Novosti

Honda je 2025. obranila čast i time izgubila dio koncesija za 2026. No, je li to uopće problem?

U protekle dvije godine je sve bila stacionarno. Ducati je bio jedini u najrestriktivnijem razredu A, u kojem koncesija, zapravo, i nema, Aprilia i KTM su bili u C razredu, a japanske marke Honda i Yamaha u posljednjem D razredu koncesija, što im je, praktično, omogućavalo i razvoj i testiranje motocikala bez većih ograničenja. Za 2026. se taj ustaljeni poredak mijenja, jer je zbog boljih rezultata u 2025. Honda pomaknuta iz D u C razred koncesija.

U razredu C su one marke koje su zadnjih godinu dana skupile između 35 i 60% od maksimalno mogućih bodova u konkurenciji konstruktora. A Honda je taman dodirnula tih 35%. Štoviše, da je Marini, kao u toj utrci najbolje plasirani vozač Honde, na zatvaranju sezone u Valenciji bio 8., Honda bi bila na 34,89%, odnosno malo ispred praga od 35%. Ali Marini je završio baš kao 7. i tako je Honda završila sezonu s 35,01% od maksimalno mogućeg zbroja konstruktorskih bodova. Pa, iako taj napredak u razred više znači da će u 2026. imati manje povlastica u razvoju i testiranju motocikla, u Hondi su svejedno proslavili to što se konačno miču iz „magareće klupe“. Time su obranili čast, a istovremeno neće previše toga izgubiti u idućoj sezoni.

Naime, glavna prednost D razreda, u kojem i dalje ostaje Yamaha, je mogućnost razvijanja pogonskog agregata tijekom sezone. Međutim, za Hondu zabrana razvoja agregata stupa na snagu tek od prve utrke iduće sezone, što znači da još stignu pripremiti novi agregat za 2026., za razliku od Ducatija, Aprilije i KTM-a. Štoviše, oni su razvoj agregata morali zamrznuti još na početku 2025, što znači da će koristiti iste V4 strojeve s kojima su nastupali prošle sezone. Osim toga, kako 2027. stupaju na snagu nova pravila, s agregatima zapremine smanjene s 1.000 na 850 ccm, tako Honda, sve i da smije, ne bi još dugo razvijala postojeći V4 stroj. Od proljeća, najkasnije ljeta, svi će se proizvođači ionako sasvim prebaciti na razvijanje potpuno novih motocikala za 2027.

Za Hondu ne bi trebao biti preveliki problem ni to što će umjesto 10 moći koristiti 8 agregata tijekom 2026., kao ni to što nakon prve utrke sezone mogu samo jednom mijenjati aerodinamiku, a ne dva puta, kao dosad. Zapravo su puno veće restrikcija vezane uz testiranje, jer više ne mogu imati privatna testiranja na bilo kojoj stazi, nego moraju nominirati tri staze, na kojima ne mogu više testirati stalni MotoGP vozači, nego samo testni vozači. Uz to, tijekom godine mogu na testiranjima potrošiti 220 guma umjesto 260. Ali zadržavaju pravo za šest „wildcard“ nastupa tijekom sezone, pa mogu i na taj način kompenzirati klasična testiranja. To više što Honda ima i doista respektabilan testni tim, u kojem su dojučerašnji MotoGP vozači Aleix Espargaro i Takaaki Nakagami, plus starosjedioc Stefan Bradl.

Sve u svemu, s obzirom da skroz do kraja ove zime još mogu razvijati postojeći V4 agregat, te da će se od ljeta ionako u potpunosti posvetiti razvoju novog motocikla od 850 ccm, prelazak iz magareće klupe, odnosno D razreda koncesija u C razred, im svakako služi na čast, a ne košta ih skoro ništa. S time da smo već sad sasvim sigurni kako će za 2027. dodatno napredovati u B razred, ne zato što mislimo da će Honda toliko poboljšati svoje rezultate da se popne iznad granice od 60%, već zbog toga što će za tu 2027. svi proizvođači biti premješteni u taj B razred, kako bi imali iste uvjete u prvoj sezoni s potpuno novim motociklima od 850 ccm.

SBK iduće godine gubi Topraka Razgatlioglua, ali će biti bogatiji za tri vozača iz MotoGP „paddocka“, koji zajedno imaju 25 GP pobjeda.

