Novosti

Ducati je predstavio svoj prvi hard-enduro, poseban po mnogočemu, uključujući tu i dizajn.

Ljepuškasti hard-enduro Desmo450 EDS nastao je na bazi čistokrvnog motokros modela Desmo450 MX, odnosno njegove „cross-country“ varijante EDX, s kojom dijeli veći spremnik goriva zapremine 8,5 l i manji stražnji naplatak promjera 18 cola.

No, EDS je od spomenute braće bitno drugačiji, što se da nazrijeti i po tome što je opremljen svjetlima, lijepog dizajna i LED izvedbe, a bogatiji je i za štitnike za ruke, kao i štitnik s donje strane agregata. Na aluminijski okvir nadovezuje se potpuno podesivi Showa ovjes namijenjen hard-enduro vožnji, dok se za kočenje brinu Galfer diskovi i Brembo kliješta.

Jednocilindrični agregat zadržava dezmodromsko upravljanje ventilima (po čemu je jedinstven u off-road segmentu), ali se istovremeno prilično razlikuje od stroja iz motokros modela, kako bi se dobilo drugačije razvijanje snage. Ako se montira „racing kit“, oslobađa se 54 KS, a dobije se i kontrola proklizavanja. Više o svemu moći ćete doznati u idućem izdanju Moto Pulsa.

Kawasaki ne samo da je predstavio brutalne dvotaktne off-road motocikle, nego ih je i opremio elektronskim ubrizgavanjem goriva.

Kawasaki je i dosad u ponudi kontinuirano držao dvotaktne modele KX 65 i KX 85, a odnedavno i KX 112, no tu je riječ o juniorskih kategorijama. S potpuno novim modelima KX 327 idu u top klasu te pariraju šampionskom modelu KX 450, koji se sad ponovo zove KX 450F, kako bi se naglasilo da njega (i dalje) pokreće četverotaktna tehnologija.

Potpuno novi KX 327 i KX 327X su prvi Kawasakijevi dvotaktni motocikli opremljeni elektronskim ubrizgavanjem goriva, a imaju i elektropokretač. Na aluminijski okvir nadovezuje se KYB ovjes, a kočnice isporučuje Nissin. Pritom je KX 327 čisti motokros model, dok je KX 327X prilagođen i hard enduro vožnji, pa ima manji stražnji kotač i bogatiji je za 6. stupanj prijenosa, štitnike za ruke, štitnik s donje strane agregata… Više detalja o ovim uzbudljivim „zelenim“ novitetima moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

Odabrali su 10 modela, svaki s drugačijom i posebnom kombinacijom boja, važnom za povijest Ducatija koji ove godine slavi 100 godina postojanja. Svaki od tih 10 modela s posebnim grafikama bit će proizveden u seriji od 100 primjeraka, a među njima se možda najviše ističe Panigale V4 S u bojama slavnog natjecateljskog modela 750 Imola Desmo, koji je 1972. pobijedio na utrci 200 milja Imole.

Na talijanskoj stazi Modena testirali smo potpuno novi Hypermotard, koji je lakši, snažniji i još luđi od svog prethodnika.

I iz aviona se vidi da je ovo i dalje Hypermotard, no riječ je o potpuno novom modelu za 2026., koji rešetkastu konstrukciju ima samo ispod repa, dok se naprijed nalazi aluminijski monocoque, s V2 agregatom kao središnjim nosivim elementom. S time da je i taj agregat od 890 ccm potpuno nov za Hypermotard, a pokreće sad već kompletnu paletu Ducatijevih V2 modela, od Panigalea preko Monstera, Streetfightera i Multistrade sve do avanturističkog motocikla DesertX.

S deklariranih 120,4 KS pri 10.750 o/min, Hypermotard V2 ima 6,4 KS više od prethodnog Hypermotarda 950, a uz to i bitno ljepše radi u onoj dosad kritičnoj zoni ispod 3.000 o/min. Na visokim režimima vrtnje je iznimno eksplozivan, te je tako u nižim stupnjevima prijenosa teško zadržati prednji kotač u kontaktu s podlogom. Mjenjač je, u kombinaciji s quickshifterom, odličan u jurnjavi, a i Brembo kočnice su itekako na visini zadatka,

U testiranoj verziji SP, Hypermotard je čak 14 kg lakši od prethodnika, pa s tih svojih 177 kg (bez goriva) doista munjevito mijenja smjer. Prednji kraj odlično drži putanju, dok Öhlins ovjes pridonosi čvrstoći motocikla na natjecateljskoj stazi, šteta je samo što u onim dubokim nagibima osloncima za noge počnete strugati po asfaltu. U Ducatiju tvrde da to ne bi trebao biti problem pri vožnji cestom, no nismo to imali prilike provjeriti jer su cjelodnevno testiranje organizirali isključivo na stazi Modena, u blizini istoimenog talijanskog grada. Ako je suditi po toj pisti, i ovaj novi Hypermotard ostaje najžešći supermoto na tržištu, s time da u vožnji malo podsjeća i na kakav iznimno hiperaktivan sportski naked.

