Motosport

Od Isle of Mana 1949. godine do predstojećeg vikenda u Le Mansu skupilo se točno tisuću GP utrka, te isto toliko pobjeda i poraza.

Iako i Argentina ima svoje mjesto u GP povijesti, jer se u toj zemlji 1961. godine održala prva utrka GP svjetskog prvenstva van granica Europe, zamislite kakav bi to samo peh bio da se taj jubilarni tisućiti Grand Prix imao dogoditi prije mjesec dana baš tamo, na modernoj i usred ničega smještenoj stazi Termas de Rio Hondo. Nekad se stvari jednostavno trebaju poklopiti, pa ima li išta prikladnije od toga da se tisućiti Grand Prix vikend dogodi baš na legendarnoj stazi Le Mans?

Sve je počelo jednog ponedjeljka 1949. godine, kad se na danas legendarnom otočiću Isle of Man u Irskom moru vozila prva utrka GP svjetskog prvenstva. Bila je to utrka klase 350 u kojoj je slavio Freddie Firth na Velocetteu. U tim počecima su se Grand Prix utrke održavale na ulicama i običnim cestama (ne nužno i asfaltiranim), pa nije ni čudo da su se najbržima pokazali oni najhrabriji, ponajprije preživjeli ratni piloti, koji su jurili na predratnim motociklima.

Bila je to era britanskih i talijanskih vozača, na britanskim i talijanskim motociklima. Britanac Geoff Duke je prvi počeo dominirati ovim sportom, nižući naslove prvaka u prvoj polovici 50-ih, najprije s Nortonom, a onda i Gilerom. U drugoj polovicu tog desetljeća primat preuzima John Surtees, koji s četiri titule u klasi 500 i tri u klasi 350 započinje eru dominacije MV Aguste, a onda još 1964. godine s Ferrarijem postaje prvi i (zauvijek?) jedini svjetski prvak i u Formuli 1 i u motociklizmu.

Nakon njega s MV Agustom nastavlja dominirati slavni Mike Hailwood, pa onda i Giacomo Agostini, koji je godinama pobjeđivao baš na svakoj utrci na kojoj je nastupio, iako je istovremeno vozio i u klasama 500 i 350. Postao je tolika zvijezda da je čak dobivao glavne uloge u talijanskim filmovima. Na samom kraju svoje motociklističke karijere, Agostini je prešao u redove Yamahe te tako osvajanjem titule 1975. godine započeo potpuno novu eru dominacije japanskih motocikala i dvotaktnih agregata.

Britanac Barry Sheene je imao status svojevrsne rock zvijezde kad je 1976. i 1977. osvajao titule sa Suzukijem, no 1978. je stigao drski Kenny Roberts s Yamahom i donio novu tehniku vožnje, sa spuštanjem koljena na asfalt i zanošenjem motocikla na izlasku iz zavoja. Robertsa je s trona skinuo zemljak Freddie Spencer, kojeg je opet smijenio prgavi Eddie Lawson. Na tom valu dominacije američkih vozača pred kraj 80-ih stižu i legendarni Wayne Rainey i Kevin Schwantz, koji su zbog ozljeda morali prerano prekinuti karijeru. I tu na scenu stupa Australac Mick Doohan koji je od 1994. do 1998. skupio pet uzastopnih naslova prvaka u klasi 500.

Doohana je zaustavila tek (nova) teška ozljeda u Jerezu 1999. godine, ali jednog „diktatora“ je ubrzo zamijenio onaj drugi; Valentino Rossi. Iako nije uspio oboriti baš sve rekorde Agostinija, Rossi je svakako najveća zvijezda tog motosporta svih vremena. Bio je pravi čovjek, u pravo vrijeme, na pravom mjestu, u trenutku kada se s dvotaktnih motocikala klase 500 prelazilo na četverotaktne MotoGP monstrume. Rossi je dominirao prvim desetljećem novog tisućljeća, najprije s Hondom, a onda s Yamahom, s time da ostaje otvorenom rasprava je li on doista i najbolji vozač svih vremena. Možda je to ipak Casey Stoner, koji je 2007. osupnuo svijet osvajanjem naslova s Ducatijem. Ili je to, zapravo, Marc Marquez? Španjolac je s Hondom od 2013. do 2019. osvojio 6 naslova MotoGP prvaka, prepustivši samo jednu titulu (zlobnici će reći i doslovno) Jorgeu Lorenzu 2015. godine.

Marquez se ozlijedio na otvaranju pandemijske sezone 2020. godine i otada se nije još u potpunosti vratio. Te je 2020. titulu, s jednom jedinom pobjedom, osvojio Joan Mir na Suzukiju, naslijedio ga je 2021. Fabio Quartararo na Yamahi, a 2022. je MotoGP prvakom postao Francesco Bagnaia. Dakle, u zadnje 4 godine imamo 4 različita MotoGP prvaka, na 4 različita motocikla. Nekima možda fali baš to što nema dominacije jednog vozača, pa im se i teže odlučiti za koga navijati, a svi ćemo se složiti da nedostaje onog pravog - pa i bezobraznog - rivalstva između današnjih zvijezda. Ali zato ne nedostaje totalne neizvjesnosti.

