Motosport

Ovog vikenda počinje Superbike prvenstvo. Pravo vrijeme da doznamo što brutalno iskren bivši prvak ima reći o svojim planovima da se vrati na tron.

Već po običaju, ovogodišnje Superbike prvenstvo počinje zadnjeg vikenda u veljači, na jednoj od najboljih i najbržih staza na svijetu. Australski Phillip Island je ishodište s kojeg trostruki prvak Jonathan Rea kreće u lov na nove rekorde s Kawasakijem ZX-10R. No, postoje i drugi pretendenti na naslov, a među njima je svakako i njegov timski kolega Tom Sykes, prvak iz 2013.

Ljubaznošću Monster Energyja prenosimo vam razmišljanja Tom Sykesa, koji u novu sezonu započinje s još nezaliječenom ozljedom, zadobivenom na jednoj od posljednji utrka prošlog prvenstva na stazi Portimao.

"Mnogi ljudi su vjerojatno pomislili 'Ma to je samo mali prst, bla, bla, bla...', ali ustvari sam ozlijedio dva prsta i dlan." direktno je izjavio Englez na prezentaciji Kawasakijeve KRT momčadi u Barceloni, dva tjedna prije početka sezone na Phillip Islandu. "Ne znam da li je itko primijetio da je vožnja motora s dvije ruke puno lakša nego s jednom. Bilo je mnogo ljudi koji su svašta komentirali, ali istina je da je bilo teško. Do kraja sezone vozio sam s palcem i dva prsta - kao da imam kliješta.“

"Vozio sam nakon 11 dana," prisjeća se, "ali je mali prst bio užasan. Uvijek sam mislio na njega pri promijeni smjera jer sam vjerojatno puno više koristio desnu ruku i nogu nego inače. Mislim da smo svi ustvari hrpetina idiota, jer smo sposobni blokirati takva sjećanja. Nakon testiranja pomislio sam da je dosta, i dao odstraniti metal iz ruke. Mislim da ću se bolje osjećati u Phillip Islandu, i osjećam se spremno za ovu sezonu."

Cilj za ovu sezonu? Konstantno napadati vrh i vratiti status prvog vozača moćnog Kawasakija.

"Šteta je da ne izvlačim sve iz sebe, a imam takav motocikl. Jonathan sjajno radi, ali kad razmišljam o situaciji žalostan sam jer znam da mogu još žešće priprijetiti i Jonathanu i konkurenciji, ali jednostavno nisam mogao. S prijašnjim motorom i pravilima bilo mi je lako pokazati što mogu. Radio sam tijekom zime na tome da ne tjeram motocikl do limita, ranije kočim i drugačije vozim. Mekše. U trenutku kada počnem voziti prijašnjim stilom, shvatim da to motociklu ne odgovara, da teže funkcionira i da sam sporiji."

Zbog novih pravila, Kawasaki je ograničen na 14.100 o/min, dok se većina četverocilindrične konkurencije može vrtjeti do 14.700 o/min. Je li to pošteno?

"Ovo je svjetsko prvenstvo. Kada ljudi govore da Jonathan vlada njime i da je dosadno, iskreno pomislim da je to gomila sr*nja. Imamo tvorničke momčadi i vozače: Chaz (Davies) ima svoje dane, ja imam svoje i tako svatko od nas. U tren oka si na vrhu. Tako to ide. Čini se da postoje neki ljudi koji žele uništiti ovo natjecanje i stvoriti negativnu reputaciju. To nije utrkivanje i to nije u redu. Kakav je to primjer da se proizvođače i vozače kažnjava kad učine nešto dobro? Kad sam ja započinjao bilo je drugačije - što si se više trudio, više si i dobio."

Nova pravila žele olabaviti dominaciju Kawasakija. Natjecateljski ZX-10RR sada ima blokadu spuštenu za čak 1.100 o/min.

Rea je prvi čovjek koji je uspio osvojiti tri Superbike naslova zaredom. U 2018. ganja i četvrtu titulu, čime bi se izjednačio s Fogartyjem. Ništa manje od toga neće ga zadovoljiti, no neće mu biti lako.

