Motosport

Nakon bankrota i stečaja, pa dva neuspjela pokušaja oživljavanja, čini se da je EBR spašen. Zasad.

Još prije godinu dana činilo se da sve ide po špagi. Dakako, koliko je to u slučaju Erika Buella i njegovih tvrtki posvećenih proizvodnji američkih sportskih motocikala uopće moguće. Uz novac indijskog proizvođača Hero, koji je bio i polovični vlasnik, EBR se čak natjecao u svjetskom Superbike prvenstvu. A onda su Indijci procijenili da im je to napajanje preskupo i izvukli su utikač.

Tako je u proljeće prošle godine Buell otišao u bankrot. Opet su ga izigrali veliki igrači, s kojima je potpisao đavolji ugovor. No, pokazalo se da Erik Buell nije jedini koji vjeruje u utopiju proizvodnje američkih sportskih motocikala, pa se tako odmah našao parter koji je bio spreman podmetnuti leđa i pokrenuti proizvodnju. Problem je bi što se pokazalo kako taj američki poduzetnik, zapravo, nema novaca.

Zbog toga je stečajni postupak ponovljen, pa su uslijedile žalbe, pa je na kraju ipak pronađen nov investitor. Da je riječ o Hrvatskoj, Erik Buell bi dočekao nastavak proizvodnje taman negdje kao čili stogodišnjak, no u liberalnom kapitalizmu vrijeme je novac i sve ide po kratkom postupku, tako da je, navodno, već pokrenuta proizvodnja superbikea RX i njegove gole inačice SX.

E sad, novi vlasnik je tvrtka Liquid Assets Partners, koja se, sukladno imenu, bavi likvidacijom posrnulih tvrtki i rasprodajom njihove imovine. No, bave se i jeftinom kupnjom problematičnih tvrtki i njihovim osovljavanjem na noge, kako bi ih kasnije skupo prodali. Tvrde da za EBR imaju plan razvoja za idućih 5 do 10 godine, no teško se oteti dojmu da se upuštaju u veliku avanturu. EBR više nema prodajne mreže, ali ni razvojnog odjela kojeg se, nakon stečaja, jeftino domogao ranije spomenuti Hero.

Jasno, Erik Buell Racing ne bi bio autentičan bez osnivača Erika Buella, koji je u ovom slučaju instaliran na mjesto glavnog tehničkog direktora. Dobra je vijest da je odvojen od financija, loša je vijest da je sličnu funkciju imao i u svojoj prvoj tvrtki Buell, nakon što ju je Harley-Davidson kupio od njega, a prije nego ju je - likvidirao. Ostaje nada da se povijest ne ponavlja, iako je baš uporni Erik Buell jedan od živućih dokaza da vrijedi suprotno. Tko s vragom tikve sadi...

Izgleda da se Erik Buell još jednom izvukao. Nakon stečaja, više nije vlasnik, ali je opet direktor uskrsnulog EBR-a.

Po tome koliko je puta oživljavao, prodavao i sahranjivao svoje tvrtke, a svejedno ostajao na njihovom čelu, Erik Buell je američki pandan Claudiu Castiglioni, koji je prvo uskrsnuo MV Agustu, a onda je nekoliko puta upropastio, preprodao i kupio, da bi je na nakon smrti
ostavio sinu.

Podsjetimo, Erik Buell je 80-ih osnovao tvrtku Buell, koju je kasnije prodao Harley-Davidsonu, ostavši na njezinom čelu. Kad je Harley-Davidson 2009. godine odlučio eutanazirati Buell, Erik je osnovao tvrtku EBR, koja je prvo proizvodila samo natjecateljske motocikle, a onda započela i serijsku proizvodnju. Tu je u pomoć uskočio indijski Hero, koji je dokapitalizirao EBR s nekih 25 milijuna dolara, a zauzvrat dobio 49% dionica.

Zbog toga je u prvi mah bilo čudno da taj isti, financijski moćni Hero prije nekoliko mjeseci nije pokrio nagomilana dugovanja od nekih 20 milijuna eura, nego je umjesto toga pustio EBR da ode u stečaj. Šuškalo se da je riječ o namještaljci, odnosno da su Indijci, umjesto da plaćaju dugovanja, pustili EBR u stečaj kako bi ga onda u cijelosti otkupili po diskontnoj cijeni.

To se pokazalo tek polovično točnim. Naime, Hero jest investirao skoro 3 milijuna eura u otkup posrnulog EBR-a, ali samo razvojnog odjela, u kojem su u posljednje dvije godine nastajali novi modeli marke Hero, s kojima planiraju invaziju na bjelosvjetsko tržište. Dakle, nastavak proizvodnje EBR motocikala ih uopće nije zanimao, pa je tako samu tvornicu EBR kupila tvrtka American Metals. Oni su naumili Erika Buella vratiti na mjesto predsjednika tvrtke, te nakon podmirivanja dugova radnicima, što prije ponovo pokrenuti proizvodnju superbikea RX i njegove gole izvedenice SX. Što bi rekli sami Amerikanci: stay tuned!

Postojao je plan da EBR i nakon bankrota ostane dio SBK prvenstva. Sad je jasno kako je bila riječ o računu bez krčmara.

