Preminuo je Ivano Beggio – osnivač Aprilije

Ivan Beggio otvorna

Prvo je 1975. godine osnovao natjecateljski odjel, a onda je 1980. započeo proizvodnju motocikala male zapremine. Ostalo je povijest.

U 74. godini života preminuo je Ivano Beggio, čovjek koji je praktično iz ničega stvorio Apriliju. U nastavku vam prenosimo priopćenje iz tvrtke Piaggio Hrvatska.

Milano, 13. ožujka 2018. – Piaggio Grupa i Aprilia s ljubavlju i poštovanjem prisjećaju se Ivana Beggia, osnivača Aprilije, koji je preminuo u dobi od 73 godine.

Roberto Colaninno, predsjednik Piaggio Grupe (čiji je Aprilia dio od 2004): “Ivano Beggio uspio je kombinirati vještinu i hrabrost poduzetnika te kreativnost i istinsku strast prema motociklima. Bio je vizionar ispred svog vremena i izvanredna kombinacija ovih čimbenika omogućila mu je da stvori, gotovo iz ničega, jednu od najsjajnijih priča talijanske motociklističke industrije, i da ostvari snove. Natječući se u utrkama i unaprjeđujući marku Aprilia najbolji je način da mu odamo počast.”

Romano Albesiano, sportski direktor Aprilia Racinga: “Morate razmisliti o prvacima koje je Aprilia odgojila i pobjedama koje je sakupila kako bi shvatili važnost projekta Ivana Beggia. Razmišljati o tome da izazovete Japance na stazi, ići protiv najvećih svjetskih proizvođača i krenuti od nule te na kraju pobijediti, znači uložiti mozak i dušu zajedno. Sjajne upravljačke vještine i puno ljubavi prema našem svijetu”

Također ga se sjeća i svjetski prvak Max Biaggi, koji je 1992. započeo svoju brilijantnu karijeru s Ivanom Beggiom i Aprilijom: “Ivano Beggio je bio dio mog života kao sportaša, svojevrsni otac u utrkama. Dao mi je svoje povjerenje i konkurentni motocikl kad sam nakon osvajanja europskog prvenstva, također na Apriliji, bio tek malo veći dječak. Birao je hrabro, ali inteligentno. Također se još dvije stvari sjećam kod Ivana Beggia; znao je kako veliku strast iskoristiti za svoje vještine kako bi uvijek pronašao snagu i energiju za iskorak. Ovo je također bilo korisno u ostvarenju mnogih mojih pobjeda s Aprilijom.”

Ivano Beggio, rođen je 1944., a svoju strast razvijao je u očevoj tvornici bicikala ručne izrade Aprilia, šireći i unaprjeđujući proizvodnju te uvodeći motocikle i skutere.
1975. oformio je mali tim za proizvodnju trkaćih motocikala koji su se brzo, zahvaljujući tehničkim inovacijama, proslavili te su 1977. godine osvojili talijansko motocross prvenstvo u kalsama 125 i 250. Od 1980., Aprilia je počela sa serijskom proizvodnjom motocikala male zapremnine (50 i 125), lansirala je s velikim uspjehom estetski i tehnološki inovativne modele za tržište gradske mobilnosti. 1991., Scarabeo, prvi skuter s velikim kotačima na europskom tržištu, 1992., prvi dvotaktni skuter i motocikl s katalizatorom, a 1998. je ulazi u segment velikih motocikala s modelom RSV Mille.

U svjetskom Moto GP prvenstvu, gdje je debitirala 1995. u klasi 250, Aprilia je na vrh dovela prvake kao što su Max Biaggi, Marco Simoncelli, Valentino Rossi, Casey Stoner, Alvaro Bautista, Loris Capirossi, Marco Melandri, Manuel Poggiali i Alessandro Gramigni.