Naime, Rea i njegov Kawasaki su protekle tri sezone do te mjere bezobrazno dominirali prvenstvom da su Dorna i FIM za 2018. odlučili osmisliti anti-Ninja pravila. Njima se penalizira uspjeh kako bi se približili odnosi snaga između različitih proizvođača, ali i između tvorničkih i privatnih momčadi. Glavna novina je da će se natjecateljski ZX-10RR, koji je tijekom 2017. zujao do 15.200 o/min, početkom ove sezone smjeti vrtjeti do maksimalnih 14.100 o/min, dok ostala četverocilindrična konkurencija, s izuzetkom Honde, ima blokadu na 14.700 o/min. Ako bez obzira na to Kawasaki nastavi dominirati, maksimum se može spustiti za dodatnih 250 o/min.

Svejedno, Jonathan Rea je i dalje favorit broj jedan. Glavni konkurent za naslov bi mu trebao biti Chaz Davies na Ducatiju, no tu je i bradati Tom Sykes, bivši svjetski prvak kojem je ovo već deveta sezona za upravljačem tvorničkog Kawasakija. Osim toga, nova pravila bi trebala pomoći i vozačima Yamahe (Lowes i VD Mark) da se primaknu samom vrhu, što sve obećava da bi nadolazeća sezona, koja započinje 24. i 25. veljače utrkama u Phillip Islandu, mogla biti zanimljivija od prethodne. Ne nužno i manje predvidljiva.

Dodatne fotografije natjecateljskog Kawasakija ZX-10RR, u promijenjenim grafikama za 2018., pogledajte u donjoj galeriji.

Sjeverna Irska ne zvuči baš kao idealna lokacija za WSBK utrke. To više što staza (još) ne postoji.

Dorna je potpisala trogodišnji ugovor s tvrtkom Manna Developments, u kojem stoji da bi se od 2019. godine jedna runda svjetskog Superbike prvenstva trebala voziti u Sjevernoj Irskoj, na novoj stazi Lake Torrent, do koje se iz Belfasta stiže za 40 minuta. Geografska lokacija nije baš idealna, no iz tog kutka svijeta dolazi aktualni Superbike prvak Jonathan Rea, tako da ne bi trebao biti problem skupiti planiranih 30.000 gledatelja.

Međutim, tu postoje barem dvije „kvake 22“. Za početak, Rea iduće godine možda uopće neće voziti Superbike prvenstvo, nego bi se konačno mogao skrasiti u MotoGP-u. Preduvjet zato je da mu ponude tvornički motocikl, koji je uz to konkurentan, što se trenutno ne čini baš izvjesnim, no i sama Dorna bi ga rado gurnula u tom smjeru nakon što je dominantnim osvajanjem tri uzastopna naslova učinio Superbike prvenstvo dosadno predvidljivim.

Drugi problem je u tome što staza Lake Torrent uopće ne postoji. Odnosno, tek su započeli pripremni radovi na pretvaranju napuštenog gliništa u natjecateljsku stazu i sportsko-rekreacijski centar na obali umjetnog jezera. Ako uzmemo u obzir da bi radovi na izgradnji staze dugačke skromnih 3,6 km, s 12 zavoja i visinskom razlikom od 30 mm, trebali potrajati 18 mjeseci, u što nije uračunato uobičajeno kašnjenje, onda se priča o prvoj utrci već iduće godine čini poprilično optimistično. Zapravo, iskustvo nas uči da je upitno hoće li staza uopće biti izgrađena.

Naime, ne bi bilo prvi put da Dorna organizira utrku u Potemkinovom selu. Recimo, prije jednog desetljeća je dvije godine bila u kalendaru MotoGP utrka na mađarskoj stazi Balatonring, koja nikad nije izgrađena. Ista je priča s stazom Circuit of Wales, koja je s Dornom potpisala ugovor o održavanju utrke za VN Velike Britanije, koju su onda nastavili organizirati (i plaćati) u Silverstoneu jer sama staza nikad nije izgrađena, da bi prošle godine cijeli projekt neslavno propao. Konačno, Dorna je nedavno ponovo potpisala izravni ugovor sa Silverstoneom, koji vrijedi do kraja 2020. godina.

