Poznato je da Rea, kao četverostruki svjetski SBK prvak obožava motokros. Ben Watson tek treba postati prvak, ali je svakako motokros zvijezda u usponu.

Zasebne intervjue koje smo radili s Jonathanom Reom i Ben Watsonom možete pročitati u aktualnom broju Moto Pulsa. Tamo ćete vidjeti da smo na samom kraju intervjua pitali Reu koju bi titulu, kad bi mogao birati, želio iduću osvojiti. Onu u Superbikeu, MotoGP-u ili MXGP-u? Bez razmišljanja je ispalio da bi želio biti prvak u MXGP-u. Motokros je za njega veliki užitak, ali i tiha patnja. Vidljivo je to i iz ovoga paralelnog intervjua s njima i Benom Watsonom, nadolazećom zvijezdom u MX2 kategoriji.

Jonathane, prilično si dobar u motocrossu, ali što misliš, zbog čega je jedan Ben Watson od tebe toliko brži bolji?

JR: Mislim da nikada ne prestaješ učiti u motocrossu jer nijedna staza nije ista. Čak se i isti krug mijenja iz dana u dan. Vozio sam se s veoma brzim motokros vozačima na stazi koja nije toliko tehnička i nisam bio predaleko od njih.

BW: Zašto sjedaš na motocross motor? Iz čiste zabave, ili da bi nešto naučio?

JR: Malo iz zabave, ali smatram da je to stvarno dobar trening mozga. Moraš donijeti odluke u nanosekundi na stazi dok se motocikl otima kontroli i leluja lijevo desno. Dakle, to je mentalni trening, kao i trening koncentracije. Naravno, ima tu i fizičke aktivnosti, ali kružna utrka je fizički zahtjevna zbog G-sila. Ne možete trenirati za Superbike utrke jer je to preskupo. To je 15.000 eura samo za iznajmljivanje staze za jedan dan. Kupio sam sebi standardni Superbike, ali to nije bilo od velike koristi jer se jako razlikovao od mog trkaćeg motocikla. To sam učinio prije skoro dvije godine. Otišao sam u Nurburgring i na tom motoru iz dućana bio 1,5 sekunde sporiji nego na svom natjecateljskom motociklu. Bio sam brz kao i službene Honde, a i blizu Pata Yamahama, s motorom na koji sam potrošio 13.000 funti. No, tih 1,5 sekunde je zapravo miljama daleko od onog kako vozim natjecateljski motocikl, tako da nije imalo smisla… I bilo je skupo.
Imam pitanje za tebe: što ćete promijeniti na natjecateljskim motocross motorima tijekom vikenda? Koje su glavne stvari?

BW: Sve počinje od toga da li se radi o stazi s tvrdom podlogom ili pijesku. Ako je pijesak, onda moraš sjediti nešto više i imati drugačije gume.

JR: Igrate se s elektronikom?

BW: Ne baš. Neki ljudi više vole agresivnije ispoljavanje snage…

BW: Udaljenost od tla? Balans? Čvrstoća opruge?

JR: Definitivno ne čvrstoća opruge. Sve se svodi na samo nekoliko klikova tu i tamo. Jednom kad dobijete cjelokupan tehnički paket, nakon toga radite samo manje izmjene.

Što je s fizičkim dijelom u oba sporta: koji dijelovi tijela najviše rade u vašim disciplinama?

JR: Vrat i gornji mišići u nogama. Kao što možete zamisliti, sjedimo u čučnju i onda se izbacujemo lijevo i desno. Pri snažnom ubrzanju ste u tom stavu, ali pomičete stražnjicu naprijed ili unatrag kako bi prebacili težinu. Nogama upirite za promjenu smjera, ali i prsima, jer pokušavate biti što delikatniji na motoru i voditi ga stazom. Cijelo vrijeme smo zgrčeni i ne možemo se uspraviti.

BW: U motocrossu sve ovisi o vozaču. Neki vozači puno stoje i kod njih će noge i donji dio leđa biti najviše opterećeni. Neki puno više vremena sjede. Meni je teško reći da li mi neki dio tijela radi više u odnosu na sve ostale. To također može ovisiti o stazi, a po pijesku će vam biti potrebno više snage u nogama nego bilo što drugo, jer je svaki dio staze grub. 

Da li biste mogli zamijeniti mjesta?

JR: Ne! Uživam u motocrossu jer je pristupačan. Mogu staviti motor u kombi s kutijom za ručak i otići na vožnju sa svojim prijateljima. Ali mislim da je na najvišem nivou žrtva da bi bio uspješan... [nevjerojatna]. Nikako nisam star za svoj sport, ali imam 32 godine i počinjem cijeniti život i želim ga učiniti što lakšim i normalnijim. Ovaj natjecateljski život nije normalan. Ne natječemo se jer smo dobri momci, pa nas u timu vole. Utrkujemo se da se prodaju motocikli i proizvodi sponzora. Superbike je najljepša niša za mene i nešto u čemu sam dobar, a motocross je tako težak. No, ako bih mogao zamijeniti uspjehe koje sam imao u Superbikeu za isto takve uspjehe u motocrossu,vjerojatno bih to učinio jer mi je to bio san kao klincu, i vjerojatno bi se osjećao još više ispunjenim. Kružne utrke su ipak bile moj izbor, jer sam u njima prirodno bio bolji, ali mislim da je život koji morate živjeti da bi došli do te točke lud. Žrtva koju moraš učiniti da budeš samo donekle pristojan natjecatelj je nenormalna.

BW: A žrtve koje neki ljudi čine možda ne znače ništa drugima koji su dali mnogo više. Volio bih imati dobar motor za cestovne utrke, bez obzira da li je to Superbike ili nešto drugo.

JR: Ne govori to jer ti ga mogu prodati! Ne znam zašto sve te federacije smišljaju sve te kupove da bi pronašli nove talente. Da sam menadžer tima samo bih otišao na staze i pratio one najbolje u mlađim kategorijama motokrosa te poticao te klince da se iskušaju i na asfaltu. Kada vozite motocikl s brzinama i spojkom od kakvih 7 ili 8 godina, a onda sa 15 ili 16 godina dođete u iskušenje da se oprobate na cestovnim utrkama, već imate toliko iskustva. Mislim da talent za cestovno utrkivanje dolazi iz motocrossa.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com