Sad je i službeno. Sa 185 KS titula najsnažnijeg nakeda pripada EBR-u 1190 SX, streetfighter verziji superbike modela 1190 RX.

Kad je nedavno prvi put najavljen, činilo se razumljivim kako će 1190 SX biti strašno blizak sportskom modelu 1190 RX. Međutim, malo tko je mogao pretpostaviti da će biti mehanički potpuno identičan superbike originalu. U osnovi, drugačiji je samo ravan upravljač te minimalističke plastične oplate zahvaljujući kojima je za 2 kg lakši od oklopljenog RX-a.

Budući je vršna brojka ostala na 185 KS pri 10.600 okr/min, to znači dvije stvari; kao prvo, goli SX ima bolji omjer snage i težine od RX-a, kao drugo, s tom konjicom i „mokrih" 188 kg ima i najbolji omjer u svijetu sportskih nakeda. KTM Superduke R ima „samo" 180 KS i 189 kg, bez goriva. Ne čudi stoga da se u EBR-u hvale kako je njihov „streetfighter" zapravo „superfighter".

Ipak, sve to treba uzeti s mjerom. Za početak, SX je mehanički klon RX-a samo zato jer je maloj tvrtki kao što je EBR (ex Buell) zahtjevno i skupo bilo što mijenjati. Zatim, ta premoć na papiru ne znači da je i najbrži, a još manje i najbolji naked. Tragikomični rezultati koje EBR 1190 RX postiže u svjetskom Superbike prvenstvu najbolja su potvrda toga.

Osim toga, SX ostaje rob nekih za EBR tako karakterističnih, ali istovremeno i spornih tehničkih detalja, kao što je obodni disk promjera čak 386 mm, opremljen kliještima s 8 klipova. Iako će u EBR-u reći da je to rješenje lakše i snažnije od uobičajenih dvostrukih diskova, prešutjet će da su na testiranjima natjecateljskog superbike motocikla skinuli čak 3 sekunde kada su posegnuli za klasičnim kočnicama. No, sve to ne znači da na napore Erika Buella da stvori specifične američke sportske modele ne treba gledati sa simpatijama.