Prerade

Potvrđen je petogodišnji ugovor prema kojem bi se od 2026. trebale voziti MotoGP utrke na postojećoj Goiâna stazi.

Ne bi to bilo prvi put, jer VN Brazila se od 1987. do 1989. odražavala na toj istoj brazilskoj stazi, koja sad ima naziv Goiâna International Recetrack Ayrton Senna. Nakon toga se na stazi Jacarepagua u Rio de Janeiru vozilo od 1995. pa do 2024. godine, kad je odrađena i posljednja VN Brazila. Sad je potvrđeno da je potpisan ugovor po kojem bi se VN Brazila trebala održati barem pet puta, od 2026. do 2030. godine. Iskustvo nas ući da to uopće ne znači kako će se utrke tamo doista i održati, ali za razliku od nekih drugih neslavnih slučajeva, ovdje staza doista fizički postoji, treba je samo dovesti u red, te modernizirati pripadajuću infrastrukturu.

Staza Goiâna se nalazi uz istoimeni grad u unutrašnjosti Brazila, a koji je otprilike 200 km udaljen od Brasilie, kao glavnog grada. To bi moglo rezultirati nekim logističkim problemima, no u cijeli je proces uključena i tvrtka Brasil Motosport, koja organizira utrke Formule 1 u Sao Paulu.

Inače, priča o povratku Brazila u MotoGP kalendar je aktualna već neko vrijeme, ali je sve dobilo na momentu kad su nastupili problemi s utrkom u Argentini. Ona je ove godine bila otkazana, pa iako je u kalendaru i za 2025., održavanje je još uvijek pod velikim znakom upitnika, a južnoameričko tržište je zanimljivo svim MotoGP proizvođačima, kao i samoj Dorni. Sve se poklopilo i s uzletom brazilske nade Dioga Moreire, koji je ove godine bio najbolji rookie u Moto2 kategoriji te je sezonu zaključio podijem na posljednjoj utrci u Barceloni. Najpoznatiji brazilski vozač svih vremena je Alex Barros (gornja fotografija), koji je tijekom 90-ih i 2000-ih pobijedio 7 puta u kraljevskoj klasi.

Sportske tisućice ulaze u 2025. snažnije nego ikad, a uz to još lakše i naprednije te sa sve većim aero krilcima.

Superbike modeli iz klase 1000 su na vrhuncu popularnosti bile prije nekih 2 desetljeća, no i dalje su stvar prestiža za pojedine proizvođače, a uz to su i taman dovoljno tražena roba da se nastavi nesmiljeni razvoj. Skupili smo pet superbike noviteta za 2025. i poredali ih po abecednom redu.

Aprilia RSV4 (Factory) -220 KS / 204 kg

S obzirom da V4 agregat ima 1.099 ccm, Aprilia malo „vara“ na zapremini, ali to ne mijenja na stvari da je za 2025. maksimum skočio sa 217 na 220 KS, što RSV4 čini najsnažnijim sportskim motociklom na tržištu. Novi dizajn uključuje i krilca na nosu, a dorađene su ionako impresivne kočnice, kao i APRC elektronska pomagala, koja pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi.

Bimota KB998 Rimini – 200 KS / 195 kg (bez goriva)

Kawasaki je, kao polovični vlasnik Bimote, odlučio egzotičnu talijansku marku vratiti u Superbike prvenstvo. Da bi to bilo moguće, morali su osmisliti serijski model koji četverocilindrični agregat iz Ninje ZX-10RR udomljuje u novom čelično-aluminijskom okviru. Prva testiranja pokazuju da je KB998 Rimini iznenađujuće brz.

BMW M 1000 RR – 218 KS / 194 kg

Razgatlioglu je iskoristio M 1000 RR da dođe do druge titule svjetskog prvaka, a za obranu naslova bi mogao imati još bolju osnovu jer je BMW za 2025. doradio serijski model. Potencijali su skočili s 212 na 218 KS, što je dovoljno za maksimum od 314 km/h. Dorađen je i okvir kao i aero paket, a uznapredovala su i elektronska pomagala. Ako vam se 218 KS čini previše, BMW nudi i obnovljeni S 1000 RR sa „samo“ 210 KS.

Ducati Panigale V4 S – 216 KS / 187 kg (bez goriva)

Dizajn je novi i 4% aerodinamičniji, okvir je lakši i fleksibilniji, a umjesto jednoruke tu je sad dvostrana (i lakša) stražnja vilica. Ukupno se uštedjelo 2 kg, ali se zato nije štedjelo na cijeni. Pa ako vam 36.990 eura, koliko se traži za S verziju, iz nekog razloga djeluje previše, moglo bi vas zanimati da se za 30.990 eura nudi osnovni Panigale V4, koji je 4 kg teži i nema poluaktivni ovjes.

QJ Motor 921 RR – 163 KS / 223 kg

U odnosu na europsku konkurenciju je preslab i pretežak, ali QJ Motor SRK 921 RR zaslužuje pažnju jer je riječ o dosad najsnažnijem kineskom sportskom motociklu. Prije koju godinu su surađivali s MV Agustom, od koje su preuzeli taj četverocilindrični agregat od 921 ccm, a isti bi stroj trebao pokretati i već predstavljeni SRK 1000 RR, baziran na konstrukciji MV Aguste F4 RC iz 2015. godine. Navodno se za 2026. s tim modelom čak planiraju uključiti u Superbike prvenstvo.

U okolici Barcelone testirali smo novi i snažniji Versys 1100. Pogledajte 4 minutni video test s prvim impresijama.

Kompletan test možete pročitati u aktualnom 198. broju Moto Pulsa, dok video test, nastao na licu mjesta, možete pogledati OVDJE.

Sam Lowes je promijenio prvenstvo i klasu, ali ne i stare navike, a jednako često je padao i dvostruki SBK prvak.

Ne može se poreći da je Sam Lowes konstantan. 2021. je pao 17 puta, 2022. i 2023. po 16 puta, a ove godine je ponovo skupio 17 padova. No prije je to bilo u Moto2 klasi, a sad u Superbike prvenstvu. Britanac se može „pohvaliti“ i time da je 18 puta pao s MotoGP motocikla, kad je 2017. vozio Apriliju, a onda se 2018. vratio u Moto2 klasu i posrnuo čak 27 puta tijekom te sezone.

S obzirom na tu neslavnu statistiku, i činjenicu da je ove godine bio „rookie“ u Superbike klasi, ne čudi što je završio na vrhu tog poretka. Ali zato iznenađuje što je s njim, sa 17 padova, izjednačen i dvostruki Superbike prvak Alvaro Bautista. To samo potvrđuje koliko se ove godine mučio s Panigaleom V4 R, u pokušaju da obrani titulu.

Pritom su Sam Lowes i Alvaro Bautista bili klasa za sebe, jer su idući vozači na listi skupili po 10 padova, što nije malo, ali je ipak bitno manje od 17. Među tom trojicom su Alex Lowes, brat blizanac Sama Lowesa, Tarran Mackenzie i Andrea Locatelli. Istovremeno, Toprak Razgatlioglu je pao samo dva puta, i to na treninzima u Misanu i Magny Courseu. S time da ga je potonji pad koštao teške ozlijede i propuštanja dva natjecateljska vikenda, što je onda malo odgodilo njegovu drugu proslavu osvajanja titule svjetskog Superbike prvaka, ovaj put za upravljačem BMW-a.