Sa starta utrke za VN Španjolske je po tko zna koji put najbolje krenuo Pedrosa i za sobom povukao Rossija. Njih su se dvojica vrlo brzo odvojila od ostatka ekipe, no nezalječeni Rossi nije mogao pružiti ništa više od jalovog pritiska i sve je upučivalo na to da će Pedrosa voditi od početka do kraja.

No, nakon što je zapeo u prometu, u zadnjoj se trećini utrke budi i Lorenzo i započinje svoj pohod na vrh. Prvo šest krugova prije kraja prestiže Rossija, a onda nevjerojatnom brinom sustiže i Pedrosu.

Njih se dvojica u  pretposljednjem krugu dva puta (skoro) dodiruju (ne, ne radi se tu o muškoj ljubavi), a onda samo pola kruga prije kraja Lorenzo preuzima vodstvo i prvi prolazi ciljnom crtom treptaj oka ispred Pedrose i nepunu sekundu ispred Rossija.

Devet sekundi iza Lorenza ciljem kao četvrti prolazi i Hayden ispred timskog kolege Stonera koji nakon problema s traženjem postavki za svoj Ducati ni iz drugog pokušaja nije uspio opravdati status jednog od najozbiljnijih pretendenata na naslov.

Nakon podija u Katru, Dovizioso nije baš briljirao, no bio je dovoljno dobar da skoro cijelu utrku drži šesto mjesto, dok se iza njegovih leđa vodila fanatična borba za sedmu poziciju. Na kraju je to mjesto izborio Kallio na Ducatiju ispred Melandrija, de Punieta, Bautiste, Simoncellija, Edwardsa i Barbere, svi oni u razmaku od samo 4 sekunde.

Aoyama ovaj put nije bio raspoložen tako da sa ogromnim zaostatkom osvojio tek 14. mjesto, dok je posljednji bod pripao Aleixu Espargarou koji je padao, nastavljao, odlazio u boksove i na kraju utrku završio na 15. mjestu s tri kruga zaostatka. Za razliku od njega, Capirossi nakon pada nije ni pokušao podići svoj Suzuki, dok je Spies jednostavno odustao nakon što je zbog problema s prednjom gumom potonuo u poretku.