Prva utrka se vozi ovog vikenda u Portimau, i to već u subotu, kad je na rasporedu novo uvedena Sprint utrka.

Sprint utrka će se i inače voziti subotom, u 15 sati po lokalnom vremenu, s time da će zbog druge vremenske zone u Portugalu ova premijerna krenuti u 16 sati po našem vremenu. Te će utrke biti upola kraće (i zato možda dvostruko žešće) od glavne GP utrke, koja će se i dalje voziti u nedjelju, a kako kalendar broji rekordan 21 natjecateljski vikend, to znači da bi ove sezone mogli vidjeti 42 utrke.

Novost je i da će (od četvrte utrke nadalje, ako se u međuvremenu drugačije ne dogovore) biti diskvalificirani vozači s preniskim tlakom u gumama. To bi možda moglo i ponajviše usporiti vozače Ducatija, ali aktualni MotoGP prvak Pecco Bagnaia je svakako glavni favoriti i u ovoj sezoni. U tvorničkoj momčadi mu se pridružio opasni Enea Bastianini, koji se još uvijek privikava na dvije generacije noviji Ducati od onog s kojim je pobjeđivao prošle godine.

I privatne momčadi Ducatija vrlo dobro stoje, tako da je pitanje tko se uopće može progurati između njih. Jorge Martin bi s Pramac Ducatijem mogao biti itekako opasan na Sprint utrkama, između ostalog i zato što ima manje vremena da padne, a francuski veteran Joan Zarco je zaslužio da konačno stigne do prve MotoGP pobjede, prije nego mu istekne rok trajanja. Luca Marini i Marco Bezzecchi iz momčadi VR46 Ducati itekako imaju šanse da završe na podiju i to ne samo sporadično, a visoko bi mogao kotirati i Alex Marquez, koji je na testiranjima odmah bio brz s Gresini Ducatijem, nakon što se godinama mučio na Hondi. S druge strane Gresini garaže je Fabio Di Giannantonio, koji je u svojoj „rookie“ sezoni imao pokoji bljesak, ali sad mora konkretnijim rezultatima zaslužiti ostanak u kraljevskoj klasi.

I dok vozači Ducatija čine više od trećine startne rešetke, Yamaha je spala samo na tvorničku momčad. Fabio Quartararo – MotoGP prvak iz 2021. i viceprvak iz 2022. godine – zadovoljan je novim i snažnijim agregatom, ali može li mu to biti dovoljno da se ponovo bori za titulu kad ostatak motocikla gotovo da i nije mijenjan? Nažalost, Franco Morbidelli ni s tim snažnijim agregatom nije previše odmakao od dna poretka, barem kad su testiranja u pitanju.

Aprilia je doradila RS-GP i to im daje nadu da će se Aleix Espargaro ponovo boriti za sam vrh, ali sad se već slično očekuje i od Mavericka Vinalesa. A šanse Aprilije su i utoliko veće što po prvi put imaju satelitsku momčad, koju su preoteli Yamahi. U tom CryptoDATA RNF timu je perspektivni Raul Fernandez, koji još treba kaliti zanat, dok bi peterostruki MotoGP pobjednik Miguel Oliviera mogao barem povremeno briljirati, bez obzira što vozi Aprilijin prošlogodišnji motocikl.

KTM sad ima dvije tvorničke momčadi, jer su Tech 3 KTM rebrendirali u GasGas Tech3, a unutar te dvije momčadi imaju dva i pol nova vozača. Ova polovica otpada na Pola Espargaroa, koji se vraća na KTM motocikl (sad s GasGas naljepnicama) nakon što je dvije godine lomio kosti na Hondi. Njegov timski kolega Augusto Fernandez, aktualni Moto2 prvak, morate će već do ranog ljeta pokazati da ima potencijala, kako mu prva MotoGP sezona ne bi bila i posljednja. Jack Miller je s tvorničkog Ducatija došao na tvornički KTM, i još se privikava na RC16, koji u ovom trenutku očito nije dovoljno konkurentan, ali se zato uvijek mogu nadati da će Brad Binder ponovo izvlačiti nemoguće iz raspoloživog materijala.

Za kraj smo, ne slučajno, ostavili Hondu. Iako su preko zime isprobali sve moguće trikove, Marc Marquez se na kraju vratio motociklu s kojim nije bio zadovoljan još na prošlogodišnjim testiranjima. Tvrdi da se trenutno može boriti za pozicije od 5. do 10. mjesta i možda čak ne pili naopako. Dobra vijest za Hondu je da su se Joan Mir i Alex Rins, koji su došli iz odbjeglog Suzukija, brže od očekivanja priviknuli na Hondu, te su na testiranjima bili jednako brzi (ili ipak spori?) kao i Marquez. Ne dogodi li se čudo, a čuda se ne događaju, Takaaki Nakagami vozi svoju oproštajnu MotoGP sezonu.

Ali guma je okrugla, i tko zna što se može dogoditi u sezoni s 21 vikendom i dvostrukim programom utrkivanja. Sigurno je samo to da neće biti dosadno. Biti će puno uspona, ali padova, i to onih stvarnih, a ne samo metaforičkih, i zapravo se nepotrebno zamarati kako će se sve to završiti. Na to ionako ne možemo utjecati. Trebamo jednostavno uživati, iz utrke u utrku, i tako 42 puta.

A sve te utrke, kao i sve treninge i sad još važnije kvalifikacije, te posebne MotoGP emisije, možete pratiti na SportKlub televiziji.