Novosti

Ducati je predstavio svoj prvi hard-enduro, poseban po mnogočemu, uključujući tu i dizajn.

Ljepuškasti hard-enduro Desmo450 EDS nastao je na bazi čistokrvnog motokros modela Desmo450 MX, odnosno njegove „cross-country“ varijante EDX, s kojom dijeli veći spremnik goriva zapremine 8,5 l i manji stražnji naplatak promjera 18 cola.

No, EDS je od spomenute braće bitno drugačiji, što se da nazrijeti i po tome što je opremljen svjetlima, lijepog dizajna i LED izvedbe, a bogatiji je i za štitnike za ruke, kao i štitnik s donje strane agregata. Na aluminijski okvir nadovezuje se potpuno podesivi Showa ovjes namijenjen hard-enduro vožnji, dok se za kočenje brinu Galfer diskovi i Brembo kliješta.

Jednocilindrični agregat zadržava dezmodromsko upravljanje ventilima (po čemu je jedinstven u off-road segmentu), ali se istovremeno prilično razlikuje od stroja iz motokros modela, kako bi se dobilo drugačije razvijanje snage. Ako se montira „racing kit“, oslobađa se 54 KS, a dobije se i kontrola proklizavanja. Više o svemu moći ćete doznati u idućem izdanju Moto Pulsa.

Utrka u Mađarskoj pamtit će se po kaosu na startu, ali i po prvoj ovogodišnjoj pobjedi Marca Marqueza.

Na sporoj i zavojitoj stazi Balaton Park bilo je i za očekivati kaos na samom startu u previše oštrom prvom zavoju. Tako se i dogodilo jer je Jorge Martin prekasno kočio i izgubio kontrolu nad svojom tvorničkom Aprilijom, te uz samog sebe srušio i timskog kolegu Bezzecchija, kao i Fernandeza na satelitskoj Apriliji, te Di Giannantonia i Aldeguera na Ducati motociklima. Iako se nitko nije ozbiljnije ozlijedio, šteta je utoliko veća što su time pala trojica vodećih u prvenstvu, redom Bezzecchi, Martin i Di Giannantonio, kao i dotad ukupno peti Raul Fernandez.

Sve se to dogodilo iza leđa Marca Marqueza, koji je pobijedio dan ranije u Sprintu, nakon dvoboja s Acostom, s kojim se ponovo borio i u nedjeljnoj GP utrci. Vozač KTM-a se pokazao tvrdim orahom, ali Marquez je u drugoj polovici utrke iskoristio tvrđu smjesu svoje stražnje gume, te je bez većih problema došao do 100. pobjede u GP karijeri, što je bila ujedno i 100. pobjeda tvorničke momčadi Ducatija, i to u godini u kojoj ta marka slavi svoj 100. rođendan.

Marc Marquez je tu svoju 100. pobjedu čekao 266 dana, odnosno od prošlogodišnje utrke u Misanu. Odmah potom je bio drugi u Japanu i time potvrdio osvajanje 9 titule prvaka, da bi se ozlijedio u Indoneziji, nakon što ga je srušio Bezzecchi. Otad je bio na dva puta na operaciji ramena (i jednom stopala), a i ako je u međuvremenu pobjeđivao u Sprintu, do VN Mađarske nije bio nijednom na podiju u nedjeljnoj utrci. Slavljem na Balaton Ringu vraća se u borbu za svoju 10. titulu svjetskog prvaka, i to kao treći vozač u povijesti koji je došao do troznamenkastog broja pobjeda (računajući sve tri klase). Ispred njega su i dalje Agostini sa 122 pobjede, te Rossi sa 115.

TRENUTNI POREDAK:
1. M. Bezzecchi – Aprilia – 180 bodova
2. J. Martin – Aprilia – 160
3. F. Di Giannantonio – Ducati – 138
4. P. Acosta – KTM – 132
5. M. Marquez – Ducati - 108

Odabrali su 10 modela, svaki s drugačijom i posebnom kombinacijom boja, važnom za povijest Ducatija koji ove godine slavi 100 godina postojanja. Svaki od tih 10 modela s posebnim grafikama bit će proizveden u seriji od 100 primjeraka, a među njima se možda najviše ističe Panigale V4 S u bojama slavnog natjecateljskog modela 750 Imola Desmo, koji je 1972. pobijedio na utrci 200 milja Imole.

