Motosport

Sam Lowes je promijenio prvenstvo i klasu, ali ne i stare navike, a jednako često je padao i dvostruki SBK prvak.

Ne može se poreći da je Sam Lowes konstantan. 2021. je pao 17 puta, 2022. i 2023. po 16 puta, a ove godine je ponovo skupio 17 padova. No prije je to bilo u Moto2 klasi, a sad u Superbike prvenstvu. Britanac se može „pohvaliti“ i time da je 18 puta pao s MotoGP motocikla, kad je 2017. vozio Apriliju, a onda se 2018. vratio u Moto2 klasu i posrnuo čak 27 puta tijekom te sezone.

S obzirom na tu neslavnu statistiku, i činjenicu da je ove godine bio „rookie“ u Superbike klasi, ne čudi što je završio na vrhu tog poretka. Ali zato iznenađuje što je s njim, sa 17 padova, izjednačen i dvostruki Superbike prvak Alvaro Bautista. To samo potvrđuje koliko se ove godine mučio s Panigaleom V4 R, u pokušaju da obrani titulu.

Pritom su Sam Lowes i Alvaro Bautista bili klasa za sebe, jer su idući vozači na listi skupili po 10 padova, što nije malo, ali je ipak bitno manje od 17. Među tom trojicom su Alex Lowes, brat blizanac Sama Lowesa, Tarran Mackenzie i Andrea Locatelli. Istovremeno, Toprak Razgatlioglu je pao samo dva puta, i to na treninzima u Misanu i Magny Courseu. S time da ga je potonji pad koštao teške ozlijede i propuštanja dva natjecateljska vikenda, što je onda malo odgodilo njegovu drugu proslavu osvajanja titule svjetskog Superbike prvaka, ovaj put za upravljačem BMW-a.

Padalo se i ozljeđivalo kao nikad prije. No tko je padao najviše, tko najmanje, a tko najspektakularnije?

Skupilo se više od tisuću padova u sve tri klase, njih 1.012 da budemo konkretni. I nije to rekord, jer 2022. je zabilježeno 1.106 padova, a 2017. čak 1.126. Međutim, nikad se nije toliko padalo u kraljevskoj klasi. Rekord od 313 MotoGP padova iz 2017. oboren je prošle godine s brojkom od 335 padova, a 2023. je donijela novi rekord od 358 padova.

Što je sve i očekivano, jer ipak je u program dodana subotnja sprint utrka. No ne radi se samo o rekordnom broju padova, nego i o vjerojatno rekordnom broju ozbiljnijih ozljeda. Tako u nijednom od 20 MotoGP vikenda u glavnoj utrci nisu nastupili svi regularni vozači. Uvijek je barem jedan, a često i više njih propustilo utrku zbog ozlijede, tako da su se ove sezone naradili i testni vozači kao njihove zamjene.

Najviše od svih je u kraljevskoj klasi padao Marc Marquez, koji je oborio i vlastiti rekord ubilježivši čak 29 pada. I to u sezoni u kojoj je otvoreno priznao da manje riskira! Osim toga, Marc Marquez nije čak ni odradio kompletnu sezonu, jer je tri natjecateljska vikenda kompletno propustio zbog ozljede, a onda još nije nastupio u nedjeljnim utrkama u Sachsenringu i Assenu.

A koliko je Honda RC213-V za 2023. bio podmukao motocikl, potvrđuje i to što je drugi po broju padova Marquezov timski kolega Joan Mir, koji je 2023. posrnuo 24 puta. S time da je i on zbog ozljeda propustio praktično četiri puna natjecateljska vikenda.

Previše je padao i Aleix Espargaro, koji je s tvorničkom Aprilijom RS-GP poljubio asfalt 23 puta, baš kao i jedini rookie Augusto Fernandez, s KTM-om u bojama GasGasa. Alex Marquez (Gresini Ducati) i Jack Miller (Red Bull KTM), pali su 21 put, a Marco Bezzecchi (VR46 Ducati) točno 20 puta.

Idući na listi su Pol Espargaro, Luca Marini i Jorge Martin sa po 16 padova, pri čemu tu nekako najviše strši mlađi brat Espargaro. Naime, Pol se doista teško ozlijedio već prvog dana sezone u Portimau (slomljena vilica, ozljeda kralježnice, izgubio je 2 cm na visini), zbog čega je propustio kompletan prvi dio sezone, odnosno 8 natjecateljskih vikenda. I svejedno je došao do brojke od 16 padova. S time da je čak 5 puta pao tijekom vikenda u Maleziji, od čega je već u petak 4 puta izletio sa staze.

