Novosti

Sportske tisućice ulaze u 2025. snažnije nego ikad, a uz to još lakše i naprednije te sa sve većim aero krilcima.

Superbike modeli iz klase 1000 su na vrhuncu popularnosti bile prije nekih 2 desetljeća, no i dalje su stvar prestiža za pojedine proizvođače, a uz to su i taman dovoljno tražena roba da se nastavi nesmiljeni razvoj. Skupili smo pet superbike noviteta za 2025. i poredali ih po abecednom redu.

Aprilia RSV4 (Factory) -220 KS / 204 kg

S obzirom da V4 agregat ima 1.099 ccm, Aprilia malo „vara“ na zapremini, ali to ne mijenja na stvari da je za 2025. maksimum skočio sa 217 na 220 KS, što RSV4 čini najsnažnijim sportskim motociklom na tržištu. Novi dizajn uključuje i krilca na nosu, a dorađene su ionako impresivne kočnice, kao i APRC elektronska pomagala, koja pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi.

Bimota KB998 Rimini – 200 KS / 195 kg (bez goriva)

Kawasaki je, kao polovični vlasnik Bimote, odlučio egzotičnu talijansku marku vratiti u Superbike prvenstvo. Da bi to bilo moguće, morali su osmisliti serijski model koji četverocilindrični agregat iz Ninje ZX-10RR udomljuje u novom čelično-aluminijskom okviru. Prva testiranja pokazuju da je KB998 Rimini iznenađujuće brz.

BMW M 1000 RR – 218 KS / 194 kg

Razgatlioglu je iskoristio M 1000 RR da dođe do druge titule svjetskog prvaka, a za obranu naslova bi mogao imati još bolju osnovu jer je BMW za 2025. doradio serijski model. Potencijali su skočili s 212 na 218 KS, što je dovoljno za maksimum od 314 km/h. Dorađen je i okvir kao i aero paket, a uznapredovala su i elektronska pomagala. Ako vam se 218 KS čini previše, BMW nudi i obnovljeni S 1000 RR sa „samo“ 210 KS.

Ducati Panigale V4 S – 216 KS / 187 kg (bez goriva)

Dizajn je novi i 4% aerodinamičniji, okvir je lakši i fleksibilniji, a umjesto jednoruke tu je sad dvostrana (i lakša) stražnja vilica. Ukupno se uštedjelo 2 kg, ali se zato nije štedjelo na cijeni. Pa ako vam 36.990 eura, koliko se traži za S verziju, iz nekog razloga djeluje previše, moglo bi vas zanimati da se za 30.990 eura nudi osnovni Panigale V4, koji je 4 kg teži i nema poluaktivni ovjes.

QJ Motor 921 RR – 163 KS / 223 kg

U odnosu na europsku konkurenciju je preslab i pretežak, ali QJ Motor SRK 921 RR zaslužuje pažnju jer je riječ o dosad najsnažnijem kineskom sportskom motociklu. Prije koju godinu su surađivali s MV Agustom, od koje su preuzeli taj četverocilindrični agregat od 921 ccm, a isti bi stroj trebao pokretati i već predstavljeni SRK 1000 RR, baziran na konstrukciji MV Aguste F4 RC iz 2015. godine. Navodno se za 2026. s tim modelom čak planiraju uključiti u Superbike prvenstvo.

Nakon Jorgea Martina, koji je trenutno vodeći u MotoGP poretku, Aprilia je za 2025. privukla i Bezzecchija u svoje redove.