Na talijanskoj stazi Modena testirali smo potpuno novi Hypermotard, koji je lakši, snažniji i još luđi od svog prethodnika.

I iz aviona se vidi da je ovo i dalje Hypermotard, no riječ je o potpuno novom modelu za 2026., koji rešetkastu konstrukciju ima samo ispod repa, dok se naprijed nalazi aluminijski monocoque, s V2 agregatom kao središnjim nosivim elementom. S time da je i taj agregat od 890 ccm potpuno nov za Hypermotard, a pokreće sad već kompletnu paletu Ducatijevih V2 modela, od Panigalea preko Monstera, Streetfightera i Multistrade sve do avanturističkog motocikla DesertX.

S deklariranih 120,4 KS pri 10.750 o/min, Hypermotard V2 ima 6,4 KS više od prethodnog Hypermotarda 950, a uz to i bitno ljepše radi u onoj dosad kritičnoj zoni ispod 3.000 o/min. Na visokim režimima vrtnje je iznimno eksplozivan, te je tako u nižim stupnjevima prijenosa teško zadržati prednji kotač u kontaktu s podlogom. Mjenjač je, u kombinaciji s quickshifterom, odličan u jurnjavi, a i Brembo kočnice su itekako na visini zadatka,

U testiranoj verziji SP, Hypermotard je čak 14 kg lakši od prethodnika, pa s tih svojih 177 kg (bez goriva) doista munjevito mijenja smjer. Prednji kraj odlično drži putanju, dok Öhlins ovjes pridonosi čvrstoći motocikla na natjecateljskoj stazi, šteta je samo što u onim dubokim nagibima osloncima za noge počnete strugati po asfaltu. U Ducatiju tvrde da to ne bi trebao biti problem pri vožnji cestom, no nismo to imali prilike provjeriti jer su cjelodnevno testiranje organizirali isključivo na stazi Modena, u blizini istoimenog talijanskog grada. Ako je suditi po toj pisti, i ovaj novi Hypermotard ostaje najžešći supermoto na tržištu, s time da u vožnji malo podsjeća i na kakav iznimno hiperaktivan sportski naked.

Za razliku od prethodnika, novi Hypermotard nema dezmodromsko upravljanje ventilima, pa se oni podešavaju tek svakih 45.000 km, a redovito održavanje je i utoliko lakše što se promjena ulja vrši svakih 15.000 km ili svake 2 godine. Takva ušteda u eksploataciji vam dobro dođe jer je početna investicija doista velika. Naime, novi Hypermotard V2 u ovakvoj verziji SP košta čak 21.590 eura, s time da osnovna verzija (bez Öhlinsa, kovanih naplataka, Li-ion baterije…) košta 17.190 eura, što je poprilična razlika. Više detalja o ovom uzbudljivom novitetu moći ćete doznati u testu koji ćemo objaviti u 205. broju Moto Pulsa, prije čega će uslijediti i kratak video test.

Dok se Marc mučio i u „svojem“ Teksasu, Marco je nastavio niz nepobjedivosti s kojim već obara rekorde.

Trebao je to biti trenutak istine za Marca Marqueza i Ducati. Ali ni ta teksaška staza COTA, na kojoj je svojevremeno Marquez bio nepobjediv, nije im donijela to zadovoljstvo da prekinu aktualni niz Marca Bezzecchija i njegove tvorničke Aprilije. Nisu čak bili ni blizu.

Umjesto toga, Marquez je u već prvom krugu Sprint utrke pao pri pretjecanju (gornja fotografija) i još pritom srušio Fabia Di Giannantonia na VR46 Ducatiju. Na ime toga je zaradio „long lap“ za nedjeljnu utrku. Doduše, tu se ni Bezzecchi nije proslavio. Njemu su Sprint utrke jedina slaba točka ove sezone, pa je tako pao u Tajlandu dok je vodio, a sad je posrnuo kad je držao drugo mjesto iza (na kraju drugoplasiranog) Pecca Bagnaie. Da, subota bude gora, Bezzecchi je ranije na kvalifikacijama smetao baš Marquezu i na ime toga je kažnjen tako što je u nedjelju u utrku krenuo s četvrte umjesto druge pozicije. Nije da ga je to smelo.