Topraka će biti nemoguće nadomjestiti, i u cijelom SBK prvenstvu i u BMW garaži, ali zato će u suprotnom smjeru krenuti dva MotoGP vozača i jedan iz klase Moto2, s time da i on ima nešto iskustva s MotoGP-om. A sve to je i službeno objavljeno gotovo istovremeno, dva dana nakon MotoGP vikenda u japanskom Motegiju i SBK vikenda u Aragonu.

Iako je mogao odabrati i Superbike Yamahu, Portugalac Miguel Oliviera je potpisao ugovor s BMW-om, gdje će dijeliti garažu s već ranije potvrđenim Petruccijem. Inače, Oliviera ima 17 GP pobjeda, od čega njih 5 otpada na klasu MotoGP i sve su ostvarene s KTM-om, od 2019. do 2022. godine. Nakon toga je dvije godine bio za upravljačem satelitske Aprilije, a trenutno vozi za momčad Pramac Yamaha. Kako baš u tu momčad iduće godine dolazi Razgatlioglu, ispada da su Portugalac i Turčin jednostavno zamijenili mjesta.

S Olivierom i Petruccijem, BMW ima potpuno nove Superbike vozače za 2026., a isto vrijedi i za tvorničku momčad Honde. Već se od ranije zna da s Lecuonom i Viergeom neće nastaviti suradnju, a sad je i službeno potvrđeno da su ugovor s Hondom potpisali Britanac Jake Dixon, koji je skupio 6 pobjeda u klasi Moto2, i Tajlanđanin Somkait Chantra, koji ima dvije Moto2 pobjede. Iako je Chantra prošlu Moto2 sezonu završio na tek 12. mjestu, svejedno je 2025. napredovao na mjesto Nakagamija u MotoGP momčad LCR Honda. Dosad je skupio samo 2 boda i zato bi ga iduće godine trebao zamijeniti Brazilac Moreira, ali je Chantra, kao Tajlanđanin, ipak previše važan Hondi, tako da mu pružaju priliku za iskupljenje u Superbike prvenstvu.

I Dixon ima nešto iskustva iz kraljevske klase, jer je 2021. vozio dvije MotoGP utrke kao zamjena u momčadi Petronas Yamaha, a prije svega toga je bio viceprvak u britanskom Superbike prvenstvu. Zanimljivo je da su i Iker Lecuona i Xavi Vierge sa sličnim Moto2 i MotoGP referencama došli u Hondinu Superbike momčad 2022. godine, ali odonda su skupili samo nekoliko podija. Svejedno su se dobro snašli za 2026., pa će tako Lecuona biti na tvorničkom Ducatiju, a Vierge na tvorničkoj Yamahi.

Ovo više nije koncept, nego serijski elektro motocikl koji do kraja 2025. kreće u proizvodnju, kao alternativa benzincima klase 700.

W dolazi od razvojnog slogana „Be the Wind“, N dolazi od naked, a 7 je oznaka za klasu benzinaca kojoj bi ovaj električni motocikl trebao biti alternativa. S time da se za tekućinom hlađeni elektromotor deklarira nominalnih 24,5 KS (18 kW), što je naizgled daleko od te klase 700, ali navodno je u igri i vršnih 67 KS, kao i čak 100 Nm okretnog momenta. Vozačima iz A1 kategorije će se nuditi i model prigušen na 15 KS (11 kW).

Li-ion baterije su integrirane u motocikl, što znači da ih ne možete odnijeti na punjenje, ali zato su kompatibilne s CCS2 brzim punjačima za automobile, pa bi za punjenje s 20 do 80% kapaciteta trebalo dostajati samo pola sata. Preko kućnog punjača 6kVA bi se te iste baterije za manje od tri sata mogle napuniti od 0 do 100%, a prema mjerenjima Honde, to bi trebalo biti dovoljno za 130 km vožnje.

WN7 teži 217 kg, što i nije puno za električni motocikl, a može se pohvaliti jednorukom stražnjom vilicom, remenskim završnim prijenosom, TFT instrumentima od 5 inča, LED svjetlima… Više tehničkih podataka biti će objavljeno početkom studenog, tijekom EICMA sajma u Milanu.

Polubrat Valentina Rossija je nakon MotoGP utrke u Silverstoneu otišao testirati za utrku 8h Suzuke te se pritom teško ozlijedio.