I zato je potpuno nezahvalno uopće i pokušati predvidjeti tko bi to mogao pobijediti u Le Mansu, na ovom tisućitom Grand Prix vikendu. Ima barem desetak vozača, a vjerojatno i više, koji bi mogli podići taj pehar. Pa kad je već tako, dopustite nam da istrčimo s romantiziranom vizijom. Dakle, kako je riječ o francuskom Le Mansu, za vrijeme utrke bi trebala padati kiša, a po kiši su itekako brzi i Ducati i Johann Zarco. Dakle, kakva bi to priča bila da „vječiti drugi“ Zarco, koji je već dva puta bio drugi i u Le Mansu, pred stotinjak tisuća domaćih navijača, konačno dođe do svoje prve MotoGP pobjede, i to baš u tisućitom GP vikendu. Kao što smo to spomenuli na početku; nekad se stvari jednostavno trebaju poklopiti.

Jubilarni MotoGP spektakl u Le Mansu možete od petka do nedjelje pratiti ekskluzivno na Sportklub televiziji, na SK2 kanalu.

Moto Guzzi je osnovan 15. ožujka 1921. godine, što znači da danas slavi svoj stoti rođendan.

Našu priču o najzanimljivijim događajima i motociklima iz stoljetne povijesti Moto Guzzija pročitajte u nekom od sljedećih brojeva Moto Pulsa, a ovdje vam prenosimo službeno izvješće iz tvrtke Piaggio Hrvatsku u povodu 100. rođendana.

Mandello del Lario, ožujak 1921. – 15. ožujka 2021., Moto Guzzi slavi svojih prvih 100 godina.
Stoljeće povijesti, sjajnih motocikala, pobjeda, pustolovina i izvanrednih osoba koje su zajedno izgradile legendarnog Orla. Moto Guzzi slavi ovaj izvanredni rođendan dok proživljava novu mladost.

Ponuda modela temeljito je obnovljena uz korištenje najnovije tehnologije koja pomaže vozaču, dok su vrijednosti marke po pitanju stila i autentičnosti ostale netaknute. Svaki Moto Guzzi motocikl sastavljen je u tvornici u Mandelu del Lariu majstorskom pažnjom i predanosti koja jamči jedinstvenost, autentični identitet, vješto balansira klasični Moto Guzzi stil s najnovijom tehnologijom te odražava konstrukcijsku filozofiju koja stvara ekskluzivni odnos između motocikla i vozača.

Predsjednik i CEO Piaggio Grupe Roberto Colaninno rekao je: “Stoljeće Moto Guzzija ponosan je trenutak kako za Piaggio Grupu čiji je dio marka Orla od 2004., tako i za talijansku industriju u cjelini, ne samo moto sektor. Sposobnost inoviranja, hrabrost u kretanju prema naprijed, natjecateljski duh, ljubav prema proizvodima i brižna pažnja pridana kvaliteti proizvoda vještine su koje je Moto Guzzi godinama kombinirao s jedinstvenim odnosom s lokalnom zajednicom. Od 1921., svaki Moto Guzzi koji je otišao u svijet napravljen je u tvornici u Mandellu, mjestu gdje je tvrtka osnovana prije točno 100 godina. Sve ovo nastavit će se i kroz drugo stoljeće njegove povijesti. Moto Guzzi je simbol sve-talijanske izvrsnosti, dodao je Colaninno. Zabilježen je u povijesti naše zemlje kao marka koja nikad ne gubi svoj mladenački duh te nastavlja pobuđivati istinsku strast među tisućama Moto Guzzi obožavatelja diljem svijeta.”

Logo orla, nepogrješivi Moto Guzzi simbol, , pomogao je stvoriti legendu o marki koja je uvijek bila neraskidivo vezana uz povijest Italije.

Orao raširenih krila porijeklo vuče iz vojne službe svojih osnivača, Carla Guzzija i Giorgia Parodija, u talijanskoj kraljevskom zrakoplovstvu tijekom prvog svjetskog rata. Tijekom rata su dva prijatelja, zajedno s Giovanijem Ravellijem, odlučili proizvoditi motocikle jednom kad rat završi. Ravelli je nastradao u nesreći 1919. i nikad nije mogao ostvariti svoj san. Guzzi i Parodi odabrali su orla za svoj simbol kako bi odali počast prijatelju.