Bezzecchi trenutno vozi prošlogodišnji Ducati u satelitskoj momčadi VR46, a od iduće godine postaje tvornički vozač Aprilije, baš kao što će to biti slučaj i s Jorgeom Martinom. Kao jedan od najsimpatičnijih MotoGP vozača, Bezzecchi je prošle sezone skupio tri MotoGP pobjede. U nastavku vam prenosimo službeno priopćenje iz Aprilije:

Marco Bezzecchi potpisao je višegodišnji ugovor s Aprilia Racingom počevši od 2025. Ovo je važan korak za proizvođača iz Noalea, s talijanskim vozačem ponovno u najvišoj klasi, nakon Lorenza Savadorija U MotoGP debiju 2020.
Povratak talijanskog vozača značajan je korak za talijanski tim Aprilia Racing. Postava za 2025. imat će Marca Bezzecchija i Jorgea Martína Almogueru kao timske kolege, dvojac spreman dovesti Apriliju na vrhu MotoGP poretka.
Od svog MotoGP debija 2022., Marco je pokazao veliki talent i žestoku odlučnost, kvalitete koje su mu omogućile da ostvari 3 pobjede, 9 pobjedničkih postolja i 4 pole positiona, a da ne spominjemo osvajanje srca talijanskih navijača.

MASSIMO RIVOLA
“Želimo izraziti dobrodošlicu jednom od najboljih talijanskih talenata, koji je pokazao svoju vrijednost od svog debija u nižim kategorijama, a posebno prošle godine u MotoGP-u, s izvanrednim izvedbama, pa čak i pobjedama. Jedva čekamo zagrliti Beza u Noaleu; dvojac talijanski motocikl i talijanski vozač iznimno su uzbudljivi, ali još je uzbudljiviji vozački par koji će formirati s Jorgeom. Zaista smo zadovoljni našom postavom za 2025., Martín i Bezzecchi bili su naši prvi izbori zbog svojih godina, talenta, hrabrosti i odlučnosti. S njima možemo napisati novo i važno poglavlje povijesti Aprilia Racinga.”

Kroz svoje dvije MotoGP momčadi, KTM će imati stvarno jaku vozačku postavu. Ali, koga će sad uzeti Aprilia? Nikad zanimljiviji prijelazni rok se nastavlja.

Nakon vikenda u Mugellu, kad je postalo jasno da na njegovo mjesto u tvorničkoj momčadi Ducatija za 2025. dolazi stanoviti Marc Marquez, Enea Bastianini nije dugo tražio novog poslodavca. Zapravo, njegov menadžer Carlo Pernat je odmah izjavio da će Bastianini braniti boje KTM-a u tvorničko-satelitskoj momčadi Tech3, tako da službena potvrda toga i ne predstavlja neko iznenađenje. No sad je u tom paketu službeno objavljeno da u istu momčad dolazi i Maverick Vinales, koji trenutno vozi tvorničku Apriliju RS-GP. Tako je KTM, zapravo, dvostruko zeznuo Apriliju.

Naime, nakon što je objavljeno da u njihove redove (kao zamjena za Aleixa Espargaroa, koji će se umiroviti na kraju 2024.) dolazi Jorge Martin, koji s Pramac Ducatijem trenutno vodi u ukupnom poretku, Massimo Rivola je tvrdio da žele zadržati Vinalesa. To je i logično jer u ime kontinuiteta ne želiš promijeniti oba vozača tvorničke momčadi. Osim toga, iako mušičav i nestalan u formi, 26-godišnji Vinales je ove sezone konačno proradio na Apriliji, te slavljem u SAD-u postao prvi čovjek u MotoGP eri koji je pobijedio na tri različite marke motocikala (prije mu je to uspjelo sa Suzukijem i Yamahom),

Isto tako, Rivola je nedavno izjavio da bi u tvorničkoj momčadi Aprilije, ako izgube Španjolca Vinalesa, bilo lijepo vidjeti i jednog talijanskog vozača, a tu je vjerojatno ponajprije mislio na 24-godišnjeg Bastianinija, koji je trenutno u svojoj četvrtoj MotoGP sezoni i na kontu ima 5 pobjeda, ostvarenih ponajprije na njegovoj iznimnoj mogućnosti da sačuva gume. Dakle, KTM je Apriliji izbacio i tu opciju iz ruku, pa će vjerojatno zamjenu Vinalesu sad tražiti u Marcu Bezzecchiju koji se nakon sjajne prošlogodišnje sezone ove godine muči s “rabljenim“ Ducatijem momčadi VR46. Međutim, može li se Bezzecchi pomiriti s tim da je bio rezerva rezerve na Rivolinom popisu?

