Motosport

Razotkriven je dugo očekivani i potpuno novi KLE 500, koji atraktivno izgleda te obećava podjednako dobru zabavu i na cesti i na terenu.

Bit će uskoro točno godinu dana otkako je Kawasaki na sajmu u Milanu razotkrio samo prednji kotač i prednju vilicu potpuno novog modela KLE 500. Već je i to sugeriralo kako će biti riječ o istinskom avanturističkom motociklu, predodređenom i za cestu i za teren.

Sad su konačno razotkrili cijeli KLE, te ustvrdili da su inspiraciju za atraktivan dizajn, i opću fizionomiju, crpili iz motokros modela KX, kao i iz motocikala s relija Dakar. Istovremeno, dizajn prednjih LED svjetala je izveden u stilu novih Z modela, a iznad njih je mala maskica, te vjetrobran podesivi po visini.

U trenutku dok ovo pišemo, konkretni tehnički podaci još nisu u potpunosti razotkriveni, ali znamo da će KLE 500 pokretati tekućinom hlađeni dvocilindrični agregat od 451 ccm, koji se odnedavno ugrađuje u modele Z500, Ninja 500 i Eliminator 500, gdje razvija 45,4 KS pri 9.000 o/min. Znamo otprije i da je naprijed žbičani naplatak od 21 cola, a sad smo doznali i kako je straga naplatak od 17 cola. Na njih se montiraju IRC GP-410 gume.

Za ovaj novitet je osmišljen čvrsti, rešetkasti čelični okvir, koji teži 19 kg, dok komponente ovjesa potpisuje KYB. Hod kotača iznosi prilično dugačkih 210 mm i 200 mm straga, a sjedalo je postavljeno na 860 mm, s time da su dostupne opcije i s nižim sjedalom. Prednji disk je promjera 300 mm, stražnji 230 mm, a za off-road vožnju može se isključiti ABS na stražnjem kotaču.

Osnovni model dostupan je samo u sivo-crnoj boji te dolazi s LCD instrumentima, koji su povezivi s pametnim telefonom. Bogatije opremljena verzija SE ima TFT instrumente i LED pokazivače smjera, te se nudi u tri kombinacije boja. Uz to, KLE 500 SE u seriji ima veći vjetrobran, štitnike za ruke i štitnik s donje strane agregata.

Pripremljena je i solidna ponuda dodatne opreme, koja, između ostalog, uključuje kofere, USB-C utor, centralni oslonac, nosač GPS-a, Akrapovič ispušni sustav…. Još više konkretnih informacija o ovom zanimljivom novitetu moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

Uz pridodanu oznaku S, popularni Kawasakijev naked sad krasi i novi dizajn, koji je agresivniji, baš kao i ergonomija.

Mehanika je ostala ista, ali Kawasaki je promijenio praktično sve ostalo, kako bi Z650 postao još privlačniji, te zaslužio novi dodatak S u svom imenu. Sve kreće od dizajna, s isturenom i zašiljenom prednjom maskicom s tri LED svjetla, u skladu s onim što gledamo na aktualnim modelima Z500 i Z900.

U odnosu na svog prethodnika, Z650 S ima i atraktivnije bočne oplate vezane uz spremnik goriva, a novi su i TFT instrumenti od 4,3 inča, na kojima možete biti birati između standardnog prikaza podataka ili „zrakoplovnog moda“. Te je instrumente moguće povezati s pametnim telefonom, a montirani su na novi upravljač, koji je deblji te za 30 mm širi. Uz to, Z650 S ima izdašnije i za nekih 20 mm više sjedalo, što bi trebalo rezultirati udobnijom vožnjom, ali i agresivnijom ergonomijom, s gornjim dijelom tijela nešto više nagnutim naprijed.

