Motosport

Razgatlioglu je s Yamahom potpisao MotoGP ugovor za 2026. i tako rezervirao mjesto u momčadi Pramac.

Bez ikakve sumnje, Toprak Razgatlioglu je uvjerljivo najveća zvijezda Superbike prvenstva. Uz atraktivan stil vožnje, tome pridonose i dvije titule svjetskog prvaka, i to na motociklima koji bez njega nisu bili ni blizu titule. Prvo je 2021. prekinuo niz od rekordnih 6 uzastopnih titula Reae na Kawasakiju, što je bila prva titula Yamahe od 2009. i Bena Spiesa. A 2024. je postigao isti uspjeh već u svojoj prvoj sezoni s BMW-om, što je je bila i prva titula uopće za bavarskog proizvođača. Trenutno broji 31 bod zaostatka za Bulegom na Ducatiju, no čak i ako osvoji drugu titulu s BMW-om, sasvim je sigurno da je neće braniti, jer je upravo potpisao MotoGP ugovor s Yamahom za 2026.

Toprak je još 2023. testirao Yamahin MotoGP motocikl, no to je završilo na obostrano nezadovoljstvo, te je sasvim sigurno dijelom utjecalo na to što je za iduću godinu potpisao za BMW. Sad kad je otišao Lin Jarvis iz Yamaha Motor Racinga, vodeću poziciju je preuzeo Paolo Pavesio, s kojim je Toprak uspješno surađivao u Superbikeu i to je sigurno pomoglo da potpiše ugovor po kojem će voziti za momčad Pramac Yamaha. Inače, Razgatliouglu i njegov menadžer Sofuoglu su se godinama opirali ulasku u MotoGP, ali u posljednje vrijeme je postalo jasno da je Turčin spreman za tu promjenu. Spominjala se i Honda, no presudile su veze s Yamahom, kao i činjenica da su mu ponudili mjesto već za 2026., iako se činilo logičnije da to bude 2027. godine, kad na scenu stupaju potpuno novi motocikli i Pirelli gume.

Ostaje za vidjeti tko će zbog ovog transfera postati suvišan u momčadi Pramac Yamaha. Dosad je Jack Miller ostavio bolji dojam od Miguela Oliviere, ali Australac ima važeći ugovor samo za ovu sezonu, dok Oliviera ima i za iduću, a Portugalac svoje slabije rezultate može pravdati i time što je zbog ozljede propustio dobar dio dosadašnjih utrka. Zanimljivo je da je taj isti dan svoj ugovor s Ducatijem produžio i Bulega, kao Toprakov trenutno najveći rival. On će i iduće godine ostati u Superbike prvenstvu, ali će paralelno s tim tijekom 2026. testirati i potpuno novi Desmosedici GP., sve u nadi da će se s njime 2027. i utrkivati u MotoGP-u.

Ovo je već druga Tricolore verzija Panigalea V4 u posljednjih nekoliko mjeseci, ali potražnja je očito takva da ste odavno zakasnili s kupnjom.

Ducati je početkom prosinca 2024. predstavio Panigale V4 S Tricolore, iz serije od tisuću komada, a sad je već osvanuo i Tricolore Italia. Oba u seriji imaju suhu spojku, naplatke od karbona, koji za nepuni kilogram smanjuju rotacijske mase, te Brembo T-Drive prednje diskove. S time da kod verzije Italia ti diskovi promjera 338,5 mm dolaze s GP4 Sport Production kliještima, što je prvi takav slučaj na serijskom motociklu.

Posebna Azzurro kombinacija boja pak je kopija one s Ducatijevog MotoGP motocikla, s kojim je Bagnaia prošle godine pobijedio u Mugellu. Tricolore Italia će nastati u ograničenoj seriji od 163 komada, a svi su već unaprijed bili rezervirani. Za utjehu, taj poseban model ionako ima sasvim standardnih 188 kg (bez goriva) i 216 KS pri 11.250 o/min.

Prvog dana Superbike testiranja u Phillip Islandu, Toprak je imao težak pad, a Rea je prošao još gore.

Nakon što je kiša pokvarila službena testiranja u Europi, Superbike vozači posljednji set testiranja odrađuju na australskoj stazi Phillip Island, gdje samo nekoliko dana kasnije započinje i prvi natjecateljski vikend ove sezone.

Aktualni prvak Toprak Razgatlioglu je bio u svom tek trećem krugu na tim testiranjima kad mu se u podmuklom zavoju Siberia, iz nepoznatog razloga, nije aktivirala kontrola proklizavanja, pa je bačen visoko sa svog BMW-a.

Srećom, po njega, čini se da nije ništa slomio, pa je, iako ga od udarca boli cijelo tijelo, ipak nastupio na poslijepodnevnom dijelu testiranja, s time da bi vozio do 6 krugova u jednom komadu.

Težak pad je, baš kao i na prošlogodišnjim testiranjima na ovoj stazi, imao i šesterostruki prvak Jonathan Rea. On je odletio s tvorničke Yamahe u zavoju broj 2 i pritom je slomio stopalo, tako da će propustiti prve utrke nove sezone.

