Novosti

Razgatlioglu nije smio isprobati BMW, ali dvodnevna testiranja u Jerezu su svejedno bila itekako zanimljiva.

Iako nisu bili svi prisutni, većina Superbike vozača je imalo samo jedan slobodan dan nakon završetka sezone, prije nego su na istoj stazi Jerez odradili prva testiranja u pripremi za 2024. A za tu 2024. ne samo da stupaju na snagu nova pravila, nego i neke od najvećih zvijezda presjedaju na druge motocikle.

Nažalost, Yamaha i Razgatlioglu se nisu mogli dogovoriti, pa će tako Toprak prvi kontakt s BMW-om imati tek u prosincu. Istovremeno, u Yamahi, dakako, nisu imala baš ništa protiv toga što je Kawasaki dozvolio da Jonathan Rea odmah isproba R1. I Rea je bio brz, odnosno treći najbrži, taman ispred svog dojučerašnjeg timskog kolega Lowesa, koji je ostao na Kawasakiju. Rea je izjavio da je R1 izuzetno lako upravljiv motocikl, s kojim možda nije najlakše doći do granice mogućeg, ali zato ulijeva povjerenje i tjera te da juriš.

Na tim testiranjima u Jerezu je prve službene krugove nakon 4 godina prisilne pauze odradio Andrea Iannone. Nakon što je pao na doping kontroli, Iannone se mogao samo rekreativno baviti motociklizmom, a kako za njega u MotoGP-u više nema mjesta, tako se nakon isteka te suspenzije skrasio na Panigaleu V4 R momčadi GoEleven i odmah završio kao 5. najbrži, pun pozitivnih dojmova. I Rinaldi je bio sretan nakon debija s momčadi Motocorsa, dok istovremeno, poslije godina provedenih na tom satelitskom Ducatiju, Axel Bassani nije baš bio brz u svojim prvim krugovima s tvorničkim Kawasakijem.

Nakon što je u nedjelju obranio titulu Superbike prvaka, Bautista je testiranja odradio u nešto ležernijem tonu, privikavajući se na balast od 7 kg, kojeg će po novim pravilima o kombiniranoj težini morati imati na svom Ducatiju. Inače, najbrži na testiranjima bio je Remy Gardner, koji se sprema za svoju drugu Superbike sezonu, dok je drugo najbolje vrijeme, s tvorničkim Panigaleom V4 R, ostvario rookie Nicolo Bulega, koji je 2023. postao Supersport prvak za upravljačem Panigalea V2.

Šanse da posljednjeg vikenda izgubi naslov su ionako bile samo teoretske, a sve je riješio odmah, već u subotnjoj utrci u Jerezu. I to pobjedom, kako šampionu i pristaje.

Viceprvak Razgatlioglu je ciljem prošao kao drugi, dok je njegov timski kolega Locatelli odradio proboj s 10. do 3. mjesta. Alvaro Bautista će iduće godine imati priliku doći i do trećeg uzastopnog naslova Superbike prvaka s Ducatijem, a posao bi mu moglo olakšati to što će se Razgatlioglu morati privikavati na BMW. Na njegovo mjesto u Yamahi pak dolazi Jonathan Rea i nemoguće je predvidjeti koliko će on biti konkurentan.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon subotnje utrke u Jerezu)

1. A. Bautista – Ducati – 591
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 526
3. J. Rea – Kawasaki – 363
4. A. Locatelli – Yamaha – 315
5. A. Bassani – Ducati - 244

Predviđeno je 12 rundi, a samo je prva izvan Europe. Zato su tu nove staze u Mađarskoj i Italiji.

Kao i obično, Superbike sezona započinje već krajem veljače u Australiji, na stazi Phillip Island. No to će ovaj put biti i jedina utrka izvan Europe. Naime, Indonezija više nije zainteresirana za Superbike prvenstvo, a utrka u Argentini je već ove godine bila otkazana, tako da nije čudno što sasvim ispada iz kalendara za 2024.

Bez obzira na rani početak, do kraja lipnja su u planu samo 4 okupljanja. Mjesec dana nakon Australije voze se utrke u Barceloni, koja ima potpuno novi termin u kalendaru, a onda se opet čeka mjesec dana do okupljanja na Assenu, nakon čega slijede praktično čak dva mjeseca pauze do utrka u Misanu. U drugom dijelu sezone su u planu dvije nove staze. Tako bi krajem kolovoza Superbike vozači trebali juriti po mađarskom Balaton Ringu, a mjesec dana kasnije i talijanskom stazom Cremona, koja zamjenjuje Imolu. Kao i ove godine, kad je ta španjolska staza ubačena umjesto otkazane Argentine, sezona će završiti u Jerezu, ali dva vikenda ranije nego što je sada slučaj.