Ako ne ugrabe Bezzecchija, u momčadi Aprilije svejedno mogu upecati nekog kapitalca. Recimo, u izlogu je Joan Mir, MotoGP prvak iz 2020., koji jedva čeka da pobjegne iz Honde, a bez ugovora za 2025. (s Yamahom) je još uvijek i višestruki pobjednik Alex Rins. Teoretski bi mogli zakrpati rupu i s Jackom Millerom, na čije mjesto u tvorničkoj momčadi KTM dolazi Pedro Acosta, a Australac se više ne može povući ni na rezervni položaj u momčadi Tech3, jer su ta mjesta sad zauzeli Bastianini i Vinales. Na ime toga je bez posla ostao i Augusto Fernandez, koji će si teško naći MotoGP angažman za 2025.

U cijeloj priči je zanimljivo i to što momčad mijenja ime iz Red Bull GasGas Tech3 u Red Bull KTM Tech3. Dakle, u KTM-u su odlučili da svoj treći brend GasGas više neće promovirati kroz MotoGP, a ostaje za vidjeti hoće li isto učiniti i u klasama Moto2 i Moto3. Sličnost u imenu s tvorničkim timom Red Bull KTM Factory Racing dodatno pojačava dojam da Red Bull KTM Tech3 nije satelitska nego pridružena tvornička momčad. Sve to jasno potvrđuje i angažiranje tako jakih imena kao što su Bastianini i Vinales za iduću sezonu. S time da obojica imaju samo jednogodišnji ugovor za Tech3, dok je Acosta u Mugellu potpisao višegodišnju suradnju s tvorničkom momčadi KTM-a, a i njegov budući timski kolega Binder tamo ostaje barem do kraja 2026.

Doista sjajna i uzbudljiva utrka u Teksasu nije samo dokinula dominaciju Ducatija, nego su postavljeni i neki novi markeri.

Maverick Vinales je na stazi COTA cijelog vikenda bio najbrži. U subotu je osvojio „pole position“ i pobijedio u Sprint utrci, a u nedjelju je loše startao, potonuo na 10. poziciju i onda pretjecao jednog po jednog da bi otišao kući kao pobjednik. Bila je to njegova prva pobjeda u GP utrci s Aprilijom, a kako je ranije slavio i sa Suzukijem i s Yamahom, postao je prvi vozač koji je u MotoGP eri pobijedio na tri različite marke motocikla. Uz to, prekinuo je niz od 11 uzastopnih pobjeda vozača na Ducati motociklima.

Odličnu utrku, s iznimno puno pretjecanja, sjajno je začinio i rookie Pedro Acosta, koji je na toj fizički i tehnički itekako zahtjevnoj stazi u Teksasu nekoliko krugova proveo i u vodstvu, da bi na kraju ipak završio kao drugi. Na prethodnoj utrci u Portugalu je postao najmlađi vozač koji je stajao na podiju u MotoGP eri, a sad je, s 19 godina i 325 dana na svojim plećima, postao najmlađi vozač u kraljevskoj klasi s dva uzastopna podija.

Inače, Acosta ima i još koji mjesec vremena da postane najmlađi pobjednik u MotoGP-u i preotme taj rekord Marcu Marquezu. S obzirom na to koliko brzo ući i koliko je talentiran, to bi se moglo dogoditi i prije nego kasnije, čak i ako bi mu na tom putu mogao stajati i sam Marquez. On se sve bolje privikava na prošlogodišnji Ducati, te se u Teksasu očekivano borio za pobjedu. Ipak, imao je problema s prednjom kočnicom te se probio u vodstvo nadajući se da će se ohladiti, ali je odmah potom, na usporavanju za lakat zavoj broj 11., morao „pumpati“ kočnicu i zbog toga je pao.