S 294 Grand Prix osvojenih utrke u svjetskim prvenstvima od 1987. do danas, Aprilia drži rekord među europskim proizvođačima s najviše naslova u povijesti. Uz ove pobjede, Aprilia ima 54 svjetske titule, 38 u svjetskom prvenstvu (20 u klasi 125 i 18 u klasi 250), 7 u Superbike-u (dvostruka titula za vozača i proizvođača 2010.,2012. i 2014, proizvođača 2013.) i 9 u off-road natjecanjima (7 u Supermotu i 2 u Trialu). Aprilia vitrina s trofejima uključuje i 2015 Superstock 1000 FIM Cup, koji je na RSV4 RF osvojio Lorenzo Savadori, koji se trenutno natječe s Eugeneom Laverrtyem u svjetskom Superbike prvenstvu.

Ivano Beggio unutarnja

  • Objavljeno u NOVOSTI

Preminuo je Ralf Waldmann

Ralf Waldman

Dvostrukog viceprvaka klase 250 pamtimo po nevjerojatnoj pobjedi iz 2000. i borbama s Biaggijem.

U 52. godini života preminuo je Ralf Waldmann, vjerojatno od posljedica srčanog udara. Tako je iznenada otišao sjajan trkač, ali i jedno od najsimpatičnijih lica nerijetko nemilosrdnog svijeta Grand Prix utrka.

Uvijek nasmijani Nijemac je tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća slavio 20 puta, što ga čini vozačem s najviše pobjeda bez i jednog osvojenog naslova u bilo kojoj klasi. A s Hondom je bio dva puta tako blizu u klasi 250. Prvo je 1996. izgubio titulu od Biaggia za samo 6 bodova, da bi 1997. taj isti Biaggi bi bolji za samo 2 boda.

Nakon toga je jednu sezonu vozio u klasi 500 za upravljačem Modenasa KR3, da bi se 1999. vratio u klasu 250 s Aprilijom, te 2000. godine, u svojoj posljednjoj sezoni, u Doningtonu odvozio utrku po kojoj će ga se najduže pamtiti. Po promjenjivom vremenu, Waldman se odlučio za kišne gume, no u prednosti su bili oni na slickovima. Tako je nakon 17 krugova bio tek petnaesti, imao minutu i 40 sekundi zaostatka za Jacqueom, koji je već došao sasvim blizu tome da ga prijeđe za cijeli krug.

A onda je počela kiša. Waldman je bez problema bio i desetak sekundi brži po krugu i brzo se probijao kroz poredak. Na ulasku u posljednji 27 krug bio je već treći, ali s 12 sekundi zaostatka za Jacqueom. Svejedno je u nevjerojatno napetoj završnici uspio sustići Francuza, proći ga na ciljnoj ravnini, te pobijediti s 0,3 sekunde prednosti.

Nakon te sezone je otišao u vozačku mirovinu, da bi kao zamjena odvozio dvije utrke s Aprilijom 2002. godine, pa onda 2009., tada već s 43 godine na plećima odvozio jednu utrku za Kiefer Racing (na slici). Nakon vozačke karijere radio je i kao televizijski MotoGP komentator, a postao je i dioničar MZ-a u neuspjelom pokušaju da oživi tu marku.

In memoriam: Angel Nieto (1947-2017)

AngelNieto1

Legendarni Španjolac i vlasnik 12+1 titule svjetskog prvaka preminuo je nakon prometne nesreće s četverociklom na Ibizi.

Ova godina je doista tragična za velike šampione. Nakon što je Hayden preminuo od posljedica nesreće na biciklu, Biaggi je jedva izvukao živu glavu nakon nesreće sa supermotom, a sada je otišao i veliki Angel Nieto, kojeg je krajem srpnja na Ibizi udario automobil dok je bio za upravljačem četverocikla. Iako je odmah poslije nesreće bio stavljen u induciranu komu, prognoze za opravak su bile dobre, no stanje mu se naglo pogoršalo...