Ninje ZX-10R, ZX-6R i ZX-4RR će za 2024. biti dostupni i u atraktivnim retro bojama i sa zgodnim detaljima.

Iako se s posebnim koloritima slavi 40 godina otkad je predstavljen prvi Ninja, odnosno GPZ 900R, ovi Ninja 40th Anniversary modeli zapravo imaju boje u stilu superbikea ZXR 750 iz 1989. godine. Dakle, u igri je zelena-plava-bijela kombinacija oplata, ali nije se stalo samo na tome, nego su i kotači obojani u zeleno, a okvir i stražnja vilica u srebrno, sve u stilu nekadašnjeg ZXR-a. Isto vrijedi i za retro natpis Kawasaki s donje strane bočnih oplata, a tu je i poseban logo na spremniku goriva.

U tom 40th Anniversary izdanju se nude i dva Ninja noviteta za 2024., a koji su na tržište stigla već ove jeseni. Tu mislimo na ZX-6R (fotografija na vrhu), koji se u redizajniranom i obnovljenom izdanju vratio u ponudu i broji 124 KS, te na jedinstveni ZX-4RR (donja fotografija), koji iz svog četverocilindričnog stroja od 399 ccm razvija 80 KS pri 14.500 o/min. Vrhunac ponude ipak predstavlja Kawasaki Ninja ZX-10R s 203 KS (gornja fotografija), a koji se u ovakvom 40th Anniversary izdanju može dodatno ukrasiti zelenim poklopcem sjedala, zatamnjenim vjetrobranom i Akrapovič Carbon SBK Replica ispušnim sustavom, koji zadovoljava Euro5 norme.

Navodno je Rea skupo platio razvod s Kawasakijem, a Marqueza bi eventualni raskid s Hondom koštao i skoro 40 puta više.

(Ažurirano: u međuvremenu smo doznali da je u Marquezov potencijalni minus od 30 milijuna eura zapravo uračunata odšteta od kakvih 5 milijuna eura i gubitak prihoda od nekih 20 do 25 milijuna eura, koliko mu otprilike plača Honda za svaku sezonu. Dakle, u minusu bi bio kakvih 30, a ne ukupno 50 milijuna eura, kao što spominjemo u tekstu. Isto tako, za pretpostaviti je da bi i odšteta Mira mogla biti tih istih 5 milijuna eura, a kako je moguće da u Hondi godišnje zarađuje 3 milijuna eura, onda dođemo do tog minusa od 8 milijuna eura koji se spominje u tekstu)

Prvo činjenice. Rea je imao ugovor s Kawasakijem do kraja iduće godine, no odlučio ga je raskinuti, kako bi 2024. mogao voziti Yamahu R1. Sad nagađanja. Navodno će za taj prijevremeni raskid ugovora morati Kawasakiju platiti penale od čak 800.000 eura. Ako je doista tako, to onda samo pokazuje koliko je silovito Rea želio prijeći u redove Yamahe, bez obzira na to što trenutno ne može znati može li se s natjecateljskom R1 vratiti na pobjedničke staze. Pritom ne znamo koliko će mu Yamaha platiti za iduću sezonu, ali moguće je da će na kraju i s tih 800.000 eura minusa godinu ipak završiti u plusu, iako nevelikom.

I u MotoGP-u je Yamaha uzrokovala sličan razvod. Alex Rins je imao dvogodišnji ugovor sa satelitskom momčadi LCR Honde, ali ga je raskinuo kako bi iduće godine mogao prijeći u tvorničku momčad Yamahe. Njega taj raskid vjerojatno nije puno koštao, ako uopće, jer vozači satelitskih momčadi obično imaju stavku u ugovoru koja im omogućuje relativno lako razvrgavanje suradnje dobiju li ponudu od neke tvorničke momčadi.