Tako je treće mjesto na pobjedničkom postolju pripalo Bastianiniju, koji je sad drugi u ukupnom poretku, ali će uskoro morati početi i pobjeđivati ako želi zadržati mjesto u tvorničkoj momčadi Ducatija i za 2025. Naime, Jorge Martin - kao glavni pretendent za to njegovo mjesto - trenutno vodi u ukupnom poretku, a iako mu je utrka u Teksasu bila prva ove sezone nakon koje nije završio na podiju, bio je odmah do i završio kao četvrti. To da je visoko u poretku i kad ima loš dan svakako vrijedi i za aktualnog prvaka Bagnaiu, koji se u Teksasu nekako mučio, a svejedno bio peti. To je ujedno i pozicija koju trenutno zauzima u ukupnom poretku, ali sad već s pozamašnih 30 bodova zaostatka. Svejedno, jasno da će se itekako boriti za naslov prvaka, a isto bi možda moglo vrijediti i za Marca Marqueza, čak i ako je on već u minusu od 44 boda.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 80 bodova
2. E Bastianini – Ducati – 59
3. M. Vinales- Aprilia – 56
4. P. Acosta – KTM – 54
5. F. Bagnaia Ducati - 50

Svaka čast pobjedniku Martinu, ali zanimljiviji je sudar Marqueza i Bangnaje, kao i sjajan rezultat Acoste.

Pedro Acosta je u svojoj tek drugoj MotoGP utrci došao do podija, kao treći najmlađi kojem je to ikad uspjelo u kraljevskoj klasi. Odvozio je sjajnu utrku u kojoj je u izravnim borbama pretekao i Pecca Bagnaiju i Marca Marqueza, te je sa satelitskim GasGasom (koji je zapravo KTM) završio daleko ispred Bindera i Millera, tvorničkih vozača KTM-a, koji su završili 4. i 5.

Druga stvar o kojoj će se pričati je sudar Bagnaije i Marqueza. Ovaj potonji je pretekao Bagnaiju na ulasku u polukružni zavoj broj 5, ali je pritom otišao malo široko, što je Talijan iskoristio da se pokuša probiti natrag s unutarnje strane. Marquez se vraća na idealnu liniju, putanje su im se ukrstile, sudarili su se i pali. Iako je Bagnaia nakon tog incidenta bio pomirljiv, Marquez je u press centru bez rezerve ustvrdio da je Bagnaia bio kriv, jer nije bilo smisla da se pokušava odmah vratiti ispred kad je bila riječ o borbi tek za 5. mjesto.

Treća stvar koju treba izdvojiti je odustajanje Vinalesa, koji je dan ranije pobijedio u Sprint utrci. Vozač Aprilije je cijelu utrku držao vodećeg Martina na nišanu, da bi u samoj završnici utrke usporio na ciljnoj ravnici. Novinarima je izjavio da je cijelu utrku imao problema s ubacivanjem iz 5. u 6. brzinu, a onda je to i do kraja zapelo. Na ulasku u prvi zavoj uspio je nekako ubaciti u drugu brzinu, ali je otišao u prašnjavu asfaltiranu zonu i pao pri dodavanju gasa.

Na nešto dužu pauzu, kojoj je kumovalo otkazivanje utrke u Argentini, kao vodeći u ukupnom poretku ide Jorge Martin. U Kataru je pobijedio u Sprintu, pa bio 3. u nedjelju, a u Portimau je bio 3. u Sprintu i onda došao do besprijekorne pobjede u nedjeljnoj GP utrci.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 60 bodova
2. B. Binder – KTM – 42
3. Bastianini – Ducati – 39
4. F. Bagnaia – Ducati – 37
5. P. Acosta – GasGas - 28
6. M. Marquez – Ducati - 27

Aero paketi su sve luđi, a Aprilia je na svom MotoGP motociklu pomaknula granice mogućeg. Nitko nema toliko spojlera.