Nakon odličnog starta i nezgodnog kontakta s Pedrom Acostom, sredinom prvog kruga je Bezzecchi preuzeo vodstvo i počeo odmicati. Pritom je trebao voditi prva tri kruga (Sprint utrke se tu ne računaju), da bi oborio rekord Jorgea Lorenza iz 2015. godine, kad je taj Španjolac neprekinuto držao vodstvo 103 kruga u nizu. Talijan je učinio i više od toga, pa tako novi rekord iznosi 121 krug u vodstvu. a do toga je Bezzecchi došao tako da je (ako gledamo i kraj prošle sezone) vodio baš svaki krug u prethodnih 5 utrka. A usput se, s tih svojih pet uzastopnih pobjeda, izjednačio s takvim legendama kao što su Rossi, Marquez, Doohan, Agostioni, Hailwood, Surtees i Duke.

Uz to, Bezzecchi je prvi koji je uspio pobijediti na prve tri utrke u sezoni još od 2014. godine. Tada je takvo otvaranje imao baš Marc Marquez, s time da se njegov niz pobjeđivanja produžio na prvih 10 utrka. Čini se nezamislivim da bi ga po tome Bezzecchi mogao sustići, no sve je izvjesnije da je on na trenutno najboljem MotoGP motociklu. Uostalom, timski kolega Jorge Martin je pobijedio u Sprintu i bio drugi u nedjelu, s time da je Aprilia tu mogla lako doći i do trostruke pobjede da Ai Ogura nije odustao zbog tehničkog kvara.

Nakon svega, Marc Marquez je izjavio: „Nismo se mi pogoršali, nego su se drugi poboljšali“. I tu vjerojatno ne misli samo na Apriliju, nego i na KTM. Uostalom, Acosta je i u Sprintu i u nedjeljnoj utrci prošao ciljem kao treći, s time da je u subotu kažnjen s 8 sekundi zbog preniskog pritiska u gumi, ali tako je njegovu brončanu medalju samo naslijedio Enea Bastianini na Tech3 KTM-u. A taj je Talijan dobar posao u Teksasu potvrdio i osvajanjem šestog mjesta u nedjeljnoj utrci. Zbog premještanja utrke u Kataru za studeni, pred MotoGP karavanom je mjesec dana odmora, sve do idućeg natjecateljskog vikenda u Jerezu, od 24. do 26. travnja.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon 3 od 22 utrke)
1. M. Bezzecchi – Aprilia – 81 bod
2. J. Martin – Aprilia – 77
3. P. Acosta – KTM - 60
4. F. Di Giannantonio – Ducati – 50
5. M. Marquez – Ducati – 45
6. R. Fernandez – Aprilia – 40
7. A. Ogura – Aprilia - 37
8. A. Marquez – Ducati – 28
9. P. Bagnaia – Ducati – 25
10. L. Marini – Honda - 23

KONSTRUKTORI:
1. Aprilia – 101 bod
2. Ducati – 69
3. KTM – 65
4. Honda – 28
5. Yamaha - 9

Ako računamo kraj prošle i početak ove sezone, Aprilia i Bezzecchi broje četiri MotoGP pobjede u nizu.

Zapravo, ako zavirimo samo još malo dalje u prošlost, do prošlogodišnjeg Phillip Islanda, gdje je slavio Raul Fernandez, onda zaključujemo da je tvrtka iz Noalea pobijedila na čak 5 od posljednjih 6 utrka. Uz to, u Valenciji je Marco Bezzecchi bio prvi i Fernandez drugi, a slično je sad bilo u Brazilu. Bezzecchi je glatko pobijedio, Jorge Martin je bio drugi, a Ai Ogura peti. Dakle, je li to donedavnu dominaciju Ducatija iznenada dotukla nova dominacija, ovaj put Aprilije?

RS-GP je svakako ponajbolji MotoGP motocikl u ovom trenutku, no treba još malo pričekati sa zaključkom da je baš i najbolji, odnosno bolji čak i od Desmosedicija, koji je još donedavno djelovao kao gotovo nepobjediv. Naime, i staza Buriram, na kojoj se vozila VN Tajlanda, i staza Goiania, na kojoj se nakon 22 godine čekanja vozila VN Brazila, spadaju u red bržih staza u prvenstvu, a na jednoj i drugoj su se utrke vozile i po visokim temperaturama zraka i asfalta. Zbog takvih je ekstremnih opterećenja Michelin, za obje te utrke, isporučio stražnju gumu posebne i bitno čvršće konstrukcije, koja većini vozača i motocikala ne odgovara. Možda je to olakšalo Aprilijin proboj u prvi plan.

