Novosti

Rimac Automobili su na sajmu u Ženevi predstavili najnoviju evoluciji elektro-bicikla, sposobnog dohvatiti 90 km/h.

Vjerojatno ste se ovih dana naslušali patetičnih izjava TV prezenterica o tome kako je baš elektro-super-automobil hrvatske tvrtke Rimac Automobili bio najveća zvijezda automobilskog sajma u Ženevi. Jasno da to baš i nije bilo tako, no nema sumnje da su automobili Concept One i Concept S doista plijenili pažnju svjetskih medija, te da su takvom visokotehnološkom poslasticom Rimac Automobili na najbolji način promovirali zemlju koja je, inače, toliko napredna ne zna proizvesti ni pošteni komad namještaja.

Njihov novi Concept_S je doista vrijedan divljenja, već i zbog same činjenice da razvija 1.018 kW, dakle više od jednog megawata. U prijevodu, to je 1.384 KS, navodno dostatnih da za Concept-S za samo 13,1 sekundi ubrza od 0 do 300 km/h. Da dobro ste vidjeli, od 0 do 300 km/h, a na tom će putu 200 km/h dohvatiti za manje od 6 sekundi, što je možda i kraće od vremena potrebnog da pročitate ovu rečenicu.

No, mi ne bi imali izgovor da pišemo o ovom automobilu da pokraj njega nije bio izložen i Greyp G12 Concept_S, najnovija evolucija električnih bicikala, koji su također proizvod tvrtke Rimac Automobili, te su dosad, bez obzira na paprenu cijenu, prodani u 26 zemalja na 5 kontinenata. U odnosu na G12 predstavljen prošle godine, verzija Concept_S donosi manju težinu, niže težište, kapacitetniju Li-ion bateriju i snažniji elektromotor od 12 kW (16 KS).

Skinute su i sve blokade pa bi tako Greyp G12 Concept trebao postići 90 km/h, pri čemu nema nikakve potrebe da okrećete pedale. Zapravo, možda je i vrijeme da jednostavno skinu te pedale, pa da konačno dobijemo i moto industriju.

Springfield je bagger izvedba dobro poznatog Chiefa. Ali i nešto više i teže od toga.

Kad novi model nazovu Springfield, onda ne odaju počast mjestu radnje u crtanom serijalu The Simpsons, nego rodnom mjestu Indiana. Važnije od toga je da sa Springfieldom popunjava rupu za koju dosad nismo ni znali da postoji, budući smo naivno mislili da im je sasvim dovoljan i slično koncipirani bagger Chiftean. Valjda je stvar u tome što Chiftean ima plastičnu prednju kupolu s kojom napada Harley-Davidson Street Glide, dok Springfield ima veliki prozirni vjetrobran kao Harley-Davidson Road King.

Pritom ne može biti slučajno da se, baš kao i na Road Kingu, vjetrobran i tvrdi bočni koferi mogu neprimjetno skinuti, nakon čega postaje još očitije da je Springfield samo bogatije opremljena verzija Chief Classica. No, iz Indiana poručuju da su za Springfield razvili drugačiji okvir, kako bi korisna nosivost porasla na respektabilnih 242 kg.

Dakako, porasla je i težina samog motocikla koji u ovoj izvedbi broji 372 kg, bez prtljage i tekućina, što opet ne bi trebao biti preveliki problem za Thunder Stroke 111 agregat od 1.811 ccm. Taj V2 stroj i dalje pri samo 2.600 okr/min oslobađa čak 139 Nm, koje onda multipliciraju 6 brzinski mjenjač i remenski završni prijenos.

Ako pak vozač izgubi ravnotežu pri manevriranju na mjestu, možda mu pomognu cjevasti štitnici na boku motocikla, a u seriji dolaze i podesive platforme za noge suvozača, tempomat, senzor pritiska u gumama i dodatna svjetla. Na još bogatijem popisu dodatne opreme ističu se niži vjetrobran , grijana sjedala i ručice, Remus ispušni sustav... I bez toga predviđena cijena za Europu iznosi paprenih 27.000 eura, što onda još treba dodatno začiniti i našim trošarinama.

Priznajemo, nismo ga shvatili previše ozbiljno, no čini se da terenski skuter kreće u serijsku proizvodnju.

Honda je City Adventure Concept predstavila na prošlom EICMA sajmu u Milanu, no nismo mu pridavali preveliku pozornost, smatrajući da je samo riječ o stilskoj vježbi. Zamaskirani testni prototip koji je nedavno uhvaćen u oku kamere na ulicama Rima pokazuje da smo bili u krivu i daje naslutiti kako bi već na idućem EICMA sajmu, ako ne i prije, mogli vidjeti i serijski proizvod.

Moglo bi se činiti da koncept enduro-skutera nema logike, no kako mu i samo ime govori, City Adventure nije zamišljen kao off-road vozilo, nego ga gradski terenac, koji bi s ovjesom dugog hoda trebao ponuditi udoban prijevoz i na lošem asfaltu. Iako službenih podataka nema, za pretpostaviti je da se City Adventure bazira na Hondinom križancu Integra, u odnosu na kojeg se, osim po robusnijem i bitno atraktivnijem dizajnu, već na prvi pogled razlikuje i po upside-down vilici te dvostrukim prednjim diskovima, koji su uz to na testnom prototipu bili upareni s radijalnim kliještima.