Takvu izlaznu stavku u svom ugovoru nemaju vozači tvorničke momčadi Repsol Honda. Tako će i Marc Marquez i Joan Mir vjerojatno i iduće godine voziti u istim bojama, iako je jasno da su obojica itekako tražili alternativne pravce za nastavak svoje karijere, te ih se povezivalo s prelaskom na satelitski Ducati, a Marqueza i s KTM-om. Razlog za ostanak pronalaze u tome što bi za prekid ugovora, baš kao i Rea, trebali platiti penale. I to kakve! Tijekom MotoGP vikenda u Barceloni šaputalo se da bi Mir trebao platiti Hondi 8 milijuna eura, a Marquez čak 30 milijuna eura. Iz te perspektive Marquez ima 50 milijuna razloga da ostane na Hondi, i onda ne forsira kako bi očuvao svoje zdravlje. Dakle, umjesto da im plati 30 milijuna, pokupit će od Honde kakvih 20 milijuna eura, koliko mu, navodno, plaćaju po sezoni. Kako ćemo znati jesu li te brojke višestruko pretjerane? Ako, recimo, Mir ipak završi na Pramac Ducatiju. Na toj poziciji ne bi mogao zaraditi ni dvadesetinu od tih 8 milijuna koliko bi, navodno, trebao platiti Hondi.

Najbolji Superbike vozač svih vremena raskinuo je ugovor s Kawasakijem, kako bi iduće dvije sezone vozio Yamahu.

Iako je Jonathan Rea s Kawasakijem imao važeći ugovor i za iduću sezonu, već se neko vrijeme pričalo o tome kako bi svejedno za 2024. mogao priječi u redove Yamahe. A kad je prije koji dan na testiranjima u Aragonu radio na „setupu“ za nadolazeću utrku na toj stazi, dok je njegov timski kolega Alex Lowes isprobavao nove dijelove za iduću sezonu, postalo je poprilično jasno da će Rea umjesto zelene braniti plavu boju. Sad je i službeno objavljeno da doista raskida s Kawasakijem te će 2024. i 2025. voziti Yamahu R1, s time da će ga u garaži tvorničke momčadi dočekati Andrea Locatelli, koji također ima ugovor do kraja 2025.

Tako se na kraju ove sezone prekida najuspješnija suradnja u povijesti Superbikea. Jonathan Rea je s Kawasakijem ZX-10R i ZX-10RR osvojio rekordnih 6 titula svjetskog prvaka, i to u kontinuitetu od 2015. do 2020. godine. Uz to, nakon što je u 6 sezona s Hondom skupio 15 pobjeda, Rea je u nepunih 9 godina s Kawasakijem oborio skoro sve rekorde svih vremena, što uključuje i zbroj od 119 pobjeda, 256 podija, 92 najbrža kruga utrke, te ukupno osvojenih 6.053,5 bodova. Sve to kroz 401 odvoženu utrku, što je također rekord. Ne drži samo rekord po broju „pole positiona“, ali i njih je skupio 41.

Kad na kraju ove sezone odradi svoju zadnju utrku za Kawasaki, biti će to definitivno završetak jedne ere, s kojom se može mjeriti samo ona iz druge polovice 90-ih, kad su žarili i palili Carl Fogarty i Ducati. I dok je Rea tako riješio problem Yamahe, koja je za iduću godinu ostala bez Topraka Razgatlioglua, kao prebjega u redove BMW-a, ostaje za vidjeti koga će sad Kawasaki angažirati za 2024. U ovom trenutku se nemoguće domisliti neke iole dostojne zamjene. Da, Marc Marquez bi nakon nadolazećih testiranja u Misanu mogao raskinuti s Hondom, ali…

Razgatlioglu možda seli u trenutno slabiju momčad, ali baš njegovim angažmanom BMW pokazuje da ipak misli ozbiljno.

Tijekom nedavnog Superbike vikenda u Barceloni, Kenan Sofuoglu je izjavio da ponuda koju su dobili od Yamahe za produžetak ugovora nije zadovoljila ni njega ni Topraka Razgatlioglua i da kreću u pregovore s drugim proizvođačima. Još je dodao da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, a ranije je otkrio da je među zainteresiranima bio i Kawasaki. I Sofuoglu nije lagao.

Tako će se nakon 4 godine zajedno, na kraju ove sezone, Toprak oprostiti od momčadi Yamahe s kojom je osvojio naslov prvaka 2021. Iz Yamahe se poručili da su željeli zadržati Topraka i da su dali ono što su smatrali adekvatnom ponudom za vrhunskog Superbike vozača, ali da je ubrzo postalo jasno kako Turčin traži neke nove izazove. Možda bi bilo drugačije da je briljirao na nedavnom MotoGP testu u Jerezu, kad je još postojala strogo teoretska mogućnost da iduće godine bude u garaži s Quartararoom, no pokazalo se da nije imao dovoljno brzi ritam. A i sam Razgaltioglu je sad priznao da nije osjetio pravu vezu s MotoGP motociklom, pa ako već ostaje u Superbikeu, onda treba neki novi cilj i izazov.

