Motosport

Polaris je donio pomalo iznenadnu, iako razumljivu, odluku o gašenju marke Victory. Pažnju preusmjeravaju na Indian.

Istina je da su ponudu modela za Europu i više nego prepolovili za 2017., no mislili smo da im samo treba više vremena da se usklade s Euro4 normama. Ionako su najavili preusmjeravanje kursa i postupno preusmjeravanje ponude na nešto agresivnije modele s kojima će se odvojiti od bratskog Indiana i privući mlađe ili tradiciji manje sklone kupce. Na tom su tragu prije samo koji mjesec predstavili model Octane, sportski custom nastao na bazi Indianovog modela Scout, a u planu je bilo i stvaranje potpuno nove platforme.

No, umjesto daljnjeg razvoja situacije u tom smjeru stigla je vijest da Polaris ukida Victory, marku koji su samo stvorili prije 18 godina. Kao glavni razlog navodi se da Victory jednostavno nije ugrabio dovoljno veliki komad tržišnog kolača da bi postao profitabilan.

Kod američkih menadžera očito nema milosti; ako ne postoji perspektiva za zdravi rast, a uz to ni duboki povijesni korijeni, tvrtke sa slabijim stabljikama sijeku poput korova. Dakle,
po istom principu po kojem je svojedobno Harley-Davidson ugasio Buell, sada Polaris gasi Victory.

Ipak, u ta dva slučaja postoje neke bitne razlike, na temelju kojih je lakše razumjeti odluku Polarisa. Naime, Victory ni u jednom trenutku nije postao zvučno ime, posebno ne izvan teritorija SAD-a. Osim toga, dok je Buell za Harley-Davidson ipak predstavljao proširenje ponude, Victory se sa sestrinskom tvrtkom Indian borio za otprilike isti komadić tržišta. A tu kraj još uvijek uvjerljivo dominantnog Harley-Davidsona za trećeg igrača nije bilo mjesta.

Ispada tako da je početak kraja Victoryja nastupio prije nekoliko godina kada je Polaris kupio pravo na korištenje imena Indian i onda u kratkom roku osovio tu povijesnu marku na noge. Ironijom sudbine, Polaris je u tako kratkom vremenu uspio revitalizirati Indian upravo zahvaljujući iskustvu kojeg je stekao gradeći Victory od nule. Drugu ironiju nalazimo u tome što su i voznim osobinama Victory motocikli bili bolji od prosjeka američke industrije. No, sve to sad više nije ni važno. Victory na pragu punoljetnosti odlazi u povijest i prije nego su postali njezin dio. Nastavit će se samo proizvodnja rezervnih dijelova kroz idućih 10 godina.

Euro4 norme su neumoljive. Europska ponuda američkog Victoryja za 2017. više ne uključuje touring i bagger modele.

Zlobnici bi rekli da je uvođenje Euro4 normi za 2017. godinu samo zgodan izgovor za djelomični uzmak marke Victory, koja ne uspijeva pustiti dublje korijene u Europi. Uostalom, ako u ponudi ostaju njihovi „muscle cruiseri“, zašto se na nove norme nisu mogli „ažurirati“ i touring i bagger modeli? Ionako ih sve pokreće u osnovi isti zrakom hlađeni V2 agregati od 1.731 ccm.

Bilo kako bilo, pomalo futuristički touring Vision, klasični Touring Cross Country i vrištavi bagger Magnum (na gornjoj fotografiji), kao i sve njihove verzije, od iduće godine više nisu dio europske ponude. Dodatna ulaganja u njih se očito nisu isplatila, vrijeme će pokazati da li zato što se ionako sprema nova generacija tih modela, ili ipak zbog toga što se taj dio palete preslabo prodaje s ove strane Atlantika.

Njihovo izbacivanje iz ponude se svakako čini na tragu najavljenog repozicioniranja te marke, u smislu da bi trebali proizvoditi lakše i agresivnije sport-cruisere, dok bi bratskoj marki Indian prepustili borbu s Harley-Davidsonom u kategoriji teških klasičara. U skladu s time, europsku ponudu Victoryja za 2017. predvodi nedavno predstavljeni Octane, jedini njihov model s tekućinom hlađenim agregatom, a koji je agresivnija verzija Indiana Scout.

Uz svježi Octane, u ponudi ostaju zrakom hlađeni „muscle cruiseri“ Gunner, Judge i High Ball, koji u 2017. ulazi s čišćim plinovima, ali i novom Nuclear Sunset Orange kombinacijom boja. Fotografije tog i ostalih modela koji ostaju u europskoj ponudi pogledajte u donjoj galeriji.

Stunt vozač Joe Drayden je s novim Victory modelom Octane oborio rekord u paljenju gume.