A tu je i VN Finske, koja je najavljena za 2019. godinu, no već su počela lagana izmotavanja da staza možda neće biti izgrađena na vrijeme zbog toga jer su u Finskoj, nećete vjerovati, duge i hladne zime. Dakako da se takvo što nije moglo predvidjeti.

Zašto se to događa? Vlasnici staza žele što prije zauzeti svoje mjesto u kalendaru, kako se ne bi ugurao netko drugi. S druge strane, Dorna želi što više utrka u kalendaru jer za svaku od njih dobiva izdašne novce od vlasnika staze ili organizatora. A to vrijedi čak i ako se utrka ne održi. Ne kažemo da će se to dogoditi i s utrkom u Sjevernoj Irskoj, ali Dorna tu ionako ne gubi. Samo zarađuje.

Kontroverzna krilca su normalna stvar u MotoGP-u, a odsad se mogu koristiti i u SBK prvenstvu. Ipak...

U paketu s brojnim promjenama u tehničkim pravilima za SBK prvenstvo dolazi i potpuno nova mogućnost da natjecateljski motocikli budu opremljeni aerodinamičnim krilcima. Ipak, to ne znači da ćemo krilca na nosu u Superbike prvenstvu gledati već 2018.

Naime, preduvjet je da je i serijska inačica natjecateljskog modela opremljena tim krilcima te da se u tom obliku prodaje u Europu, Japanu i Sjevernoj Americi. Trenutno nijedan od serijskih Superbike motocikala nema ta krilca, a pitanje je hoće li ih tako skoro i imati. Između ostalog, problem je i u tome što bi tako opremljen motocikl prvo morao dobiti homologaciju za cestu, a tu uvijek postoji mogućnost da se stršeća krilca proglase potencijalno opasnim dodacima koji bi mogli uzrokovati dodatne ozljede u slučaju nesreće.

No, za pretpostaviti je da će netko pokušati homologirati takav motocikl, a prvi bi mogao biti Ducati koji će za 2019. izbaciti R verziju Panigela V4. Možda ih u svemu tome prestigne i Aprilija koja je već ove godine u Milanu predstavila RSV4 s bočnim krilcima po uzoru na one u MotoGP prvenstvu, no ona su samo dio natjecateljskog kita i nisu homologirana za cestovne modele, pa se po toj logici (zasad) vjerojatno neće moći koristiti u SBK prvenstvu.

Jasno, ako krilca puste korijene to bi značilo da će se u skoroj budućnosti malo radikalizirati dizajn sportskih motocikala. No, u Superbike prvenstvu je prije svega bitna njihova funkcionalnost, pri čemu bi takva aerodinamička pomagala mogla postati sve važnija kako se bude ograničavao razvoj elektroničkih pomagala, po uzoru na MotoGP. Što je elektronika manje napredna, to su takva krilca korisnija jer smanjuju efekt podizanja na stražnji kotač. Pritom je MotoGP primjena pokazala da krilca donose i neke druge prednosti, ali i nedostatke u vidu smanjenja maksimalne brzine i otežanog prebacivanja motocikla.

Međutim, od svega toga su važnija ona nova pravila koja se odnose na ograničavanje maksimalnog broja okretaja, kao i dodatnog ograničavanja cijene brojnih dijelova, a najavljeno je i da će od 2018. biti zabranjeno i korištenje elektronskog ovjesa. No, više o tome kad uskoro budu i službeno objavljena kompletna pravila za iduću sezonu.

U Jerezu su održana zajednička MotoGP i SBK testiranja na kojima je Rea ponovo priprijetio MotoGP zvijezdama.

Cijeli ovaj tjedan je solidan broj Superbike vozača bio na testiranjima u Jerezu, a od srijede nadalje im se pridružila i glavnina MotoGP karavane, ali bez ijedne Yamahe te tvorničke momčadi Honde.

Više i nije vijest da je Rea s Kawaskijem ZX-10RR gotovo jednako brzo kao i MotoGP vozači. Prošle godine je bio čak i najbrži na tim testiranjima, ali tada, osim Yamahe i Honde, nije bilo ni tvorničke momčadi Ducatija. Ovaj put su se pojavili i prvotimci Ducatija, pa je tako najbrži Dovizioso s vremenom 1:37.663, a između njega i Lorenza (+0.258) se ugurao i Cal Crutchlow s Hondom (+0.155).