A tko je padao najmanje? Pecco Bagnaia (Ducati), Franco Morbidelli (Yamaha) i Maverick Vinales (Aprilia) pali su samo 7 puta. Dakle, Bagnaia je na putu do naslova padao i više nego upola manje od svog jedinog konkurenta Jorgea Martina (16). Ali zato se skoro svaki njegov pad pamti, a posebno onaj sa starta utrke u Barceloni, kad je katapultiran s motocikla pod kotače Binderova KTM. Srećom, ovaj mu je prešao samo preko nogu, čime je izbjegnuta tragedija, pa čak i ozbiljnija ozljeda.

I dok je 2023. bila rekordna po broju padova za klasu MotoGP, u slabijim kategorijama je to bila sasvim prosječna sezona. U klasi Moto2 je ubilježeno ukupno 344 padova, s Aronom Canetom na vrhu popisa, dok je u klasi Moto3 bilo 310 padova, pri čemu se najviše puta poskliznuo izuzetno talentiran rookie David Alonso.

Na vrhu popisa su dva rookie vozača, no zapravo je Marc Marquez u prosjeku padao najčešće i najbrutalnije.

Nimalo iznenađujuće s obzirom da je kao dotad tek osrednji Moto3 vozač bačen izravno u MotoGP žrvanj, rookie Darryn Binder je tijekom cijele sezone s RNF Yamahom skupio samo 12 bodova, ali i čak 27 padova, daleko najviše od svih. Napadao se i Marco Bezzecchi, koji je 23 puta „krstio“ Ducati momčadi VR46, ali on je ujedno bio i uvjerljivo najbolji rookie, skupivši 111 bodova.

No čini se da je najteže bilo vozačima Honde RC 213V, koja je ove sezone važila za neuokrotivi motocikl. Pol Espargaro i Alex Marquez su jedva dočekali kraj sezone i kraj angažmana s Hondom, nakon što su obojica pala 21 put, u prosjeku barem jednom po vikendu. A iako Marc Marquez sa zabilježenih 18 padova dijeli peto mjesto s Bastianinijem i Zarcoom, vozačima Ducatija, činjenica je da je on, zbog ozljeda i oporavka od operacije, propustio 7 natjecateljskih vikenda, odnosno više od trećine sezone. Kad to uzmemo u obzir, ispada da je u prosjeku padao 1,38 puta po vikendu, što je, zapravo, gori rezultat i od Darryna Bindera, s prosjekom od 1,35 padova po odrađenom natjecateljskom vikendu.

Novi svjetski prvak Pecco Bagnaia pao je 14 puta, što je točno dvostruko više od broja padova viceprvaka Fabia Quartararoa. I Alex Rins je pao samo 7 puta, ali je svejedno sredinom sezone tri utrke zaredom završio padom. Među stalnim MotoGP vozačima, od Quartararao i Rinsa je manje padao samo Maverick Vinales, koji je tek 2 puta u dvadeset natjecateljskih vikenda „krovirao“ svoju Apriliju, što bi neke moglo dovesti do zaključka da se možda premalo trudio.

Obično se najviše padova skupi u La Mansu, ali ta staza je ove godine na drugom mjestu s ukupno 87 posrtanja, dok se u Portimau tijekom vikenda skupilo njih čak 105. Isto tako, obično je zavoj broj 3 iz Le Mansa (ulazak u šikanu) najkritičniji, ali ne i ove godine, jer je zabilježen 21 pad u prvom zavoju u Sachsenringu. Le Mans je na tom popisu na drugom mjestu ,ali ovaj put sa zavojem broj 7 gdje se izgubila ravnoteža 20 puta, dok je u zavoju broj 4 u Misanu bilo 17 padova.

Ukupno su vozači iz sve tri klase pali 1.106 puta, što znači da je u posljednjih 12 godina ovo bila druga najgora sezona. Međutim, treba uzeti u obzir da se 2022. vozilo rekordnih 20 utrka, dok se, primjerice, 2017. vozilo 18 utrka, pa se svejedno padalo još i više, odnosno 1.126 puta. Najvažnije od svega je da u tih više od tisuću padova ove sezone nisu zabilježene neke neuobičajeno teške ozljede, što pokazuje da je sigurnost vozača na visokoj razini, a strijepi se samo od onih situacija u kojima bi netko mogao biti pregažen. Baš to je u posljednje vrijeme postao veliki problem, uvjetovan i time što zbog izjednačenosti ljudstva i opreme vozači pušu jedan drugom za vrat.