Odmah nakon što je bio kažnjen sa 16 sekundi zbog preniskog pritiska u stražnjoj gumi na MotoGP utrci u Silverstoneu, Luca Marini je poletio za Japan, kako bi tamo testirao tvornički pripremljen Fireblade i nakon toga odlučio hoće li nastupiti na utrci 8h Suzuke. Nažalost, drugog dana testiranja je imao težak pad koji je rezultirao brojnim ozljedama, uključujući i iznimno opasni penumotoraks, što znači da ima zraka između desnog plućnog krila i rebara. To je slična ozljeda onoj koju je u Kataru zadobio Jorge Martin.

Marini je pri padu slomio i prsnu kost, kao i lijevu ključnu kost, iščašio je lijevi kuk, te ozlijedio ligamente u lijevom koljenu. Stabiliziran je te ostaje u Japanu na promatranju tako dugo dok ne bude proglašen spremnim za putovanje, a to, s obzirom na penumotoraks, vjerojatno neće biti skoro. Inače, Marini vrlo rijetko pada. Kao vozač tvorničke momčadi Honda, cijele prošle godine je pao samo 4 puta, a u aktualnoj MotoGP sezoni baš nijednom, te je jedini vozač koji je završio sve utrke. To će se sad, nažalost, promijeniti.

Inače, kako se 8h Suzuke vozi taman negdje u ljetnoj stanci MotoGP prvenstva, brojni su vozači to iskoristili za nastup na toj utrci. Marinijev polubrat Valentino Rossi je tamo pobijedio, a isto je uspjelo prošle godine Johannu Zarcou s Hondom. Prije koji dan je Yamaha objavila da će po prvi put od 2019. imati svoju tvorničku momčad na 8h Suzuke, u kojoj će nastupiti i Jack Miller, koji ove godine u MotoGP-u nastupa za tim Pramac Yamaha.

Slovenska i svjetska motokros zvijezda zbog teške ozlijede ostaje bez šansi za osvajanje nove MXGP titule.

Tim Gajser je skupio 5 titula, od čega čak 4 u kraljevskoj klasi MXGP, a bio je na dobrom putu da osvoji još jednu. Na prvih 6 natjecateljskih vikenda je sjajno krenuo u sezonu i držao vodstvo u ukupnom poretku, koje je u jednom trenutku iznosilo i 50 bodova, no na MXGP utrci u Švicarskoj je ozlijedio rame.

Originalni plan je bio da propusti samo utrke u Portugalu, ali rehabilitacija nije davala rezultata, te su liječnici na kraju došli do zaključka da je potrebna operacija ramena. Iako se ne zna koliko će mu vremena trebati da se vrati utrkivanju, tvornički vozač Honde je svjestan da će zbog zgusnutog kalendara propustiti mnoštvo utrka i da tako ostaje bez svih šansi za osvajanje naslova. Inače, nakon Portugala, vodstvo u ukupnom poretku preuzeo je Romain Febvre s Kawasakijem.

Potpuno nove boje Repsol Honde označavaju novi početak. S Marcom Marquezom su otišli i neki sponzori, ali financije bi svejedno mogle biti u plusu

Nakon godina muke, Honda je za 2024. pripremila potpuno novi MotoGP motocikl, ali i potpuno nove boje. S bitno više plave i crvene, ali i bitno manje „Repsol“ narančaste, novi RC213V predstavlja dramatičan odmak od onog što smo navikli gledati. Za usporedbu, pogledajte donju fotografiju na kojoj su Mir i Marquez u prošlogodišnjoj kombinaciji boja.

A sve je započelo odlaskom Marc Marqueza na Gresini Ducati. S njim je, ali ne i za njim, otišao i Red Bull koji je pojačao svoj angažman u momčadi GasGas za koju vozi Pedro Acosta, poznat i kao „novi Marc Marquez“. Na to upražnjeno mjesto Red Bulla spušten je natpis Repsol, dok se na sredini bočnih oplata, gdje se dosad isticao Repsol, sad nalazi veliki natpis Honda.