Dakle, Rea je bio četvrti najbrži s vremenom 1:37.986 što je samo 323 tisućinke sporije od Doviziosa, a brže od svih ostalih tamo prisutnih MotoGP vozača. I sve to s blokadom postavljenom na samo 14.100 o/min u skladu s pravilima za iduću sezonu. Za to vrijeme se MotoGP motocikl vrti i više od 17.000 o/min.

I Sykes je na drugom Kawasakiju bio brz s vremenom 1:38.326, ali to znači da je ipak gledao u leđa i Iannoneu u na Suzukiju i Polu Espargarou na KTM-u. Na kraju treba spomenuti i to da se na tisućinku unutar sekunde zaostatka za Dovizosom progurao i Alex Lowes sa Superbike Yamahom R1M.

Jasno, sve to daje malo iskrivljenu sliku. MotoGP motocikli su ipak osjetno brži, ali to na zavojitoj stazi Jerez, koja nema dugačkih ravnica, i ne može doći do punog izražaja. Osim toga, bez obzira što je Jerez presvučen novim i tamnijim asfaltom, njegova temperatura je u ovo doba godine ipak relativno niska, a u takvim uvjetima Pirelli gume rade sasvim dobro, dok Michelinove MotoGP gume uvijek kližu. Sve to je razlog što su ove godine najbrža vremena kruga u Superbike i MotoGP konkurenciji bila jako slična i na njihovim zasebnim utrkama u uvijek prohladnom Assenu.

Osim toga, i Rea i Sykes su na testiranjima u Jerezu svoje najbrže vrijeme odvozili na posebno mekanim gumama za kvalifikacije, kakve u MotoGP-u ne postoje. Na gumama za utrku su vozači Kawasakija imali otprilike za sekundu sporiji krug. To dodatno ukazuje da su ciljano išli na ostvarivanje što boljeg vremena kruga, dok je velikoj većini MotoGP vozača to bilo u drugom planu.

Dakle, iako je takva usporedba vremena itekako zanimljiva, treba je uzeti s određenom rezervom. No, čovjek se još jednom mora zapitati razmišlja li netko u Kawasakiju razmišlja o tome da bi se možda ipak trebali vratiti u MotoGP prvenstvo? Nažalost, vjerojatno ne previše ozbiljno, jer iako djeluje primamljivo što su s modificiranim serijskim motociklom toliko blizu čistom natjecateljskom prototipu u rukama aktualnog MotoGP viceprvaka, između ta dva prvenstva je još uvijek jako velika provalija.

A da bi izgradio taj most i prešao preko njega, Kawasaki bi vjerojatno trebao izdvojiti višestruko veću sumu nego što je trenutno troše da bi bili uzastopni Superbike prvaci. I to bez garancije da bi ovaj put u MotoGP-u doista uspjeli. No, nikad ne reci nikad...

Rea je i u Jerezu odnio dvostruku pobjedu. U prvoj utrci mu je pomoglo odustajanje Melandrija, a u drugoj je bio klasa za sebe.

I nakon što je potvrdio osvajanje treće uzastopne krune, Rea nastavlja nesmanjenom žestinom dominirati Superbike prvenstvom. Doduše, vozač Kawasakija je do svoje prve pobjede na stazi Jerez došao tek nakon što je dotad vodeći Melandri upao u tehničke probleme s Ducatijem i morao odustati. Drugo mjesto je pripalo Daviesu na drugom Ducatiju, a treće Sykesu na drugom Kawasakiju, s time da su sva trojica završila utrku unutar dvije sekunde.

Kako je to već pomalo uobičajeno, četvrto i pet mjesto su osvojili vozači Yamahe, pri čemu je Lowes bio 4 sekunde brži od VD Marka, dok je šesto mjesto osvojio Guintoli, bivši svjetski prvak i povratnik u ovo prvenstvo, koji se dogovorio s momčadi Kawasaki Puccetti da s njima odradi završetak sezone.

