Kada je 1949. godine ustanovljeno svjetsko Grand Prix prvenstvo, naslov u najjačoj klasi 500 osvojio je Leslie Graham na motociklu AJS E90 Porcupine. Pokretao ga je agregat koji je originalno bio opremljen kompresorom, no kako su odmah po završetku drugog svjetskog rata kompresori zabranjeni u svijetu moto utrka, dvocilindraš je na brzinu prepravljen i razvijao je nekih 50 KS.

Nakon šest utrka u kojima je svaka pobjeda donosila 10 bodova, a dobivao se i bonus bod za najbrži krug, Graham je skupio samo 2 boda više od Paganija i 5 bodova više od Artesiana, obojica na Gilerama. Kako su godine prolazile, tako je četverocilindrična Gilera sve više dominirala, dok je dvocilindrični AJS tonuo u poretku.

AJS Porcupine iz 1954. bio je bitno drugačiji od svog prethodnika. Nosio je oznaku E 95, imao je drugačiji okvir, a dvocilindrični agregat nije bio sasvim položen nego nagnut pod 45º. Sve to nije pomoglo, tako da E95 nije ostvario spomena vrijedan uspjeh. Jedino po čemu je ovaj motocikl poseban, osim toga da je bio tvornički pripremljen za utrke, je njegovo ime Porcupine, koje dijeli sa svojim prethodnikom.

Premalo da bi sredinom kolovoza na Bonhams Peeble Beach aukciji mogao s razlogom postići očekivanu cijenu od barem pola milijuna eura. Time bi postao najskuplji motocikl ikad prodan na aukciji, a opet baš bi to mogao biti glavni motiv zbog kojeg će završiti u kolekciji kakvog bogataša s manjkom znanja i viškom kompleksa.