Za razliku od prethodnika, novi Hypermotard nema dezmodromsko upravljanje ventilima, pa se oni podešavaju tek svakih 45.000 km, a redovito održavanje je i utoliko lakše što se promjena ulja vrši svakih 15.000 km ili svake 2 godine. Takva ušteda u eksploataciji vam dobro dođe jer je početna investicija doista velika. Naime, novi Hypermotard V2 u ovakvoj verziji SP košta čak 21.590 eura, s time da osnovna verzija (bez Öhlinsa, kovanih naplataka, Li-ion baterije…) košta 17.190 eura, što je poprilična razlika. Više detalja o ovom uzbudljivom novitetu moći ćete doznati u testu koji ćemo objaviti u 205. broju Moto Pulsa, prije čega će uslijediti i kratak video test.

Kawasaki je za 2026. je redizajnirao Z650, koji je, ne bez razloga, preimenovan u Z650 S.

Promjene su koncentrirane na prednji kraj motocikla i aktivniji položaj vozača, a uz to što Z650 S doista atraktivno izgleda, s cijenom od 8.531 eura je i povoljniji od japanske konkurencije. Kompletne dojmove moći ćete pročitati u 205. broju Moto Pulsa, a naš kratak video test nastao tijekom testiranja u Španjolskoj možete pogledati OVDJE.

Na bazi četverocilindričnog Ninje ZX-4RR, talijanska Bimota stvorila je egzotičnu zujalicu u malom pakiranju.

Kawasaki je polovični vlasnik Bimote, pa tako nije novost da ta talijanska marka preuzima japansku tehnologiju, no ipak ugodno iznenađuje što su taj princip aplicirali na model iz klase 400.

Doduše, ne radi se tu o bilo kakvom modelu iz klasu 400, nego se sve bazira na četverocilindričnom Ninji ZX-4RR, koji svojih 77 KS oslobađa pri uzbudljivo visokih 14.500 o/min. Vjerujemo da će iste vrijednosti vrijediti i za sestrinsku Bimotu KB399, bez obzira što u seriji dolazi i Akrapovič ispušni top od titana. Od spomenutog Kawasakija je preuzet i čelični okvir, ali i ovjes, s time da je prednja Showa vilica nešto boljih specifikacija.

Kočnice se u oplemenjene Brembo Stylema kočnicama, dok su elektronska kontrola proklizavanja i modovi vožnji preuzeti od Ninje. Dizajn je zato potpuno drugačiji, te uključuje i aero krilca, a nudi se i verzija ES, kod koje su oplate izrađene od karbona, te u paketu dolazi i Öhlins STX46 monoamortizer i još neki detalji. Cijene još nisu potvrđene, ali verzija ES bi mogla koštati kakvih 18 tisuća eura, što jest skupo za motocikl iz klase 400, ali je gotovo jeftino za kriterije jedne Bimote.

Vjerojatno ste ga već vidjeli, ali ako još niste, bacite oko na naš video test najvažnijeg Kawasaki noviteta za 2026.

Taj video test, nastao tijekom testiranja u Španjolskoj, možete pogledati OVDJE.

U Španjolskoj smo testirali redizajnirani Z650, koji sad nosi dodatnu oznaku S i opravdava ju novim položajem vozača.

Praktično sve promjene koje donosi novi Z650 S, u odnosu na dosadašnji Z650, nalazimo na prednjem kraju. Tu su sad svjetla s modela Z900 i markantna maskica, na koju se nadovezuju atraktivne plastike na bokovima spremnika goriva. Nova je i TFT ploča s instrumentima, a drugačiji su i diskovi, no glavna promjena se odnosi na novu ergonomiju.

Upravljač je sad viši, odmaknut od vozača i širi, dok je sjedalo deblje i 15 mm više. Zbog svega toga Z650 S nudi i više mjesta, no najvažnije je da se s promjenom položaja vozača dobilo na osjećaju za prednji kraj i oštrini. Tako novi Z650 S bolje skreće kod žestoke vožnje te je s time još malo brži kod zavoje. Jedino što se tu nije promijenilo je nešto izraženije poniranje prednje vilice u početnoj fazi kočenja.

Mehanika je ostala ista, pa tako Kawasaki Z650 i dalje pokreće dvocilindrični agregat od 649 ccm. Riječ je o stroju koji je živahan i rado se vrti, te osigurava performanse kakve i očekujete od deklariranih 68 KS. Dvocilindraš je i „elastičan“, što dodatno pripomaže natprosječno lakom upravljanju ovim motociklom. Z650 S košta 8.531 euro, a više detalja moći ćete pročitati u 205. broju Moto Pulsa.