Ako je Rea u subotnjoj utrci dobar, onda će u nedjeljnoj biti još bolji. Sukladno kontraverznim pravilima, kao pobjednik prve utrke morao je krenuti s devete startne pozicije, no trebao mu je jedan krug da se probije do vodstva. Na kraju je glatko pobijedio s nepune tri sekunde te je ujedno potvrdio i konstruktorski naslov za Kawasaki, ali osvojio i 110. podij, čime je prestigao legendarnog Fogartyja. Melandri je u završnici utrke nadmašio timskog kolegu Daviesa i osvojio 2. mjesto, dok se Lowes kraj Sykesa izborio za 4. poziciju.

Budući da je Sofuoglu izbačen iz stroja zbog teške ozljede noge, Mahias je bio u prilici da utrku prije kraja potvrdi osvajanje naslova u klasi Supersport 600. Umjesto toga, vozač Yamahe je odlučio igrati na sigurno te je ciljem prošao kao peti, što znači da uoči posljednje utrke u Kataru ima 20 bodova prednosti. Pobjedu je odnio njegov timski kolega Caricasulo koji se do posljednjeg metra borio s Cluzelom na Hondi i prošao ciljem samo 65 tisućinki sekunde prije njega.

Treće mjesto je dograbio povratnik West, koji upravlja Sofuoglovim Kawasakijem, dok je četvrti bio Jacobsen na MV Agusti. Yamaha je potvrdila osvajanje konstruktorskog naslova u klasi Supersport 600, a vozač Yamahe Marc Garcia je u Jerezu postao prvi prvak nove klase Supersport 300.

Posljednje ovogodišnje utrke imaju se održati u Kataru, prvog vikenda u studenom. Davies i Sykes tamo putuju poravnati po broju bodova i borit će se za utješni naslov viceprvaka. Rezultate Superbike i Supersport 600 utrka u Jerezu pogledajte u donjoj galeriji.

Superbike (nakon 24 utrke)
1. J. Rea – Kawasaki – 506 bodova
2. C. Davies – Ducati – 363
3. T. Sykes – Kawasaki – 363
4. M. Melandri – Ducati – 301
5. A. Lowes – Yamaha – 226

Supersport (nakon 11 utrka)
1. L. Mahias – Yamaha – 165 bodova
2. K. Sofuoglu – Kawasaki – 145
3. J. Cluzel – Honda - 135
4. S. Morais – Yamaha – 132
5. P.J. Jacobsen – MV Agusta – 108

Fogarty možda ima 4 titule, ali čak ni on nije uspio nanizati tri zaredom. Rea jest.

Kao što se i očekivalo, okupljanje u francuskom Magnyu Coursu je bilo samo stvar formalnosti za starog i novog prvaka. Rea je već na subotnjoj utrci mogao postati prvakom i na najbolji način je iskoristio tu prvu meč loptu. Ne samo da je pobijedio, nego je to učinio s prednošću od čak 16 sekundi, što je sasvim u skladu s dominacijom koju je prikazivao tijekom cijele ove sezone. Uostalom, bila je to njegova 12. ovogodišnja pobjeda, ujedno i jubilarna 50. u karijeri te 35. u protekle tri sezone otkad je za upravljačem Kawasakija. Ako vas to zanima, u borbi za drugo mjesto, Melandri je s Ducatijem bio mrvicu bolji od još nezaliječenog Sykesa na Kawasakiju.

Iako je i na nedjeljnoj utrci po laganoj kiši krenuo po pobjedu, Rea je imao tu nesreću da je udario u Apriliju posrnulog Lavertyja, pri čemu je ozlijedio desno stopalo i ostao bez kompletnog oslonca za noge. Iako je otišao u boks na popravak i po novu čizmu, na kraju je ipak odustao.