Odlaskom Marca Marqueza je španjolska naftna kompanija smanjila količinu sponzorskog novca, ali to, kao ni odlazak Red Bulla, vjerojatno neće ostaviti rupu u financijama Honde. Naime, većinu tog sponzorskog novca, ako ne i sve, trošili su na godišnju plaću Marca Marqueza, koja je iznosila možda i kakvih 20 milijuna eura, ako ne i 25. Umjesto njega, u momčad je došao Rossijev polubrat Luca Marini, koji ih vjerojatno košta samo desetinu tog iznosa, ako i toliko.

Stavka u kojoj bi Honda ipak mogla probiti proračun odnosi se na troškove razvoja potpuno novog motocikla, koji praktično nema dodirne točke sa svojim prethodnicima i inspiriran je MotoGP strojevima europskih proizvođača, posebno Ducatija. Sve je novo, od agregata koji je snažniji, a manje agresivan, do aerodinamičkog paketa.

Vozači kažu da je problem samo u tome što kod dodavanja gasa proklizava stražnja guma, a taj problem je i utoliko značajniji problem jer im je baš to i dosad predstavljalo najveći problem. Shvatili ste, nisu riješili glavni problem. Svejedno, Luca Marini i Joan Mir su optimistični i tvrde da je novi motocikl bitno lakše voziti od dosadašnjeg.

Marc Marquez je ostao iznenađen koliko je, već na prvu, bio brz s Desmosedicijem. Juri li po titulu?

Tog utorka u Valenciji, samo dva dana nakon što je na istoj stazi odvozio svoju (zasad?) posljednju utrku s Hondom, Marc Marquez je bio četvrti najbrži na testiranjima. A bio mu je to tek prvi kontakt Desmosedicijem, pa nije želio forsirati. Uz to, odradio je i najmanje krugova (s izuzetkom ozlijeđenog Aleixa Espargaroa), možda i zbog problema s „arm-pumpom“ kojeg je dotad skrivao. To je samo dalo dodatnog momenta priči kako bi se Marc Marquez s godinu dana starim Ducatijem momčadi Gresini mogao boriti za naslov prvaka u 2024.

Kako ga je ugovor s Hondom vezao do kraja kalendarske godine, do isteka tog roka nije smio ni zucnuti o kvalitetama Ducatjevog MotoGP motocikla, ali nešto je ipak procurilo iz momčad Gresini. Da je zadovoljan vidjelo se po širokom osmjehu nakon skidanja kacige i tad je navodno izjavio kako je impresioniran količinom gripa straga, s time da mora nešto kasnije otvoriti gas jer inače ide preširoko na izlasku iz zavoja. Pretpostavljamo da je to posljedica toga što se zbog odličnog držanja stražnje gume osjetno rastereti prednja guma kod dodavanja gasa, koja onda gubi kontakt s asfaltom, što je problem kojeg s Desmosedicijem ima i sad već dvostruki prvak Bagnaia.

No ako zbog toga i treba malo nježnije otvoriti gas na početku izlaska iz zavoja, nakon toga je Marquez mogao žestoko okrenuti ručicu. To na Hondi u posljednje vrijeme nije bio slučaj, jer se stražnja guma vrtjela u prazno i kad je uspravio motocikl na ubrzanju. Navodno je Marquez izjavio i da s Desmosedicijem mora nešto mekše kočiti jer mu inače bježi stražnji kraj, ali je svejedno zaključio da se Ducati vozi bitno lakše od Honde.

Odmah poslije tih testiranja dao je izjavu za španjolsku televiziju DAZN, koja je s objavom čekala prvi dan 2024. U tom intervju nije želio uspoređivati Ducati i Hondu, ali je priznao da se na Desmosedici privikao i bolje i brže nego što je očekivao. Postigao je dobro vrijeme bez da se posebno trudio, a tvrdi da ima i još dosta prostora za napredak, ne toliko po pitanju brzine, koliko u području konstantnosti i samopouzdanja. Kako obje te stvari, manje-više, dođu same po sebi s pukim nizanjem krugova, konkurencija bi trebala biti nemalo zabrinuta. Dakle, sve upućuje na to da bi nova MotoGP sezona mogla biti itekako zanimljiva. Uostalom, s brojem 93 u prvom planu nikad nije bilo dosadno.

Slegli su se dojmovi, pa je vrijeme da proglasimo novitete koji bi se jednog dana mogli pamtiti kao prijelomni, ili tako nešto.

