Ovi modeli Kawasakija se ne prodaju u Europi, ali baš to im daje dodatnu privlačnost.

Uvijek težimo onome što nam je nedostupno, pa bi se tako i ovi probrani Kawasaki modeli, koji se uglavnom nude na američkom i/ili japanskom tržištu, ali ne i u Europi, mogli učiniti i poželjnijima nego što doista jesu. Jer kad bi se kojim slučajem prodavali kod nas, o velikoj većini ovih modela vjerojatno uopće ne bi ni razmišljali, no kada su na ovako sigurnoj udaljenosti, odmah djeluju nekako privlačnije. Hoćemo reći da je među njima lako pronaći novi zgodan izgovor da se ni ove sezone ne kupi motocikl, jer je, eto, „baš ovaj kojeg bi sigurno kupio“, klete li sudbe, nedostupan eurosapiensu.

Odabrali smo pet takvih „ne u EU“ Kawasaki modela i poredali ih obrnutim redoslijedom, od onog nekako najmanje poželjnog do onog kojeg bi najradije (ponovo) vidjeli na europskom tržištu. Vjerujemo da će među njima svatko pronaći jedan model kojeg (ne)bi kupio.

#5 - Kawasaki Z 125 / Z125 Pro

Kawasaki Z125 ima upside-down vilicu, nazubljene diskove, elektronsko ubrizgavanje goriva, digitalne instrumente i dizajn supernakeda. No, ovo je ipak samo mininaked, odnosno zrakom hlađena 125-ica koja se kotrlja na 12 colnim kotačima dostojnim skutera. U osnovi se nudi s automatskom spojkom, no tu je i „sportska“ verzija Pro s klasičnom ručnom spojkom, a u ponudi je i donekle slično koncipirani modeli KSR Pro koji predstavlja mini supermoto. Ako mislite da je baš Z125 ono što vam treba za odlazak na plac, pazite što želite jer to je još uvijek novi model koji nakon američkog stigne doploviti i na europsko tržište. A onima koji ne traže izgovore takve vrste, preporučamo živahni Z250 SL, normalne veličine i razumne cijene.

#4 - Kawasaki Stockman 250

Ne bježimo od toga da je Stockman 250 prvenstveno namijenjen australskim stočarima, no zašto ovakva off-road 250-ica ne bi mogla i nekom ovdašnjem OPG-ovcu poslužiti za tjeranje krava, ovaca ili lopova. Uostalom, djeluje kao da bi mogao biti dovoljno zabavan između dva posla, ali i za vrijeme njih, te je uz to i dovoljno neuništiv za slučaj da ga zaboravite u polju, pa ga pregazi Mile s kombajnom. Jasno, Europljanima je dostupan civiliziraniji KLX 250, ali s njime ne dobijete ovako lijepe nosače za prijevoz sveg živog i neživog, niti izgovor da ne možete kupiti novi motocikl.

#3 - Kawasaki Ninja 400

Nekoć su japanski sportski motocikl klase 400 bili do te mjere privlačni europskim kupcima da se jedan dio njih zaobilaznim putovima uspio nasukati na obalama kontinenta kojem uopće nisu bili namijenjeni. No dvocilindrični Ninja 400 nema ničeg zajedničkog s, recimo, nekadašnjim četverocilindričnim ZXR-om 400, nego je samo kastrirana verzija modela ER-6f, pa kao takav vjerojatno neće biti predmetom „krijumčarenja“. No, razmišljamo što bi bilo kad bi se ovaj agregat od 400 ccm ugradio u tijelo lakšeg i atraktivnijeg Ninje 300. Takav bi hibrid možda bio čak i dostojan naziva ZX-4R, a s 44 KS svakako bliže zakonskoj granici od 48 KS za A2 kategoriju. Osim toga, ogoljela verzija bi imala oznaku Z400, što već ima i povijesnu vrijednost te djeluje barem 50% ozbiljnije od ionako dovoljno ozbiljnog Z300.

#2 - Kawasaki KLR 650

Sjećate li se modela Tengai iz početka 90-ih godina. Ovo je njegov duhovni nasljednik, pri čemu se nije puno toga promijenilo, osim dizajna. Što nije nužno dobra stvar. Ipak, vjerujemo da bi se nakon dužeg privikavanja, možda i žmirenja na jedno oko, ovakav jednostavan i 196 kg težak putni enduro mogao učiniti, ako već ne privlačnim, onda barem zanimljivim europskom kupcu. Gotovo i poželjnim. Barem tako dugo dok ne spoznate da jednocilindrični agregat od 651 ccm istiskuje samo 42 KS. Sad vam odjednom ponovo djeluje nekako čudno, zar ne? Što bi tek rekli da vidite maskirnu kombinaciju boja, ili pak diesel verziju namijenjenu američkoj vojsci.

#1 - Kawasaki ZRX 1200

Kad je prije desetak godina ZRX 1200 R bio član redakcije Moto Pulsa dali smo mu nadimak Debeli. I nismo tu mislili ništa loše. Istina, riječ je o nemalo korpulentnom motociklu teškom 246 kg, što je dovoljan razlog da dobro razmislite hoćete li ga parkirati na nagibu, a i obećanu priču o postupnom smekšavanju grubog mjenjača je vjerojatno doživio tek treći vlasnik. Uglavnom, ovo definitivno nije bio motocikl za metroseksualce, no jednom kada ste uvažili njegovu težinu, ZRX 1200 je zračio sportskim štihom i prava ja šteta što je sredinom prošlog desetljeća ovaj macho motocikl potiho iščeznuo s europskog tržišta, utoliko više što bi njegova retro pojava bila u potpunoj harmoniji s aktualnim trendovima. Dobra je vijest što se još proizvodi u jedva nešto izmijenjenom obliku, loša je vijest što ne vjerujemo da će se vratiti u Europu. A kad bi se prodavao, sigurno bi ga kupili. Možda.