Za pretpostaviti je da će se City Adventure nuditi i u DCT verziji s (polu)automatskim mjenjačem s 2 spojke, a testni prototip je bio opremljen i štitnicima za ruke, kao i žbičanim naplatcima te visoko podignutim ispušnim sustavom, dok su gume ipak manje grube od onih na konceptu. Uglavnom, sve upućuje na to da bi konačni proizvod mogao biti sasvim sličan onome što smo već (pre)vidjeli u Milanu.

Popularni MT-09 je upravo dobio kontrolu proklizavanja i uglađeniji odgovor na dodavanje gasa. Ostalo je ionako bilo dobro.

Originalno predstavljen prije tri godine, trocilindrični MT-09 je proteklu 2015. završio kao treći najprodavaniji motocikl u Europi, iza neprikosnovenog BMW-a R 1200 GS i sestrinskog MT-07. Dakle, još uvijek je u odličnoj tržišnoj formi, no svejedno je upravo podvrgnut elektronskom zatezanju bora, s kojim je kupio još malo vremena prije odlaska pod nož i temeljitijeg redizajna.

Uglavnom, najvažnija novost je da je MT-09 nadograđen elektronskom kontrolom proklizavanja, koja je naslijeđena od modela MT-09 Tracer i XSR 900, a nudi dvije razine rada i mogućnost isključivanja. Po uzoru na ta dva modela su ažurirane i tri ponuđene mape razvijanja snage, pa bi tako MT-09 sada trebao biti bitno manje nervozan kod dodavanja gasa, što je bila jedna od rijetkih zamjerki dosadašnjem modelu.

Ostale rubrike ostaju nepromijenjene, a i cijene bi trebale ostati na istoj razini, pa je tako MT-09 dostupan za 72.500 kuna, odnosno za 67.900 kuna ako se radi o verziji bez ABS-a. S naslijeđenih 115 KS i 189 kg (191 kg s ABS-om), ažurirani MT-09 će i dalje biti u samom vrhu po omjeru snage, težine i cijene.

Victory Octane je „frizirana“ verzija zabavnog Indiana Scout. 103 KS i manje od 4 sekunde do 100 km/h potvrđuju status sportskog cruisera.

U velikoj Polaris obitelji, marka Victory bi trebala biti zadužena za privlačenje nešto mlađe klijentele željne agresivnijih cruiser motocikala, dok bi Indian trebao ciljati na ljubitelje teške klasike. Ta je ravnoteža poremećena kad je predstavljen Indian Scout, koji je s tekućinom hlađenim agregatom i aluminijskim okvirom brojao 100 KS i 256 kg, te je kao takav bio veći sportaš i od najagresivnijih Victory modela koji imaju nepunih 90 KS i teže približno 300 kg, ljubaznošću zrakom i uljem hlađenog agregata te čeličnog okvira.

Ne bi li stvari ponovo sjele na svoje mjesto, u Polarisu su odlučili iskoristiti vrlo dobar Indian Scout (vidi test u 149. broju Moto Pulsa) kao bazu za razvoj dosad najagresivnijeg Victory modela. Navodno Indian Scout i novi Victory Octane dijele samo trećinu dijelova, no čine to tamo gdje je najvažnije, odnosno u području V2 agregata i aluminijskog okvira.

Pritom je modernom V2 agregatu za ovu priliku povećan provrt za 2 mm, čime je zapremina porasla sa 1.130 ccm na 1.179 ccm, a tome su pridodane i nove bregaste osovine kao i drugačije podešena elektronika. Imajući sve to u vidu, bilježi se relativno skroman skok sa 100 na 103 KS pri nepromijenjenih 8.000 okr/min, no i to je, u kombinaciji sa mršavljenjem na 243 kg (13 kg manje od Scouta), bilo dovoljno da se ubrzanje od 0 do 100 km/h spusti na manje od 4 sekunde.

Za razliku od Scouta koji se kotrlja na kotačima promjera 16 cola, novi Octane ima veće lijevane naplatke i niskoprofilnije gume dimenzija 130/70-18 sprijeda i 160/70-17 straga, no to u bitnome ne mijenja dojam da je ovaj Victory i vizualno sličan Indianu, pri čemu ih je iz daljine najlakše razlikovati po implementaciji maskice oko prednjeg svjetla.

Iako je objavu ovog noviteta Victory popratio i s nekoliko atraktivnih akcijskih fotografija (vidi donju galeriju) kakve inače ne vežemo uz američke crusier motocikle, moramo priznati da smo da smo - nakon pretpremijere u obliku natjecateljskog prototipa Project 156 za Pikes Peak utrku - očekivali kako će novi Victory biti ipak nešto više udaren na sportsku stranu, odnosno da će koketirati s naked filozofijom. No, to još ne znači da nas takvo što ne čeka u budućnosti.