Prošle godine je Aleix Espargaro pobijedio u Silverstoneu i Barceloni, gdje mu se na drugoj stepenici pobjedničkog postolja pridružio i timski kolega Maverick Vinales. Što znači da je RS-GP bio vraški brz, posebno kad su mu to uvjeti dopuštali. Ali nedostajalo im je konstantnosti, te su na tom tragu pripremili novi motocikl za 2024. Pa iako je skoro sve promijenjeno, dakako da aerodinamika privlači najviše pažnje. To više što se doista ima što za vidjeti.

Krenimo od prednjeg kraja. Tu najdiskretniji detalj predstavlja prorez na vrhu blatobrana, kako bi se bolje hladila inače preopterećena prednja guma. Ona glavna krilca na nosu djeluju poznato, ali sad su tu čak tri sa svake strane, a ako spustite pogled, ispod njih ćete vidjeti i dodatna krilca pričvršćena na prednju vilicu, što je rješenje koje je prošle godine prva isprobala upravo Aprilia, a ubrzo ga je preuzeo i Ducati.

Aprilia je i jedan od pionira po pitanju iskorištavanja „ground-efecta“, odnosno podtlaka koji se stvara ispod motocikla kad je u dubokom nagibu i tako ga „lijepi“ za stazu. U to su ime bočne oplate „zadebljane“ u donjoj polovici, kako bi bile što bliže asfaltu, s time da je sve bitno jednostavnije izvedeno nego u slučaju KTM-a i Ducatija To proširenje započinje posred natpisa „aprilia“ te je u njega skladno integriran još jedan spojler, koji se onda proteže uvis, s prednje strane bočnih oplata.

No stvari postaju još zanimljivije u stražnjem dijelu. Tu s prednje stane karbonske vilice vidimo tzv. žlicu, a zapravo se radi o spojleru na dva kata. On stvara „downforce“ i time pritišče vilicu prema dolje, što znači da se i guma snažnije utiskuje u asfalt te tako bolje drži kod dodavanja gasa. Sa stražnje strane „žlice“ je još jedan aerodinamički element, koji preusmjerava zrak oko gume. Posred boka stražnje vilice je montiran dodatan spojler za usmjeravanje zraka, a novost za 2024. predstavlja spojler koji se nadovezuje na kraj stražnje vilice i tako pokriva skoro cijelu gornju polovicu stražnjeg kotača. Slično rješenje koriste i na prednjem kotaču, samo s donje strane.

I to nije ni izbliza sve, jer najveću aero promjenu predstavlja rep motocikla. Sam spojler je sličan onom kakvog koristi KTM, a testirala ga je i Yamaha, ali oblik repa je potpuno nov, posebno s donje strane. Gledano straga, rep je izrazito udubljen s donje strane. Iako takva izvedba može omogućiti da se stražnji kraj motocikla još više spustiti na izlasku iz zavoja (a da ne dotakne gumu), teško se oteti dojmu da bi i to moglo pomoći stvaranju „ground efecta", što bi onda moglo rezultirati još boljim držanjem stražnje gume kod ubrzanja.

Hoće li se RS-GP u ovakvom izdanju u kojem je predstavljen pojaviti i na prvoj utrci ove sezone? Ne nužno, jer se većina spojlera i ostalih aero dodataka može skidati i dodavati, pa i zamijeniti novim elementima. Ukupno, RS-GP ima dvadesetak mogućih kombinacija aero paketa, što je nemoguće za testirati u praksi. Utoliko je od veće pomoći to što ove godine i Miguel Oliviera ima tvornički motocikl u novoj/staroj satelitskoj momčadi Trackhouse. To će bitno povećati količini informacija, a tijekom sezone bi i Raul Ferrnandez trebao dobiti motocikl koji će biti blizak onima iz tvorničke momčadi.