Neki od ovih padova su najbrutalniji, neki najznačajniji, a većina ih je i jedno i drugo. Poredali smo ih kronološki. 

Marc Marquez – Mandalika

Na drugoj utrci sezone, onoj u Indoneziji, Marcu Marquezu su na „warm-upu“ prvo pustile, pa onda naglo zagrizle nove gume, nakon čega je monstruozno katapultiran u nisku orbitu. Pravo je čudo da pritom nije ništa slomio, ali mu se zbog udarca glavom vratio problem s dvostrukim vidom. Mogao je to biti pad koji će okončati njegovu karijeru, a svakako umanjiti šanse da osvoji naslov, ali nije bilo tako. Marc Marquez se brzo oporavio i propustio samo dvije utrke, a pokazalo se da šanse za osvajanje naslova ionako nije ni imao, zbog neukrotivog Hondinog motocikla i problema s rukom koju je slomio još 2020. Zato je nakon Mugella otišao na četvrtu operaciju ruke i čini se konačno riješio taj problem. Onaj s Hondinim motociklom još nije.

Bagnaia, Rins i Nakagami - Barcelona

Da je ispalo malo drugačije, vjerojatno bi rekli da je Nakagami imao savršen start u Barceloni. Ovako možemo konstatirati da je Japanac bio previše nadobudan u pokušaju da nadoknadi desetak pozicija na kočenju za prvi zavoj. A kako smo sigurni da je kriv? Tako što je sudačka komisija konstatirala da nije. U svemu tome, Nakagami je imao sreću u nesreći što se izvukao praktično bez posljedica nakon što je kacigom udario u brzo vrteću stražnju gumu Ducatija. Nakon tog kontakta Bagnaia je pao, a Rinsu je to bila druga utrka zaredom da pada nakon sudara s Nakagamijem. S time da je ovaj put i slomio ruku, te tako, nakon vrlo dobrog starta sezone, izgubio sve šanse da se bori za naslov.

Pecco Bagnaia – Sachsenring

Najmanje brutalan pad na ovom popisu je onaj Bagnaie u Sachsenringu. Dotad je Talijan već srušio sebe i Martina u Kataru, pa pao u Le Mansu nakon što mu je preoteo vodstvo Bastianini, a onda ga je Nakagami srušio u Barceloni. Na ovoj idućoj utrci je Bagnaia pokušavao pratiti bržeg Quartararoa te se izvalio na bok u zavoju broj 1. Da stvar bude gora po njega, Quartararo je pobijedio, pa je tako Bagnaia nakon te utrke imao 91 bod minusa. Nikad nitko nije uspio nadoknaditi ni izbliza toliki zaostatak. Ali uvijek postoji prvi put.

Fabio Quartararo - Assen

Quartararo je u Assen došao u gotovo idealnoj poziciji. Imao je 91 bod više od Bagnaie, a nikad nitko nije uspio nadoknaditi ni izbliza toliki zaostatak. Ali uvijek postoji prvi put. Tako je i Quartararo u pokušaju pretjecanja Aleixa Espargaroa pao prvi put uopće te sezone. A ubrzo potom, nakon što su ga iz garaže vratili na stazu s neispravnim motociklom, pao je i drugi put. Da stvar bude gora po njega, Bagnaia je pobijedio i tako na kraju prvog dijela sezone smanjio svoj zaostatak na 66 bodova. A nikad nitko nije uspio nadoknaditi zaostatak od 66 bodova i postati prvak. Rekord je držao Wayne Rainey iz 1992. godine, no on je imao 65 bodova zaostatka i hvatao je Doohana kojem su u Assenu umalo amputirali nogu, pa se nije ni mogao braniti.

Fabio Quartararo – Aragon

Nakon utrke u Mugellu i četvrte operacije desne ruke, Marc Marquez se vratio u Aragonu i odmah zakuhao kašu. Nakon odličnog starta probio se ispred Quartararoa, a kad mu je proklizala još hladna stražnja guma u zavoju broj 3, nije to bilo ništa što Marquez ne bi mogao iskontrolirati. Ali morao je pustiti gas, a Quartararo mu je u tom trenutku bio toliko blizu da se zaletio u njega i zastrašujuće pao. Francuz se izvukao bez težih ozljeda, ali Bagnaia je tu, nakon četiri pobjede u nizu, došao do drugog mjesta i prelomio sezonu u svoju korist, bez obzira na to što je na sljedećoj utrci u Japanu i on sam pao. Ah da, nikad nitko nije osvojio naslov, a da čak 5 puta nije završio utrku. Ali uvijek postoji prvi put.