Angel Nieto nije bio samo jedan od najvećih svih vremena, a svakako najveći kad su u pitanju „male“ klase, nego je svojim uspjesima popločio put današnjoj gotovo totalnoj dominaciji španjolskih vozača. Njegova karijera je započela s 12 godina, kada si je kao praktikant znao „posuditi“ motocikle klijenata mehaničarske radionice i juriti ulicama Madrida. Ubrzo je počeo nastupati u utrkama španjolskog prvenstva, a onda se s tvorničkim Derbi motociklima povremeno pojavljivati na Grand Prix utrkama u tadašnjoj klasi do 50 ccm.

Svoj prvi naslov je osvojio 1969. godine i to sa samo jednim bodom prednosti. I idućih nekoliko titula će osvajati u dramatičnim završnicama, a do kraja karijere će osvojiti 6 naslova u klasi 50 i još 7 naslova u klasi 125. Dakle, njih ukupno 13, iako je praznovjerni Nieto uvijek govorio da je osvojio 12+1 naslov.

Njegova se uspješna karijera protegnula od 1964. do 1986. godine i tijekom tog razdoblja je osvojio ukupno 90 pobjeda, po čemu je treći na listi svih vremena, iza Agostinija i svog dobrog prijatelja Rossija. Osim toga, Angel Nieto je jedni koji je osvajao naslove za upravljačima čak 5 različitih marki motocikala, proslavivši španjolske proizvođače Derbi i Bultaco, ali i Garelli, Minarelli i Kreidler.

I nakon što je objesio kacigu o klin, Angel Nieto nije nikuda otišao nego je postao uspješan vođa momčadi, TV komentator i općenito dobri duh Grand Prix prvenstva. U taj je svijet uveo i svoje sinove, i kao vozače i kao poslovne ljude koji žive od svjetskog prvenstva. Njima će i najviše nedostajati, no u kompletnom „paddocku“ će se osjetiti praznina koju je iza sebe ostavio uvijek nasmijani Angel, koji se nikad nije previše trudio da živi u skladu sa svojim imenom, nego je do kraja ostao vjeran onom fakinu koji je jurcao ulicama Madrida.

AngelNieto2

Preminuo je Nicky Hayden

NickyHayden

Pet dana nakon što je stradao na biciklu, bivši MotoGP prvak Nicky Hayden je podlegao teškim ozljedama.

Trenirajući na biciklu uz samu stazu u Misanu, Nicky Hayden se prošle srijede sudario s automobilom. Iako je od samog početka bilo jasno da je riječ o izuzetno teškim ozljedama glave i prsnog koša, tinjala je nada da će bivši MotoGP prvak odnijeti još jednu pobjedu. Nažalost, u ponedjeljak je prestalo kucati srce jednog od najsimpatičnijih sportaša u svijetu motosporta.

Rođen prije nepunih 36 godina, u velikoj obitelji u kojoj je čak i mama vozila utrke, „Kentucky Kid“ se proslavio na dirt-track stazama, no uspješno se prebacio na asfalt i 2002. postao AMA Superbike prvak. Iduće godine prelazi u MotoGP da bi 2006., kao tvornički vozač Honde, u posljednjoj utrci preoteo titulu prvaka dotad gotovo nedodirljivom Valentinu Rossiju.

2009. godine prelazi u tvorničku momčad Ducatija, da bi 2014. i 2015. opet vozio Hondu kao član momčadi Aspar. Prošle sezone se s Hondom prebacio u Superbike prvenstvo i na utrci u Maleziji ušao u probran društvo vozača koji su upisali i MotoGP i Superbike pobjedu. Tri dana prije tragične nesreće odvozio je posljednju utrku u Imolu i ostao u trenirati u Italiji.

Nicky Hayden nije samo posljednji američki šampion u kraljevskoj klasi. Nicky Hayden je jedan od najpristojnijih ljudi koji su žarili i palili pistama diljem svijeta. Bio je nevjerojatno ljubazan i staložen, dosta izravan u svojim izjavama, ali nikad zlonamjeran, legenda za života, a nekako samozatajan. Jednostavno, teško je zamisliti da se Nicky Hayden ikada ikome zamjerio, a taj je njegov ljudski pristup bespoštednom svijetu utrkivanja bio i jedan od razloga što je odmah po okončanju MotoGP karijere uveden u Dvoranu slavnih.