Odabirom BMW-a je taj izazov svakako i dobio, jer M 1000 RR u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan. Ali već time što su vjerojatno jako skupo platili Razgatlioglua, u BMW-u pokazuju da se ne mire s trenutnom situacijom i da imaju neki plan koji bi ih trebao dovesti u borbu za naslov prvaka. Svakako su u to uvjerili Razgatliougla jer njega ništa drugo doli borbe za naslov i ne zanima, a tim potpisom su u BMW-u sigurno dodatno nasapunali sjedalo Reddingu.

Zasad u tvorničkim momčadima za 2024. ugovor imaju Bautista (Ducati), Rea (Kawasaki) i Razgatlioglu (BMW), a nakon ove objave transfera će polako i ostale kockice pasti na svoje mjesto. Biti će zanimljivo vidjeti koga će Yamaha dovesti u svoje redove, jer iako je trenutno nekoliko brzih vozača na natjecateljskom R1, nitko (zasad) ne daje naslutiti da bi se u skoroj budućnosti baš mogao boriti za titulu. A i slično vrijedi i za sve ostale slobodne Superbike vozače. Možda da prebace Morbidellija iz MotoGP-a?

Bautista je na sve tri utrke u Barceloni uvjerljivo pobijedio. Je li Razgatliogluu dozlogrdilo biti drugi, ili samo biti s Yamahom?

Sve tri pobjede su bile čiste kao suza i lišene drame. Sasvim očekivano, Bautista u Barceloni nije imao dostojnog protivnika. Razgatlioglu je bio sva tri puta drugi, s time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci do te pozicije došao baš u zadnjem zavoju zadnjeg kruga, projurivši pored Rinaldija koji je taman potrošio gume. Rea je u subotnjoj utrci bio treći, da bi u nedjeljnoj sprint utrci, kad je počela kiša, nagazio na bijelu crtu uz rub staze pri dvoboju s Razgatliogluoom i pao. To je značilo da je u glavnu utrku morao krenuti s 10. pozicije i nije mogao dogurati bolje od 5. mjesta. Ali Rea za nastavak ove priče nije važan.

Iako su s toliko dramaturgije sazvali press konferenciju da su se proširile glasine kako nakon ove sezone ide u vozačku mirovinu, Bautista je u Barceloni umjesto toga objavio produžetak ugovora s Ducatijem za još jednu godinu. To vjerojatno ne mijenja ništa na stvari kad je u pitanju nastavak karijere Razgatlioglua, jer on ionako nije bio u planovima Ducatija, barem kad je Superbike u pitanju. Što se tiče njegovog željenog prelaska u MotoGP, ponajprije s Yamahom, tu su mu vrata manje-više zatvorena nakon što se na testiranjima u Jerezu očito nije pokazao dovoljno brzim.

Yamahi je ionako prioritet zadržati Turčina u Superbike momčadi, no njegov menadžer Kenan Sofuoglu je izjavio da nije zadovoljan ponudom te da kreće u ozbiljne pregovore s drugim proizvođačima. Za Speedweek.com je potvrdio da pregovara s Kawasakijem, kao i nekim markama iz MotoGP-a, ali i da Razgatlioglu ima visoko mišljenje o BMW-u, koji im je također dao svoju Superbike ponudu. Jasno, BMW u ovom trenutku nije dovoljno konkurentan, ali to je i razlog više da pokušaju izaći u susret vozaču takvog kalibra kao što je Razgatlioglu. Ljubav s Reddingom je već davno pukla, i to s obje strane, a uzajamnoj privrženosti sigurno nije pomoglo ni to što Britanac u Barceloni nije osvojio ni boda. S time da je u glavnoj nedjeljnoj utrci Redding odlučio uopće ne štedjeti gume, pa je onda, gle čuda, morao odustati kad su mu se one počele raspadati.

TRENUTNI POREDAK
1. A. Bautista – Ducati – 236
2. T. Razgatlioglu – Yamaha – 167
3. A. Locatelli – Yamaha – 133
4. J. Rea – Kawasaki – 100
5. A. Bassani – Ducati - 91