Ljepota je skrivena u detaljima

Možete li za manje od 28 tisuća kuna postati vlasnikom simpatičnog motocikla? Brixton Saxby 250 je dokaz da možete. Jasno, za te novce nećete obarati ni brzinske rekorde, ni ljepotice s nogu, no ovaj retro motocikl ima solidne vozne osobine, nenametljiv stil i bolju završnu obradu od slične kineske konkurencije

Subota je, s Brixtonom prolazimo centrom grada. Iako je doba karantene, ima ljudi na cesti. Probijamo se lagano na putu prema doma. Osjećamo pogled. U nadi da se radi o pripadnici suprotnog spola, okrećemo glavu i pogled se zaustavlja na… sredovječnom muškarcu koji nas ima u fokusu. Je l' i njemu naviru sjećanja kao nama na davno prošlu mladost? Eh, da je nama, tadašnjim vozačima „koperskog diva“ bio ovakav Saxby 250, bili bi glavni frajeri, cure bi se tukle za đir gradom.

Da, lako nam je zamisliti da bi s ovakvim Brixtonom, koji svojim retro dizajnom zavodljivo replicira prošla vremena, svojevremeno mogli ponosno stati uz bok kakvog tadašnjeg vlasnika Kawasakija i Honde. I to bez obzira na to što je Saxby 250 proizveden u Kini.

Još otprije petnaestak godina, kada je krenula invazija proizvoda iz Kine na europsko tržište, vučemo neka iskustva koja više nikada ne bismo htjeli ponoviti. To su se zvale vožnje života. Ali danas je situacija posve drugačija. Koristimo kineski mobitel i nikada nismo imali bolji, a AliExpress nam je prvi među favoritima i često ne možemo odoljeti Internet kupovini, pogotovo u ovo glupo doba karantene. Uglavnom, kineske proizvode više ne gledamo sa skepsom, pogotovo ako su razvijeni u suradnji s europskim dizajnerskim studijima, kao što je slučaj sa Saxbyjem 250.

Brixton je marka koja se ne tako davno pojavila na tržištu i dio je grupacije KSR. Samo ime je dobro pogođeno, a preuzeto je od londonskog kvarta kojeg je u prošlosti krasila vjetrenjača, tako da simbolički detalji u obliku slova X često krasi njihove proizvode. Ne treba se čuditi ako Brixton prvenstveno povežete za Britancima, jer i zvuči britanski (Thruxton, Triton, Norton), a taj dojam je još i izraženiji ako uzmete u obzir da se Saxby odnedavno prodaje i kao Cromwell, po ulici u tom londonskom kvartu. No, iza svega zapravo stoje Austrijanci, koji su u R&D studiju KSR grupe osmislili cijelu paletu Brixton modela s oznakama 125 i 250, a odnedavno je u ponudi i dvocilindrični Crossfire 500.

Dopadljiv i izbliza

I mora se priznati da si stvarno daju truda, pa sve modele krasi dorađeni dizajn u retro i café racer stilu. Istovremeno, mjesto proizvodnje kriju kao zmija noge, ali je već po montiranim pneumaticima lagano zaključiti da se ipak radi u Kini. I ne trebaju se uopće stidjeti toga. Uostalom, lako je zanemariti napola kuhane šišmiše i cijelu tu novonastalu situaciju kad uvidite da je i cijena kineska. A to znači itekako povoljna.

Uz to, Saxby 250 nije privlačan samo izdaleka, nego ga krase i sitni detalji koji će vam odmah upast u oko. Sjedalo je lijepo profilirano s utisnutim logom na začelju, stop svjetlo je minimalistički izvedeno u LED tehnologiji, baš kao i pokazivači pravca. Naprijed su LED-ice poredane uz okrugli obruč kao dnevno i pozicijsko svjetlo, dok je dugo i kratko svjetlo riješeno klasičnom halogenom žaruljicom. 

Na retro spremnik goriva dodan je isto takav kromirani čep. Široki upravljač krase klasična okrugla ogledala, gumene ručke s utisnutim logom te spremnik ulja prednje kočnice, a tu je i USB priključak za mobitele. Prihvat upravljača i mostove vilice krasi solidna završna obrada, a to se odnosi i na ostale dijelove motocikla.

Prednje vilice klasičnog tipa štiti gumena zaštita, a cijevi ispuha obavijene su azbestnom trakom. Detalj koji vam se možda čini besmislenim, ali dosta doprinosi ukupnom dojmu. Iznad rebrastih guma montiranih na žbičanim naplatcima nalaze se kromirani limeni blatobrani, a iznad zadnjeg blatobrana je i  isti takav cjevasti rukohvat za suvozača.

Saxby je osim bočnom stajnom nožicom opremljen i onom centralnom, na koju ga je lako podići, dok je za zaključavanje upravljača zadužena bravica postavljena bočno kod donjeg mosta. A kad smo već kod upravljača, spomenimo da se na njemu nalazi mali okrugli instrument. Brojač okretaja je analognog tipa, a ispod njega je na malom displeju prikazana trenutačna brzina, količina goriva, prijeđeni kilometri i neutralni položaj mjenjača.