Poluga pregrijane prednje kočnice je ubrzo počela propadati, no Dryden je svejedno neprekidno „dimio“ punih 7 ovalnih krugova na stazi Speed World u Orlandu, sve do trenutka kad mu se nakon 2,23 milje (3,59 km) raspala stražnja guma. To je bilo manje od planiranog, ali dovoljno da se obori Guinnessov rekord za najduži „burnout“.

A da pritom nije bilo jednostavno pronaći idealan balans između dodavanja gasa i pritiskanja prednje kočnice pokazao je njegov kolega Tony Carbajal koji je prvi dobio priliku oboriti rekord, ali je odustao davno prije minimalnog cilja od barem 2 milje. Cijela priča je nastala u sklopu opširne kampanje kojom Victory svoj najsnažniji, najlakši i najnoviji model Octane pokušava promovirati kao „huliganski“ custom. S obzirom na to da film govori više od riječi, kratak i zadimljeni video možete pogledati OVDJE.

Ako želite oborite brzinski rekord, pritom stupate i na Antarktiku, custom možda nije logičan odabir. A opet...

Švicarac koji se odaziva na nadimak Grizzly, a pravo ime mu je Urs Pedraita, planira krenuti iz Daytone 11. ožujka, u sklopu Bike Weeka, te se u roku od samo 100 dana, odnosno do 19. lipnja, vratiti natrag, i to nakon što uzduž i poprijeko prokrstari svih naseljenih 6 kontinenata, ali i nakratko stupi i na Antarktiku. Ako sve pođe po planu, oborit će rekord za takav put oko svijeta koji trenutno iznosi 120 dana.

Da razmišljate o sličnom pothvatu, vjerojatno bi izabrali neki veliki putni enduro, koji s lakoćom guta kilometre na autoputu, a istovremeno ima ovjes koji se može nositi s razrovanim cestama ili brutalnim makadamom u, primjerice, Sibiru, unutrašnjosti Australije ili Keniji. No, Urs je odabrao custom, odnosno bagger Victory Cross Country, kojeg je za potrebe ove svojevrsne endurance utrke oko svijeta dodatno opremio spremnikom goriva od 33 litre, navigacijskim sustavom, posebnim sjedalom s naslonom i dva dodatna LED svjetla kako bi poboljšao vidljivost noću.

Možda vam se čini kako od svega toga i nema prevelike koristi na putu od Hanoija do Bangkoka, a sve se čini još i luđim ako uzmemo u obzir da se na taj put upušta potpuno sam, bez prateće ekipe. No, Urs ima bogatog iskustva u vožnji Victory motocikala u ekstremnim uvjetima, pa je tako prije tri godine je usred ciče zime odvozio više od 14.000 km u 37 dana, pri čemu je njegov custom bio opremljen kros gumama. Ako ne vjerujete da je sve to moguće, Grizzlyjev napredak možete pratiti na http://www.grizzlyraceteam.ch

Victory Octane je „frizirana“ verzija zabavnog Indiana Scout. 103 KS i manje od 4 sekunde do 100 km/h potvrđuju status sportskog cruisera.

U velikoj Polaris obitelji, marka Victory bi trebala biti zadužena za privlačenje nešto mlađe klijentele željne agresivnijih cruiser motocikala, dok bi Indian trebao ciljati na ljubitelje teške klasike. Ta je ravnoteža poremećena kad je predstavljen Indian Scout, koji je s tekućinom hlađenim agregatom i aluminijskim okvirom brojao 100 KS i 256 kg, te je kao takav bio veći sportaš i od najagresivnijih Victory modela koji imaju nepunih 90 KS i teže približno 300 kg, ljubaznošću zrakom i uljem hlađenog agregata te čeličnog okvira.

Ne bi li stvari ponovo sjele na svoje mjesto, u Polarisu su odlučili iskoristiti vrlo dobar Indian Scout (vidi test u 149. broju Moto Pulsa) kao bazu za razvoj dosad najagresivnijeg Victory modela. Navodno Indian Scout i novi Victory Octane dijele samo trećinu dijelova, no čine to tamo gdje je najvažnije, odnosno u području V2 agregata i aluminijskog okvira.

Pritom je modernom V2 agregatu za ovu priliku povećan provrt za 2 mm, čime je zapremina porasla sa 1.130 ccm na 1.179 ccm, a tome su pridodane i nove bregaste osovine kao i drugačije podešena elektronika. Imajući sve to u vidu, bilježi se relativno skroman skok sa 100 na 103 KS pri nepromijenjenih 8.000 okr/min, no i to je, u kombinaciji sa mršavljenjem na 243 kg (13 kg manje od Scouta), bilo dovoljno da se ubrzanje od 0 do 100 km/h spusti na manje od 4 sekunde.