Dvocilindrični agregat od 649 ccm je dobio novi senzor kisika u ispušnom sustavu, kako bi zadovoljio nove eko norme, a iako još nisu deklarirani službeni tehnički podaci, za pretpostaviti je da se neće u bitnome mijenjati dosadašnji vrhunac od 68 KS pri 8.000 o/min. Serijska oprema uključuje kontrolu proklizavanja te kliznu spojku, dok se quickshifter može doplatiti, baš kao i poklopac sjedala suvozača.

Možda izgleda kao Z1000 otprije 5 godina, ali ovo je Z1100, s većim agregatom i naprednijom tehnologijom.

Z1000 je nakon 2020. ispao iz ponude, a sad se taj model vraća praktično istog i (još uvijek atraktivnog) dizajna, ali s novom oznakom 1100. Četverocilindrični agregat je nabubrio s 1.043 ccm na 1.099 ccm, a baš kao i u slučaju Ninje 1100, s kojim je mehanički sasvim blizak, Z1100 raspolaže sa 136 KS pri 9.000 o/min, što je za 6 KS manje od prethodnika. Ali zato Z1100 ima bolju krivulju okretnog momenta, a i bogatiji je za senzor nagiba, pa tako i za naprednija elektronska pomagala.

Serijska oprema, između ostalog, sad uključuje kontrolu proklizavanja, „pametan“ ABS, četiri moda vožnja, tempomat, quickshifter, TFT instrumente od 5 inča… Agresivna LED prednja svjetla i dizajn su ostali isti, ali sad uz diskretniju ralicu s donje strane agregata. Malo je promijenjena i ergonomija, na ime upravljača koji je 22 mm širi, te pomaknut naprijed za 13 mm.

Uz standardni model, koji je zasad dostupan samo u kombinaciji crne i sive boje, nudi se i verzija SE, dominantno sive boje, s crnim elementima i zelenim naplatcima. Osim po tome, Z1100 SE se od standardnog modela razlikuje i po zlatno obojanoj prednjoj vilici, a bogatiji je i za Brembo kočiona kliješta te Öhlins S46 monoamortizer. Više informacija o modelima Z1100 i Z1100 SE moći ćete pročitati u idućem broju Moto Pulsa.

P.S.
U međuvremenu su objavljene cijene, pa tako znamo da će standardni Z 1100 koštati 12.731 euro, što je povoljno za naked te zapremine, dok se za verziju SE traži 14.442 eura.

Francuz je morao čekati točno 10 godina da ponovo postane svjetski prvak. Ovaj put za upravljačem Kawasakija.

Kad je Romain Febvre, kao rookie, 2015. godine senzacionalno osvojio MXGP titulu s Yamahom, činilo se da će ih skupljati kao na traci. I nije da nije bio blizu, kao 2021. i 2023., kad je s Kawasakijem postao viceprvak, ali valjda je trebalo proći točno 10 godina da ponovo bude svjetski prvak u kraljevskoj klasi. U međuvremenu bi mu sezonu često puta pokvarile ozlijede, ali ne i ovaj put.

Kako je to posljednjih godina u brutalnom MXGP-u najčešće slučaj, titulu osvoji onaj, od njih cirka petorice tradicionalno najboljih, koji najmanje utrka mora propustiti zbog ozljeda. A Febvre ove godine nije propustio nijednu utrku, za razliku od Herlingsa, Renauxa i posebno Gajsera. Prošlogodišnji prvak Jorge Prado pak mu nije predstavljao nikakvu prepreku, jer on ove sezone nastupa u američkom AMA prvenstvu.

Ali ne radi se samo o izbjegavanju ozljeda, nego je Febvre cijelu sezonu odvozio na visokom nivou. Zapravo, nije imalo nijedan loš vikend, a skupio je 5 ukupnih pobjeda, uz 12 pobjeda u pojedinačnim vožnjama. Jedini koji ga je mogao pratiti bio je belgijski rookie Lucas Coenen s KTM-om, koji je bio u igri za osvajanje naslova sve do zadnje runde u Australiji. Međutim, tamo je Febvreu i četvrto mjesto u prvoj vožnji dostajalo da i teoretski potvrdi osvajanje titule. A onda se druga utrka nije ni vozila, zbog nemogućih uvjeta.