Pobjedu je odnio Davies na Ducatiju, koji je slavio s 3 sekunde prednosti u odnosu na Lowesa, a 1,5 sekundu kasnije je ciljem prošao i trećeplasirani Vd Mark, pa je tako Yamaha imala dvojicu vozača na pobjedničkom postolju. Sykes je bio tek sedmi, ali i to je bilo dovoljno da Kawasakijeva tvornička momčad osvoji treći uzastopni naslov u konkurenciji timova. Dva okupljanja prije kraja sezone, pred njima je još i ta formalnost da potvrde i naslov među konstruktorima, a ostaje za vidjeti da li će Kawasaki imati i viceprvaka. Naime, Davies se ovom pobjedom približio Sykesu na samo 9 bodova, a još je 50 bodova u igri.

Za Kawasaki se nemalo zakomplicirala situacija i u Supersport prvenstvu. Taman kad je preuzeo vodstvo u ukupnom poretku, Sofuoglu je pao na kvalifikacijama i slomio kuk, zbog čega je bio prisiljen propustiti utrku. Jedina dobra vijest za njega je da Mahias s Yamahom nije mogao bolje od četvrtog mjesta, pa tako vozač Kawasakija dvije utrke prije kraja zaostaje samo 9 bodova. No, ostaje za vidjeti hoće li se Turčin stići vratiti na stazu do kraja sezone i u kakvom stanju. Inače, u Magny Courseu je do svoje prve pobjede došao finski vozač Tuuli s nepunu sekundu prednosti u odnosu na Caricasula, obojica na Yamahama, dok je treći bio Jacobsen na MV Agusti.

TRENUTNI POREDAK:

Superbike (nakon 22 utrke)
1. J. Rea – Kawasaki – 456 bodova
2. T. Sykes – Kawasaki – 336
3. C. Davies – Ducati – 327
4. M. Melandri – Ducati – 281
5. A. Lowes – Yamaha – 200

Supersport (nakon 10 utrka)
1. L. Mahias – Yamaha – 154 boda
2. K. Sofuoglu – Kawasaki – 145
3. S. Morais – Yamaha – 122
4. J. Cluzel – Honda - 115
5. P.J. Jacobsen – MV Agusta – 95

Dvostrukom pobjedom u Portugalu, Rea je sasvim blizu da postane prvi Superbike vozač s tri uzastopne titule.

Sykes je na stazi Portimao pao još na treningu, slomio dva prsta i zapešće te završio na operaciji. Davies je bio drugi u subotnjoj utrci, pa ničim izazvan pao u nedjelju, dok je Rea nastupao po svom uobičajenom programu i odnio dvije glatke pobjede.

Nakon tog okupljanja u Portugalu ostala su još tri Superbike vikenda, što znači da je u igri 150 bodova. Ozlijeđeni Sykes trenutno zaostaje 120, a Davies 135 bodova, pa je poprilično izvjesno kako će Rea s Kawasakijem obraniti naslov već na idućem okupljanju Magny-Courseu. Računica je jasna, ako pobjedi u subotnjoj utrci, sigurno je prvak, iako tu ima i mnoštvo drugih kombinacija koje idu u prilog takvom razvoju događaja. Uglavnom, bitno je da osvoji 5 bodova više od Sykesa i ne bude previše iza Daviesa.

Bitno neizvjesnija situacija je u Supersport prvenstvu. Ili ipak nije? Naime, nakon što je zakasnio na početak sezone, pa onda još i ustao na krivu nogu, Sofuoglu je započeo uobičajenu dominaciju s Kawasakijem, a novom pobjedom u Portugalu je prestigao Mahiasa i njegovu Yamahu na vrhu poretka. No, Mahias je prošao ciljem samo 8 stotinki sekunde iza Sofuoglua i tako pokazao da se ne misli predati bez borbe.

Rezultate utrka u Portugalu pogledajte u donjoj galeriji.

TRENUTNI POREDAK:

Superbike (nakon 20 utrka)
1. J. Rea – Kawasaki – 431 bod
2. T. Sykes – Kawasaki – 311
3. C. Davies – Ducati – 296
4. M. Melandri – Ducati – 250
5. A. Lowes – Yamaha – 169

Supersport (nakon 9 utrka)
1. K. Sofuoglu – Kawasaki – 145 bodova
2. L. Mahias – Yamaha – 141
3. S. Morais – Yamaha – 114
4. J. Cluzel – Honda - 104
5. P.J. Jacobsen – MV Agusta – 79