Zbog problema s likvidnošću, talijanska marka je na prekretnici. U MV Agusti nikad nije dosadno.

Nedavno smo primili e-mail iz MV Aguste u kojem najavljuju restrukturiranje. Drugim riječima, pokušavaju opovrgnuti glasine i umanjiti štetu tako da sami priznaju kako, eto, imaju financijskih problema, ali će to uskoro riješiti. Dakako, pritom su cijelu priču dobrano zašećerili brojkama o tome kako im je u 2015. prodaja rasla za 30%, početkom 2016. i više od toga, a po istoj je godišnjoj stopi rastao i ukupni promet, koji je u 2015. dostigao 100 milijuna eura, te je trostruko veći nego samo prije 5 godina. Pa u čemu je onda problem?

Izgleda da su u MV Agusti zagrizli više nego što mogu progutati. Dakle, posljednjih su godina razvijali nove platforme, ulazili u nove segmente i na kraju stvorili široku paletu od dvadesetak modela. Jasno, to im je osiguralo rast, no istovremeno se nisu ni približili planiranoj brojci od 15 do 20 tisuća motocikala godišnje. Umjesto toga su, s tako velikim brojem modela, vjerojatno dohvatili tek kakvu polovicu željenih brojki. To je jedva negdje na razini Moto Guzzija, kojeg ipak financijski pokriva velika Piaggio grupacija, a pet puta manje od Ducatija ili Triumpha. Znači, MV Agusta je jedan od manjih europskih proizvođača, sa relativno širokom ponudom modela, što će reći da se izradi strategije nije pristupalo racionalno. No, kad je to u MV Agusti uopće bio slučaj?

Dakle, u pokušaju prebrzog rasta, MV Agusta se našla u raskoraku između željenog i mogućeg te im trenutno nedostaje živog novca za financiranje proizvodnje te široke palete modela. Imaju kupce, ali više nemaju kreditore koji su voljni ulagati u njihov rast. Što sve dovodi do naizgled paradoksalnog, ali zapravo logičnog mogućeg rješenja. Da bi se izvukli iz poteškoća, u MV Agusti će vjerojatno reducirati paletu jeftinijih trocilindričnih modela - koji se dobro prodaju, ali njihova proizvodnja veže puno financijskih sredstava i garantira skroman profit – i ponovo staviti naglasak na skupocjene četverocilindrične modele, koji se proizvode u malim količinama, te kao takvi traže bitno manje tekućeg novca, a osiguravaju veću zaradu po svakom prodanom primjerku. I, dakako, doprinose pomalo snobovskom imidžu ove marke.

Bilo kako bilo, MV Agusta će se uvelike promijeniti. Tako bi umjesto odličnih 675-ica uvodni model mogao postati potpuno novi Brutale 800 (na slici), koji će se, dakako, nuditi i u posebnim „zlatnim“ verzijama, a od trocilindričnih modela bi mogao preživjeti i skupocjeni Turismo Veloce. Istovremeno, četverocilindrični modeli su sada već zastarjeli, no već se neko vrijeme šuška o potpuno novoj platformi, pitanje samo koliko će ovi financijski problemi odgoditi tu smjenu generacija.

Jasno, preslagivanje palete je samo jedan dio priče. Onaj najvažniji odnosi se na ubrizgavanje nove količine novca kako bi se proizvodnja, koja je trenutno u najmanju ruku usporena, mogla nastaviti. Čini se da AMG, koji drži 25% MV Aguste, nije spreman na dodatne investicije, a svakako ne ako ne postane barem većinski vlasnik. Pokojni Claudio Castiglioni bi vjerojatno na to pristao, računajući kako će još jednom izvesti svoj mađioničarski trik u kojem skupo proda MV Agustu, da bi je koju godinu kasnije ponovo kupio za sitniš, no čini se da njegov sin Giovanni nije spreman pustiti uzde iz ruku.

Navodno je zasad uspio isposlovati zamrznuće duga i tako je MV Agusti kupio još malo vremena. No, u slijedećih nekoliko mjeseci će morati donijeti i neke konkretne odluke i ostaje za vidjeti može li vuk (čitaj: banke) biti sit, a da sve Castiglionove ovce ostanu broju. Dakako, osim onih ovaca koje će sam žrtvovati.