Ostaje za vidjet u kojoj će se mjeri uspjeti oporaviti natučeni Razgatlioglu do ovog petka 21. veljače, kad nova sezona započinje treninzima u Phillip Islandu.

Zbog kombinacije hrapavog asfalta i visoke prosječne brzine, za subotnju i glavnu nedjeljnu utrku je propisan obavezan ulazak u boks, na promjenu Pirelli guma.

Sportske tisućice ulaze u 2025. snažnije nego ikad, a uz to još lakše i naprednije te sa sve većim aero krilcima.

Superbike modeli iz klase 1000 su na vrhuncu popularnosti bile prije nekih 2 desetljeća, no i dalje su stvar prestiža za pojedine proizvođače, a uz to su i taman dovoljno tražena roba da se nastavi nesmiljeni razvoj. Skupili smo pet superbike noviteta za 2025. i poredali ih po abecednom redu.

Aprilia RSV4 (Factory) -220 KS / 204 kg

S obzirom da V4 agregat ima 1.099 ccm, Aprilia malo „vara“ na zapremini, ali to ne mijenja na stvari da je za 2025. maksimum skočio sa 217 na 220 KS, što RSV4 čini najsnažnijim sportskim motociklom na tržištu. Novi dizajn uključuje i krilca na nosu, a dorađene su ionako impresivne kočnice, kao i APRC elektronska pomagala, koja pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi.

Bimota KB998 Rimini – 200 KS / 195 kg (bez goriva)

Kawasaki je, kao polovični vlasnik Bimote, odlučio egzotičnu talijansku marku vratiti u Superbike prvenstvo. Da bi to bilo moguće, morali su osmisliti serijski model koji četverocilindrični agregat iz Ninje ZX-10RR udomljuje u novom čelično-aluminijskom okviru. Prva testiranja pokazuju da je KB998 Rimini iznenađujuće brz.

BMW M 1000 RR – 218 KS / 194 kg

Razgatlioglu je iskoristio M 1000 RR da dođe do druge titule svjetskog prvaka, a za obranu naslova bi mogao imati još bolju osnovu jer je BMW za 2025. doradio serijski model. Potencijali su skočili s 212 na 218 KS, što je dovoljno za maksimum od 314 km/h. Dorađen je i okvir kao i aero paket, a uznapredovala su i elektronska pomagala. Ako vam se 218 KS čini previše, BMW nudi i obnovljeni S 1000 RR sa „samo“ 210 KS.

Ducati Panigale V4 S – 216 KS / 187 kg (bez goriva)

Dizajn je novi i 4% aerodinamičniji, okvir je lakši i fleksibilniji, a umjesto jednoruke tu je sad dvostrana (i lakša) stražnja vilica. Ukupno se uštedjelo 2 kg, ali se zato nije štedjelo na cijeni. Pa ako vam 36.990 eura, koliko se traži za S verziju, iz nekog razloga djeluje previše, moglo bi vas zanimati da se za 30.990 eura nudi osnovni Panigale V4, koji je 4 kg teži i nema poluaktivni ovjes.

QJ Motor 921 RR – 163 KS / 223 kg

U odnosu na europsku konkurenciju je preslab i pretežak, ali QJ Motor SRK 921 RR zaslužuje pažnju jer je riječ o dosad najsnažnijem kineskom sportskom motociklu. Prije koju godinu su surađivali s MV Agustom, od koje su preuzeli taj četverocilindrični agregat od 921 ccm, a isti bi stroj trebao pokretati i već predstavljeni SRK 1000 RR, baziran na konstrukciji MV Aguste F4 RC iz 2015. godine. Navodno se za 2026. s tim modelom čak planiraju uključiti u Superbike prvenstvo.

Sam Lowes je promijenio prvenstvo i klasu, ali ne i stare navike, a jednako često je padao i dvostruki SBK prvak.

Ne može se poreći da je Sam Lowes konstantan. 2021. je pao 17 puta, 2022. i 2023. po 16 puta, a ove godine je ponovo skupio 17 padova. No prije je to bilo u Moto2 klasi, a sad u Superbike prvenstvu. Britanac se može „pohvaliti“ i time da je 18 puta pao s MotoGP motocikla, kad je 2017. vozio Apriliju, a onda se 2018. vratio u Moto2 klasu i posrnuo čak 27 puta tijekom te sezone.

S obzirom na tu neslavnu statistiku, i činjenicu da je ove godine bio „rookie“ u Superbike klasi, ne čudi što je završio na vrhu tog poretka. Ali zato iznenađuje što je s njim, sa 17 padova, izjednačen i dvostruki Superbike prvak Alvaro Bautista. To samo potvrđuje koliko se ove godine mučio s Panigaleom V4 R, u pokušaju da obrani titulu.