Dakar je Dakar, ali na Africa Eco Race su prašili Tuareg 660, Ténéré 700, DesertX i čak Pan America. I sve je završilo u Dakaru.

Kad je 2008. Dakar Rally otkazan zbog terorističkih prijetnji, pa iduće godine preseljen u Južnu Ameriku, Hubert Auriol je osmislio Africa Eco Race pustinjski reli koji će, kao nekad, kretati iz Europe i završavati u Dakru. Nažalost, ili možda nasreću, Africa Eco Rally nikad nije ugrozio popularnost relija Dakar, ali ova godina bi mogla biti mala prekretnica.

Kao prvo, nakon dosta lutanja, vratili su se u uobičajeni termin, što znači da je 15. izdanje Africa Eco Race relija krenulo 30. prosinca iz Monaka, kako bi 14. siječnja stigli u okolicu grada Dakar. Kao drugo, dok na reliju Dakar, koji se sad već petu godinu vozi u Saudijskoj Arabiji, gledamo praktično strogo natjecateljske jednocilindrične 450-ice, na reliju Africa Eco Race smo ove godine imali obračun između tvorničkih vozača Aprilije i Yamahe na modificiranim dvocilindričnim serijskim modelima Tuareg 660 i Ténéré 700. A bio je tu i Juan Pedrero Garcia, koji je branio boje Harley-Davidsona za upravljačem Pan Americe, dok je jedan privatnik nastupio za upravljačem Ducatija DesertX.

I nije samo da su dvocilindrični motocikli nastupili, nego su i dominirali, doduše u nejakoj konkurenciji. Talijan Jacopo Cerutti je s Aprilijom Tuareg 660 vodio od početka do kraja, ali daleko od toga da mu je bilo lako. Za vrat su mu cijelo vrijeme puhale dvije Yamahe Ténéré 700 u rukama veterana Alessandra Botturija i „akrobata“ Pola Tarresa. Njih trojica su bili praktično nerazdvojni i najveći dio relija su vozili rame uz rame, nerijetko i doslovno.

Ipak, Tarres je na 7 etapi izgubio desetak minuta zbog problema s ispušnim sustavom, a Botturi je pred sam kraj dobio 6 minuta kazne, što je Ceruttiju barem malo olakšalo put do zaslužene pobjede s Aprilijom. Boturri je s Ténéréom 700 završio kao drugi, s nepunih 7 minuta zaostatka, dok je njegov timski kolega Tarres treći, s 25 minuta zaostatka nakon 40 sati i više od 4 tisuće kilometara utrkivanja. Kao četvrti i peti završili su privatnici Alexandre Vaudan i Attillio Fert s jednocilindričnim KTM-om 450 Rally, ali njihovi zaostaci se već broje u satima.

Juan Pedrero Garcia se s Harley-Davidsonom Pan America držao na rubu top 10 sve dok na 7. etapi nije upao u problem s pumpom za gorivo i izgubio nekoliko sati. Ipak, veliki je uspjeh što je uspio završiti, i to kao 25., dok je Paolo Caprioni s Ducatijem DesertX zaključio Africa Eco Race kao 20.

Dakle, pokazalo se da se s današnjim dvocilindričnim avanturističkim motociklima može itekako juriti dinama istočne Afrike, pa ostaje za vidjeti hoće li se tvorničkim momčadima Aprilije, Yamahe i Harley-Davidsona pridružiti još neki proizvođač. Ili će možda vodstvo relija Dakar u skoroj budućnosti promijeniti pravila kako bi i tamo mogli nastupati lagano modificirani serijski dvocilindrični motocikli. Uostalom, momčad Yamahe su već izgubili upravo zbog toga jer je japanska marka odlučila promijeniti strategiju i utrkivati se s motociklima koje i prodaje, a ne samo s natjecateljskim prototipovima.