Međutim, činjenica je da prošle godine s tom čvršćom stražnjom gumom vozači Aprilije nisu bili nešto posebno uspješni, dok su Marc Marquez i Ducati pobjeđivali. A to se sad okrenulo. Isto tako, još donedavno su i vozači Aprilije i sam RS-GP imali velikih problema u utrkama koje su se vozile po tropskim vrućinama, a sad Bezzecchi baš u takvim uvjetima pobjeđuje kao od šale. Dakle, napredak je evidentan, a dakako da ćemo po tom pitanju biti još malo pametniji već idući vikend, kad se voze utrke u Teksasu. Ako Marc Marquez na toj „svojoj“ stazi COTA konačno ne dođe do stote GP pobjede, to bi to moglo značiti da je Ducati doista u problemu. Barem u odnosu na Apriliju.

TRENUTNI POREDAK:
(nakon utrke za VN Brazila)
1. M. Bezzecchi – Aprilia – 56 bodova
2. J. Martin – Aprilia – 45
3. P. Acosta – KTM - 42
4. F. Di Giannantonio – Ducati – 37
5. M. Marquez – Ducati – 34
6. A. Ogura – Aprilia - 33
7. R. Fernandez – Aprilia – 29
8. A. Marquez – Ducati – 13
9. B. Binder – KTM – 13
10. F. Morbidelli – Ducati - 12

Dizajn je sličan, baš kao i nestašni karakter na cesti ili terenu, ali tehnika je potpuno nova.

Dosad je DesertX bio možda i najzabavniji avanturistički model srednje zapremine, kako na cesti tako i na off-roadu. S te strane i nije bilo razloga za promjenu, no Ducati već neko vrijeme ima potpuno novu platformu za V2 modele, na kojoj je sad osvanula i druga generacija putnog endura DesertX.

To znači da je umjesto čeličnog rešetkastog okvira sad i DesertX ima „monocoque“, kod kojeg osnovu nosive konstrukcije predstavlja V2 agregat. On sad broji 890 umjesto 937 ccm, i nema dezmodromiku, a isporučuje nepromijenjenih 110 KS pri tek nešto nižih 9.000 o/min. Rep motocikla je rešetkaste čelične konstrukcije, KYB podesivi ovjes je dugačkog hoda, a žbičani naplatci su promjera 21 col sprijeda i 18 cola straga.

Težina sa svim tekućinama, ali bez goriva, je 209 kg, a paket elektronskih pomagala je doista bogat. Na raspolaganju je šest modova vožnje, od kojih su dva predviđena za off-road. Više detalja moći ćete pročitati u 204. broju Moto Pulsa.

Ducati je stoti rođendan uveličao i retro replikom svojeg prvog superbike modela Super Sport 750 Desmo.

Predstavljen 1973. godine, Super Sport 750 Desmo je započeo eru V2 sportskih modela marke Ducati, koji su bili namijenjeni i cesti, ali su se proslavili na natjecateljskoj stazi. Njemu u čast sad su predstavili poseban model Formula 73, koji će biti proizveden u ograničenoj seriji od 873 primjeraka, a bazira se na mehanici aktualnih Scrambler retro modela.

Formula 73 tu se ističe prednjim poluoklopom, na kojeg je montirano okruglo LED svjetlo u za Scrambler prepoznatljivom X stilu. Kombinacija boja je izvedena po uzoru na prvi Super Sport 750 Desmo, uz zlatnu traku preko spremnika goriva, kao na natjecateljskom motociklu Imola 750 Desmo.

Formula 73 ima i „clip-on“ upravljač, na čije su krajeve montirani i retrovizori, a tu je i poklopac stražnjeg dijela sjedala. Sve to budi asocijacije na café racer motocikle, čemu pridonose i žbičani naplatci od 17 cola. Formula 73 se može pohvaliti i Termignoni ispušnim sustavom, kao i dijelovima izrađenim iz jednog komada aluminija, uključujući tu i čep spremnika goriva marke Rizoma. Kao i ostali Scrambler modeli, i Formula 73 kombinira KYB ovjes s Brembo radijalnim kliještima, a legendarni zrakom hlađeni V2 agregat od 803 ccm i na ovom posebnom modelu razvija 73 KS pri 8.250 o/min.