Tijekom svojih sto godina, Moto Guzzi je osvajao utrke diljem svijeta te podignuo talijansku zastavu impresivnih 14 puta pri osvajanju svjetskih prvenstava. Bio je motocikl brzinskih rekorda, simbol rasta zemlje koja gleda u budućnost, motocikl policije i vojske, čak i preko granica Italije, vozila ga je kalifornijska policija, a u novije vrijeme policija u Berlinu i mnogim drugim europskim gradovima, kao i kraljevska pratnja u Jordanu. Moto Guzzi je također motocikl Corrazzieri, elitne pratnje predsjednika Repubilke Italije.
Od samog početka, Moto Guzzi je bio motocikl koji su brali za duga putovanja. Bila je 1928. godina kad je Giuseppe Guzzi došao do arktičkog kruga na svom GT “Norge-u” te započeo tradiciju koja još traje. Putnici kreću svaki dan, diljem svijeta, na nova putovanja svojim Moto Guzzi motociklima.

Danas je Moto Guzzi sastavni dio Piaggio Grupe, vodećeg europskom proizvođača motocikala i skutera, koji je očuvao originalne karakteristike Moto Guzzija, promicao njegove vrijednosti te ga vratio u sam vrh.
Povratak natjecateljskim trkama s Moto Guzzi Fast Endurance Trophy natjecanjem, koje će se ove godine održati na europskoj razini, kao i novi modeli, vratili su Moto Guzzi na važnu tržišnu poziciju i upoznali ga s mlađim generacijama. Klasični V7, koji je upravo izašao s novim 850 agregatom, te klasični enduro V85 TT namijenjen dužim putovanjima i napravljen za udobnu, laganu vožnju, najprodavaniji su motocikli marke koja zadnjih godina proživljava drugu mladost.

Moto Guzziju su se oduvijek divili i obožavali ga motociklisti diljem svijeta, bez obzira koji su motocikl posjedovali, te će oni biti u glavnoj ulozi na Svjetskim danima Moto Guzzi od 9. do 12. rujan u Mandellu del Lariu, na glavnoj proslavi sto godina Moto Guzzija.

Svjetski dani Moto Guzzi uvijek su bili događaj koji se ne propušta te se sada nakon deset godina iščekivanja ponovo vraća. Deseci tisuća obožavatelja iz svih krajeva svijeta uživat će u jedinstvenom, nezaboravnom događaju zahvaljujući suradnji između Moto Guzzija, organizacije Motoraduno Internazionale Committee i općine Mandello del Lario.

100 GODINA POVIJESTI NAJAUTENTIČNIJEG IMENA SVJETSKOG MOTOCIKLIZMA

Bio je 15. ožujka 1921. kad je osnovana tvrtka “Società Anonima Moto Guzzi”, sa svrhom “proizvodnje i prodaje motocikala te bilo koje druge djelatnosti značajne za ili povezane s metalno-mehaničkom industrijom”. Tog trenutka su osnivači, Carlo Guzzi i Giorgio PArodi, odabrali orla raširenih krila za tvrtkin logotip, u sjećanje na svog preminulog ratnog druga Giovannija Ravellija. Trojac je služio zajedno u kraljevskoj avijaciji gdje su razvili ideju o pokretanju posla proizvodnje inovativnih motocikala, jednom kad rat završi. Ravelli je umro 1919. tijekom testnog leta te su njegova dva prijatelja odlučili odati mu počast simbolom zračne divizije. Orao, koji je od tada simbol Moto Guzzija, brzo je postao poznat diljem svijeta.

Ovo je bio početak industrijskog pothvata sa sjedištem u Mandellu del Lariu, tvornici u kojoj se Moto Guzzi motocikli i danas proizvode, koja će ostati upisana u povijest motociklizma zahvaljujući proizvodnji motocikala koji su postali dio kolektivne mašte: poput modela GT 500 Norge (1928.) koji je Carlo Guzzi, brat osnivača Giuseppea vozio na arktičkom krugu, Airone 250 (1939.), Galletto (1950.) koji je bio dio masovne motorizacije u poratnom periodu.

1950-ih je predstavljen zračni tunel, prvi u motociklističkoj industriji, još i danas otvoren za posjetitelje tvornice u Mandellu. Tunel je bila velika želja malog tima koji su činili izvanredni inženjeri kao što su Umberto Todero, Enrico Cantoni i dizajner koji će uskoro postati legenda, Giulio Cesare Carcano iz Milana, tvorac nevjerojatnog Otto cilindri (iz 1955.) koji je postizao 285 km/h te prototipova koji su između 1935. i 1957. osvojili 15 svjetskih brzinskih titula i 11 touring trofeja.

Nakon lakih motocikala Stornello i Dingo u 60-ima, Moto Guzzi je udahnuo život u 90° V-twin agregat od 700cm³ s kardanskim prijenosom koji će uz pomoć legendarnih modela poput V7 Special, V7 Sport, California i Le Mans ispuniti svoju sudbinu i postati simbol proizvođača iz Mandella. Ovaj je agregat stalno evoluirao da bi danas, potpomognut najnovijom elektronikom, pokretao popularne suvremene modele Moto Guzzija V7 i V9 Roamer i Bobber te V85 TT putni motocikl, prvi klasični enduro na svijetu.

Kako bi proslavili sto godina, svi Moto Guzzi modeli dostupni su samo u 2021. godini u posebnoj Centenario bojama inspiriranima legendarnim Otto Cilindri.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com