Povijest prvog i jedinog američkog proizvođača u Superbike prvenstvu vrlo je kratka. Prošle je godine EBR, uvjetno govoreći bivši Buell, ludo hrabro ušao u svjetsko prvenstvo zahvaljujući darežljivosti indijske tvrtke Hero. Rezultati su bili tragikomični, a jedina dva boda im je ugrabio privatnik Pegram, koji je u Laguna Seci nastupio s pozivnicom.

Za 2015. je Pegram dobio status tvorničkog vozača, ali i obvezu da bude vođa nove momčadi. Osim toga, u momčad je stigao i iskusni Canepa, a veliki korak unaprijed je predstavljao prelazak s obodnog prednjeg diska na klasične dvostruke prednje diskove. Iako to mjesto na ljestvici možda ne sugerira (Canepa i Pegram su osvojili svaki po 2 boda), EBR ove sezone nije bio predmet sprdnje. Štoviše, činilo se da postaju sve konkurentniji.

A onda je stigla vijest o bankrotu. Momčad EBR-a je nakon toga ipak nastupila u Assenu, a Larry Pegram je najavljivao da će odraditi i cijelu sezonu. No, Indijci očito nisu vidjeli smisla u financiranju utrkivanja tvrtke koja više ne postoji, a i pitanje je da li je do zatvaranja vrata uopće proizveden dovoljan broj serijskih motocikala potrebnih za Superbike homologaciju. Tako je sukladno očekivanjima, desetak dana prije utrke u Imoli objavljeno kako se EBR povlači iz prvenstva. Larry Pegram je najavio da će se njegova momčad vratiti vrlo brzo, ali nije naveo u kakvom obliku i u kojem to prvenstvu.

Sad je i službeno. Sa 185 KS titula najsnažnijeg nakeda pripada EBR-u 1190 SX, streetfighter verziji superbike modela 1190 RX.

Kad je nedavno prvi put najavljen, činilo se razumljivim kako će 1190 SX biti strašno blizak sportskom modelu 1190 RX. Međutim, malo tko je mogao pretpostaviti da će biti mehanički potpuno identičan superbike originalu. U osnovi, drugačiji je samo ravan upravljač te minimalističke plastične oplate zahvaljujući kojima je za 2 kg lakši od oklopljenog RX-a.

Budući je vršna brojka ostala na 185 KS pri 10.600 okr/min, to znači dvije stvari; kao prvo, goli SX ima bolji omjer snage i težine od RX-a, kao drugo, s tom konjicom i „mokrih" 188 kg ima i najbolji omjer u svijetu sportskih nakeda. KTM Superduke R ima „samo" 180 KS i 189 kg, bez goriva. Ne čudi stoga da se u EBR-u hvale kako je njihov „streetfighter" zapravo „superfighter".

Ipak, sve to treba uzeti s mjerom. Za početak, SX je mehanički klon RX-a samo zato jer je maloj tvrtki kao što je EBR (ex Buell) zahtjevno i skupo bilo što mijenjati. Zatim, ta premoć na papiru ne znači da je i najbrži, a još manje i najbolji naked. Tragikomični rezultati koje EBR 1190 RX postiže u svjetskom Superbike prvenstvu najbolja su potvrda toga.

Osim toga, SX ostaje rob nekih za EBR tako karakterističnih, ali istovremeno i spornih tehničkih detalja, kao što je obodni disk promjera čak 386 mm, opremljen kliještima s 8 klipova. Iako će u EBR-u reći da je to rješenje lakše i snažnije od uobičajenih dvostrukih diskova, prešutjet će da su na testiranjima natjecateljskog superbike motocikla skinuli čak 3 sekunde kada su posegnuli za klasičnim kočnicama. No, sve to ne znači da na napore Erika Buella da stvori specifične američke sportske modele ne treba gledati sa simpatijama.

Dok se „oklopljeni" 1190 RX blamira u Superbike prvenstvu, na svijet dolazi njegova razgolićena inačica s oznakom SX.

Erik Buell nije jedan od onih koji lako odustaju, posebno sada kad ima pristup novcu indijske tvrtke Hero. Uspjesi u Superbike prvenstvu i dalje izostaju, štoviše, momčad EBR-a djeluje trećeligaško, no čini se da sve ide po planu kada su u pitanju serijski modeli. Možda i zato jer se svi baziraju na istoj mehanici.

Nakon što su u drugoj polovici prošle godine izbacili skupocjeni model RS u ograničenoj seriji od 35 komada, za 2014. je pripremljena nešto manje ekskluzivna izvedba tog motocikla s oznakom RX. Sada je, sukladno ranijim najavama, sam Eric Buell obznanio početak proizvodnje modela SX.

Riječ je o naked verziji superbikea RX, a iako tehnički podaci još nisu poznati, možemo pretpostavljati da nisu daleko od oklopljene inačice, koja razvija 185 KS pri 10.600 okr/min i teži 190 kg bez goriva. Objavljena fotografija pokazuje da će SX zadržati specifična rješenja kao što je obodni prednji disk i masivni aluminijski okvir u kojem je smješten i spremnik goriva, a ako se sve nastavi po planu, američki EBR bi kroz neko vrijeme trebao predstaviti i model AX, za kojeg je teško pretpostaviti u koju kategoriju će se svrstati.