Ovo je Spyder sa 150 KS kakvog smo oduvijek željeli vidjeti. I kakvog nikada nećemo voziti.

O Can-Am Spyderu postoje podijeljena mišljenja, koja su među motociklistima uglavnom negativna. No, druženje s bilo kojim Spyder modelom je zanimljivo vozačko iskustvo, najveći je problem u tome što vam elektronska pomagala ne daju da se vozite po rubu. Jednostavno, ako niste te sreće da vam vozačica Corse oduzme prednost, na Can-Am triciklima nemate previše razloga za lučenje adrenalina.

Ovaj koncept bi trebao riješiti taj deficit po pitanju uzbuđenja. Kao što to njegovo dugačko ime i sugerira, Spyder F3 Daytona 500 Turbo je opremljen turbopunjačom uz čiju pomoć trocilindrični agregat od 1.330 ccm umjesto standardnih 115 KS pri 7.250 okr/min razvija 150 KS pri 6.800 okr/min, što je dovoljno da od 0 do 96,5 km/h ubrza za 4,3 sekunde. Svoj obol svemu tome daje i posebno izrađen „protočni“ 3 u 3 auspuh slovenskog Akrapoviča, a tu je i obilje drugih detalja koji su izmijenjeni u odnosu na standardni F3, od sportskih Fox amortizera, preko posebnih LED svjetala do prednjeg spojlera u stilu NASCAR automobila. Zašto baš u tom stilu? Zato jer je Can-Am postao glavni sponzor NASCAR momčadi za koju voze Jeffrey Earnhardt i Bobby Labonte.

No, ono što, barem po našem mišljenju, ovaj koncept čini potencijalno zanimljivim je ugradnja bitno manje restriktivnog elektronskog paket koji konačno dopušta i bočno proklizavanje stražnje gume, čak i do te mjere da je moguće pisanje krugova. Ipak, teško da će taj softver prebaciti na serijski model. U strahu da će ih tužiti prvi Amerikanac koji bi bio katapultiran sa sjedala, pravna služba Can-Ama to nikad ne bi dopustila ugradnju takve liberalne elektronike, prije bi odobrili ugradnju turbopunjača. No, što je snaga s previše kontrole?

Honda je radikalno redizajnirala MSX 125 te tako stvorila najmanji i najštedljiviji streetfighter sa zastrašujućih 8 KS.

Iako je od 2013., kad je predstavljen, prodan u impresivnih 300.000 primjeraka, Honda je pripremila već drugo „ažuriranje“ malenog gradskog motocikla MSX 125. U prvom pokušaju su ionako štedljiv zrakom hlađeni agregat učinili još štedljivijim, a sada su se odlučili poigrati dizajnom.

Tako je MSX 125 dobio potpuno novo lice i bitno agresivniji imidž kroz ugradnju originalne i atraktivne prednje maskice. To se rješenje čini dostojnim ugradnje i na neki streetfighter motocikl, a upečatljivost pridonosi i to što je svjetlo izrađeno u LED tehnologiji. U skladu s time je redizajniran i ostatak motocikla, pa su tako spremnik goriva i plastične oplate dobile bitno oštrije linije, dok dosad podignuti ispušni sustav više ne završava ispod samog repa, nego je skraćen i spušten na klasičnu poziciju.

Novi MSX 125 bi trebao krenuti u prodaju početkom proljeća, a iako službene fotografije nisu popraćene i konkretnim tehničkim podacima, za pretpostaviti je da neće biti osjetnijih promjena u odnosu na dosadašnji MSX čije je malene kotače od 12 cola pokretalo nepunih 8 KS. Dakle, ovo nije streetfighter s kojim bi se trebali previše bahatiti dok zauzimate „pole-position“ na semaforu.

Mantra Indiana je „Bottles and Throttles Don't Mix“. Otud valjda bačve umjesto boca viskija na fotografijama nove verzije Chiefa.

Indian je udružio snage s poznatim američkim proizvođačem alkoholnih pića, kako bi nastala ograničena serija posebnog modela nazvanog Jack Daniels Chief Vintage. U odnosu na standardni Chief (koji je iznenađujuće uglađen i udoban za jednog ovakvog custom teškaša, pravi nježni div) ova se posebna serija razlikuje po tome što su brojni elementi dodatne opreme postali serijski, a tu je i posebna „Jack Daniels“ kombinacija boja, kao i pokoji logo u čast tog proizvođača, uključujući i onaj koji se odnosi na njihov najpoznatiji proizvod Old No. 7 Tennesse Whiskey.

Motocikl će biti predstavljen na nadolazećem Daytona Bike Weeku, a prvi proizvedeni primjerak će biti prodan u dobrotvorne svrhe. Inače, iako je riječ o ograničenoj seriji, u Indianu još ne znaju koliko bi to točno komada trebalo biti, pa onda ne znaju ni koliko će ih završiti u Europi. Ali zato znaju da niti jedan neće sletjeti u Francusku.