DUCATI HYPERMOTARD 698 MONO

U redu, teško da će jednocilindrični Hypermotard sa svojih 77,5 KS dramatično promijeniti svijet, ali učinit će ga zabavnijim mjestom. Uz to, ovaj supermoto mogao biti i simbolički itekako značajan za Ducati, jer je za očekivati da na istoj jednocilindričnoj osnovi nastane lagani i sposobni enduro model, a možda budućnost donese i kakav naked ili žuđeni sportski Supermono. U svakom slučaju, Ducati je s ovim novitetom bacio rukavicu u lice KTM-u, a usput je Hypermotard 698 Mono u RVE verziji odnio i titulu najljepšeg motocikla EICMA sajma.

HONDA CB 650 R & CBR 650 R E-CLUTCH

Jasno da se Hondine četverocilindrične 650-ice ne bi našle na ovom popisu samo na temelju toga što su lagano obnovljene i redizajnirane za 2024. Međutim, Hondini inženjeri očito imaju fetiš na mjenjače, pa su osmislili E-Clutch, odnosno elektronsku spojku, kao jednostavniju alternativu njihovom DCT mjenjaču s dvije spojke. S lijeve strane upravljača i dalje postoji klasična poluga spojke, koju možete koristiti, ali i ne morate, čak ni kod kretanja s mjesta, jer će elektronika obaviti posao umjesto vas. Sve što morate je klasičnom polugom mjenjača ubacivati u višu ili nižu, s time da tu možete birati između 3 stupnja tvrdoće. E-Clutch je dio asortimana dodatne opreme za ta dva modela i povećava težinu za 2 kg.

ITALJET DRAGSTER 559 TWIN

Možda se i ne bi trebali nadati previše, jer prije godinu dana su po istom principu predstavili Dragster 500 GP, koji očito neće u proizvodnju. Ali ništa zato, jer novi Dragster 559 Twin izgleda još strašnije. Dvocilindrični agregat od 550 ccm smješten je u rešetkastom okviru i uparen sa 6 brzinskim mjenjačem, završni lanac je riješen lancem, a naprijed su Brembo radijalna kliješta, upside-down vilica promjera 48 mm te aerodinamična krilca. I bilo bi to impresivno i za kakav motocikl, a ovo je (ipak) skuter, najekstremniji kojeg je svijet dosad vidio.

KAWASAKI Z7 HYBRID & NINJA 7 HYBRID

Može li Ninja 7 Hybrid s (ukupno) 69 KS krenuti s mjesta brže od Ninje ZX-10R s 203 KS? U Kawasakiju tvrde da može, ako ste u Sport-Hybrid i uključili ste tzv. e-boost, koji dođe kao svojevrsni električni turbo. Uzmite samo u obzir da e-boost možete koristiti samo u intervalima od 5 sekundi. No i inače elektromotor pomaže benzincu od 451 ccm, a to čini još i više u Eco Hybrid modu. A tu je još i EV mod, u kojem do određene brzine i na kraće udaljenosti ide samo na električni pogon, tako da punica ne čuje kad ste se vratili kući. Baterija od 1,3 kWh je ispod sjedala i ne može se puniti preko utičnice, ali ovo je svejedno prvi ozbiljan motocikl na hibridni pogon, koji bi u intervalima od 5 sekundi trebao juriti kao „desetka“, a ostatak vremena trošiti gorivo kao 250-ica.

YAMAHA XSR 900 GP

U redu, tehnika je poznata, jer aluminijski okvir i trocilindrični agregat sa 119 KS preuzima od nakeda MT-09. Ali baš to je odlično, jer je predstavlja garanciju za odlične vozne osobine. A sve je utoliko zanimljivije što XSR 900 GP nije samo retro verzija spomenutog nakeda, nego istovremeno dođe i kao njegova sportska varijanta. Upravljač je dovoljno nizak da su vam zbog toga opterećene ruke, ali zato nostalgični oklopi (donji dio se može doplatiti) sigurno pružaju zaštitu od vjetra. Uglavnom, nemamo ništa protiv scramblera i café racera, ali nadamo se da će se jednog dana XSR 900 GP pokazati prekretnicom, nakon koje su retro motocikli počeli odavati počast kultnim sportskim motociklima iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Više o ovim novitetima (i još njih 70-ak drugih) predstavljenima na EICMA sajmu u Milanu, pročitajte u novom broju Moto Pulsa.