Iza njega ostaje velika praznina i Moto Puls se pridružuje milijunima onih koji su na bilo kojinačin vezani uz motosport i koji u ovom trenutku izražavaju sućut njegovoj obitelji i zaručnici.

NickyHayden prvak

Umro pisac knjige Zen i umjetnost održavanja motocikla

Robert M Pirsig 1

Umro je Robert M. Pirsig, autor kultne knjige u kojoj se motociklističko putovanje SAD-om isprepliće s filozofijom.

Nije vijest kad netko umre u 88. godini života, ali jest vijest kad je taj netko Robert M. Pirsig. Naime, riječ je o američkom filozofu i piscu, autoru knjige „Zen i umjetnost održavanja motocikla“, koja je stekla kultni status u puno širim krugovima od onih uskih motociklističkih.

Knjiga je gotovo autobiografska i opisuje motociklističko putovanje Pirsiga i njegova sina Chrisa SAD-om, krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Pritom kroz zgode i nezgode s putovanja Pirsig koristi jednostavnost, složenost i funkcionalnost motocikala, zahtjevnost vožnje i održavanja istih, te užitke i strahove koji iz svega toga proizlaze kao zorne primjere u svojim filozofskim raspravama o svemu, a posebno o tome što, zapravo, znači „kvaliteta“.

Kako stranice odmiču tako je knjiga sve manje putopisna, a sve više filozofska te kao takva definitivno ne spada u lako štivo. Potvrđuje to i činjenica da je čak 121 nakladnik odbio tiskati knjigu prije nego je ona 1974. konačno ugledala svjetlo dana i postala milijunski bestseler. Samo pet godina kasnije Pirsigova sina Chrisa brutalno ubijaju ulični pljačkaši u San Franciscu.

Pisac u svojoj u uvodnoj napomeni upozorava čitatelja da knjiga ne sadrži mnogo podataka ni o zen budizmu, ni o motociklima. Međutim, ona se u svom prvom dijelu relativno detaljno bavi anatomijom i načinom funkcioniranja motocikla, a budući se putovanje odvija prije pola stoljeća, ne nedostaje ni odlomaka vezanih uz potrebu za stalnim održavanjem i usputnim popravljanjem motocikla.

  • Objavljeno u NOVOSTI

Preminuo John Surtees

Surtees 7

U 84. godini života preminuo je John Surtees, jedini prvak u motociklizmu i Formuli 1.

U Londonu je mirno, u 84. godini života, umro John Surtees, čovjek koji se natjecao u najopasnijim vremenima Grand Prix i Formula 1 utrka, umalo stradao u strahovitoj nesreći 1965. godine, i izgubio sina 2009. godine u utrci Formule 2.

Zvjezdanu karijeru je započeo 1956. godine dolaskom u MV Agustu, s kojom je odmah osvojio prvi naslov u kraljevskoj klasi, u čemu mu je pomoglo i to što je čak 13 natjecatelja bilo suspendirano. Uskoro je MV Agusta ostala i jedina tvornička momčad, što je Surtees maksimalno iskoristio pa je tako tri godine zaredom, od 1958. do 1960., osvajao dvostruke krune u klasama 350 i 500.

To mu nije bilo dosta i želio je pobjeđivati na tada popularnim pozivnim utrkama, no u ugovoru s grofom Agustom je pisalo da ne smije nastupati na drugim motociklističkim utrkama. Ali nigdje nije pisalo da se ne smije utrkivati s automobilima.

Ljubav s MV Agustom je pukla 1960. godine, u kojoj je osvojio šestu i sedmu titulu prvaka, a paralelno s time počeo voziti i Formulu 1. Tamo je 1963. godine potpisao za Ferrari i već iduće godine postao prvi, jedini i vrlo vjerojatno posljednji čovjek koji je bio svjetski prvak s Grand Prix motociklom i bolidom Formule 1.