I za velike dečke

Prekidači bi mogli biti i bolje izvedeni. Za početak, nedostaje glavna sklopka odnosno “kill switch“, što znači da motocikl morate gasiti zakretanjem ključa u kontakt bravi ili se poslužiti trikom sa spuštanjem bočne nožice. I jedno i drugo u nekim situacija može biti nespretno, baš kao što je nespretan i prekidač pokazivača smjera, koji se ne gasi pritiskom nego ga valja vratiti u centralni položaj.

Motocikl preuzimamo direktno iz salona i prvi smo koji sjedamo na njega. Blagi pritisak na tipku pokretača i lagano krećemo. Mjenjač stupnjeva prijenosa je dosta grub i neprecizan, ali svjesni smo toga da radimo prve kilometre, pa se ne zamaramo previše time. Ta početna grubost zna biti uobičajena i za neke druge bitno razvikanije proizvođače. Prva stanica, odmah iza ugla – benzinska. Točimo desetak litara, a kada smo već tu hajdemo provjeriti pritisak u gumama.

Kad sjedamo na neki testni motocikl prvo pogled pada na gume, a ove su nam odmah bile trn u oku, što se kasnije pokazalo točnim, pogotovo u slučaju prednje. U prvim kilometrima motocikl je u lijevi zavoj ulazio fino, dok bi u desni lagano krenuo, a onda se naglo počeo spuštati. S prijeđenim kilometrima, i potrošenim prvim slojem gume, taj osjećaj je jenjavao, te na kraju testa potpuno iščeznuo.

Idemo dalje. Hm, čini nam se da je ovjes previše gnjecav, odnosno premekan. Očito nije podešen za vozača od stotinjak kila, pa pritežemo stražnje opruge, dok se u slučaju prednje vilice ne da ništa napraviti.

Iako je motocikl manjih dimenzija, položaj vozača i onih nestandardnih dimenzija iznad 190 cm je čisto dobar. Upravljač je širok i dovoljno visok, sjedalo je ravno, pa se možete smjestiti kako hoćete. Spremnik goriva je uzak i taman na visini da ga pritisnete koljenima, a stopala su ugodno smještena na oslonce obložene gumom. Samo sjedalo se pokazalo vrlo dobrim, nije ni previše mekano, ni previše tvrdo, taman kako treba.

Mjenjač stupnjeva prijenosa je malo odmaknuti, tako da će oni s manjim brojevima cipela morati ponekad tražit papučicu. Iako Saxby 250 ima samo 5 brzina, prijenosni omjeri su fino pogođeni, tako da je motocikl iskoristiv u svim stupnjevima prijenosa. Zahvaljujući i tome, učinilo nam se da jednocilindrični četverotaktni agregat ima i više od deklariranih 18 KS pri 7.500 o/min, što je sasvim dovoljno da dohvatimo maksimum od 126 km/h, s time da bi neki manji i lakši vozač sigurno mogao i brže od toga.

Binarna prednja kočnica

Agregat radi fino i ujednačeno, a ispuh postaje glasniji pri višim brojevima okretajima. U gradskim uvjetima vožnje isporuka snage je dovoljna odlučna da, ako ste prvi na semaforu, s lakoćom pobjegnete koloni automobila, a na otvorenim krivudavim cestama održavate solidnu putnu brzinu. Između nekih 80 do 100 km/h možete dovoljno uživati i pri tome se ne opterećivati zakonskim ograničenjima brzine.

S deklariranih 145 kg suhe težine, znači sveukupno oko 160 kg s tekućinama, Saxby 250 je naglašeno okretan i kad se uskladite s njime vožnja zavojitim cestama pričinjava zadovoljstvo. U skladu s normama, motocikl  je opremljen i ABS-om, a naprijed i straga montiran je po jedan disk. Na početku testa prednja kočnica je bila dosta slaba i još radila po principu on-off, pa se za iole konkretnije zaustavljanje valjalo poslužiti i polugom stražnje kočnice. Tijekom vremena prednja kočnica je postala sve bolja, ali i dalje je bila izražena on-off karakteristika, s time da se udaljenost same poluge ne da regulirati.

Cijenu do sada izrijekom nismo spominjali, no baš je ona najinteresantniji dio priče. Traženih 27.445 kn je daleko ispod cijene konkurencije iz Japana, a svejedno je sve lijepo upakirano u motocikl s pregršt detalja i solidne završne obrade. Jasno, da za te novce nećete dobiti opaki stroj i vozne osobine su sve se samo ne ekstatične. No vozni i upravljivi Saxby 250 bi mogao biti dobar izbor za početnika ne predubokog džepa, a nekima će poslužiti i kao drugi motocikl u garaži, za otići na kavu pa se malo utrkivati sa skuterima – ipak se radi o „café raceru“.

Tijekom testa smo nekoliko puta, kao slučajno, prošli pored lokacije štanda Kristine-Mandarine. Jasno, ne u želji za mandarinama, već da je poslikamo uz Brixtona, ali štand je zjapio prazan. Tek nakon što smo Saxbyja vratili uvozniku, pojavila se famozna Kristina – iako je nosila zaštitnu masku lako smo je prepoznali. E moja Kristina, di si bila do sada, mogla si se fotkati uz pravu pilu.

www.brixton.com.hr

Uvoznik i servis za Hrvatsku: PRO MOTO R

Tekst i photo: Igor Kreč