Za Kawasaki je to prva titula prvaka u modernoj četverotaktnoj eri, a to je u kraljevskoj klasi ujedno i prva titula za nekog vozača na Dunlop gumama u ovom tisućljeću, odnosno od 2000. godine. Pritom je Febvre na skoro svim utrkama koristio Dunlopove Geomax MX14 gume, koje su osmišljene prvenstveno za pješčane podloge, ali njemu je bilo najbitnije to što su odlično držale na startu, kad treba krenuti preko metalne mrežice. Što samo pokazuje koliko je danas dobar start važan, a često i presudan.

KONAČAN POREDAK:

1. R. Febvre – Kawasaki – 956
2. L. Coenen – KTM – 917
3. G. Coldenholf – Fantic – 678
4. R. Fernandez – Honda – 620
5. J. Herlings – KTM - 608

Najuspješniji Superbike vozač svih vremena neće nastaviti karijeru nakon što mu uskoro istekne ugovor s Yamahom.

Jonathan Rea je u Superbike prvenstvo ušao još 2008. godine, s Ten Kate Hondom, da bi 2015. došao u redove Kawasakija te s Ninjom ZX-10R odmah osvojio titulu svjetskog prvaka. Bila je to prva od šest uzastopnih titula, što ga čini najuspješnijim Superbike vozačem svih vremena. A u prilog tome idu i druge brojke, kao što su to 199 pobjeda i 44 „pole-positiona“.

Posljednju titulu je osvojio 2020. godine, a za 2024. je odlučio napustiti Kawasaki i otići u tvorničku momčad Yamahe. Nažalost, nepune dvije sezone s tom japanskom markom obilježile su brojne ozlijede, što je pripomoglo tome da Rea donose odluku o umirovljenju krajem ove godine.

Ostaje za vidjeti tko će se umjesto njega pridružiti Locatelliju u tvorničkoj momčadi Yamahe, s time da se čini kako bi to mogao biti portugalski MotoGP vozač Miguel Oliviera. On ostaje bez mjesta u MotoGP momčadi Pramac, pa ga nagovaraju na prelazak u Superbike prvenstvo. U Pramacu treba napraviti mjesta za Topraka Razgatlioglua, a kako bi u toj momčadi mogao završiti i Manuel Gonzalez iz Moto2 prvenstva, upitno je što će biti i s Millerom. Navodno mu nude mjesto u Superbike momčadi BMW-a, gdje bi dijelio garažu s Petruccijem, koji je nedavno potpisao ugovor s njima.

Ovaj Kawasakijev retro je jedan od najljepših, a ujedno i najpristupačnijih motocikala koje smo testirali ove sezone.

Klasičan i u cjelini prekrasan. Kawasaki W230 je iznimno lako upravljiv i ekonomičan retro model, koji je šarmantan u svakom trenutku, a može biti i zabavan ako se ne sramite držati ga na visokim brojevima okretaja. Detaljniji test moći ćete pročitati u 202. broju Moto Pulsa, a naš video test možete pogledati OVDJE

Kawasaki je produžio tvorničku garanciju s 2 na 4 godine, bez da je zbog toga povećana cijena motocikala.

Garancija od 4 godine vrijedi za sve cestovne Kawasaki motocikle kupljene od 1. ožujka. Izutetak su motokros i hard-enduro modeli, za koje trajanje garancije nije mijenjano.

Pogledajte 5 minutni video test kojeg smo snimili u Španjolskoj, tijekom testiranja novog Kawasakija Z900.

Kompletan test moći ćete pročitati u idućem 199. broju Moto Pulsa, a naš video test tog uzbudljivog noviteta - koji je s cijenom od 11.096 eura najpristupačniji u svojoj klasi - pogledajte OVDJE.