozili primjerak s većim vjetrobranom, koji je i utoliko praktičniji što je elektronski podesiv, šteta je samo što za tu radnju treba ući u izbornik.

Razvijanje snage je iznimno linearno u čitavom rasponu brojeva okretaja, pa tako novi bokser od 1.300 ccm bitno uglađenije radi na najnižim brojevima okretaja. U odnosu na prethodnika, nedostaje mu malo navale okretnog momenta koja se kod modela 1250 osjeti kod dodavanja gasa na, recimo, 3.000 o/min, ali zato sa svojih 145 KS primjetno odlučnije juri u gornjoj polovici brojeva okretaja. Novi mjenjač još uvijek ima u sebi malo grubosti, ali je na ovom modelu ipak daleko bolji, te se isplati doplatiti za obostrani quickshifter.

Zvuk novog boksera je drugačiji, a vibracija gotovo i nema, što vožnju čini još ugodnijom. Pa ako bi se ljubiteljima dosadašnjih boksera moglo učiniti da ovom potpuno novom modelu nedostaje doza sirove grubosti, moglo bi vam se svidjeti što R 1300 GS u sebi ima još i malo više sportskog duha, a istovremeno je i opremljeniji i bitno uglađeniji od prethodnika. Više konkretnih dojmova iz prve vožnje doznajte uskoro, u nadolazećem broju Moto Pulsa.