Africa Eco Race 2024.
1. J.Cerutti – Aprilia – 39h:52min.49sek
2. A. Botturi – Yamaha - +6.38
3. P. Tarres – Yamaha - + 25.09
4. A. Vaudan – KTM – 4:29.50
5. A Fert – KTM - +5:35.03

Spomenimo još da je bivši MXGP viceprvak Gautier Paulin već u svom prvom nastupu pobijedio u konkurenciji automobila i to za upravljačem Apache SSV-a.

Na razvalinama CryptoDATA RNF-a nastat će nova momčad, s američkim vlasnikom, talijanskom mašinerijom te portugalsko-španjolskom vozačkom kombinacijom.

Vjerojatno se sjećate momčadi Petronas Yamaha s kojom je Quartararo ušao u svjetsko prvenstvo i za koju je Rossi vozio svoju posljednju MotoGP sezonu. U međuvremenu je Razlan Razali izgubio sponzorstvo Petronasa, raskinuo s Yamahom kako bi započeo suradnju s Aprilijom, a onda i prodao momčad rumunjskoj tvrtki CryptoDATA. Poslije ovogodišnje završne utrke u Valenciji, Dorna je objavila da toj momčadi uzima startna mjesta za iduću sezonu, zbog narušavanja imidža MotoGP-a. Navodno su ostali dužni i Dorni i Apriliji. Rumunji su se pobunili, zaprijetili tužbom i iznošenjem prljavog rublja Dorne, ali onda je sve zaglađeno dogovorom obiju strana.

Time su se otvorila vrata za (već očito od ranije pripremani) ulazak američke momčadi Trackhouse Racing, koja nastupa u NASCAR Cupu i slovi kao ekipa koja zna privući pozornost zainteresirane javnosti. Vlasnik te momčadi je Justin Marks (na donjoj fotografiji), poduzetnik i bivši NASCAR vozač, koji tako ulazi u svijet MotoGP-a. Očekuje se da će većina ljudi koji su radili u momčadi RNF nastaviti raditi i za momčad Trackhouse, a isto vrijedi i za vozače. Naime, Miguel Oliviera i Raul Fernandez imaju važeće ugovore za 2024. godinu, i to s Aprilijom, a koja je očito itekako spremna podržati tu promjenu vlasništva.

Ulazak američke satelitske momčadi u MotoGP svakako je događaj vrijedan pažnje, i to na više razina. Treba ga promatrati i kroz to što je od ove godine jedan od glavnih ljudi Dorne, i to zadužen za komercijalizaciju, postao Dan Rossomondo (sasvim desno na donjoj fotografiji), koji je došao iz NBA lige i već najavio da, uz onu u Teksasu, želi vidjeti barem još jednu MotoGP utrku na tlu SAD-a. Uostalom, vidimo ludilo koje je tamo nastalo oko Formule 1. Jasno, riječ je i o itekako važnom tržištu za sve marke koje su uključene u MotoGP prvenstvo.

Za početak, lijepo je vidjeti i MotoGP motocikl Aprilije u bojama američke zastave, čak i ako su to samo privremene grafike, izvedene po uzoru na one koje je pokojni Nicky Hayden svojevremeno koristio na testiranjima. Jasno, za očekivati je da Trackhouse pokuša u skoroj budućnosti u svoju momčad inkorporirati i kakvog američkog vozača, a za to, vjerojatno, najveće šanse ima Joe Roberts. On je već prije koju godinu bio na meti Aprilije, ali ih je odbio, nakon čega je stagnirao u svojoj Moto2 karijeri. Za iduću sezonu sigurno ostaje u toj klasi, gdje se vraća u momčad American Racing, ali za 2025. bi mogao postati član američke MotoGP momčadi. No, tu već brzamo s planovima. Za Trackhouse je bitno da se ustabili u MotoGP-u i prebrodi prvu sezonu. Svakako su već sad priviklu pažnju.