Pritom su Sam Lowes i Alvaro Bautista bili klasa za sebe, jer su idući vozači na listi skupili po 10 padova, što nije malo, ali je ipak bitno manje od 17. Među tom trojicom su Alex Lowes, brat blizanac Sama Lowesa, Tarran Mackenzie i Andrea Locatelli. Istovremeno, Toprak Razgatlioglu je pao samo dva puta, i to na treninzima u Misanu i Magny Courseu. S time da ga je potonji pad koštao teške ozlijede i propuštanja dva natjecateljska vikenda, što je onda malo odgodilo njegovu drugu proslavu osvajanja titule svjetskog Superbike prvaka, ovaj put za upravljačem BMW-a.

Pobjednički superbike M 1000 RR postaje još žešći, a dorađen je i bratski model S 1000 RR.

Toprak Razgatlioglu ne bi trebao brinuti. BMW je za iduću godinu predstavio još bolju bazu za njegov natjecateljski stroj. Tako top model M 1000 RR za 2025. dobiva nova aero krilca, promijenjene oplate i dorađeni agregat za kojeg se sad deklarira 218 umjesto 212 KS, uz zadržani maksimum od 314 km/h. Tu je i „kraća“ komanda gasa, dorađena je fleksibilnost okvira, a u seriji dolazi sustav za kontrolu „driftanja“ kod dodavanja gasa i kočenja.

Bratski model S 1000 RR ostaje na impresivnih 210 KS pri 13.750 o/min, ali je i on dobio novu komandu gasa, krilca i oplate. Bogatiji je i za poklopce prednjeg kotača s usnicima za hlađenje kočionih kliješta, a u seriji sad dolaze i Pro modovi vožnje.

Od Kawasakija ZX-10RR preuzima dosta toga, ali KB998 ima potpuno drugačiji hibridni okvir, kao i krilca na nosu

Već je neko vrijeme poznato da će Provec, kao tvornička Superbike momčad Kawasakija, od iduće godine nositi naziv Bimota By Kawasaki Racing Team. Sve to na ime toga što je Kawasaki već godinama vlasnik pola dionica Bimote, te se tako želi promovirati ta ekskluzivna talijanska marka, ali i otvoriti prostor za značajniji natjecateljski napredak, s obzirom da će kao osnova za Superbike motocikl poslužiti egzotični serijski model koji će nositi naziv KB988.

Pritom Bimota KB998 od Ninje ZX-10RR nasljeđuje dosta toga, uključujući i redni četverocilindrični agregat od 998 ccm. No prve fotografije tog novog motocikla, koji je upravo debitirao na Superbike testiranjima u Jerezu, pokazuju da od Ninje dolaze i svjetla (koja su na Superbike motociklima samo naljepnice), kao i oblik prednje kupole, zajedno s istaknutim usisnikom za zrak. Međutim, KB998 je bogatiji za poprilično velika krilca na nosu.

 Ipak, daleko najvažnija promjena odnosi se na okvir. On je hibridne izvedbe, te se na temelju fotografija može zaključiti da je njegov prednji dio od čelika, dok je stražnji dio od aluminija. Na to se nadovezuje i aluminijska stražnja vilica, koja je bitno drugačija od one na Ninji.

Sve to je i očekivano, jer je Bimota oduvijek bila inovativna baš u području okvira i ciklistike. Isto tako, na aktualnim modelima Bimote je već poznata procedura po kojima se svjetla, instrumenti, retrovizori i slični elementi jednostavno preuzimaju od postojećih Kawasakija, kako bi se uštedjelo na troškovima i vremenu razvoja.

Za pretpostaviti je da će serijsku izvedenicu modela KB998 predstaviti na nadolazećem EICMA sajmu u Milanu. A kao što smo već pisali, čast Kawasakija i Ninje ZX-10RR će iduće godine u Superbike prvenstvu braniti talijanska momčad Kawasaki Pucetti Racing, kao svojevrsna tvornička momčad.  

Bilo je dovoljno i drugo mjesto u subotnjoj utrci u Jerezu da Toprak po drugi puta postane svjetski Superbike prvak.

Nicolo Bulega je dao sve od sebe. Talijanski rookie je s tvorničkim Ducatijem držao Razgatlioglua budnim sve do zadnjeg natjecateljskog vikenda u Jerezu, kojeg je započeo pobjedom u subotnjoj utrci. Ali to više nije bilo dovoljno. Toprak Razgatlioglu je prošao ciljem drugi i potvrdio osvajanje Superbike titule već u svojoj prvoj sezoni s BMW-om M 1000 RR.

Bila je to sjajna godina za Razgatlioglua, sa čak 17 pobjeda, uključujući tu i rekordan niz od 13 uzastopnih slavlja, a moglo je toga biti i više da se nije ozlijedio u Magny Courseu i tako propustio nekoliko utrka. Inače, Toprak je bio Superbike prvak i 2021. godine, tada s Yamahom.

Subota u Jerezu je donijela i potvrdu titule u klasi Supersport za Adriana Huertasa. Vozaču Panigalea V2 za to je dostajalo i treće mjesto u utrci. Kako se za njega nije našlo mjesta u Superbike klasi, Huertas će iduće godine nastupati u Moto2 prvenstvu.