Za razliku od Scouta koji se kotrlja na kotačima promjera 16 cola, novi Octane ima veće lijevane naplatke i niskoprofilnije gume dimenzija 130/70-18 sprijeda i 160/70-17 straga, no to u bitnome ne mijenja dojam da je ovaj Victory i vizualno sličan Indianu, pri čemu ih je iz daljine najlakše razlikovati po implementaciji maskice oko prednjeg svjetla.

Iako je objavu ovog noviteta Victory popratio i s nekoliko atraktivnih akcijskih fotografija (vidi donju galeriju) kakve inače ne vežemo uz američke crusier motocikle, moramo priznati da smo da smo - nakon pretpremijere u obliku natjecateljskog prototipa Project 156 za Pikes Peak utrku - očekivali kako će novi Victory biti ipak nešto više udaren na sportsku stranu, odnosno da će koketirati s naked filozofijom. No, to još ne znači da nas takvo što ne čeka u budućnosti.

Izuzmemo li dodavanje elektrocikla, Victory paleta ostaje ista. Ipak neke razlike postoje, posebno na modelu Vegas.

Američki Victory je predstavio obnovljenu paletu modela za europske kupce, no izuzmemo li već predstavljeni električni Empulse TT, zapravo samo preimenovani Brammo, nekih stvarnih noviteta i nema. Očito ćemo se trebati strpjeti da u potpunosti zaživi njihov slogan „Modern American Performance".

Iako su svi modeli dobili nove boje za 2016., jedini donekle redizajnirani modeli su Vegas i njegova zamračena varijanta Vegas 8-Ball. Obje verzije sada imaju nove, jače, lakše i, budimo iskreni, kićastije aluminijske naplatke, te nove prednje svjetlo, koje više nije prepoznatljivo izduženog „kapljičastog" oblika.

Osim toga, vrlo dobri sportski customi Judge, Hammer S i Gunner u 2016. ulaze s drugačije pozicioniranim osloncima za noge, koji više nisu izbačeni prema naprijed nego su smješteni u sredini. Znači, pravih noviteta za 2016. nema, no ne treba sasvim izbaciti mogućnost da nekako s proljeća ipak dodatno podebljaju svoju ponudu.

Ne posebno iznenađujuće, marka Victory je u svoju paletu proizvoda kao model za 2016. uvrstila električni naked motocikl. Akvizicija tvrtke Brammo, specijalizirane za proizvodnju električnih motocikala dala je naslutiti ovakav put. Nakon toga je usplijedio uspješan nastup na utrci električnih motocikala na ovogodišnjem Isle Of Man TT događanju, a kao kruna ciklusa dolazi nam Victory Empulse TT.

Jasno je kako ovaj motocikl uglavnom koristi tehnologiju koju je razvila tvrtka Brammo, ali bitno je to da marka Victory ide drugim smjerom i vjerojatno će se odmaknuti od custom motocikala dok ulogu custom uzdanice u velikoj Polaris grupaciji preuzima Indian.

Sami Empulse TT može se pohvaliti s 54 KS, a tu je i za električni motocikl tipičan obilan zakretni moment. Tako je 83 Nm raspoloživo od najnižih brzina dok kao spremnik energije služi baterijski paket kapaciteta 10,4 kWh. Motocikl mase 213 kg prema proizvođaču može dosegnuti 161 km/h što je u skladu s performansama konkurencije (Zero SR), ali manji kapacitet baterija nagovještava i manji doseg s jednim punjenjem.

Sa zanimanjem smo pratili što Victory i Roland Sands rade kako bi svoj prototip nazvan Project 156 pripremili za ovogodišnju utrku na Pikes Peak. Sada kada je 93. izdanje kultne utrke iza nas možemo reći da je Victory nastupio s polovičnim uspjehom.

Vjerujemo da je ovaj nastup prvenstveno upriličen radi privlačenja pažnje i možda ispipavanja tržišta, a ako je tako, to su postigli. Ukoliko su se nadali dobrom plasmanu, moglo je biti i bolje. Za upravljačem Project 156 motocikla našao se Don Canet, urednik Cycle Worlda, a manjak iskustva na zahtjevnoj stazi ipak je uzeo danak. Naime Canet je doživio pad na treninzima prije nekoliko tjedana, a nakon što je motocikl izravnan, slično mu se dogodilo i na utrci.

Za Caneta su su problem predstavljale obojane trake na stazi, a kao i na treningu, u utrci mu je "pobjegao" prednji kraj. Nakon pada s druge pozicije u ukupnom poretku, Don Canet nastavlja utrku, a Victori se predaje tek koja 3 km prije kraja gotovo 20 km duge utrke.

Iako Victory Project 156 nije završio utrku, vjerujemo da je generirao dovoljno medijske i pažnje općenito, a sa zanimanjem ćemo pratiti da li ovo zaista znači ulazak marke Victory u segment naked motocikala.