Četverocikli

Uz pridodanu oznaku S, popularni Kawasakijev naked sad krasi i novi dizajn, koji je agresivniji, baš kao i ergonomija.

Mehanika je ostala ista, ali Kawasaki je promijenio praktično sve ostalo, kako bi Z650 postao još privlačniji, te zaslužio novi dodatak S u svom imenu. Sve kreće od dizajna, s isturenom i zašiljenom prednjom maskicom s tri LED svjetla, u skladu s onim što gledamo na aktualnim modelima Z500 i Z900.

U odnosu na svog prethodnika, Z650 S ima i atraktivnije bočne oplate vezane uz spremnik goriva, a novi su i TFT instrumenti od 4,3 inča, na kojima možete biti birati između standardnog prikaza podataka ili „zrakoplovnog moda“. Te je instrumente moguće povezati s pametnim telefonom, a montirani su na novi upravljač, koji je deblji te za 30 mm širi. Uz to, Z650 S ima izdašnije i za nekih 20 mm više sjedalo, što bi trebalo rezultirati udobnijom vožnjom, ali i agresivnijom ergonomijom, s gornjim dijelom tijela nešto više nagnutim naprijed.

Dvocilindrični agregat od 649 ccm je dobio novi senzor kisika u ispušnom sustavu, kako bi zadovoljio nove eko norme, a iako još nisu deklarirani službeni tehnički podaci, za pretpostaviti je da se neće u bitnome mijenjati dosadašnji vrhunac od 68 KS pri 8.000 o/min. Serijska oprema uključuje kontrolu proklizavanja te kliznu spojku, dok se quickshifter može doplatiti, baš kao i poklopac sjedala suvozača.

Usprkos mirovanju i imobilizaciji, ozljeda desnog ramena nije zacjeljivala, pa je Marc Marquez završio na operacijskom stolu.

Isti onaj medicinski tim koji je sedam dana ranije preporučio Marcu Marquezu konzervativno liječenje, bez operacije, promijenio je mišljenje nakon što je kontrolni pregled pokazao da se napukla kost i ligamenti u međuvremenu nisu dovoljni stabilizirali. Nema nikakvih informacija hoće li zbog toga oporavak trajati duže ili kraće.

Sasvim očekivano, Ducatijev testni vozač Michele Pirro će mijenjati ozlijeđenog Marqueza, no zanimljivo je da su ga nominirali samo za utrku u Australiji, ne i za onu u Maleziji, koja je samo tjedan dana kasnije. To uopće ne znači da očekuju kako bi se Marquez do Malezije mogao oporaviti, nego si time samo otvaraju dodatne mogućnosti.

Recimo, u Maleziji bi Marqueza mogao mijenjati Nicolo Bulega koji je još uvijek, teoretski, u borbi za naslov Superbike prvaka. Doduše, to bi za Bulegu bio treći uzastopni natjecateljski vikend, ali i prilika da se bolja upozna s MotoGP motociklom. Već je ranije objavljeno da će tijekom 2026. nekoliko puta testirati Ducatijev MotoGP motocikl za 2027. (kad stupaju na snagu nova pravila), a postoji i realna mogućnost da Bulega te 2027. postane stalni član u nekoj od satelitskih momčadi.

Nije trebalo predugo čekati. Nekoliko mjeseci nakon koncepta, stiže i serijski model mišićavog retro motocikla.

Nimalo slučajno, CB 1000F podsjeća na Hondine superbike modele s početka 1980-ih, pa je prigodno da ga pokreće i moderan superbike agregat, odnosno prigušena verzija četverocilindraša iz prethodne generacije Firebladea. Taj stroj, kao i skoro kompletnu tehniku, CB 1000F preuzima od nakeda Hornet 1000, s time da umjesto 152 KS pri 11.000 o/min, ovaj retro raspolaže sa 124 KS pri 9.000 o/min.

Ovjes je marke Showa, radijalna kliješta isporučuje Nissin, a težina je 214 kg. TFT instrumenti nisu nimalo retro, te su povezivi s pametnim telefonom, a moderna tehnika uključuje i senzor nagiba, s kojim preciznije rade ABS i kontrola proklizavanja. U seriji dolazi i beskontaktni ključ, pri čemu se može dodatno doplatiti za Sport, Comfort i Travel pakete dodatne opreme. Više detalja o svemu moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa, u kojem će biti pregled svih značajnih noviteta za 2026.

Talijan Stefano Manzi nije čekao baš zadnji vikend da bi potvrdio osvajanje titule svjetskog prvaka klase Supersport.

Sezonu je otvorio pobjedom na prvoj utrci u Phillip Islandu, da bi u onoj drugoj završio drugi, i tako je nastavio kroz cijelu sezonu, pa i sad u Estorilu. Tu je završio kao drugi u prvoj Supersport utrci u subotu, i tako potvrdio osvajanje titule, pa je potom pobijedio u nedjeljnoj utrci. Idući vikend su još na rasporedu završne jurnjave u Jerezu, a u dosadašnje 22 utrke ove sezone Stefano Manzi je 10 puta pobijedio, te još osam puta stajao na podiju. I sve to u prvoj sezoni za upravljačem Yamahe R9, koja se odmah pokazala dominantnim motociklom u toj klasi, što potvrđuje i titula viceprvaka do koje je s tim istim modelom došao Can Oncu.

Stefano Manzi je imao dugačak i vijugavi put do titule svjetske prvaka. Na međunarodnu scenu se probio 2015. kroz klasu Moto3, ali je zbog svoje visine 2017. transferiran u klasu Moto2, kroz Rossijevu momčad VR46. Potom je 3 godine vozio za momčad Forward, prvo s okvirom marke Suter, a onda i MV Aguste. 2021 je bio u momčadi Pons HP40, nakon čega je napustio tu klasu, upisavši u cijeloj Moto2 karijeri jedan „pole position“ i četvrto mjesto kao najbolji rezultat. 2022. je postao stalan vozač u Supersport prvenstvu, gdje je 2023. i 2024. bio viceprvak, iza Bulege, odnosno Huertasa. Sad je 26-godišnji Talijan postao još jedan u već predugačkom nizu bivših Moto2 vozača koji su postali Supersport prvaci, a za nagradu će iduće godine voziti Yamahu R1 u Superbike klasi.

TRENUTNI POREDAK:
(Nakon utrka u Estorilu)

1. S. Manzi – Yamaha R9 – 425
2. C. Oncu – Yamaha R9 – 343
3. T. Booth-Amos – Triumph Street Triple RS 765 - 233
4. J. Masia – Ducati Panigale V2 – 227
5. V. Debise – Ducati Panigale V2 - 185