Surtees 8

Poginuo je Berto Camlek

Camlek

Na startu utrke u Hungaroringu tragično je stradao poznati slovenski vozač i višestruki prvak Berto Camlek

 

Na startu druge Superbike utrke Alpe Adria prvenstva u Hungaroringu došlo je do nesreće u kojoj je sudjelovalo nekoliko vozača, a u kojoj je u 46. godini smrtno stradao slovenski as Berto Camlek.

 

Berto Camlek ostat će upamćen po svojim nastupima u klasi Superbike, u kojoj je i osvajao nacionalna i regionalna prvenstva, a na vrhuncu karijere, od 2001. do 2006. godine, je odvozio i ukupno 8 utrka svjetskog Superbike prvenstva. Osim po svojom iznimnoj brzini, Berto Camlek će ostati upamćen i po izrazito vedroj naravi.

Motosport: Preminuo je Geoff Duke (1923. – 2015.)

GeoffDuke

Šesterostruki Grand Prix prvak preminuo je u 92. godini života. Geoff Duke je bio jedna od prvih zvijezda motosporta.

 

Iako je izabrao jednu od najopasnijih karijera, i to u vrijeme bubanj kočnica, otvorenih kaciga loših guma i kamenih zidova, Geoff Duke je uspio pobijediti statistiku i, za razliku od mnogih svojih suboraca, doživjeti duboku starost. Ipak, 1. svibnja je nakon 92. godine prestalo kucat srce jedne od prvih zvijezda motosporta.

 

Geoff Duke je prvo bio zaposlenik Nortona, a onda i njihov off-road vozač. No, ubrzo je prepoznat njegov X-faktor na asfaltu, tako da je 1950. godine počeo pisati povijest u Grand Prix prvenstvu. Iako su jednocilindrični Nortoni bili slabiji od četverocilindričnih Gilera, Geoff Duke je znao iskoristiti prednosti novog Featherbead okvira i da nije imao problema s uništavanjem Dunlopovih guma već bi te godine postao svjetski prvak. Ovako mu je u klasi 500 titula pobjegla za samo 1 bod, a u klasi 350 za 6 bodova.

 

Zato je 1951. godine dominirao u obje te klase, a posebno onoj slabijoj, i postao dvostruki svjetski prvak. 1952. godine se ozlijedio na pozivnoj utrci i morao propustiti drugi dio Grand Prix sezone, no ranije 4 pobjede na isto toliko utrka bile su dovoljne da osvoji još jedan naslov u klasi 350. Na kraju te godine je odlučio napustiti Norton, nakon što je britanski proizvođač odustao od razvoja četverocilindričnog motocikla.

 

Uslijedile su tri sjajne godine s Gilerom, tijekom kojih je dominirao klasom 500 i osvojio tri uzastopna naslova svjetskog prvaka. Ipak, paralelno s osvajanjem svog ukupno šestog naslova, Duke se 1955. godine solidarizirao s privatnicima koji su štrajkali i tražili veće novčane nagrade i zbog toga ga je FIM kaznio sa 6 mjeseci suspenzije u prvoj polovici 1956. Iduće 1957. godine se ozlijedio prije početka sezona i zbog toga nastupio na samo posljednje dvije utrke, nakon čega je Gilera, zajedno s Moto Guzzijem i Mondialom, odlučila napustiti Grand Prix prvenstvo.

 

Ostavši bez posla, Duke je za 1958. godinu pripremio Norton motocikle i završio kao treći u klasama 350 i 500, no svjestan da ne može poraziti MV Aguste odlučio se povući u vozačku mirovinu. Uz 6 naslova prvaka ubilježio je i 33 pobjeda, što je sjajna statistika s obzirom na to da je nastupio na svega šezdesetak utrka. Nakon toga se vratio na svoj Isle of Man (na kojem je tijekom Grand Prix karijere odnio šest TT pobjeda) i započeo poslovnu karijeru. Ostat će zapamćen kao možda i prva prava zvijezda motosporta.

Pretplati se na ovaj RSS feed